U današnje vrijeme, prilazak svakoj live service igri vrši se s određenom dozom opreza i skepticizma. Obzirom da je velika većina igara takvog tipa najčešće “besplatne” naravi, oprez i skepticizam se vrte po mozgu, nikako u novčaniku (to dođe kasnije). Tada smo spremni probati manje više sve i svašta. No, kad nova igra uđe s velikim izdavačem iza sebe u live service arenu i još k tome istakne cijenu, skepticizam i oprez se smjeste u novčanik i vrebaju na svaku stvarčicu.

Kako vam ne bismo i mi dodatno stvarali nervozu, možemo odmah u startu reći da sve rezerve koje možda imate prema drugom nastavku Helldiversa kao donekle rizičnoj Live Service igri možete slobodno baciti u mentalni koš za smeće. Nemamo običaj započinjati recenziju s hvalospjevima, ali uzmite si minutu (dvije) vremena i pročitajte naše dojmove ove fantastične i uistinu prave uspješnice za PlayStation Live Service plan.

Come on you apes, you wanna live forever

Iz podnaslova neki od vas već pogađaju, do kraja recenzije često ćemo povlačiti paralele između Helldiversea i legendarnog Starship Troopers filma. Atmosfera iz istoimenog filma od Paula Verhovena je na ovaj (sada) serijal imala ogroman utjecaj koji je u nastavku izražen s još većom dozom satire nego u prvoj igri. Mlađi među vama koji nisu ni pogledali (ili čuli) za vjerojatno najbolji film danskog redatelja, vjerojatno neće doživjeti Helldiverse kao spirutalnog nasljednika Starship Troopersa. Naš prijedlog za sve koji se pronalazite u prethodnoj rečenici, obavezno pogledajte Starship Trooperse kako bi vam još više sjela atmosfera Super Zemlje. Čak i ako ste gledali film, preporučujemo pogledati još jednom prije ili tijekom igranja za potpuni doživljaj.

Koncept Super Zemlje i borbe za slobodu i demokraciju je usuđujemo se reći preslika koncepta iz navedenog filma. Cijeli marketing koji okružuje igru, kao i video sekvence, motivacijski govori i misije u samoj igri u svakoj svojoj pori vrište s posvetom Starship Troopersima. Generalna razlika od filma do igre se nalazi u činjenici da ovdje nemamo samo odurne bube odnosno Terminidse s kojima se koljemo, već u cijelu priču ulaze robotizirani protivnici urnebesno nemaštovitog imena Automaton. Nemojte krivo shvatiti, upravo to ime dodatno podiže lvl satire koji još više diže sveukupni dojam na višu razinu i potvrdu da su developeri zaista posvećeni potpunoj satiri i ironiji.

Naked force has resolved more conflicts throughout history than any other factor.

Upravo je sila i sinergija između developera i igraće zajednice ono što Helldivers 2 čini iznimno snažnim u Live Service areni od samog starta. Ekipa iz Arrowheada se čini zaista sluša svoju publiku, reagira pravodobno i ne srami se interakcije. Nije rijetkost da dobijemo igru s naoko zanimljivim svijetom, inicijalno nas svijet uvuče i kroz relativno kratki period vremena sve nam nekako postane isto, monotono i jednostavno igru ostavimo u bespućima zaborava gdje čami stotine ili tisuće igara (ovisi koliko ste stari). Isto tako nije rijetkost da dobijemo live service igru koja ima sjajan gameplay, ali svijet i sve u njemu je jednostavno dosadan ili viđen hrpu puta prije. Srećom, Helldivers 2 nema poteškoće niti u jednom ovom segmentu. Svijet je kao što smo rekli potpuna Starship Troopers inspirirana satira u svom najboljem ruhu i zaista bismo voljeli vidjeti da developeri naprave neku punokrvnu story driven singleplayer igru u Helldivers serijalu.

Gameplay je sačinjen od sjajnih mehanika kako za jednog igrača, tako i za timsku suradnju i upravo tu leži najveća snaga ove igre. Developeri su kreirali sjajan ambijent i atmosferu svakog planeta, svake misije u kojima čak i kad ste sami sve puca od pravog filmskog ugođaja i osjećaja da se nalazimo u nekom epskom ratu. Sam svijet igre, odnosno univerzum je zamišljen s pregršt planeta na kojima se odvijaju vojne kampanje koje se dijele na pojedine bitke/misije na svakom od pojedinih sektora i planeta. Naravno, naša uloga kao vojnika Super Zemlje je da odbijemo/pobijemo sve neprijatelje bilo da se radi o već navedenim Terminidima ili Automatonima. Klikom na svaki planet vidimo koliko je oslobođen i koliko je još potrebno da demokracija prevlada.

Odabir misija je jednostavan do mjere da doslovno u par sekundi možete biti čizmom duboko u neprijateljskom teritoriju i do grla u taracanju buba ili robota. Na raspolaganju nam je četiri tipa misija, Bug Extermination, Defend Freedom, Protect Liberty i Destroy Automatons. Svaka misija ima par ciljeva (objectivea) poput geološkog snimanja područja, evakuacije civila ili točenja goriva u navodeći projektil. Vrijeme obavljanja svake pojedine misije (od 10 do maksimalnih 40 minuta) ovisi o tipu iste i ciljevima. Zvuči jednostavno, zar ne? Možda nije loše napomenuti da neke od misija i njihova dostupnost variraju odabirom težine igre. Mape na kojima se odvijaju misije su naoko otvorenog tipa ali se radi o strukturiranim okolinama sa jako dobrim dizajnom u kojem gameplay dolazi do izražaja. Vidjeli smo pokoji negativni komentar oko sakrivanja misija odnosno vezivanja za težinu igre, mi osobno ovo vidimo kao poticaj igračima za treningom. Kao bonus info (za one koje zanima više), napredak globalne vojne kampanje možete provjeriti na Helldivers.io kojeg održavaju fanovi i prikazuje status i trenutni broj igrača (samo za PC verziju).

We have the ships. We have the weapons. We need soldiers.

Kako bi već spomenuta sinergija igraće zajednice i developera bila što izraženija, Arrowhead ekipa je interno angažirala svojevrsnog games mastera koji proizvoljno mijenja uvjete u univerzumu u kojem se igra odvija. Što to konkretno znači? Ukoliko igrači napreduju bez previše poteškoća kroz određene planete, games master radi promjene na ratištu u realnom vremenu. Najčešće se radi o slanju pojačanja ili rebalansa određenih područja/planeta koja stvaraju (slatke) brige na bojištu. Sve to motivira igračice i igrače da “potegnu” brže, više, jače što rezultira da svaki dan, svaka bitka ima dinamiku pravog rata koji evoluira.

Stvari su na kraju upravo kako i zvuče, rijetko je koja misija identična, pri tome ne mislimo na generalno ciljeve unutar svake misije, već o pristupu igrača i konačnom ishodu u napretku vojne kampanje u globalnom smislu. No, ne radi se samo o promjeni odnosa snaga ili balansu, radi se i o dinamičnosti suradnje između igrača s kojima ćete biti matchirani. Upravo tu leži jedna od najboljih stvari Helldivers 2 communitya. Velika većina, usudili bismo se reći više od devedeset posto igrača je potpuno uronjena u ironiju igre što dodatno produbljuje gameplay i svijet, što rezultira sjajnim rundama, odnosima i brzom sklapanju virtualnih prijateljstava. Matchmaking je sjajna stvar, pregršt je voljnih i motiviranih igrača, ali pogađate, najbolje runde su one koje odradite s frendovima koji su spremni uložiti vrijeme za što uspješnije širenje slobode i demokracije Super Zemlje diljem univerzuma. Igru je moguće i solirati, ali o tome malo kasnije.

Young people from all over the globe are joining up to fight for the future.

Igra nas u startu baca kao potpuno golobrade prašinare s dva primarna oružja, pokojom granatom i to je to. Tijekom igranja i napredovanja otvaraju nam se opcije opremanja oružja, armora, kojekakvih kozmetičkih điđa i resursa koja možemo pozvati tijekom borbe. Pojačanja, odnosno resursi koje pozivamo tijekom bitke variraju od kako rekosmo oružja do municije ili strateških oružja s kojima iz orbite možemo drobiti sve neprijatelje. Taktiziranje potrošnje svakog od opremljenih resursa je od presudne važnosti i pravodobno pozivanje npr. municije može biti ključno za preživljavanje tima i uspješnog završetka misije. Što se tiče grinda u igri, on je tu, ali ga nismo doživjeli pretjerano napornim. Razlog vjerojatno ležu u tome što je igra iznimno zabavna i nema pretjerano puno praznog hoda, te sa svakom uspješnom misijom adekvatno nagradi igrače. Treba priznati, konceptualno, ništa od viđenog nije posebno revolucionarno ili originalno, ali je odrađeno na vrlo visokoj razini.

Sam gameplay i puškaranje je odrađeno vrhunski i u paru s DualSense haptičkim feedbackom je pogađate, još jedan plus za imerziju. Bez brige, igra podržava igranje s miš/tipkovnica kombom i to radi sasvim dobro. Kad smo kod puškaranja i prethodno spomenutih resursa, developeri su implementirali jednu od najboljih stvari ikada. Naime, prilikom reloada svakog oružja, preostala municija u spremniku će biti odbačena u potpunosti. Znači, nema magičnog zbrajanja metaka u idući spremnik kao kod 99,9% igara. Zato svi vi koji imate naviku reloadati nakon jednog ispaljenog metka budite na oprezu i potrudite se biti što precizniji jer nepažljiva potrošnja streljiva vrlo često rezultira potpunim pokoljem za vaš tim. Dodatni bonus na sve je da apsolutno sve što se nalazi na bojišnici je opasnost, neprijatelji, okoliš i vaši suborci. Da, friendly fire je tu i nije ga moguće “ugasiti”, uz FF, budite na oprezu na resurse koji “padaju” s neba kako vas ne bi udrobili dva metra pod zemlju. U svakoj misiji se radi o utrci protiv sata koji odbrojava vrijeme (prethodno spomenutih 10 do 40 minuta) u kojem moramo odraditi sve objective. U konačnici sve navedeno čini svaku pojedinu misiju pravim guštom kada se sve kockice poslože i svaki od igrača odradi svoj dio posla. Ukratko, Helldivers 2 gameplay je uvijek dobar, a nerijetko genijalan.

Remember your training, and you WILL make it out alive.

Neki od vas se pitaju, što ako nemam frendove, što ako ne želim igrati s nekime? Na prvu bismo rekli, zašto uopće razmatrate igranje Live Service igre? Na drugu, bez brige, Helldivers 2 ima opciju i soliranja po istim pravilima napretka ili utjecaja na oslobađanje planeta, širenja demokracije i svega ostalog. Eh sad, jeli zabavno kao s ekipom, treba biti realan i reći da nije. Soliranje zahtjeva iznimnu i drastično višu razinu koncentracije i opreza u igranju od igranja s ekipom i kada napravite pogrešku (bilo o trošenju municije ili lošoj odluci s pozivanje resursa) ona će vrlo brzo biti naplaćena vašom smrću. Uživanje u soliranju će uvelike ovisiti o svakom od vas pojedinačno. Neke od misija su konceptualno prilagođene solo igranju, ali puno je više onih koje će za maksimalni učinak ipak tražiti od vas da posegnete za traženjem suboraca. Naravno, nitko vam ne brani da baš sve pokušate solo odraditi, mi samo upozoravamo da nije baš neka sreća. Naš savjet je da iako ste možda introvert, dobra ekipa će uvelike olakšati širenje demokracije a vi možete biti onaj tihi vuk koji nikad ne priča već samo obavlja hladnokrvno svaku misiju.

They’ll keep fighting… and they’ll WIN

PlayStationov prvi pravi Live Service pokušaj se čini prvim pravim velikim uspjehom. Istovremeni dolazak na PlayStation 5 i PC se pokazao kao vrhunskom odlukom. Upravo je ta odluka rezultirala kombinirano s preko milijun istovremenih igrača, dok je prodaja igre na obje platforme po priznanju developera prešla tri milijuna primjeraka dok neki od insidera tvrde da je brojka veća od pet milijuna. Jednu stvar ipak treba istaknuti, omjer igrača preko dvije platforme je definitivno na strani PC populacije što će vjerujemo biti dodatan pokazatelj za PlayStation i buduće izlaske njihovih (možda ne samo) Live Service igara. Kad smo kod Live Servicea, naravno Helldivers 2 sadrži i mikro transakcije. Ipak, odahnuli smo kad smo vidjeli da nam se guraju niz grkljan kao nešto bez čega se ne može.

Kao i svaka Live Service igra koja drži do sebe, i Helldivers 2 ima prokušane “fore”. Osnovni, odnosno besplatni Battle Pass dovoljno brzo nagrađuje igrače da nismo niti u jednom trenutku stekli dojam da nešto posebno propuštamo. Naravno, kupovanje in-game love će omogućiti vikend igračima da brže uhvate korak ili preskoče svoje suborce u “osvajanju” nekih stvari. Najveća prednost u ovom modelu je što se ne radi o PVP igri, jer u tom slučaju bismo generalno mogli reći da se radi o punokrvnom pay2win modelu (iako nije sve tako idealno), obzirom da se radi o PVE igri, nemamo poteškoća s ovim modelom. Od idealne situacije nas dijeli svojevrsni hladni tuš, neki od itema su ipak “zaključani” iza in-game love pa neki od pay2win komentara nisu baš skroz bez argumenata. Stvar popravlja relativno povoljne cifre za in-game lovu pa samim time se sve može progutati puno lakše. Treba naglasiti da kupovina Boostera (trajni resursi odnosno poboljšanja za igrača koji se odabiru prije svake misije) vrijede za cijelu ekipu, a ne samo za igrača koji ih ima i mogu se koristiti neograničeno. Generalno možemo reći da je trenutni balans između mikro transakcija solidno odrađen i ostaje nam za vidjeti hoće li developeri ostati vjerni trenutnom modelu ili će se on u budućnosti mijenjati. Zasada smatramo da je trenutni model solidan ali bismo voljeli vidjeti opciju da se doslovno sve može grindom nadoknaditi.

They’re doing their part. Are you?

Na  audio vizualnom polju, neovisno o platformi, ubijanje buba i robota izgleda spektakularno i vrlo često svjedočimo prizorima iz najskupljih holywoodskih blockbustera. Od fantastičnih boja i efekata, svaki pojedini planet izgleda sjajno i uvjerljivo, neprijatelji i njihovo komadanje izgledaju uvjerljivo i “prigodno” reagiraju na naše taracanje. Ne treba posebno objašnjavati da na PC-u, Helldiversi izgledaju bolje i impresivnije što ne znači automatski da PlayStation 5 verzija izgleda loše, upravo suprotno. Helldivers 2 tijekom eksplozivnih bitki može biti jedna od showcase igara za PlayStation 5 bez pretjeranih problema. Ako ništa drugo, PlayStation 5 verzija je iznimno stabilna u odnosu na PC verziju. Razlike između dvije verzije su u kvaliteti tekstura na višim rezolucijama i u sitnim detaljima koje ruku na srce usred svog tog kaosa teško možemo registrirati da bi nam značilo previše. Zvuk je jako dobro odrađen i najviše do izražaja dolazi u sitnim noćnim satima ili igranja sa slušalicama. Kako na vizualnom polju ponekad treba razlučiti u svom kaosu prijatelje od neprijatelja, tako i na zvučnom polju treba biti koncentriran na zvuk “padajućih” resursa ili artiljerije, kako se ne bismo svoju avanturu širenja demokracije brzo okončali. Igru smo imali prilike igrati i na ROG Ally “ručnom” PC-u i moramo priznati igra radi jako dobro i izgleda sjajno, što dodatno potvrđuje kakav su dobar posao developeri odradili.

Ako ćemo gledati kakve minuse igra ima, porođajne muke u lansiranju Helldivers 2 nisu bile bitno različite od velike većine Live Service igara. Pokoji grafički glitch, nestabilnost igre i random kickanje sa servera (pretežno na PC verziji) su neki od većih problema koje su nas dočekali. Bilo je problema s startanjem igre na pojedinim PC konfiguracijama, poput recimo nemogućnosti igranja igre u full screenu jer sve što smo dobili je crni ekran. Problemi sa serverima su bili (i ostali) najkritičniji, do te mjere da su developeri u jednom trenutku odlučili ograničiti maksimalni broj igrača na serverima te s vremenom povećavali kapacitete. Premda bismo voljeli da igre izlaze u boljim i što više dovršenim verzijama, treba napomenuti da od starta developeri spremno odgovaraju na svaki izazov i brže bolje izbacuju patcheve koji rješavaju poteškoće. Nije neko opravdanje, ali barem se ne bježi od problema. Dodatni minus je što u ovom trenutku između PlayStation 5 i PC verzije ne postoji cross progression, odnosno cross save vašeg profila. Developeri su obećali da nas u budućnosti vjerojatno očekuje prenošenje napretka između platformi ali bismo voljeli da je to bilo lansirano s igrom.

You once asked me for advice. You want some now? Never pass up a good thing.

Na kraju, pitate se, Helldivers 2, da ili ne? Naš odgovor je jednostavan, apsolutno da. Arrowhead je odradio sjajan posao na manje više svakom polju. Kad na sve skupa stavimo da igra košta 39,99€, prethodno da se samo od sebe potvrđuje. Bilo da se radi o dizajnu univerzuma, konteksta samoironičnog svijeta u kojem se nalazimo, gameplaya i samog audio vizualnog dojma. Mjesec dana nakon izlaska, Helldivers 2 ima stabilnu populaciju igrača od više od 400 tisuća igrača samo na PC platformi (nemamo podatke za PlayStation Network) što samo potvrđuje da se radi o sjajnom prihvaćanju od strane igraće zajednice. Nemamo ništa drugo za reći osim da se prijavite u Helldiverse, uzmete pušku u ruke i krenete širiti slobodu i demokraciju u ime Super Zemlje.