Blizzard je firma koja je sa svakim svojim naslovom uspjela definirati moj gaming. Diablo mi je otvorio oči prema RPG-ovima. Iako je bio ”bastardizirana” verzija tog žanra (fokusirana na akciju) to je bilo dovoljno da se stvori ljubav prema tom žanru i njegovim kompleksnijim naslovima. Ne želim umanjivati veličinu naslova kao što su Dune, Command & Conquer, pa i prvu instalaciju Warcraft franšize, ali Warcraft 2 je bio moja prva ljubav na području strategija u realnom vremenu. I dok smo još na Warcraftu, vrijedi napomenuti da je to okruženje bilo moj prvi izlet u fanatično igranje MMO-a. Iako je trajalo kratko (jer stvarni život ne stoji dok u ime Horde mlatimo šljam pod zastavom Alijanse) bilo je jedno posebno, pa čak i magično iskustvo. Dalo bi se raspravljati o originalnosti tih okruženja i koliko su zapravo kopija ili posveta Games Worksopovom Warhammeru, ali ono što je Blizzardu uvijek uspijevalo jest redefiniranje žanra.

I tu negdje između se pojavio Starcraft. Po nekima pokradeni Warhammer 40k, ali dovoljno različit da odvjetnicima ne da priliku za trolanje i naplaćivanje nerazumnih satnica. Starcraft je bio prva igra koja je lansirala neki igrači naslov na kompetitivnu scenu. Ako se slučajno zaljubite u Korejku, njezina prošnja će se svesti na igranje Starcrafta s njenim ocem, jer jedino ako zaustavite njegov zerg rush dostojni ste ruke njegove mezimice.

Kako je Blizzardu to inače bio običaj, sa samim Starcraftom je dolazila i mogućnost izrade vlastitih mapa. To je, u kombinaciji sa hordama fanatičnih zaljubljenika u taj naslov, rezultiralo popriličnom količinom neslužbenog kvalitetnog sadržaja. Jedna od tih mapa se zvala Aeon of Strife. Za razliku od drugih mapa, ovdje ste umjesto gradnje baze kontrolirali samo jednog heroja. Mapa je imala 3 staze koje su vodile do neprijateljske baze, čija devastacija je bila krajnji cilj. Ovaj koncept nije zaživio sve do pojave Warcrafta 3, koji je bio puno pogodniji za taj način igre, jer je uvelike bio baziran na herojima i njihovim posebnim vještinama, pa je tako rođen Defense of the Ancients ili DotA.

Ovaj mod je bio toliko popularan da je kasnije rezultirao samostalnim igrama baziranim na istom konceptu. League of Legends i Heroes of Newerth su prvi popularni naslovi koji su se izrodili iz te modifikacije. Heroes of Newerth (HoN) je bio hardcore verzija, poprilično odana originalu, dok se League of Legends (LoL) odlučio na malo razvodnjenu, pristupačniju varijantu. I tako je započeo bum i planetarna popularnost žara koji je prozvan Multiplayer Online Battle Arena ili MOBA.

Na scenu onda stupa Valve i, naoružan IceFrogom (jednim od originalnih developera DotA-e) izdaje DotA 2, najvjerniju i možda najbolju verziju originalne modifikacije Warcrafta 3. Blizzard je cijelo vrijeme nešto najavljivao, da bi se na kraju pojavio na već presaturiranom tržištu sa svojom verzijom MOBA-e. Mnogima je bilo smiješno da kompanija koja je započela cijelu MOBA groznicu, dolazi tako kasno sa svojom verzijom.

Heroji oluje

Prevedeno na hrvatski ovo zvuči ‘ko igra na temelju domovinskog rata, ali već na prvi pogled, nedostatak heroja kao Ante Gotovina, Franjo Tuđman i Thompson, odaje da ipak nije to slučaj. Dok se konkurencija bori i izmišlja lore za svoje igre, Blizzard već ima tri franšize sa nevjerojatno razrađenim i dubokim svemirima. Ono šta je mali problem je da su malo nekompatibilni. Ali na sreću tu je mjesto gdje se dimenzije presijecaju i tu je moguće da se sa pijanom pandom borite protiv futurističkog tenka. Ko tebe tanetom, ti njega bačvom pive. Iako se ovo čini kao prilično banalno i nemaštovito rješenje, igra je dovoljno šaljiva da joj to ne zamjerate. Kao što ni Povratku u budućnost ne zamjerate vremenske paradokse i ostale probleme koji se pojavu ako odlučite putovati kroz vrijeme.

Trenutno je u igri 38 heroja, koji osim očekivanih Diablo, Starcraft i Warcraft nasilnika imaju i jednog autsajdera iz prvih dana Blizzardovih igra, The Lost Vikings. S obzirom da uskoro kreće i Overwatch beta, možemo očekivati i gomilu heroja i iz te franšize. I tu je Blizzard u velikoj prednosti nad konkurencijom budući da je broj heroja koji su im već na raspolaganju suludo velik.

Redukcijom do savršenstva

League of Legends je možda najpoznatija redukcija originalne DotA-e, odustali su od ubijanja svojih miniona i tako malo pojednostavnili žanr. Iako sitne razlike u mehanici pojednostavnjuju igru, a opet ista ne gubi na kompleksnosti, puristima je ovo korak unazad kao što je i starim FER-ovcima prelazak na Bolonju redukcija faksa na nivo srednje škole. Blizzard je tu krenuo i korak dalje. U igru krećete sa tri otključane vještine i pasivom. Iako će netko reći da ovo smanjuje finese u redoslijedu otključavanja, na početku vam daje puno više mjesta za manevar. Nema više itema, sav napredak kroz igru se događa leveliranjem i odabirom talenata. Iako ovo onemogućuje nekonvencionalne buildove kao što je AD Brand u LoL-u, ipak ostavlja fleksibilnost pri podešavanju lika. Još jedan dokaz da kompliciranost ne znači nužno i kompleksnost. Iskustveni bodovi su na razini tima, pa cijeli tim mora biti koordiniran da pokupi više XP-a od protivničkog. Ovo onemogućuje da se neki heroj nafida, ali pojačava cili timski rad i “zajedno smo skupa” mentalitet.

Sami heroji su uistinu šarolika skupina svakojakih spodoba. I to ne samo po vanjskom izgledu, nego i po mehanici igre. Tako tu imamo Abathura, koji je kao nekakav battle commander, oslanja se više na taktiziranju po cijeloj mapi, nego po jurišanju u oružane sukobe. The Lost Vikings su tri heroja u jednom, pa će vam trebati micromanagement korejske razine da bi uspješno upravljali sa tim šaljivđijama.

Dok ostali naslovi u žanru se uglavnom fokusiraju na jednu mapu, koja je ili vjerna ili skoro pa vjerna kopija originalne DotA mape, Blizzard se odlučio na kvantitetu. Iako ovakva izjava obično znači da se neko odrekao kvalitete, firma koja je u pitanju to sebi ne može dopustiti. Igra ima trenutno 8 mapa, a za očekivati ih je još mnogo. Iako je osnovni princip isti, dakle staze koje vode u neprijateljsku bazu, igrivost na njima je znatno drugačija. Mape su bazirane na ciljevima koje igrači moraju ispuniti da bi na samoj mapi pobijedili. Tako ćete na Blackheart’s Bayu skupljati zlatnike kojima plaćate gusare da zaspu vaše neprijatelje sa kišom olova. Na Garden of Terroru skupljat’ ćete sjemenke da dignete vrtno čudovište, noćnu moru svakog vegetarijanca, u nadi da će vam on dati prevagu na putu do pobjede. Ta konkretna vrtna mapa slovi među profesionalnim igračima kao najkompleksnija. Iako igrači MOBA igara vole uspoređivati to sa nogometom i šahom, sportovima u kojima je teren uvijek isti, ovdje raznolikost mapa donosi svježinu sa svakom novom partijom, kao i “Ajme, ne opet ovo!” trenutke.

Iako ovo sve na prvu zvuči banalno, potrebna količina koordinacije i taktičkog razmišljanja je na nekim mapama znatno veća, nego šta je slučaj sa drugim igrama u ovom žanru. Osim samih mehanika mape, na svakoj se nalaze neutralna čudovišta. Ako ih uspješno zamlatite, borit će se za vas. Ovo dodaje mogućnost dodatnog pritiska na neprijateljski tim i često stvara igrača više, jer za razliku buffova koje druge igre u žanru prakticiraju, buffovi u Heroes of the Stormu nose sa sobom toljagu. Osim toga, tu je i činjenica da tornjevi imaju municiju, tako da opsade bez kraja više neće biti moguće.

Sve ovo skupa znači konstantni kaos na mapi, jer iako i u drugim igrama postoje borbe na početnom nivou, ovdje su češća praksa. Pošto je farmanje izbačeno iz priče i rezervirano samo za neke likove u kombinaciji s određenim talentima, na vama je da se u potpunosti posvetite šikanju i haosu.

Nema đabe ni u stare babe

Igra je Free 2 Play, tri slatke male riječi koje kod nekih ljudi izazivaju više negodovanja nego neočekivano ispucani “Volim te!” na prvom spoju. Heroji, pogotovo novi, su skupi. Tu malo pomaže dodatak dnevnih zadataka koji vas ovisno o zadatku mogu obogatiti za 200-800 zlatnika, 10000 koji su potrebni za novog heroja nisu lak zadatak. Po samoj partiji dobivate 20 za izgubljenu i 30 za dobivenu partiju, šta vas jako malo približava cilju. Farmanje partija za zlato i nije baš učinkovit način provođenja vremena. Tu su i nivoi koje ima i vaš profil, a njegovo leveliranje će donijeti neke novčane bonuse. Nije puno ali svako malo gura naprijed. Osim nivoa profila tu su i nivoi samih heroja. Oni vam otključavaju varijacije skinova, varijacije mountova i povremeno gurnu nešto gotovine, kao što vam je to znala i napraviti baka kad ste joj došli u posjet.

Cijeloj fiskalnoj situaciji ni ne pomažu dodatni načini trošenja vaših teško zarađenih para, kao što su skinovi za heroje, dostupni na levelu 10, i mount u obliku kasice prasice koji će vas unazaditi za nemalih 20000. Iako se situacija u početku čini zastrašujuća, dostupna je i nekolicina jeftinih heroja, koji unatoč cijeni znaju itekako dobro obavljati svoj posao. U vremenu koje sam potratio na ovu igru od tehničke alfe, ostalo mi je samo 11 heroja za otključati. Ovo treba uzeti s rezervom jer sam imao pomoć u obliku Nexus packa, koji me obogatio za heroje, skinove i mount u obliku vrlo muževnog jednoroga, koji prdi duge i sere leptire (po ovom sam zaključio da je muško, jer žene ne prdu). Da je sustav malo darežljiviji, ne bi se više imalo šta za otključati.

Ali ovo nije boljka samo Blizzarda, koji je na kraju ipak uveo neki suvisli besplatni model, nego svih igara koje nam se prezentiraju pod Free 2 Play tagom. Jer iako se piše Free 2 Play, uglavnom se čita Free 2 Pay, oliti slobodno za kupovinu po naški. Jedine Free 2 Play igre su one iz Valve kuhinje, ali oni se ionako gađaju novcima po uredima i ubiru postotke na sve Steam tranzakcije.

Majstori od zanata

Vizualno je igra prekrasna. Ovo je rezultiralo malo većim hardverskim zahtjevima od LoL-a, ali i puno boljim vizualnim iskustvom. Modeli su savršeni, heroji su puni detalja, a mape prekrasno modelirane i animirane. Ovdje jedino DotA 2 može doći u usporedbu, jer lip-sync i posebne animacije likova pri niskom healthu još nitko nije nadmašio. Ima i Heroes of the Storm lip-sync, ali još nije napravljen za sve likove, pa će neki govoriti zatvorenih usta.

Dizajn likova je unificiran, ono s čime se LoL još bori, a DotA 2 već ima od početka. Iako su likovi raznoliki i variraju od metalno futurističkih do srednjovjekovnih organskih abominacija, stil je konzistentan i sve te šarolike likove ujedinjuje vizualno. Glazba, kao i uvijek kod Blizzarda, je epska. Ovo je dodatno naglašeno sa novom Diablo ekspanzijom koja dodaje u igru glazbu iz tog naslova, ali opet ne reciklira nego iterira.

Kralj je mrtav, živio kralj

Teško je išta zamjeriti ovoj igri i jedino što ga dijeli od čiste desetke je samo činjenica da je čista desetka nedostižni ideal. Blizzard je zakasnio na MOBA tulum, ali je zato ušao sa stilom. Njegova redukcija koja podiže obrve puristima žanra je dovela do igre koja je smanjila kompliciranost, a povećala kompleksnost. Koliko je bitan izlazak ove igre, govori činjenica da je Riot Games uveo nivoe heroja i Chroma packove, varijacije boja postojećih skinova. Nije u pitanju samo još jedan u nizu MOBA na tržištu, nego nešto što će uvelike utjecati na postojeće i buduće naslove u žanru. A to po Slavoju Žižeku se klasificira kao događaj, kao nešto šta svojom pojavom mijenja percepciju prošlosti i događaje u budućnosti.

Ako želite pravo DotA iskustvo, onda DotA 2 od Valvea jednostavno nema konkurenciju, ali na malo ležernijoj sceni gdje vlada League of Legends, Heroes of the Storm je kralj. Riot Games stalno pokušava osvježiti igru sezonskim promjenama, ali na kraju ne mijenjaju ništa. Jedino što uspiju jest izbaciti s vremena na vrijeme jungle item zbog kojeg je Ezrael nezaustavljiva životinja.

Trenutno traje Diablo ekspanzija koja nam donosi mapu i heroje iz spomenute igre. Blizzard je to nazvao Eternal Conflict i trajati će mjesecima uz izdavanje novih heroja. Sigurna pretpostavka je da će slično popratiti i Starcraft 2 ekspanziju kao i Overwatch kad se isti pojavi na tržištu. Iako je količina sadržaja već impresivna, istom se ne nazire kraj. Nadamo se samo da Blizzard neće pretjerati i zatrpati igru sa previše stvari u premalo vremena.

Problemi koje ima žanr ostaju, toksičnost igrača je uvijek tu, ali to više govori o samom mentalnom zdravlju opće populacije nego o samoj igri. Pa ako volite malo živciranja prije spavanja, upalite Battle.net i poharajte bojišta Heroja Oluje.