Ekipa iz danskog razvojnog tima IO Interactive zadnjih 18 godina (uz kratki ali slatki izlet s Freedom Fightersima te nešto manje zabavne Kane &  Lynch i Mini Ninjas igre) posvetila je primarno razvoju jednog jedinog serijala te je svijetu video igara poklonila jednog od najupečatljivijih likova za kojeg su čuli i mali i veliki. Naravno, mislimo na Hitman serijal i jednog jedinog, tihog ali ubojitog ćelavca, Agenta 47. Tijekom proteklih 18 godina mogli smo zaigrati čak devet igara, od kojih je svaka iduća bila bolja, veća i kompleksnija. IO Interactive je tijekom svih tih godina konstantno radio na evoluciji i napretku serijala, a situacija se nije promijenila ni s Hitmanom 2, novom i ujedno desetom po redu igrom čiji izlazak nisu poremetile ni brojne turbulencije koje su ovaj razvojni tim zadesile tijekom proteklih nekoliko godina. Zapravo, dobili smo dosad najbolju i najveću igru o serijalu…

Nakon serije, film!

IO Interactive je 2015. godine sa  svojevrsnim rebootom serijala skliznuo u epizodne vode, što se u konačnici baš i nije svidjelo igračima koji su upravo  tu novu eksperimentalnu koncepciju navodili kao jednu od najvećih mana inače veoma dobre igre. Svjesni da se njihov eksperiment baš i nije pokazao kao učinkovit, iz IO Interctivea su se odlučili vratiti korijenima te iduću igru prezentirati u klasičnoj cjelovitoj koncepciji kakvu smo imali sve do prethodne igre.

Prva misija i izlet na Novi Zeland znatno su siromašniji u odnosu na ono što potom slijedi

Hitman 2 je logična kontinuacija prethodne igre  te se njegova priča izravno nastavlja na onu iz prethodne, gdje ćemo u ulozi našeg dobrog starog ćelavca i njegove partnerice u zločinu Diane nastaviti sukob s Providence organizacijom koji će ih odvesti na put oko svijeta u potrazi za novim ključnim metama. Nikakve detalje priče nećemo dalje spoilati budući da je ista sama po sebi u cjelosti bačena u drugi plan te da o njoj najviše doznajemo primarno iz međusekvenci igre. Upravo je to jedna od najvećih mana ove igre, no vjerujte mi, onog  trenutka kada igra počne, ta priča ionako vam neće biti previše bitna – gameplay i sandbox mogućnosti koje nova igra nudi je ono što se doista računa..

Novo i dosad najbolje igralište za plaćene  ubojice

Kao što smo već spomenuli,  Hitman 2 se vraća korijenima te nam umjesto epizodnog karaktera donosi klasičnu igru koja se sastoji od šest velikih razina – lokacija (mapa), razbacanih diljem svijeta. Kao  i u većini dosadašnjih  igara iz serijala, i u Hitmanu 2 ćemo proputovati cijeli svijet, počevši od „džunglovite“ Kolumbije, preko sunčanog Majamija, pa sve do prenaseljenog Mumbaija, Novog Zelanda, sjevernoameričkog predgrađa i Sjevernog Atlantika. Diverzitet lokacija „ojačan“ je i nikad kompleksnijim i bogatijim sandbox elementima koji nam pružaju dosad uvjerljivo najviše izbora prilikom igranja. Hitman serijal je uvijek bio poznat po slobodi koju igračima pruža prilikom igranja te doista ogromnom broju načina eliminacija meta. S ovom igrom, sve je podignuto na znatno višu razinu, tako da je u svakoj misiji pred nama nebrojeno mnogo mogućnosti i izazova, a na nama je u cjelosti kako ćemo se probiti do mete i na koji način ćemo ju uspokojiti – hoćemo li meti sprašiti nekoliko metaka u glavu ili ćemo je pametno otrovati, sabotirati joj vozilo ili nešto sasvim treće što bi nedužnim posmatračima moglo djelovati kao nesretni slučaj, sve ovisi od nas.

Agent 47 na zadatku eliminacije troglave kolumbijske kartel-zmije

Hitman serijal je oduvijek nagrađivao kreativnost igrača, a isti slučaj je i s novom igrom koja opet, ponavljam, za svaki naš potez ili odluku tijekom igranja otvara nove mogućnosti te otključava Mastery level svake lokacije, nudeći nam još više mogućnosti, što i te kako utječe na Replay Value pa ćete se tako vrlo često naći u situaciji da se ponovno vraćate svakoj od misija testirajući drugi način i pristup, pa čak  i u situaciji  da će vam preferirani stealth ući pod kožu, zbog čega ćete se često znati vraćati do posljednjeg save pointa jer ste tijekom igranja nešto zeznuli (bili preglasni, otkriveni, ubili nedužne civile ili pak eliminirali metu na način na koji niste planirali).

1v1 Ghost Mode svakako je jedan od najzanimljivijih noviteta u igri

Iako je jezgra gameplaya u ovoj igri ostala gotovo nepromijenjena u odnosu na prošlu, pa i neke prethodne igre, Hitman 2 ipak donosi i nekoliko vrlo korisnih noviteta i hrpetinu novih gadgeta. Jedan od takvih noviteta koji vrlo dobro funkcionira je „utapanje“ u masu na ulicama radi skrivanja ili prilikom praćenja neke od meta, koje funkciora na način sličan onome iz Assassin’s Creed igara (ovaj novitet najbolje dolazi do izražaja u Mumbai misiji, gdje ujedno imamo i najmasovniju frekvenciju NPC-ova). Drugi novitet koji unosi svježinu u igru je poseban sustav upozorenja koji se aktivira nakon nekog našeg propusta (npr. ukoliko nas je kamera snimila ili ukoliko su stražari  pronašli mrtvog ili onesposobljenog kolegu i slično) te nam na taj način sugerira na naše pogreške. Ovo zna biti korisno, osobito za one koji tijekom igranja vole planirati svaki svoj korak i ništa ne prepuštati slučaju. Uz nove Elusive Target misije (u kojima imamo samo jednu priliku eliminirati svoju metu, a čija je prva meta legendarni Sean Bean kao  nemilosrdni Mark Faba), tu je i veoma zabavni multiplayer koji nam stiže u formi kooperativnog Sniper Challenge moda te potpuno novog 1v1 Ghost moda u kojem se dva igrača natječu tko će prije eliminirati pet meta. Kada k tome dodamo i posebni Legacy Pack koji se sastoji  od dorađenih misija iz prethodne igre, dobivamo jednu veoma bogatu cjelinu koja definitivno ima što ponuditi za cijenu pune AAA igre.

Tehnički prepoznatljivo

S tehničke strane, Hitman 2 nam ne donosi nikakva posebna iznenađenja. Audiovizualna prezentacija je na prepoznatljivoj i veoma korektnoj razini, no dužan sam dodatno pohvaliti dizajn, detaljnost i veličinu svake od lokacija iz igre, koje jednostavno odišu životom (osobito Kolumbija i Majami) i aktivnostima.  Iako je većina tehničkih unaprijeđenja u odnosu na prošlu igru poprilično minorna i prosječnom igraču uglavnom nevidljiva, treba naglasiti kako je IO Interactive iz enginea uspio izvući dodatnu snagu, što je osobito vidljivo kod dijelova mapa na kojima se nalazi nikad veći broj likova (šetnja kroz masu ljudi u Hitmanu nikad nije bila ovako živa i „stabilna“). Zvučna komponenta je također na dobro poznatoj razini i ni po čemu se ne izdvaja od ostalih prezentacijskih elemenata, pa ćemo se složiti da IO Interactive ni na ovom polju nije htio pretjerano eksperimentirati.

MIsija u Majamiju posebno je vizualno atraktivna

Tehnička poboljšanja su vidljiva i kod učitavanja igre koja su i dalje prilično duga, no ipak primjetno kraća nego u prošloj igri, što možemo smatrati velikim uspjehom za developere s obzirom da Hitman 2 ima znatno veće levele nego prethodna igra.  Iako kraća nego u prošloj igri, učitavanja unutar igre znaju biti prilično iritiantna budući da znaju trajati i po nekoliko minuta, što bi opet kod nestrpljivih igrača moglo izazvati dobru dozu frustracije.

Dobrodošli u Mumbai

Drugi ozbiljniji minus ide na račun umjetne inteligencije, osobito meta i likova koji  se nalaze  u njihovoj neposrednoj blizini, koji ponekad jednostavno ne prate i ne registriraju što se događa oko njih (iako ste npr. samo nekoliko trenutaka ranije napravili niz čudnih  poteza koji su možda čak i doveli  do smrti ili povrijeđivanja nekog lika koji je u njihovom vidokrugu), a takvo što nadalje zna narušiti veoma dobar cjelokupni dojam koji vas prati kroz igru.

Ultimativni simulator plaćenog ubojice

I tako, korak po korak, stigli smo i do kraja ove recenzije. Kao što ste mogli i vidjeti, dojmovi koje je Hitman 2 na nas ostavio i više su nego dobri, a mogućnosti koje sama igra pruža te količina njenog sadržaja definitivno zaslužuju svaku pohvalu. Naravno, igra ima i poneki minus, no općenito niti jedan od tih minusa nije vrijedan vaše odluke da preskočite ili zaobiđete ovo ostvarenje, osobito ukoliko ste fan serijala. Stoga, bez imalo pretjerivanja, ponovit ću svoju konstataciju s početka ove recenzije i još jednom naglasiti da je Hitman 2 dosad najbolja i najkompletnija igra u serijalu i kao takva jedna od bezrezervnih preporuka, ne samo za fanove, već i za svakog ljubitelja kvalitenih stealth akcijskih avantura.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.