E moj ćelavac, dok nova Lara s jedne strane svoju sreću traži polovično i vremenski ekskluzivno (Xbox One i šuplji Windows Store), ti se epizodno smucaš na svim platformama. E moj ćelo, pao si uistinu na niske grane kad ti više ni izdavač ne vjeruje. No, je li opravdan skepticizam od strane izdavača (Square Enix) i vrijedi li što novo izdanje nekada slavnog Hitman serijala? Ako je suditi po prvoj epizodi, skepticizmu nema previše mjesta i naš ćelavac je na solidnom putu da povrati dio svoje popularnosti. Premda se IO Interactive (developer Hitman serijala) pravdao da je epizodna narav izdavanja isključivo da bismo dobili bolje i kvalitetnije iskustvo igranja novog Hitmana, ne možemo se oteti dojmu da je stara narodna koja kaže ”veži konja di gazda kaže” točnija. Očistite svoje žice iz klavira, naglancajte svoju imaginarnu (ako imate pravu još bolje) ćelavu glavu i krenimo u bratoubilački pohod.

Epizoda 1: glava kao žarulja.

Nije da prva epka ima neki podnaslov, ali mislim da bi ovaj naziv bio sasvim prikladan. Agent 47 ima ispoliraniju tintaru nego ikada prije, da je ovo MMO-like igra, ćelavci bi bili vidljivi s jednog na drugi kraj mapa koliko blješte. No, pastu za poliranje cipela (antilop ćelavac) stavimo na stranu, epizodni režim možda i nije toliko loš za Hitmana koliko se incijalno čini (za sve high profile epizodne igre), osim ako se uzme u obzir konačna cijena proizvoda. Ono što treba odmah u startu reći jest da svi vi koji tražite neku koherentnu i kvalitetnu priču u igri, bolje produžite dalje. Hitman je tu prvenstveno da pred nas stavi naoko nemoguću misiju koju trebamo izvršiti u željenim stilovima. Svaka misija se čini da je zamišljena da bude samodostatna bez dodatnih objašnjavanja, a video sekvence s pričom izgledaju kao da su smišljene naknadno pa se to nekako čini iščašeno.

…vrijeme je da počistimo palubu!

Da, “Rambo” pristup je i dalje moguć, no nikada nije bio ovako nemilosrdno kažnjavan. Ukoliko se odlučite napraviti pokolj, budite spremni na višestruko gledanje u loading screen jer AI u ovoj igri ne oprašta i opako (spektakularno) je precizan kada vas treba locirati i sprašiti vam metak u ćelenku. Ali, treba biti iskren, Hitman nije u svojoj jezgri zamišljen kao run & gun igra, on je prvenstveno taktička, sneak, survival igra u kojoj moramo angažirati sve moždane vijuge kako bismo sve obavili na najtiši i “najkvalitetniji” način. Upravo ovaj segment gameplaya pruža najviše zadovoljstva jer je usudio bih se reći ispoliran do savršenstva. Zato svi vi koji volite vrebati, prisluškivati i spletkariti o špijunaži i poslu plaćenog ubojice, našli ste svoj virtualni outlet za upravo to. Disklejmer: niti ja, niti bilo tko s GoodGame.hr portala ne snosi odgovornost za ono što ljudi briju u svojim glavama i kakve su im životne preferencije.

Ćelavi bez ruku, za kosu se vuku…

Iako bi Agent 47 po svojoj prirodi mogao misije obavljati s nožnim palcem i umjetnim gebisom, to ovdje nije potrebno jer nam je dostupna šarolika paleta oruđa za kirurški (a i mesarski) odstranjivanje svih prijetnji i, ultimativno, naših objectivea. Od tave s kojom možemo utuviti u glavu protivniku da prestane nas gledati poprijeko, do korištenja svojih fizičkih atributa da glumite modela na modnoj reviji, Hitman zaista pruža razne pristupe glavolomljenja za svaku od tri dostupne misije u prvoj epizodi. Upravo je misija gdje se nalazimo na fashion eventu zvijezda prve epizode, koja je toliko šarolika i pruža fantastičan uvid u ono što nam developeri pripremaju za buduće epizode.

…i dalje ostaje misterij, kako se efektivno kretati u odijelu, lomiti vratove i ne biti zgužvan.

Svaka misija po sebi pruža “ulaz” u istu na razne načine, na tri dostupne sand-box mape. Svaka od mapa ima razne objective/misije koje možemo obaviti na efikasan ili manje efikasan način, sve ovisi koliko duboko želimo uroniti u mapu te složiti svoje entry i exit scenarije (neki od nas idu toliko daleko da skiciraju mapu na papiru s idejama) s točnim vremenima obavljanja određenih radnji. Sve u svemu, Hitman može biti jednostavan (ni tada nije baš toliko jednostavan) ili ultra kompliciran (najveći gušt), sve ovisi o vašem pristupu problemu koji se nalazi pred vama.

Svuci me i strpaj u hladnjaču nježno…

Da, core gameplay mehanika Hitmana je i dalje ostao nepromijenjena. Da bismo mogli nesmetano bauljati po mapama, moramo se često presvlačiti (nekada je to preduvjet da bismo uopće obavili misiju do kraja). NPC-ovi kojih je zaista gomila na mapama (pogotovo na fashion eventu) koji nas poprijeko gledaju čim malo odskačemo od onoga što očekuju vidjeti, ne ustručavaju se komentirati i upirati prstom prema vama u panici. Stoga treba pomno proučiti svoje okruženje na svakoj mapi te tempirati svoje poteze do zadnjih detalja, kako bismo bili najtiši virtualni sociopat ikada.Hoćete li ćaskati s ekipom pa doći do informacija o meti, smucati se po zabranjenim sektorima i “šarmirati” stražare, trovati ekipu uokolo je na kraju dana vaš izbor.

…ćela blješći kao sunce!

Naravno, kao što sam spomenuo ranije, možemo se i potpuno isključiti iz toga i krenuti masakrirati sve što nam se nalazi na putu i na taj način na sebe navući sav gnjev AI-a te ultimativno ginuti brzo i brutalno. Niti jedan Hitman nije imao usudio bih se reći logičniji AI, koji će vas u kratkom roku vrlo brzo locirati i na efikasan način okončati život. Kao što vidite (čitate) novi Hitman preuzima svoj stari šarm i pušta vas da odlučite i bauljate po mapi kako god smatrate da je najbolje. Što je veliki odmak, odnosno povratak na staro (provjereno) za razliku od Absolutiona koji je bio full linearan u svom dizajnu. Za sve nas koji smo se družili s ćelavcem, pristup je poznat, metode su poznate, no sve je zapakirano u novi papir s novim raznolikim mogućnostima.

Ćelavo i u boji

S tehničke strane, Hitman je korektan. Grafički ništa posebnoga, dok na polju zvuka definitivno na razini prethodnika, zvukovi zapomaganja, kukanja i pucanja vratova su i dalje kvalitetni. Produkcijski je siromašniji od svih do sada, što je razumljivo jer se radi o epizodnom naslovu. Od svega s tehnološke strane, ocjena bi bila zadovoljavajuća, no jedna stvar se ističe, a to je količina NPC likova na ekranu odjednom.

…Mr.Muscle is on the job!

Premda nisam brojao likove u pojedinim misijama, developeri barataju s ciframa od 300+ u realnom vremenu, što bih ovako odokativno rekao da je točno, ako ne i više od te brojke (pogotovo fashion event). Što se tiče kvalitete po platformama, PC je suveren (kao i uvijek) dok su konzole iste (nisam brojao pixele, ali overall dojam je isti). Sve u svemu, Hitman je produciran solidno (za epizodni režim) i bez pretjeranih tehničkih problema (uz pokoji NPC cliping).

Prvo pa muško?

Je vjerojatno najgluplja izreka svih vremena. A sad ajmo mi na neki konklužn prve epizode. Hitman: Episode One je vrijedan nastavak franšize kojem prelazak u epizodni način izdavanja nije naštetio, iako ima samo tri mape na kojima možemo vrebati. Iako bismo voljeli što prije odigrati sav sadržaj, već sada Hitman u svojoj prvoj epizodi nudi ogroman replay value, koja će s dodavanjem novih mapa dobiti još veću vrijednost (naravno pod uvjetom da su kvalitetne). Ćelavac se vratio, i premda bismo voljeli vidjeti puni naslov (ne epizode), Agent 47 i dalje jedini izbor u žanru kojeg je sam i kreirao, što je jednostavno obzirom da konkurencija ne postoji. Izlazak pune i kompletne verzije koja uključuje sve epizode se očekuje početkom iduće godine.