Već duži niz godina, cjelokupna gaming scena je tragala za kvalitetnom Harry Potter igrom, dostojnom ove velike franšize. Međutim, izuzev nekoliko solidnih „kockastih“ izleta u Potterverse, jednostavno nije bilo dovoljno prostora za neki pamtljiviji i kvalitetniji naslov. Zato smo tamo nekada tokom 2018-te bili i više nego iznenađeni kada je iscurio prikaz u to vrijeme još uvijek nenajavljene Harry Potter igre, koja je izgledala i više nego impresivno. Glasine o toj igri su se potom razvlačile prilično dugo vremena, dok je Warner Bros. mudro šutio i pratio reakcije fanova koji su se nakon spomenutog leaka uglavnom prepucavali oko toga koji bi studio mogao raditi na ovoj misterioznoj igri. Mnogi su, uključujući i autora ove recenzije, bili skloni mišljenju da bi se studio Monolith, nakon razvoja dvije veoma dobre LOTR igre (Shadow of Mordor i Shadow of War) mogao okrenuti Harry Potteru, no to ipak nije bio slučaj. Spomenuti studio je doista završio sa Gospodarom prstenova, ali se bacio na razvoj ambiciozne (i vrlo vjerojatno dosta slične) Wonder Woman igre, a službena najava igre zvane Hogwarts Legacy, koja nas je dočekala 2020. godine, otkrila nam je da na navedenom misterioznom ostvarenju radi Avalanche Software.

Već od same najave, Hogwarts Legacy nam je izgledao kao iznimno ambiciozni naslov i ujedno „ona Harry Potter igra“ koju fanovi već puna dva desetljeća nestrpljivo čekaju. Međutim, činjenica da je na njemu radio studio koji je prije toga uglavnom radio na osrednjim dječijim igrama kao što su Disney Infinity te Cars 3: Driven to Win, a koji je u to vrijeme u nekoliko navrata bio pred potpunom terminacijom, u mnogima je izazvala određenu (ali potpuno opravdanu) dozu skepse.  Dodatna doza sumnje rasla je svakom novom odgodom igre, čiji se razvoj tako razvukao na punih pet godina, no ono što su mnogi u tom cijelom procesu totalno zanemarili, jeste činjenica da je ovaj projekt za Avalanche Software bio klasični „do or die“ te da su njegovi kreativci uložili posljednji atom svoje kreativne snage i volje kako bi prilično zahtjevnim fanovima JK Rowling (ok, ona sada baš i nije toliko popularna…) i mnogima omiljenog čarobnjaka isporučili igru kakvu već doista zaslužuju. Na sreću svih nas, u tome su na kraju i uspjeli!

Dobro došli u Hogwarts!

Nakon punih pet godina razvoja, Hogwarts Legacy je konačno pred nama, a sa sobom nam je donio i zavidnu porciju čarolije kakvoj smo se, ako ćemo biti iskreni, doista i nadali.

Prvi korak ka uspjehu ovog ostvarenja leži u njegovoj originalnoj priči. Naime, kao što je od ranije poznato, Hogwarts Legacy predstavlja svojevrsni prequel svemu značajnom iz Potterversea, a to je njegovim scenaristima pružilo priliku da se dodatno razmašu i osmisle potpuno novu originalnu priču, dobrim dijelom neovisnu od Harry Pottera i Fantastičnih zvijeri. Radnja igre smještena je tako u Wizarding World univerzum, a odvija se tokom kasnih 1800-ih, dakle, puno stoljeće prije događaja iz Harry Potter romana te nekih 40-ak godina prije događaja iz sage o Fantastičnim zvijerima.

Radnja Hogwarts Legacyja smještena je u 1890. godinu a prati neimenovanog glavnog heroja, studenta pete godine škole čarobnjaštva koji se vrlo brzo nađe usred još jedne velike borbe dobra i zla i to kao ključna karika. Budući da nemam namjeru da previše toga spoilam, otkrit ću samo nekoliko detalja same priče, a ostalo ćete morati otkriti usput dok i vi budete igrali igru.

Centralni zaplet u igri predstavlja pobuna goblina Ranroka i njegovih pristaša, kojima se iz svojih razloga pridružuje i Victor Rookwood kao vođa reda Dark Wizarda. Sa goblinima koji planiraju ustanak i mračnim čarobnjacima koji uvijek nešto spletkare, nikada nije dosadno u Hogwartsu, a u to će se uvjeriti i glavni protagonist koji u u svojim rukama drži ključ od drevne tajne koja prijeti da uništi cijeli svijet čarobnjaštva. Zahvaljujući svojim moćima, on može manipulirati misterioznom drevnom magijom, a to žele i oni koji nemaju dobre namjere za Hogwarts i cijeli svijet čarobnjaštva. Naime, na putu za Hogwarts, glavni protagonist doznaje da je jedan od rijetkih čarobnjaka koji može primjetiti i koristiti drevnu magiju, što ga odmah stavlja kao glavnu metu glavnog negativca goblina Ranroka, koji vodi pobunu goblina koji žele da se oslobode opresivnog tretmana čarobnjaka. Naravno, i Ranrok se nada da će moći iskoristiti tu magiju u svoju korist, a na nama i svim dobrim čarobnjacima je da ga u tome spriječimo.

Dok pokušavate da spriječite pobunu kataklizmičnih razmjera, morate da balansirate i oko obaveza u Hogwartsu, a to znači da ćete morati ići na nastavu i učiti nove čarolije, ali i istraživati Hogwarts i njegovu okolinu te usput obavljati raznorazne zadatke i misije, sami i u društvu svojih kolega čarobnjaka.

Avalanche Software se potrudio da napravi izvanredno autentično Harry Potter iskustvo, tako da od momenta kada počnete igru, bit ćete zapanjeni detaljima koji vas okružuju i koji će se pred vama razmotavati nekih 40-ak i više sati, koliko će vam biti potrebno da igru privedete kraju, a ukoliko se odlučite istražiti sve, naoružajte se sa duplo više vremena.

Iako je okosnica priče zanimljiva i drži pažnju, neke stvari su ipak mogle biti bolje realizirane. Tu, prije svega, mislim na određene nelogičnosti i nedorečenost same priče te činjenicu da su pojedini njeni dijelovi, primjerice oni koji uključuju glavnog negativca Ranroka koji se kroz priču pojavljuje tu i tamo, na kraju djelomično izostali, odnosno uopće nisu potencirani. S druge strane, igra je krcata simpatičnim i zanimljivim likovima od kojih svaki ima svoje mjeseto i ulogu u vašoj avanturi. Zanimljivi su i zabavni razgovori sa svim tim likovima, ali samo do jedne točke, budući da se nakon određene točke počinju ponavljati. Kada već spominjemo dijaloge, vrijedi naglasiti i to da isti nemaju nekog pretjeranog utjecaja na daljnji razvoj priče što, uzmemo li u obzir činjenicu da se radi o RPG naslovu, ipak predstavlja određenu vrstu propusta.

No, bez obzira na te sitnije propuste, mogu bez dileme naglasiti da je Hogwarts Legacy i više nego dobro iskoristio cijeli Wizarding World lore, bilo da se radi o zanimljivim likovima i bićima na koja nailazimo tokom igre, potpuno novoj i svježoj priči u kojoj nitko ne priča o Voldemortu ili Grindelwaldu ili pak samom svijetu u koji je igra smještena, koji je ujedno i njen glavni adut.

A kind of Magic

Hogwarts Legacy je u svakom smislu klasični open world akcijski RPG, koji se upravo tako i ponaša. Njegova radnja smještena je u sam Hogwarts i solidno veliki otvoreni svijet sa dobro poznatim, ali i nepoznatim lokacijama koje ga okružuju. No, prije nego što uronite u neiscrpni izvor njegove magije, red je da se osvrnemo na doista ogromnu količinu sadržaja i aktivnosti kojima će nas igra doslovno zatrpavati, osobito tokom prih 15-ak sati igranja.

Ono što će svima odmah zapasti za oči, a čime su se iz Avalanchea i hvalili u sklopu promotivne kampanje igre, jeste određena sloboda koju igra nudi. Već na samom početku igre, očekuje vas prilično bogat character editor u kojem kreiramo svog glavnog protagonista, pri čemu na raspolaganju imamo prilično impresivnu količinu customizacijskih opcija. Biramo, naravno, i jednu od četiri kuće kojoj ćemo se prikloniti, no bez obzira odlučili se za Gryffindor, Ravenclaw, Hufflepuff ili Slytherin, neke značajnije promjene u samoj igri ipak nećemo vidjeti, budući da se vaš heroj ionako druži sa učenicima iz svih ostalih kuće i nema nikakvih rivalstava u rangu onog kakvo su imali, primjerice, Harry i Draco Malfoy.

Sam gameplay Hogwarts Legacyja se uglavnom sastoji od triju velikih i prilično jasno uokvirenih cjelina – istraživanja, učenja i, naravno, borbe. Solidan dio vremena, provest ćete lutajući Hogwartsom ili drugim dobro poznatim lokacijama kao što su Hogsmeade ili Forbidden Forest, istražujući ih i obavljajući cijeli niz questova. U cijeloj igri, imperitiv je doslovno stavljen na istraživanje mape i od istog nećete moći pobjeći, ma koliko se trudili. Umjesto toga, tragat ćete za blagom u napuštenim špiljama i goblinskim rudnicima, spašavati fantastične zvijeri ili, primjerice, rješavati zanimljive okolišne zagonetke čarobnjaka Merlina. I niti jednog trenutka vam neće biti dosadno ili naporno. Zapravo, otkrivanje magičnih artifakata, statua, lokacija, kao i rešavanja misterija u vidu mini igara, u igri će vam donositi određene poene, koje možete koristiti za nadogradnje vještina svoga lika. To, naravno, nije sve, jer neke od misterija razbacanih diljem otvorenog svijeta uopće nisu ni obilježene, što znači da slučajnim lutanjem možete nabasati ne neku od dodatnih mini-igara ili zagonetku za čije ćete rješavanje biti dodatno nagrađeni. Kratko i jasno, hrpetina je toga za istražiti u Hogwartsu i njegovoj okolini, bilo da se radi o sidequestovima, collectiblesima ili easter eggovima koji su prisutni na svakom koraku.

Iako je Hogwarts Legacy po svojoj prirodi open world igra, napredovanje kroz istu je ipak linearno i odvija se prema unaprijed određenoj strukturi kakvu imamo u većini open world igara. To znači da pojedine lokacije i misije u igri nećete moći otključati prije nego što je to predviđeno samom pričom. Glavnim misijama nije moguće pristupiti dok ne dosegnete određeni level, a to znači da je ponekad potrebna određena porcija grinda. Iako je sve to intuitivno složeno, moram naglasiti  da i Hogwarts Legacy pati od klasične boljke prisutne u gotovo svakom open world naslovu, a to je repetitivnost koja se javlja nakon određenog dijela igre, budući da vas očekuje klasični „ubisoftovski“ koncept u vidu čišćenja protivničkih kampova, lova na leteće stranice rastrganih knjiga i slično.

Ipak, unatoč upravo spomenutim boljkama, Hogwarts Legacy nudi i više nego dovoljno diverziteta da vam ne dosadi. Idemo se nakratko vratiti do drugog značajnog segmenta igre, a to je školovanje glavnog lika da postane čarobnjak. To školovanje se uglavnom odvija kroz „praktičnu nastavu“, što znači da vas tokom igre očekuje hrpetina čarolija za naučiti. U igri pohađate časove letenja, astronomije i slično i usput skupljate sve i svašta što će vam pomoći u razvoju lika i njegovom napretku ili jednostavnom spravljanju napitaka.

Utjecaj magije na svijet i sve unutar njega prisutan je na svakom koraku, a učenje magije i njeno korištenje je veoma intuitivno i jasno – na određenom predmetu koristite određenu čaroliju, bez potrebe za izvođenjem kojekakvih uber-combo- spellova u stilu Mortal Kombat fatalityja. Nema potrebe za hrpetinom napornih tutoriala, budući da vam igra dalje i više nego dovoljno vremena i prostora da sami shvatite koja čarolija služi za pojedine stvari i zagonetke. U igri nas čeka gotovo 30 različitih čarolija koje je ujedno moguće i kombinirati. Neke čarolije koristimo i u borbi i prilikom rješavanja određenih zagonetki, a neke samo u određenim situacijama potrebnim za, primjerice, daljnji napredak kroz igru. Imamo tu doista široku lepezu čarolija, od onih zahvaljujući kojima postajemo nevidljivi, preko onih kojima dižemo, vučemo određene predmete ili popravljamo srušene mostove, pa sve do onih koje koristimo prilikom borbe.

Iako učenje i korištenje čarolija sa sobom donosi dobru dozu zabave, nakon određenog vremena ipak može doći do određenog zasićenja. Naime, nakon što nakon prvih 15-ak sati otključate sve magije i sve što vam je potrebno da budete vrsni čarobnjak, određene misije i zadaci se polako počinju ponavljati u maniri klasičnoj za open world igre.

Sama borba u igri odvija se i funkcionira vrlo dobro, a sve se svodi na svojevrsni miks kombiniranja čarolija i njihovo korištenje uz obranu i izbjegavanje protivničkih napada. U borbi, čarolije se dijele na četiri različite vrste, od kojih svaka ima svojevrsni cooldown. Moguće je istovremeno koristiti više različitih čarolija, no to prebacivanje nije baš najpametnije riješeno. S druge strane, prebacivanje mete sa jednog protivnika na drugi je veoma precizno i lako, a što je u ovom slučaju i veoma dobro, nema potrebe za ciljanjem u stilu kojekakvih shootera, budući da svaka čarolija pogađa protivnika.

Repetitivnost i generičnost su određenim dijelom prisutni i u samoj borbenoj komponenti igre i to u vidu ne pretjerano pametnih protivnika koji prilikom borbe uporno koriste jednu te istu taktiku i jednom kada im uđete u štos, stvari prestaju biti zanimljive.  Zbog svega toga, borba vremenom može postati monotona i repetitivna, a izuzetak nisu ni boss bitke kojima također nedostaje raznovrsnosti. Raznovrsnosti nedostaje i protivnicima, budući da nas u igri očekuje nekoliko različitih čudovišta, ljudskih protivnika, goblina i trolova i to je to. Da su se developeri i oko ovoga malo više potrudili, dobili bismo skoro pa savršenu igru, no i sa ovim problemima, radi se o veoma igrivom i zabavnom ostvarenju.

Potterverse u potpunom smislu!

Kada je u pitanju njegov tenički aspekt, Hogwarts Legacy je i više nego dobro utegnuta igra, čija glavna snaga leži njenoj visokoj produkciji i autentičnosti.

Već na prvom koraku, dočekat će vas fantastični i dobro poznati ugođaj koji će ljubitelji Harry Pottera definitivno znati cijeniti. Bez obzira na očiti generacijski skok u usporedbi sa ranijim Harry Potter igrama, Hogwarts Legacy jednostavno briljira sa vizualne strane, donoseći nam dosad najbolje osmišljen i realiziran svijet Harry Pottera. Svaki dio Hogwartsa predstavlja istinsko ostvarenje sna svakog ljubitelja Harryja Pottera, bilo da se radi o bajkovitim i nevjerojatno živopisnim lokacijama, hrpetini animacija (od pokretni portreti, oklopi koji reagiraju na naše prisustvo…) ili svemu onome što se na tim istim lokacijama nalazi. Jednostavno rečeno, doista je fascinantna količina detalja prisutnih na svakom koraku kroz igru, bez obzira za koji od tri grafička moda se odlučite prilikom igranja.

Naravno, sav taj luksuz ipak sa sobom zna povući i određene probleme, a ovdje ih ima nekoliko. Uz povremeno pucanje tekstura i klasične bugove te probleme sa osvjetljenjem koje zna kasniti, prisutan je često i problem sa loadanjem mape, koje također zna kasniti. Kada je već mapa u pitanju, ista je također mogla biti malo bolje riješena, budući da je odsta nepregledna i ne olakšava nam kretanje kroz svijet. Također, i UI je mogao biti bolje riješen, budući da mu nedostaje ona fina doza intuitivnosti koja se dobrim dijelom provlači kroz samu igru.

Za razliku od vizualne strane koja, iako sjajna, ipak ima određenih problemčića, ona zvučna je gotovo bez greške. Zvuk u igri je, jednostavno rečeno, impresivan, bilo da se radi o efektima, glasovnoj glumi ili fantastičnoj i doista autentičnoj glazbi. Red je da spomenem i sjajni originalni soundtrack inspiriran prethodnim radom Johna Williamsa, kojeg su pune četiri godine skladali Peter Murray, J. Scott Rakozy i Chuck Myers. Jedina zamjerka, koja se djelomično tiče audio segmenta igre, odnosi se na dijaloge u igri koji vremenom znaju biti naporni i repetitivni (primjerice, kad god stignemo Hogsmeade, naš heroj kaže kako ga svi putevi vode u Hogsmeade i slično). No, radi se o sitnim zamjerkama koje definitivno ne utječu na konačni dojam o samoj igri.

U potpunosti opravdan hype!

Harry Potter fanovi su godinama čekali na kvalitetnu igru i istu su, slobodno mogu reći, konačno i dočekali. Hogwarts Legacy je bez sumnje iznimno kvalitetna igra definitivno vrijedna igranja. Na svakom koraku je vidljivo da je u njen razvoj uloženo dosta ljubavi, truda i pažnje i da su njeni autori pazili na apsolutno svaki detalj, kako bi nam približili svijet čarobnjaštva o kakvom su mnogi fanovi već godinama maštali. Definitivna preporuka i prvi konkretniji kandidat za najbolju igru 2023. godine i točka!

---

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.