Nakon vrlo dobrih pucačina iz prvog lica u kojima smo napucavali zle Helghaste, Guerrilla Games se otisnuo u nepoznate vode i kreirao nešto što nema nikakve veze s Killzoneom. Nakon najave Horizonea koji je bio vrlo ambiciozan i sasvim drugačiji projekt od onoga što smo navikli od Guerrille, vjerujem da je rijetko tko u potpunosti vjerovao da će ta ekipa moći ispuniti najavljeno i obećano. Ne znam kada je nečiji prvijenac bio ovako dobar.

ALOY!!!

Horizon Zero Dawn nas stavlja u ulogu Aloy, mlade djevojke, izgnanice plemena Nora, bez oca i majke. Aloy upoznajemo već kao bebu čiju je rodbinsku ulogu preuzeo Rost, također izgnanik. Rost nije imao lak zadatak brinuti o mladom i znatiželjnom djetetu kojeg zanima sve o svom porijeklu, te stalno objašnjavati zašto je baš njih zadesila sudbina izgnanstva. Ne samo da su se brinuli sami za sebe, već nisu smjeli imati ikakvu komunkaciju s ostalim članovima plemena što je mladom djetetu bilo potpuno nehsvatljivo. Aloy je pomalo i neposlušna te se jednom prilikom izgubila i dospjela do ruševina davno izgubljene civilizacije. S obzirom da je izrazito snalažlljiva, ne samo da je uspjela sama pronaći izlaz, nego je tom prilikom i pronašla elektronički uređaj – Focus koji će bitno utjecati na razvoj događaja u igri. Kako je Aloy htjela saznati istinu o svom porijeklu i imati i socijalne kontakte, Rost je Aloy cijeli život pripremao za the Proving, događaj gdje se mladi članovi plemena dokazuju da su spremni biti dio plemena, dok je izgnanicima to i jedini način za reintegraciju, a ukoliko bi Aloy bila uspješna i pobijedila imala bi pravo na to. Upravo na taj dan počinje zaplet u igri jer iako je Aloy pobijedila, gotovo je poginula zbog iznenadnog napada na sudionike the Provinga. Dalje ne želim spoilati, ali priča je svakako jedan od jačih aduta ove izvrsne igre.

Aloy – od izgnanice do heroine

Osim što će se boriti za svoje mjesto pod suncem, Aloy će iskusiti i razne političke igre, nesuvisle i zastarjele običaje te se suočiti s najvećim prijetnjama svog vremena. Aloy je emocionalna, odlučna i poprilično karizmatična te ćete ju svakako zavoljeti do kraja igre. Ona je u biti jedna obična djevojka koja se igrom slučaja nađe u situaciji u koju ju je doveo nesretan i slučajan splet okolnosti. Srećom ima u sebi dovoljno snage da riješi sve misterije koje ju okružuju i sve prepreke koje je čekaju na putu do cilja. U konačnici Aloy će si odgovoriti na sva pitanja o sebi samoj te o postapokaliptičnom svijetu koji ju okružuje. Igra savršeno isprepliće misterije svijeta u kojem se Aloy nalazi i njene avanture i faktora koji ona za svijet predstavlja. Nitko ne zna što se dogodilo i zašto je svijet baš takav. Ljudi žive u plemenima i koriste primitivna oružja, dok svijetom šetaju napredna mehanička stvorenja. Sva pitanja si i igrač i Aloy postavljaju u isto vrijeme te se skupa čude i u konačnici dobivaju odgovore zajedno. Ništa nije predefinirano i poznato, već zajedno idete svijetom i skupa učite i otkrivate. Fenomenalan odnos igrača i Aloy te svijeta kojim prolazite.

Borba s mehaničkim zvijerima veoma je uzbudljiva

Osim glavne priče koja je zaista izvanredna, na raspolaganju su vam i brojne sporedne misije. Neke su zaista tu da bi se povećao sadržaj poput traženja određenog predmeta ili osobe, a neke se toliko uklapaju u sve što se događa u glavnoj priči da se čudite kako promjena na političkoj sceni koju napravite jednom plemenu može biti nešto što se uopće da igraču na volju da ju propusti.

Nora Brave

Horizon Zero Dawn je akcijska open world igra s brojnim RPG elementima. Skupljanjem experiencea dižemo level i svakim levelom dobivamo 10 healtha i 1 skill point, ali nema promjena u drugim atributima. Aloy experience skuplja na klasičan način ubijanjem protivnika i rješavanjem glavnih i sporednih misija. Skillova je u igri ukupno 36 te su podijeljeni u tri skupine – Prowler, Brave i Forager, a biramo ih ovisno o stilu igranja iako nekih većih odstupanja nema. Sve se svodi na skupljanje dodatnih resursa, usporavanje vremena prilikom ciljanja, veći damage, više mogućnosti za egzekucije, neke stealth opcije itd. U igri možemo više ili manje koristiti stealth, ali to nema ni približnu dubinu kao Dishonored ili Deus Ex te nema nikakve greške ukoliko budemo detektirani jer je borba odlično odrađena.

Igra nudi stealth pristup, no češće ćete se naći u situacijama u kojima ćete se s protivnicima boriti prsa u prsa

Oružja u igri su poprilično primitivna s obzirom na prijetnje s kojima ćemo se sresti na svome putu. Na početku krećemo skromno, naoružani tek običnim lukom i strijelama te kopljem za blisku borbu, da bi kasnije poprilično proširli svoj arsenal s raznim lukovima (kraćeg i duljeg dometa s raznim oblicima municije), praćkama s elementalnim bombama, ropecasterom za svezivanje metalnih zvijeri, tripcasterom za postavljanje zamki te rattlerom koji je nešto najsličnije arhaičnoj jurišnoj puški bliskog dometa. Tijekom igre naići ćemo i na brojne upgrade za oružja u obliku boljeg handlinga, bonus damagea, elementalnog damagea i sl. Uz razna oružja, na raspolaganju su nam i razni armori s kojima ćemo moći pretrpiti više štete ili biti neprimjetniji. Ljudske protivnike je lako riješiti dok tiho čučimo u visokoj travi bilo preciznim headshotom ili egzekucijom izbliza. Ukoliko stvari postanu glasne, krene klasično napucavanje iz trećeg lica, doduše s lukom i strijelama ili mahanje kopljem kada neprijatelji imaju želju postati „bliski“ s igračem.

Ljudski protivnici su ipak glavne zlice u igri

Ono po čemu je igra posebna je svakako borba s mehaničkim stvorovima koji nastanjuju planetu. U igri ćemo se susresti s 26 različitih beštija od kojih su barem polovica gorostasi. Borba s njima je svakako detalj zbog kojeg se Horizon ističe u odnosu na slične igre. Beštije često srećemo u grupama i čak i slabiji i manji pripadnici mehaničkih stvorenja koji podsjećaju na biljojede mogu na nižim levelima predstaviti izazov zbog brzine i brojčane prednosti. Veće beštije, od kojih najveće podsjećaju na dinosaure su gotovo uvijek opasne. Koliko god bili visoki level, ako uletimo u sukob kao muha bez glave, lako ćemo poginuti. Igra to briljantno odrađuje i nikad nemamo dojam da je Aloy overpowered i da bi nam bilo koji sukob radi toga bio dosadan, već kao i što Aloy dobiva levele tako mi dobivamo iskustvo kako čim lakše izaći kao pobjednik iz određenih napetih situacija, a to rezultira osjećajem zadovoljstva i nagrađenosti. Još jedan RPG element u igri je skupljanje raznih resursa koje kasnije koristimo za craftanje municije, potiona ili upgradea opreme. Biljke i drvo nalazimo u prirodi, meso i kosti dobivamo lovom na životinje, a mehaničke dijelove pak poberemo s mrtvih metalnih beštija. Igra je i tu dobro izbalansirana te nema grindanja, već se sve prirodno odvija dok igramo igru. Nešto kasnije dobijemo i mogućnost reprogramiranja mehaničkih neprijatelja te ih možemo koristiti za brži transport ili za pomoć u borbi. Umjesto „otkrivajućih točki“ koje u igrama budu na visokoj zgradi ili nečem sličnom, svijet Horizona nastanjuju Tallnecksi – ogromne životinje koje su inspirirane brahiosaurosom. Da bi se popeli na njih moramo skočiti s više pozicije na njihova leđa te se popesti dugačkim vratom do „glave satelita“. Uspješnim, nazovimo ga hakiranjem, otkrije nam razne lokacije na mapi u radijusu svog kretanja.

Jahanje od točke A do točke B uvijek je interesantno, prije svega zbog brojnih sporednih aktivnosti koje nas čekaju na mapi

Focus

Aloy kao dijete, na samom početku igre, pronađe stvarčicu koja je ostatak davne civilizacije. Focus je briljantna stvarčica kojom se Aloy razlikuje od većine populacije. U suštini je to vrlo napredni gadget s kojim Aloy dobiva pojašnjenja svijeta oko sebe, skenira predmete, sluša pronađene dnevnike, koristi antičku tehnologiju koja je tisućama godina naprednija od ove dostupne sada. Također, može poslužiti i kao audio – vizualni komunikator. Ono što je najbitnije za igrača je to što je Focus odlično odrađeno sedmo čulo, nešto poput Eagle visiona iz popularnog Assassin’s Creeda, samo što je u potpunosti smisleno. Focusom skeniramo neprijatelje i to najčeće one mehaničke te otkrijemo sve njihove slabosti, put kretanja, itd. Focus je zapravo i nezaobilazan kod borbe s metalnim gorostasima, a pogotovo kada se prvi put srećemo s novom vrstom neprijatelja.

Focusom skeniramo protivnike i otkrivamo njihove slabe točke

Tehnikalije

Horizon je jedna od najspektakularnijih igara koje sam odigrao i točka. Iako je ovo više nego dovoljno da opišem koliko dobro igra izgleda, zaista ne bi bilo fer ne potruditi se i sve te čari pokušati opisati riječima. Pa krenimo redom.

Izgleda prekrasno, zar ne? U stvarnosti, još je ljepše…

Radi se o ogromnom otvorenom svijetu gdje ćemo prijeći od snježnih i zaleđenih dijelova do šuma i pustinja te ostataka ruševina „drevne“ civilizacije. Okoliš ne samo da je raznolik već ga prate i elementarne nepogode specifične za to područje poput kiše, snijega ili prašine. Izmjena dana i noći se podrazumijeva. Uz sve navedeno, vrijedno je i napomenuti da je sav taj svijet nastanjen raznim biološkim i mehaničkim stvorenjima koje ga čine živim. Velike beštije su svakako najimpresivnije i prepune detalja, od kojih neki služe poput „Ahilove pete“ dok je druge moguće „otkinuti“ tijekom borbe, a radi nekih jednostavno izgledaju badass. S obzirom da u igri često koristimo razne elementalne napade (vatra, led, struja), veseli i što su efekti koji prilikom toga nastaju impresivni. Zapaljeni roboti koji se koprcaju ne bi li ugasili vatru sa sebe ili usporena kretnja istih prilikom zaleđivanje nikad ne dosade. Ljudski likovi u igri su detaljni i korektno napravljeni, iako ostavljaju minimalno plastičan dojam, a jedini veći minus bi bio na trenutke lošije odrađen lip sync.

Priznajemo, lica likova pomalo su plastično-drvenasta i lip-sync zna zaškripati, no i unatoč tome, radi se o trenutno vjerojatno najljepšoj igri na tržištu

Zvučni efekti su maestralni, a odlična fora je što neke zvukove poput paljenja Focusa ili natezanja luka čujemo preko zvučnika na kontroleru. Definitvno doprinosi atmosferi. Moram napomenuti da ovakvo vizualno čudo je upogonio „običan“ slim PS4. Sretnike s PS4 PRO konzolom i 4K HDR TVom čeka rijetko viđena poslastica. Nakon svih hvalospjeva na tehničku stranu igre moram reći i pokoju manu. Iako je okoliš ekstra detaljan, on je poprilično mrtav. Aloy ima minimalan utjecaj na okoliš, jedva da se visoka trava koja služi skrivanju pomiče kad se krećemo kroz nju.Velike beštije mogu napraviti nešto više štete objektima, ali su to zapravo i objekti koji su namjerno tamo postavljeni i napravljeni da se mogu uništiti, a uglavnom se radi o stvarima koje bi nam predstavljale zaklon. Što se tiče utjecaja mehaničkih stvorenja na druge elemente okoliša, osim rušenja stabala prilikom stampeda izrazito velikih mašina, on je također sveden na minimum. Uz toliko detalja na ekranu PS4 očito nema dovoljno snage da se pobrine za ozbiljniju mehaniku destrukcije, zapaljivanja objekata i sl. Voda je nešto manje impresivna u odnosu na sve ostalo što se u igri može vidjeti, a i poneka kapljica više tijekom skakanja, uranjanja/izranjanja ne bi škodila. Daleko od toga da bilo koja mana koju sam pronašao kvari ukupan dojam ove igretine i s obzirom na sve što se događa i prikazuje na ekranu ne bi bilo korektno da budem sitničav.

Efekti u igri, uglavnom su fantastični..

Zaključak

Horizon Zero Dawn je najbolja ne – remasterirana PS4 ekskluziva koju sam odigrao i pojam system sellera. Nakon nebrojeno odigranih igara na raznim konzolaškim generacijama, zaista rijetko naletim na igru koja ima moć prikovati me uz ekran na duge staze. Iz ničega stvoriti ovako zanimljivu, smislenu i novu priču i svijet, tehnikalije izoštriti do samih granica te gameplay koji nije revolucija, a opet se čini vrlo svježim je apsolutno za svaku pohvalu. Sony je s Horizonom ponovo uspio napraviti ekskluzivu o kojoj će se pričati te se fanovi imaju čemu veseliti, a konkurentnom taboru to nabijati na nos.