Svaka indie igra posebna je na svoj način. Studiji koji odluče izbaciti svoju kreaciju ponekad nas iznenade njenom kvalitetom. Vrlo je bitno da igra dođe do ciljane publike, da se igrači nekako navuku na igru i da studio dobije određeni profit kako bi nastavio sa svojim radom. E sad, Horse Tales je igra koja će zanimati određene igrače, pogotovo one ljubitelje simulacija, avantura i konja. Ima svoje nedostatke i prednosti, ali za jednu indie igru vrlo je impresivno koliko je truda uloženo u sam njen razvoj.

Igra se odvija na ranču, gdje igrači preuzimaju ulogu trenera konja i vlasnika ranča. Odgovorni su za brigu i treniranje svojih konja, mogu se natjecati u konjičkim sportovima i prijaviti se na predstave te urediti ranč onako kako oni žele, ali je u jednu ruku to limitirano, a vidjet ćemo kasnije i zašto.

Prvo bih započeo za grafikom, koja je u Horse Tales: Emerald Valley Ranchu apsolutno predivna. Okolina je živahna i toliko detaljna da šume, rijeke i zgrade imaju svoj čar te podsjećaju na okolinu iz nekog fantastičnog svijeta. Modeli konja također su dobro dizajnirani i realistični. Postoji veliki broj vrsta konja, a svaki konj ima svoje „vrline“ i „mane“. U igri postoji ciklus dana i noći, što dodatno pokazuje koliko je igra realistična jer se i samo okruženje mijenja.

Mislim da ćete odmah, čim pokrenete igru i dobijete početnu cutscenu, odmah znati je li Horse Tales igra za vas ili nije. U početku birate svog konja koji će vas pratiti tijekom cijele avanture (ili barem dok ne promijenite i kupite novog konja). Ono što je iznimno iritantno, jeste to da nema dobrog tutoriala. Tijekom igranja vam se pokazuju mehanike i kontrole i to je to. Igra dobro uvodi igrače u osnove, ali ne pruža mnogo informacija o njenim naprednijim aspektim. To može otežati novim igračima potpuno razumijevanje svih značajki i opcija dostupnih u igri. Itekako može biti odbojno, jer nemaju svi vremena za istraživanje svega onoga što se može napraviti.

Vrlo je bitno za napomenuti da je u svemu u igri ograničena prilagodba. Igra ne nudi mnogo u smislu prilagodbe likova, što bi je moglo učiniti manje osobnom i manje privlačnom za neke igrače. Osim toga, vrlo malo imate opcija kod uređenja svojih konja i biranja njihovog izgleda. Također, gradnja je limitirana na određene zgrade ili dijelove ranča, primjerice na nekim mjestima možete samo izgraditi stvari za dekor, dok na drugim samo bitne dijelove za napredak igre.

Igra je osmišljena tako da bi igračima dočarala kako bi se osjećali da doista žive život trenera i vlasnika konja, s realističnim zadacima i aktivnostima koje od igrača zahtijevaju da učinkovito upravljaju svojim vremenom i resursima. Tako, primjerice, morate upravljati zdravljem i prehranom svog konja, trenirati ga i zajednički se uključiti na različita natjecanja, kao što su dresura, skakanje i cross-country. Vrlo je detaljno odrađeno koliko dugo može vaš konj trčati ili galopirati, koliko toga može pojesti, a vrlo je bitno da svog konja stalno trenirate i putujete s njim okolo kako bi napredovao i vama dao mogućnost da pobijedite u natjecanjima. Ovo je naravno samo jedan dio toga što igra nudi.

Ono što je mene najviše iritiralo u ovoj igri, jesu same njene mehanike. Način okretanja je toliko brz i čudan da vam jednostavno počne ići na živce, zbog čega ćete se stalno vraćati u opcije da ga promijenite. Kao drugo, ne znam zašto postoji toliko scena između kada trebate zajahati konja ili sići s njega. Isto to se odnosi i na hodanje s uzicom, odnosno kada želite da vas konj prati. Ono što je mene iznenadilo, jeste to da postoji određen sustav/značajka koja vam omogućuje određene interakcije s konjem, ali i one su u biti nebitne te postoje tek toliko da imate osjećaj da možete podragati svog konja. Kao treće, skakanje i jahanje konja su čudno napravljeni. Ako se dogodi da promašite skok, zabijete se u zid ili skočite s mosta, igra vas automatski vrati na prijašnje mjesto uz čudan zvuk koji ne želite ponovno čuti.

Moguće je da su developeri u planu imali da istražujete svijet oko sebe, ali svo to istraživanje traje predugo. Dok vi dođete do jednog mjesta na mapi, treba vam dobrih 15 minuta, jer je sama mapa ogromna i ponekad zašteka njezino ažuriranje kada otkrijete novo mjesto. Nadalje, putujući svijetom često možete naići na razne škrinje koje vam daju različite stvari. Cilj je da skupljate predmete na podu kao što su drvo, metal, razne poluge itd. koje će poslužiti za gradnju vašeg ranča. Ovaj aspekt igre vrlo je zanimljiv jer nikada ne znate što ćete dobiti (igramo se malo na sreću).

Igra također uključuje način rada za više igrača, koji omogućuje igračima interakciju s drugim igračima, igranje protiv njih u natjecanjima, razmjenu konja i predmeta, te dodavanje prijatelja. Ovo otključavate tek kada prođete određeni dio priče. Dostupan sadržaj igre vezan je za njezine zadatke, tako da ne možete pristupiti svim područjima igre i aktivnostima dok ne završite zadatke. Nažalost, nemate što raditi nakon što ste završili misije, a na kraju je cilj samo da kupujete nove konje, trenirate ih i otkrivate njihove osobnosti. E sad ovako, neki će možda reći da su NPC-jevi kod natjecanja jako dobri i to se uistinu može tako shvatiti, ali s druge stane, da su mehanike igre možda bolje, možda i ne bi bilo tako teško pobijediti ih.

Postoje mjesta u igri kojima ne možete pristupiti i mjesta na koja morate ići, a umjesto da se vizualno razlikuju, igri je mnogo zabavnije natjerati vas da pogađate koje je koje. Pa tako primjerice, neke ograde ne možete preskočiti, nego morate se prošuljati kroz određeno grmlje, ne možete skočiti u ovu vodu itd. Nadalje, nije mi jasno zašto su developeri odlučili zakomplicirati si život i uvesti dosta kompleksan način snalaženja u prostoru, u smislu da je karta vrlo čudno napravljena i ne vodi vas na mjesto gdje biste trebali biti. Da možda postoji strelica na podu koja vam pokazuje gdje se trebate kretati, a ne da stalno otvarate mapu i pogledavate gdje ste, sve bi bilo mnogo bolje.

Cijena ove igre iznosi 30€, što je, ako ćemo najiskrenije, vrlo pretjerano. Iako developeri još uvijek rade na igri, stalno ju ažuriraju i donose nove sadržaje, ovo je ipak preskupo za igru za koju imam osjećaj da je nedovršena. Developeri nisu toliko pazili na same detalje, primjerice ne postoji nikakav brzi način putovanja što bi uvelike ubrzao proces putovanja i vrijeme potrošeno igrajući. Osim toga, kada završite cijelu priču i sve zadatke koje vam nudi igra, nemate ništa posebno za raditi, osim da se natječete protiv drugih igrača, kupujete druge konje, trenirate ih, brinete se o njima i tako kroz cijelu igru.

Horse Tales: Emerald Valley Ranch za jedan indie naslov vrlo dobro osmišljen i detaljno napravljen. Grafika je iznad prosjeka, ali developeri kao da su rekli „mehanika igranja je takva kakva je i ne možemo bolje“. U početku pratite određenu priču koja i ima smisla (znači vi ste naslijedili ranč od svoje tetke koja se uopće ne brine o njemu, a na vama je da ga vratite u stari sjaj i poremetite planove konkurenciji koja se nalazi na tom mjestu). Sve to ima smisla i daje određen doživljaj igri, ali mehanika je ta koja bi trebala biti pokazatelj koliko je dobra igra, jer mi ipak provodimo vrijeme igrajući ju. Ova igra ipak bi trebala biti za ljubitelje simulacija koji vole provesti određeno vrijeme igrajući jednu igru koja im nudi točno ono što oni žele. Također, i ljubitelji konja voljet će ovu igru, jer kao što sam već rekao, isti su detaljno odrađeni te imaju sve značajke kao i oni iz stvarnoga života.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.