Igraće adaptacije filmova nisu fenomen koji vidimo često u ovoj generaciji konzola. Očekivanje igre prilikom izlaska nekog filma u kino nešto je što su mnogi zaboravili da postoji, a neki danas tog trenda nisu ni svjesni. Doduše, postoje dvije frakcije igara koje još uvijek pokušavaju iskoristiti popularnost filma za prodaju svojih video-igara: mobilne igre i animirani filmovi (usmjereni prvenstveno djeci). I dok LEGO igrama taj trend često dosta dobro uspijeva, većinu takvih igara u današnje vrijeme očekujemo na mobilnim uređajima gdje, kroz mikrotransakcije, zbog popularnosti likova (ukoliko je film bio uspješan) se može zaraditi ogroman novac, puno više od nekog jačeg konzolaškog naslova. Zato je čudno bilo nedavno pojavljivanje igraće adaptacije kino-hita, trećeg nastavka animiranoga filma Hotel Transylvania koje se pojavilo na svim trenutnim konzolama i osobnim računalima. Da stvar bude još čudnija, igra od samog početka izgleda kao nešto što smo trebali igrati na Androidu ili iOSu.

Putovanje nije išlo po planu 

ZA VRIJEME GODIŠNJEG, IGRA O GODIŠNJEM

Kao mobilna igra, možda bi i bolje funkcionirala, jer bi developeri bili prisiljeni napraviti jednostavnije kontrole. Ukratko, iako je igra platformer, najveći naglasak je na skupljanju takozvanih miniona ( u ovom kontekstu najčešće nazvani impasi) i materijala (gemova) s kojima radite nove minione. Oni su i najvažniji dio igre jer s njima rješavate određene zagonetke, gradite mostove, a i pobjeđujete neprijatelje( većinom biljke i rakove) na tajnovita tri otoka gdje su zapeli svi poznati likovi iz Hotel Transylvania serijala nakon brodoloma za vrijeme godišnjeg odmora. Radnja slična onom u novom filmu, Summer Vacation, ipak ne donosi puno referenci na radnju filma, a i nema velikih saznanja ni uživanja u samoj priči unutar igre, bilo da se radi o novoj priči koja se nastavlja na film ili o nekim detaljima priče iz samog filma. Igra praktički počinje odmah sa brodolomom i postavlja vas u ulogu Dracule i Mavis. Njih dvoje, kao igrivi likovi koje možete birati i izabirati konstantno kroz igru moraju naći načina da nastave svoje putovanje tako da po otoku pomognu likovima u nevolji, a i da osposobe brod kojim mogu otići svojim putem.

Portali će vam često biti najvažniji dio igre

Pustolovina s impasima, tj. minionima kreće dosta bazično, sa šišmišima koji mogu nositi jednostavne stvari i podizati platforme, a kasnije, putem portala, možete sa novim gemovima koje skupite (uz pomoć impasa) dobivati nove klase impasa, a kasnije i druga bića. Svi ti minioni poboljšavaju vaše sposobnosti u igri, među kojima je najvažnija njihova snaga koja će vam koristiti u borbi protiv spomenutih neprijatelja, ali i drugi power-upovi i sposobnosti koje donose (brzina, skok) omogućiti će osvajanje i prelaženje određenih dijelova igre na koje ste naletjeli ranije. Neprijatelji, kao i skupljanje gemova i brzi odlazak do portala da dobijete još miniona, znaju biti dosta izazovni, što je problematično pogotovo zbog činjenice da je namijenjena mlađim gamerima i gamericama. Također, spomenute kontrole su dosta zapetljane. Korištenjem kruga (u slučaju PS 4 verzije) pozivate minione, ali ih također i šaljete na željene predmete i lokacije, micajući lijevi analog s kojim upravljate metom, ali ujedno i likom koji upravljate. Gornje tipke vam omogućuju dodatne komande minionima, kao što je povratak k vama, što može biti iznimno korisno u trenutku dok minioni za vas obavljaju bitku protiv velikog raka, a na raku vidite da će uskoro zamahnuti smrtonosan udarac. Kako ne bi nepovratno izgubili impase (a u slučaju poraza oni uistinu nepovratno nestanu) ovo može biti dobra taktika. Iako, sama igra to ne olakšava da objasni, niti da olakša te sukobe, što može izazvati velike frustracije. Neko vrijeme će biti potrebno da shvatite što igra sve želi od vas te kako se napredak točno vodi, a do te bistroće biti će puno pokušaja od kojih će ih nekoliko biti neuspješno.

Minioni, između ostaloga, grade i mostove i time vam omogućuju da pristupite raznim lokacijama

Važan dio svakog odlaska na otok jest i taj da imate ograničeno vrijeme da obavite sve zadatke. Šest do deset minuta je vrijeme koje imate dok sunce ne izađe, a naši junaci, logično, ne mogu funkcionirati za vrijeme danjeg svjetla pa nakon isteka zadnje minute igra vas samo vraća na početni ekran. Time dobivamo nenadani dodatan izazov kroz samu igru, i to praktički odmah sa prvom misijom što također malo čudi. No, dobra stvar je što je napredak uvijek sačuvan, tako da nema dodatnih frustracija da igrate određenu lokaciju ispočetka.

S obzirom na puno opcija koje se nude u igri, kontrole su mogle biti bolje riješene

S prezentacijske strane, igra donosi glasovnu glumu, no i ne lijepe animacije. To se vidi od samog početka gdje imamo dijalog ali statične slike i crteže, čime igra dodatno daje do znanja da se otpočetka nije radilo o velikom projektu. Grafika također nije nešto što oduševljava, kao ni jednostavne i nemaštovite lokacije (kao što se vidi iz priloženih screenova). Kada uz to sve zbrojimo da postoji samo single play te da traje između četiri i šest sati, i to ako vam se sviđa ovakav stil igre gdje stalno pazite na živine koje za vas obavljaju zadatke i gdje ima puno vraćanja, trčanja, prilika za pogreške i teških protivnika, dobivamo svega jedan prosječan naslov koji će biti rezerviran samo za fanove. Očita inspiracija koja se povlači iz Pikmin franšize svakako će naići na dosta fanova, no neće biti primijećena od velikog broja ljudi jer, očito, i nije izašla s takvim ciljem. Unatoč svemu tome, može biti sjajna zabava za jedno popodne prvenstveno fanovima animiranog filma, starijima i mlađima. Šteta što nismo dobili klasičan platformer, nekako sam osjećaja da bi to puno bolje funkcioniralo na konzolama.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.