Dissidia Final Fantasy je jedna od onih igara koja je bila popularna i voljena samo za uži krug fanova Square Enixovog serijala, prvenstveno jer je izlazila samo na PSP handheld konzoli. To će se uskoro promijeniti sa izlaskom prve PlayStation 4 verzije ovoga zanimljivoga serijala koji spaja razne Final Fantasy junake, antijunake i negativce u otvoreno fighting okruženje puno detalja i lokacija koje će oduševiti sve one koji vole Final Fantasy univerzum(e). Imali smo čast da budemo jedni od izbranih i odigramo zatvorenu beta verziju igre, online multiplayer dio iste koji nam je prezentirao osnovne gameplay postavke, mehaniku borbe, ugođaj i vizuale koji nas čekaju u konačnom proizvodu iduće godine.
Prva stvar koja odmah oduzima dah (opet, ponavljam, prvenstveno onima koji vole FF serijal i sve vezano za njega) je odlična glazba, uvodni meni i sam izbornik boraca. U ovoj ranoj verziji igre čak nam je i ponuđen dosta veliki broj, njih 14, po jedan iz svakog Final Fantasya, pa tako na izbor imamo Clouda iz ”sedmice”, Zidanea iz ”devetke”, Onion Knighta, Lighting i druge. Svakako nedostaje ženskih likova u svemu ovome, no za očekivati je da ćemo njih, kao i mnoge druge, dobiti u konačnoj verziji. Uzbuđenje nakon toga je malo splasnulo budući da se za online meč čekalo više od pola sata (uz odličnu glazbu koja se, doduše, ponavlja), ali uz malo strpljenja i par propalih pokušaja uspostavljanja meča, uspjelo se dobiti dobar uvid u ono što nas čeka u igri.
Spoj RPG-a i fighting igre dosada je dosta dobro funkcionirao u Dissidiji. Za one manje upoznate sa ovim spin-off/cross-over naslovom, radi se zapravo o igri u kojoj sukobljavamo različite Final Fantasy likove na otvorenijim prostorima, a u repertoaru imamo skakanje, razne fizičke i magične napade kao i prizivanja poznatih summona. Dissidia Final Fantasy je izašla još 2008. godine za PSP i donijela zanimljivi single player uz zanimljivu premisu koja spaja sve ove likove, ali je u europskoj verziji bila lišena nekih dodatnih RPG elemenata, pretvorivši je u jednostavniji fighting naslov. Ti dodatni elementi, u igri gdje je cilj iscijediti protivnikov HP, potpomognut je takozvanim Bravery sustavom, tj. bodovima koji se dobivaju sa što češćim vašim napadanjem, agresivnošću i hrabrošću što vaš lik čini jačim do kraja meča i olakšava ostatak bitke s vašim protivnikom. Ovaj bravery sustav je osnova i u Warriors All Star igri, čiju ste recenziju također mogli pročitati na GoodGameu. Pretjerana sličnost sigurno nije slučajna, budući da je na obje igre radio Koei Tecmo. Bitke su bile 1 vs 1, što se nastavilo i sa Dissidia 012 Final Fantasy nastavkom koji je izašao tri godine kasnije. Spoj akcijskog RPG-a i fighting igre pozitivno je dočekan od strane fanova i kritike, a hvala je najviše išla upravo na vizuale i sve likove koji su dostupni u igri, kao i jednostavan i jasan gameplay sa dovoljno kompleksnosti da zadrži Final Fantasy stil. Zato nije čudno da se Square Enix, unatoč izjavama redatelja nakon izlaska druge igre, odlučio za veći projekt i dolazak igre na PlayStation 4.
Odmah na početku vidimo da je igra bitno promijenjena, samim time što je sad osnova igranja 3 vs 3 sustav, kao i što je osnova svega i online komponenta. Očito je da će online igranje biti glavni adut ovoga nastavka, no svakako se nadam da nas čeka neka kvalitetna single player kampanja, pa čak i priča, bila ona prequel, nastavak ili nova verzija događanja koji su se odvijali u prvoj igri. Budući da istu nisam igrao, ne mogu puno suditi o kvaliteti i samim događajima i kako su ukomponirani u samu igru, no ako je vjerovati prema drugim fanovima, bila je zadovoljavajuća i dosta bitan aspekt igranja. Naravno, to je u eri PSP konzole bilo nešto što se nije moglo izbjeći, a sadašnji multiplayer i ono što je prikazano u beti očito daje na znanje da će glavni adut biti online igranje.
A ono je, nakon početnih bugova i problema koje je bilo i za očekivati u zatvorenoj beti (budući i da je smisao ove bete testiranje svih tih stvari) dosta zabavno, jednostavno, a opet izazovno iskustvo. Svi likovi su karakteristični, postoje tri klase, a za tim koji se sastoji do troje ljudi upravo to kalkuliranje oko klasa može biti također važan aspekt do pobjede. Cilj pobjede u beti je bilo jednostavno pobjeđivanje neprijatelja, izvođenje boljih osnovnih napada, magija, i pokušaj razbijanja summon kristala. Ti summon kristali su zanimljivi dio igre, odjednom se pojave i razbijanjem istih vam daju dodatnu energiju potrebnu za napraviti summon napad. Prije početka meča, demokratskim principom svi članovi tima biraju koji će biti summon vaše tima. U ponudi, zasada, a vjerujem da na tom broju neće stati, su Shiva, Ifrit, Odin,Ramuh, Leviathan, Alexander, Bahamut, a napadi tih summona izgledaju poprilično impresivno. Svaki ima svoje prednosti i mane i učenje o njima, kao i o sebi, klasama (Vanguard, Assassin, Marksmen, Specialist), raznim verzijama napada svakog od dostupnih likova, a sve to u konačnici obećava veliku dubinu i slojevitost ovoj online igri. Nažalost, za sve to se u ovom trenutku nije imalo previše vremena, prvenstveno zbog teškoća u pokretanju online bitaka, do laga u pojedinim bitkama, sve što je, vjerujemo, prijavljeno i što će biti ispravljeno do iduće bete, a kamoli konačne verzije igre.
Ono što smo uspjeli odigrati u konačnici je oduševilo, kako grafikom, prezentacijom specijalnih poteza, lokacijama i upravljanjem likova, sve je puno bolje napravljeno nego u svim ostalim KOei Tecmo igrama sličnoga žanra. Dissidia Final Fantasy je, pak, žanr sam za sebe na PlayStationu 4, i biti će zasigurno jedan od hitova u prvoj polovici 2018. godine. Ono što bi nas činilo još sigurnijim u ovu izjavu bi bio kvalitetan single play mode, o kojem zasad ne znamo puno.
Dissidia Final Fantasy NT izlazi 30. siječnja 2018. godine samo za PlayStation 4.
Leave a Comment