Zamislite svemirski brod. Ogroman, dugačak svemirski brod. Nazovimo ga Infinity. Sad u cijelu priču stavite vukodlaka. Zašto? Ne znam, ali stavite ga. Na to dodajte Autorun opciju bez mogućnosti isključenja iste. Kamo trčite? Zašto uopće trčite? Kakve veze vukodlaci imaju sa svemirskim brodovima?! Nemam pojma, ali Infinity Runner će vam dati odgovore na ta pitanja ako ga uspijete istrčati do kraja.

Na raspolaganju je ono što vidite

Ajmo svi na noge lagane

Infinity Runner je svrstan u indie, horor i akciju. Arkadni elementi igre podsjećaju na neke arkade iz davnih devedesetih. Cijelo vrijeme trčite kroz razne nivoe, a kretanje se svodi na skok, „slide“ po podu, lijevi i desni „strife“ te napad na protivnike koji se sastoji od kombinacije tipki. Igra ima 7 sektora i kako koji prođete, otključava se sljedeći koji možete kasnije zaigrati i u arkadnom modu, kad završite „priču“.

Priča, iako priznajem da nisam završio igru, nije remek djelo moderne književnosti, nego ostavlja dojam da se tu nalazi samo kako bi vam dala dojam da trčite s nekim razlogom.

Mene Infinity Runner osobno podsjeća na Mirror’s Edge, ali je puno jednostavnija, kako pričom tako i načinom igre. Kroz cijelu igru jurite kao muha bez glave, skupljate neke papire kao novčiće u arkadama i nastojite preživjeti zapreke koje su pred vas postavljene.

Vizualna i zvučna slika

Ovo je diskutabilno. Grafika, sama po sebi, nije nešto, izgleda malo zastarjelo i daleko je od nekih current-gen igara, kamoli Watch Dogs-a ili nečeg takvog, ali s obzirom da bezglavo jurite kroz polumračne hodnike, moram priznati da je osjećaj napetosti i nervoze konstantan, a uz techno glazbu pumpa vam adrenalin direktno u mozak tjerajući da budete maksimalno koncentrirani iz hodnika u hodnik.

Ova gospodična vas vodi kroz priču

Igrivost

Preporučujem da ovu igru zaigrate na kontroleru. Čini se da je tako zamišljena jer na mišu i tastaturi to nije to. Sve u svemu ovo nije loša igra. Ako volite ovakav koncept igre, ako volite akciju koja ne prestaje ni djelić sekunde, onda bi vam se ovo moglo svidjeti. Stariji gameri (poput mene) nemaju više dovoljno zdravo srce da ovakav uradak pređu do kraja (bez srčanog udara) i shvate zašto je, zaboga, vukodlak na svemirskom brodu i kuda trči koliko ga noge (ili šape) nose.

Ne znam kud idem, glavno da stignem

Ostale tričarije

Igra ima nekoliko modova. Multiplayer, u kojemu nema nikoga da se s njim utrkujete, razne izazove, bilo da se radi o prelasku nivoa bez ogrebotine ili o vremenskoj utrci, glavnu kampanju te nekakve kolekcionarske stvari koje možete skupljati pa ih kasnije pregledavati u glavnom meniju u vidu artwork-a iz igre.

Ja kidam nadesno

Maraton ili utrka na 100m?

Ako volite ovakve igre koje će vam napumpati adrenalin i u kojima nećete morati razmišljati dalje od kraja hodnika prema kojem munjevito jurite, onda će vas Infinity Runner zabaviti, a možda ga i zavolite i nastavite igrati za relaksaciju jer mu je replay value velik s obzirom da se radi o arkadi. S druge strane, ako očekujete nekakvu horor avanturu s vukodlacima, onda se bojim da ćete se razočarati. Ovo definitvno nije igra za svakoga, ali nije niti loša igra. Jednostavno je drugačija. Da li se kupnja ove igre isplati? Po meni ne za trenutnu cijenu od 10€, ali na nekoj božićnoj rasprodaji u pola cijene da.

Kako bilo da bilo, bez obzira što naš vukodlak kroz cijelu igru isključivo trči, Infinity Runner je i dalje bolji od bilo kojeg filma Twilight sage.