U početku bijaše Mortal Kombat. I to je, zapravo, sve što trebate znati. OK, nije baš, no nadam se da shvaćate poantu. Pričanje o Injustice igri je neizbježno osuđeno sa uspoređivanjem, spominjanjem i veličanjem Mortal Kombat serijala. Razlog je jednostavan- NetherRealm Studios. Hrabra ekipa predvođena tvorcem MK-a Ed Boonom hrabro kroči u nove izazove i nove verzije Mortal Kombata, a u predahu od glavnog serijala, odlučili su se upustiti u fighting naslov s DC likovima. Uz ogromnu popularnost Marvelovih junaka, kako u igrama tako i na filmskom platnu, nemoguće je ne primijetiti da postoji opasnost da se na sve velike DC likove i zaboravi, a ovo je jedan od najočitijih odgovora na taj mogući zaborav – Stavimo ih sve u jednu igru da se međusobno mlate! Ekipa je već imala jedan sličan izlet s MK vs. DC koji nije prošao dobro, no nakon uspjeha odličnog Mortal Kombata, gamerska javnost je opet postala zainteresirana za DC tabačinu. Svi očekujemo puno pa je vrijeme da nakon godinu dana najavljivanja i obećanja napokon pogledamo u konačni proizvod.

PRIČA KAO NAJVEĆI ADUT

Injustice je jedna od rijetkih igara u žanru koja posvećuje dobar dio svoje ponude samoj priči. Zadnja igra koja me zaokupila pričom što se tiče tučnjava je, gle čuda, bio izvrsni Mortal Kombat. Rezervirana prvenstveno za fanove, no otvorena i potpunim početnicima, priča je bila svojevrsni reboot cijelog legendarnoga serijala, a sistem prelaska kampanje je imao svoj specifičan model unutar kojeg ste u svakom chapteru vodili jednog lika i proživljavali priču iz njegove perspektive (tj. promatrali ste dio priče gdje je taj lik imao dosta značajnu ulogu). Jednaka formula nas prati i u Injusticeu, samo što su nam ipak unijeli jednu malu novinu.

Budući da je Injustice rezerviran samo za likove iz DC stripova bilo je razumno za pretpostaviti da će igru pratiti i nekakav strip. I tako je, još u veljači, počeo izlaziti Injustice strip koji je u trenutku pisanja ove recenzije doživio svoj 15. broj. Pod palicom (olovkom, tipkovnicom)  pisca Tom Taylora, stripovska javnost je čitala intrigantnu novu priču s DC junacima čiji je svaki broj završio na prvom mjestu najprodavanijih digitalnih izdanja. No, što Injustice priču čini tako posebnom? Pročitajte iduće paragrafe ukoliko vam ne smeta poneki spoiler oko priče, iako ćete većinu ovoga vidjeti već na početku igre. A ako ne planirate pročitati strip prije igranja, svakako pročitajte ovaj odlomak ispod.

Strip koji prati radnju igre bio je neizbježan, no nije napravljen bez volje. Dapače, jako dobre i dinamične scene vas čekaju u njemu.

Injustice strip priča priču o jednom velikom i užasnom incidentu koji je ”okrenuo svijet naglavačke”. U trenutku rijetke sreće, Supermanu je u životu išlo jako dobro. Vladao je relativni mir (zločina i zločinaca je bilo, no veće prijetnje su bile iza Justice Leaguea i samog Supermana), Lois ga voli i trudna je i sve ide jako dobro. No, spletom određenih okolnosti, Joker otme Lois te otruje Supermana Scarecrowovim plinom kombiniranim s kriptonitovim prahom, zbog čega Superman pomisli da vidi Doomsdaya umjesto Lois te je slučajno u borbi ubije. Superman ostaje bez svoje najveće ljubavi i budućeg djeteta, Joker k tome još aktivira i bombu koja uništi Metropolis do temelja, a usto kreće i pravi rat. Superman, razočaran dosadašnjim ”moralno ispravnim postupcima” prema zločincima i Jokeru, najvećem zločincu od svih, odluči uzeti stvari u svoje ruke. Superman, uz par slikovitih primjera, pokuašava vladati svijetom pomoću straha, te na taj način spriječiti sve ratove i sukobe diljem svijeta. Najgori kriminalci u novom svijetu imaju svoje posebno mjesto (puno gore od Arkham Asyluma), a svi koji se protive njegovim metodama i stanu mu na put (makar bili njegovi najbolji prijatelji i super junaci) neće proći dobro. Prvi slučaj koji je pokrenuo lavinu događanja je ubijanje Jokera, unatoč Batmanovim nastojanjima da ga odgovori od toga. Nakon tog događaja, stvaraju se dvije strane borbe, unutar kojih se miješaju bivši neprijatelji, bivše ljubavi, razni akteri iz DC svijeta vodeći bitke vođeni svojim novim uvjerenjima u poprilično apokaliptičnom, ali za Supermana, sigurnom svijetu gdje se jedan novi Joker ne može nikako pojaviti niti se veće zlo od onoga što je učinjeno ne može izroditi.

Već nakon par brojeva, Injustice je sa stripom dobio puno pažnje javnosti zbog OVE scene.

Nažalost, igra kvari jedan dio priče i zapravo, razočara na samom početku. U trenutku najvećeg hypea u stripu i naših nagađanja i prognoza što točno igramo u igri (proživljavamo li sve te scene iz stripa ili nastavljamo gdje strip zasad staje) dobijemo poprilično ziheraški potez. Naime, kompletan događaj iz stripa je dio alternativnog svemira (jedne od velikog broja dimenzija u DC svemiru), u kojem Batman  pokrene stroj kojim ”dovuče” junake iz ”pravog svijeta” kako bi im pomogao da zaustave Supermana i njegovo ubijanje zločinaca i dragih nam junaka. Iako igra odlično prezentira daljnju priču, a kampanja ju na već standardan način iz Mortal Kombata i MK vs. DC strukturira, ostaje osjećaj propuštenih scena i događaja. Taj se osjećaj pojavljuje prvenstveno ako niste čitali strip, a kod drugih koji su ga ipak pročitali opet ostaje frustriranost jer su neke važne scene iz stripa samo natuknute u priči igre s tajnovitim diskursom. Doima se kao da nitko uopće ne zna što se dogodilo u tom alternativnom svemiru, tko je koga ubio i prevario, zbog čega i slično. Primjera radi, ako se već u jednom trenutku priča o tome da Batman više nema sina, onda bi se trebalo ukratko i objasniti zašto…U slučaju igre ta tajnovitost ostaje neobjašnjena iako možemo skočiti do 14. i 15. broja i vidjeti u čemu je riječ.

Kao što vidite, mogao bi cijelu recenziju posvetiti priči, osvrtu na odlične i loše karakterizacije likova, čudne odluke i dobre ili loše zaplete, no najvažnije, nadam se, sada znate. Za nešto dalje i više oko ovoga možemo popričati na drugim mjestima, na našem i vašem omiljenom gaming portalu. Ono što je veliki, možda i najveći, plus Injusticeu je upravo to poštivanje priče, koliko god šaroliki i apsurdni bili svi likovi i njihova međusobna ravnopravna borba, odlično i najbolje moguće argumentiranje svih tih nevjerojatnih situacija te single play koji vam donosi kvalitetnih 5 sati igranja. Nakon toga vas čekaju još neki dodatni izazovi i razni sadržaji, prije nego što se upustite u multiplayer. A to je, kod nekih drugih tučnjava, ipak najvažnija stvar. Vrijeme je da saznamo kako se NetherRealms Studios snalaze u tom aspektu, jesu li doveli na višu razinu mehaniku borbe i hoće li uspjeti konkurirati Capcomovim velikim naslovima. Naslovi se i dalje uporno vrte na raznim turnirima čiji su igrači postali velike zvijezde,  a neki čak i dobrostojeći polu-bogati gameri.

Prije svake bitke čeka vas dobar uvod, sa jasnim objašnjenjem i bez toliko glupih motiva zašto se u jednom trenutku borite protiv nekoga, kao što se događalo u Mortal Kombatu.

GAMEPLAY, MEHANIKA, EVOLUCIJA

I kod ovih aspekata nezaobilazne su poveznice s Mortal Kombatom. Prvo što upada u oči u Injustieu je isti engine, grafika slične kvalitete (plus jako ružan izgled Wonder Woman) i mehanika poteza raznih likova koja neodoljivo podsjeća na razne MK likove. I, u redu, teško je izbjeći velike poveznice i sličnosti s igrom koja je primarna ovim developerima. Isti tamni ugođaj, jednaka količina likova koji mogu repetitivno ponavljati svoje napade dalekog dometa, zahvati, zvuk… Pa, dovraga, čak imamo  Killer Frost, ženu koja baca led na sličan način kao i Sub-Zero. No, izuzev vizuala, ova – prvenstveno 2D – tučnjava, donijela je dosta novosti. Naime, sada ne postoje standardne bitke na dobivene dvije runde, umjesto toga imamo dva healthbara koja nam zapravo omogućuju da se kroz bitku nalazimo zapravo u istoj rundi. Kao posljedica toga,  nema previše zastajkivanja ni otezanja pri pokretanju ”druge runde” i to je svakako jedan zanimljivi pristup. Istina, nije nov, ali dugo ga nismo vidjeli, pa ako je i bilo potrebno neko eksplicitno osvježenje mehanici NetherRealmovih tučnjava, onda je i ovo svakako dobrodošlo. Iako, kada malo duže igrate, shvatite da je zapravo svejedno. Nadalje, arene u kojima se borbe odvijaju su puno interaktivnije. Pritiskom na R1 u određenom području unutar arene možete bacati bačve na protivnika, upucati ga laserom, razbiti akvarij i poslati sve opasne Aquamenove živine na protivnika i slično. Uz korištenje raznih stvari po areni za dodatan napad i štetu, na nekim područjima pritiskom na tu tipku dobivate drugačiju interakciju u kojoj se vaš lik može odbiti i lansirati na dalje i suprotno mjesto u areni. Da bude jasnije, zamislite da ste stjerani u kut dok vas protivnik neprestano udara. Klikom na već spomenutu tipku vi se odbijate od automobila koji stoji blizu vas i lansirate se na drugi dio arene čime započinjete svoj  dalekometni napad. Usto, ovisno o liku kojeg koristite,  interakcija s tim predmetima može biti drugačija. Ako imate jačeg lika on će podići stup ili auto i baciti ga bez problema na protivnika, dok neki malo slabiji i ne tako superhuman likovi budu na drugačije načine učinili taj stup ili automobil opasnim. To ostavljam vama na testiranje i zabavljanje.

Što se tiče kontrola, tu sam bio neugodno iznenađen. Poletnost i brzina Mortal Kombata je nestala, a još me više zbunilo korištenje samo tri tipke za napad –  jedna je za light, druga je za medium, a treća je za hard attack, dok je četvrta ( u slučaju PlayStationa krug) aktiviranje posebne sposobnosti lika koja je karakteristična baš za njega. Green Arrow dobije neke posebne strjelice,  Supermanu se uz zanimljive vizualne detalje povećaju statovi, Bane se puni svojim poznatim otrovom i slično. Ono što sam uspio odigrati i koliko sam isprobavao te sposobnosti, shvatio sam da mi i nisu previše pomogle, pa čak i da me ostavljaju ranjivim na sekundu-dvije i omogućuju dosta direktan napad protivnika. Ne znam koliko je to bilo potrebno. Također, ove tri tipke su nekako nezgrapne pri skoku. Skokovi su općenito nekako kraći, a usto i ”teži”, a za učinkovitije skok udarce će trebati puno vježbe i potpunim početnicima, ali i hard core igračima. Koliko će se svidjeti jednima, a koliko drugima, ne znam, no za mene kao jednog casual igrača fighting igara koji uvijek prvo uživa u single playu pa se onda igra s drugima, ovo nije bilo ugodno ni previše primamljivo iskustvo.

Deathstroke i Nightwing su jedni od onih koji će u borbama napraviti odličnu predstavu

Još jedna novost je način blokiranja, preuzet iz Street Fightera. Sada više nemamo jednu tipku koja omogućuje blok, nego moramo koristiti kursore po uzoru na navedenu igru. Dobra odluka ili ne, vrijeme će pokazati. Naravno, tu je i special meter koji se puni s vašom aktivnošću  tj. udarcima, ali i primanjem štete nakon čega izvodite specijalni napad. Brzinsko zumiranje na lika, možda neka izreka i usputna prijetnja i onda kreće vaš napad (naravno, ako je prvotni mini napad tog specijala uspio zahvatiti vašeg protivnika). Ti special potezi su stvarno pravi slatkiš za gledanje. Svi imaju neke svoje karakteristične i tematske ”specijale”, nečiji su duži od drugih no svakako su pametno iscenirani, a za borbu dosta korisni. Njihovo plasiranje također zahtjeva dosta strategije,  budući da se šteta takvog napada ne aplicira na drugi stadij health bara od protivnika, pa ga je nekad bolje uštedjeti dok ne dođe do tog drugog healthbara. No, o takvim strategijama znate i kod drugih igara žanra, tako da tu ne govorim o nikakvim novim i bitnim biserima i savjetima. Taj special meter se može koristiti za prekidanje protivničkih jakih comboa ili običnih napada tako da se aktivira wager battle, nova cutscena u kojoj se se oba likova krenu sudariti i svom svojom snagom nauditi protivniku. Pobjednik se određuje upravo tijekom cut scene pritiskom određenih tipki i ulaganjem određenog dijela special metera.  U većini slučajeva ovaj feature nije ispao previše bitan, osim što može biti koristan combo breaker, ali  jako malo healtha ode kao posljedica gubitka takvog sudara.

Ova scena se čini poznata, hm..

Izuzev toga općenitog dijela kojeg sam pokušao što bolje opisati, u veće detalje se ovdje ipak ne bi upuštali. Ima li igra potencijala da bude prava fighting igra za turnire? Pa, naravno, skoro svaka ovakva igra iz žanra ima potencijala. Može li zaprijetiti najvećima? Sumnjamo da će se neki igrači Street Fightera u tolikoj količini posvetiti ovoj igri. Hoće li se izroditi neki novi igrači, veliki turniri i hoće li to sve potrajati? To samo vrijeme može pokazati. Zasada ima dosta hypea, ponekih turnira, a mnogi pro igrači koje je NetherRealm i pozvao da testiraju igru prije izlaska i čije su savjete uvažili, mogli bi sami odlučiti o daljnjem fokusiranju na ovu igru i promociji iste. Prvih nekoliko mjeseci marketing će raditi svoje, no što će biti dalje ipak ovisi o tim pro igračima i communityu. No, i za one koji to malo opuštenije igraju, bit će dovoljno multiplayer izazova, kako u vlastitom domu, tako i u online sukobima, preko standardnih ranked battlesa s kojima ste već upoznati, te raznim achievmentima, kreiranjima vlastitih soba i slično. Online mogućnosti ima, nisu mršave, a i prezentacija i snalaženje u izbornicima je dosta jednostavno i primamljivo za sve. Materijali su tu, a što će na kraju biti vidjet ćemo. NetherRealm ništa nije ”promašio”, a to je najvažnije.

ŠTO JOŠ IMAMO?

Iskustvo igranja u NetherRealmovim igrama nikad nije jednolično i jednostavno. Osim uvriježenih arcade modova i jakog offline i online multiplayera, njihove igre donose puno dodatnog sadržaja koje ponekad graniče s takozvanim “WTF faktorom”. Tako da, nakon kampanje, vaše samostalno igranje nije ni blizu završetku. Po uzoru na Challenge Tower iz Mortal Kombata, ovdje vas čeka veliki broj dodatnih misija s raznim ciljevima. STAR Labs Missions je poseban mode s 240 misija u kojima tematski upravljate likovima koji imaju svoje specifične misije (pa i priču u tim misijama) koje se sastoje od borbe s drugim likovima, zaštite civila uništavanjem nadolazećih automobila i slično, preko ritam igara sve do nekakvih polu-platformera s Catwomaninom mačkom i upravljanje njom prilikom provaljivanja u muzej. U svakom slučaju, veliki broj misija nikako ne znači jednolično i repetitivno prelaženje budući da sadrži dosta drugih i raznolikih mini – igara koje vam stvarno mogu obuzeti pažnju, zabaviti vas, ali i naživcirati. Uglavnom, ako ste igrali zadnji MK manje-više će vam sve biti jasno. Ovdje je to samo estetski dovedeno na višu razinu, što je bilo i za očekivati. Također, ovaj mode bi mogao imati dosta nadogradnji u budućnosti jer uz sve dodatne likove koji putem DLC-a budu izlazili, vjerojatno će neki paketi sadržavati nove misije s kratkim pregledom priče nekih poznatih DC serijala i slično. Ipak se to već dogodilo s jednim, no o tome više u okviru.

Kada pogledamo sve što Injustice nudi, možemo samo zaključiti da je donio sve što smo očekivali – odličan story mode kojem se posvetilo puno više pažnje nego mnogim drugim igrama unutar žanra, inovacije u gameplayu (koje mi se čine loše, i dalje su mi bolje i više user-friendly kontrole iz MK-a), dodatne zanimljive i čudne misije koje produljuju trajanje igre, te multiplayer modovi. Važan faktor je i Injustice strip koji nam je s jedne strane bio koristan uvid u priču koja nas čeka u igri, no onda je ta ista priča razočarala s ”alternativnom dimenzijom”. 24 lika je sasvim dobra brojka za početak, pogotovo ako uzmete u obzir dodatne neigrive likove u raznim arenama koje su interaktivnije i inteligentnije napravljene nego u mnogim sličnim naslovima u žanru, pa tako i u Mortal Kombatu. Koliko će vam se svidjeti igra ovisi o tome kakav ste tip igrača i što očekujete od nje, a i koliki ste fan DC likova. Potonji su vjerojatno već kupili igru i u istoj uživaju budući da je najbolja igra dosada koja ima tako veliki broj DC junaka i villaina, a ostali fanovi žanra će, nadam se, nakon ovog osvrta donijeti konačnu odluku o kupnji. Jesu li uspjeli napraviti tučnjavu koja ima odličan omjer kvalitetnog single play iskustva i multiplayer igranja? Ako nisu, onda su dosta blizu tome. Radujemo se novom Mortal Kombat naslovu koji bi trebao doći za nekoliko godina, i biti veći, bolji  i jači od svega što smo dosada vidjeli i koji će, kao i MK, a i Injustice, dobiti veliki broj pozitivnih kritika i veliku zaradu. Do tada, uživajmo u svemu što nam se nudi iz žanra u ovoj godini, u kojoj već, poprilično je sigurno, Injustice:Gods Among Us odnosi prvo mjesto.

Igru ustupio Videotop d.o.o.