INFO BOX
- DEVELOPER: Playdead
- PUBLISHER: Playdead
- PLATFORME: PS4, Xbox One, PC
- ŽANR: Puzzle – Platformer Avantura
- DATUM IZLASKA: 23. kolovoza 2016.
- PLATFORMA NA KOJOJ JE IGRA TESTIRANA: PS4
Indie gaming scena iz dana u dan sve je jača i jača, a glavni krivci za jačanje iste svakako su genijalni naslovi skuhani u kuhinjama malenih indie developera koji su se odvažili na kreiranje nečega novog i originalnog, što im je opet pomoglo da se izdvoje iz mase generičnih i lako zaboravljivih naslova, kakvima smo svakodnevno zatrpani.
Upravo jedan od takvih indie razvojnih timova bio je i danski Playdead, koji nam je prije nekoliko godina poklonio remek djelo zvano Limbo. Poznato? Hm, svaki barem malo ozbijniji gamer već je odigrao ovo unikatno ostvarenje ili je, u najgorem slučaju, barem čuo za njega. „Da, to je onaj crno-bijeli (ili da budemo precizniji, sivi) platformer s onim malim dječakom u glavnoj ulozi, koji nas je u isto vrijeme pošteno i uznemirio i oduševio“, odgovorit će mnogi, prisjećajući se ovog kratkog, ali nezaboravnog igraćeg iskustva koje je na svakog igrača ostavilo veoma upečatljiv dojam.
Limbo je do sada prikupio mali milijun nagrada, kako onih najprestižnijih za igru godine, tako i najznačajnijih priznanja pristiglih od same gaming zajednice, koja ga je jednoglasno proglasila „must play“ indie klasikom, koji će na igrače i za 20 godina imati isti utjecaj kao i danas. Ohrabrena uspjehom svoga prvijenca, ekipa iz Playdeada nije se uobrazila i ulijenila spavajući na lovorikama svoje slave, već se gotovo odmah po završetku razvoja Limba bacila na razvoj svog novog projekta, o kojem gotovo do samog njegovog izlaska nekoliko godina kasnije nismo znali mnogo. Konačno, nakon nekoliko kratkih i misterioznih teasera tokom višegodišnjeg razvoja, stigao je INSIDE – spiritualni nastavak Limba i ne samo jedna od najboljih igara ove godine, već i cijele trenutne generacije. Pa kakvu su nam to magiju mađioničari iz Playdeada ovaj put spremili?
We don’t need no thought control..
Pojedini segmenti ove igre zaista su me podsjetili na spot legendarnog Pink Floyda. Distopijska budućnost, kontrola uma i genetski inženjering – sve su to motivi koji se na jedan suptilan način u ovoj igri povezuju u jednu unikatnu, poprilično morbidnu i neugodnu cjelinu, koja će vas oduševiti odmah čim se dočepate kontrolera i napravite prve korake s malenim bezimenim dječakom koji će se u dobrom starom „sam protiv svih“ stilu uputiti u svoju avanturu u nepoznato (tokom recenzije trudit ćemo se da izbjegnemo bilo kakve moguće spoilere).
INSIDE je veoma sličan Limbu, tematski i vizualno, što znači da je pred nama stilizirana puzzle-platformer avantura, koja nam istovremeno ne govori ništa i govori sve. U pitanju je minimalističko ostvarenje koje svoju tihu priču priča kroz svaku novu scenu, ostavljajući veći dio te priče igračima na slobodnu interpretaciju.
Zaista, veći dio igre provest ćete u neznanju, tek sluteći što se zapravo događa.Nešto slično imali smo priliku vidjeti i s Limbom, s tim da je INSIDE znatno konkretniji i realističniji od svoga prethodnika. Zaboravite na ogromne paukove, djecu koja kao da su upravo iskočila iz Gospodara Muha i druge karakondžule iz noćnih mora koje su nas proganjale u Limbu – ovdje opasnost vreba od običnih ljudi s pištoljima i krvoločnim psima koji će vas pratiti do iznemoglosti, a njihov nalogodavac i vaš očiti tlačitelj je sama nauka, koja je u službi zla. Dosta o priči, kako vam ne bismo nešto spoilali, bolje da se mi pozabavimo nekim drugim elementima ove igre – recimo, za početak, idemo vidjeti što nam INSIDE nudi na polju gameplaya.
Limbo V2
INSIDE svakim svojim atomom zaista podsjeća na Limbo, no to u ovom slučaju nikako nije nešto loše, budući da je Limbo bio sjajna igra. Logičan korak ekipe iz Playdeada bio je nastaviti tamo gdje su stali s Limbom – iskoristiti svoje bogato znanje i iskustvo koje su stekli radeći na njemu i kreirati sličnu, ali opet potpuno svježu igru.
Po svome izvođenju, INSIDE je 2.5D sidescrolling platformer sa znatno naglašenim i odlično uklopljenim logičkim i avanturističkim elementima. Dakle, pred nama je u biti klasičan miks kretanja s lijeva nadeseno (i obratno), skakutanja i penjanja po platformama te rješavanja odlično osmišljenih environmentalnih mozgalica. Potpuno jednostavan i nevjerojatno pitak gameplay ove igre povremeno tokom igre biva obogaćen novim elementima, pa ćemo se tako kroz igru još šuljati, bježati od upornih progonitelja, pa čak i naučiti plivati i kontrolirati umove drugih zombificiranih nesretnika na koje ćemo nailaziti dok se krećemo kroz nekoliko tematskih cjelina koje se potpuno prirodno smjenjuju – svoju avanturu tako počinjemo bijegom kroz šumu, a potom nas očekuju farme, industrijski kompleksi i raznorazna skladišta i naravno istraživačka baza i laboratorij koji kriju izvor svih nemilih događaja kojima ćemo svjedočiti tokom igranja.
Svi koji su igrali Limbo, sjetit će se pojedinih logičkih smicalica koje je Playdead na genijalan način inkorporirao u igru. Neke od tih zagonetki tražile su od igrača da pošteno upregnu svoje sive ćelije kako bi napredovali dalje. Slična situacija je i s ovim ostvarenjem koje će, kako igra napreduje, pred igrače bacati sve kompleksnije logičke probleme, bez imalo namjere da vam olakša vaše igranje, kao što to čini barem 80% modernih naslova bilo kojeg žanra.
Naime, INSIDE je igra koja vam vaše igranje nikako neće olakšati. Zaboravite na bilo kakav HUD ili neke tutoriale i hintove kojih su druge slične igre krcate – ovo je igra koju igrate metodom pokušaja i pogrešaka. Ovdje idete naprijed dok ne dođete do očite prepreke, koja se manifestira u formi zagonetke – dalje ne možete dok ne riješite logički problem koji je igra stavila pred vas, a rješenje za isti se u većini slučajeva nalazi uvijek pred nosom, samo je potrebno dobro sagledati situaciju i promisliti. Zagonetke u igri zaista su sjajne i raznolike i variraju od onih jednostavnih za koje je samo potrebna manipulacija dostupnim predmetima (npr. potrebno je odgurati neki predmet, kako bismo se na njega popeli i s njega dohvatili platformu koja bi inače bila van našeg dosega), pa sve do onih kompliciranih koje uključuju višestruke i znatno složenije akcije. Možda će se nekim igračima poneka zagonetka učiniti preteškom, no sustav pomoću kojeg nam Playdeadovci isporučuju svaki od logičkih problema veoma je pravedan i inteligentan, stvarajući kod igrača prilikom uspješnog rješenja problema dobru dozu satisfakcije i entuzijazma, koji će ih držati sve do iduće prepreke i tako sve do samog kraja igre.
Limbo je prema igračima bio zaista nemilosrdan, budući da smo igrajući ga svako malo ginuli na bezbroj brutalnih i zaista degutantnih načina. INSIDE i na tom polju ide korak dalje – smrt i dalje vreba na svakom koraku, a svaka pogreška u igri skupo se plaća, a kao rezultat našeg neuspjeha očekuje nas neka od veoma uznemirujućih scena umiranja, koja bi vas poprilično mogla potresti. O kakvim scenama je riječ, nećemo spoilati – samo ćemo kazati da su developeri i na tom polju nadmašili Limbo, a tko se sjeća Limba, zna o čemu govorim.
Iako većina platformera sadrži brojne sporedne aktivnosti, poput usputnog skupljanja raznoraznih novčića i sličnih predmeta ili utrkivanja s vremenom kroz brojne izazove, na nešto slično u ovoj igri, baš kao i u Limbu, slobodno možete zaboraviti. INSIDE je prije svega avantura, a tek onda platformer i kao takvog ga moramo promatrati. Priča, koja je konstantno obavijena gustom maglom (ponekad i doslovno), tjera nas prema svojoj konkluziji, do koje ćemo doći za nekih 4-5 sati opuštenog igranja, glavni je pokretač ove igre a jedina dodatna aktivnost koja nas tokom iste očekuje jeste usputno deaktiviranje orbova za kontrolu misli koje će vas, ukoliko uspijete deaktivirati sve orbove (što gotovo sigurno nećete uspjeti tokom prvog igranja), nagraditi alternativnim krajem igre (obećali smo da nećemo ništa spoilati, no oba završetka igre ostavit će vas gotovo sigurno u privremenom šoku..).
Video igre su umjetnost – i točka!
A jedan od najnovijih i najsvjetlijih primjera za to definitivno je INSIDE. Svaka scena u igri, ma koliko ona bila morbidna i sumorna, jednostavno je fantastična, bilo da govorimo o njenom zaista superiornom dizajnu ili grafičkoj kvaliteti i fluidnoj animaciji i perfektnom odzivu kontrola, koji zajedno i čine meso ovog genijalno osmišljenog depresivno – anksioznog skeleta. Primarno monokromatski prikaz sličan onome iz Limba, ovoj igri daje poseban štimung i na nevjerojatan način dočarava depresivnost i sivilo koji prate njenu priču. Međutim, dok je Limbo u cjelosti bio obojen u crnu i bijelu boju i njene varijacije, INSIDE povremeno zabljesne i drugim bojama, poput krvavo (ponekad zaista upravo takve jer istu i predstavlja) crvene ili jarko žute, odajući još jednu potpuno novu dimenziju dizajnerske savršenosti i savršene ukomponiranosti. Sve se savršeno uklapa, uključujući i mračnu, tihu i nadasve neugodnu i neizvjesnu atmosferu koja vas zajedno s odličnim i u potpunosti odgovarajućim soundtrackom prati od početka do samog kraja.
INSIDE je tehnički gotovo perfektna igra, koja i na tom polju postavlja iznimno visoke standardne, koje će rijetko koja igra uskoro sustići, a nećemo se iznenaditi ukoliko ga tek Playdeadovci nadmaše sa svojim trećim projektom, kojeg ćemo zasigurno vidjeti u budućnosti.
INSIDE – igra za sva vremena
INSIDE je igra kojoj je zaista teško naći slabu točku, ma koliko se trudili. Apsolutno svaki segment igre kreiran je s nevjerojatnom količinom požrtvovanosti i pažnje, što je i vidljivo na svakom koraku koji napravite kroz ovo ostvarenje. Brutalno mračna i depresivna priča i atmosfera koja proizlazi iz iste oduševit će vas, zgroziti i šokirati te vam se duboko urezati u sjećanja, koja vam i dugo nakon završetka igranja neće dati mira.
Ukratko, INSIDE je sjajan naslov, remek djelo u potpunosti vrijedno vašeg slobodnog vremena i novca. Kupite ga, zaigrajte ga jednom, dvaput, deset puta i obogatite svoju gamersku karijeru jednom od najboljih igara posljednjih deset i kusur godina.
Leave a Comment