EA, Square Enix, Nintendo, Sony, Activision, Bandai Namco, Capcom, Konami, Ubisoft, Take – Two Interactive, Warner Bros, Bethesda, Team 17, 505 games, 2K…

Ukoliko čitate ovo, vjerojatno ste čuli za sve ove kompanije. Lijep je to popis velikih igrača u današnjoj gaming industriji, no ujedno i nepotpun, te simboličan popis kompanija koje u svojim igrama prakticiraju mikrotransakcije. Onaj drugi popis izdavača koji ne prakticiraju ovakvo plaćanje je kraći, a za barem pola njih možda niste ni čuli. Čast izuzecima koji nas zapravo iznenađuju u današnje vrijeme sa AAA naslovima nezaraženim mikrotransakcijama. Većinom su to single-play offline iskustva koja, međutim, gotovo sigurno imaju svoje DLC-eve a koji koštaju. Nije ovo tekst o DLC-evima, stoga se vratimo na omraženu riječ dana – mikrotransakcije. Ovdje ne govorimo o raznim android (OS) igricama ili Facebook naslovima koji su zapravo i krenuli sa “Pay To Win” filozofijom pošto nemam iskustva s njima i ne zanimaju me, iako imaju svoje tržište koje nije malo.

Povod ovom tekstu nije niti nedavno izdani i na nož dočekan Star Wars, iako je to naslov koji je u zadnje vrijeme podigao nevjerojatnu hajku igrača koji su čak zaprijetili nanijeti EA-u ogromni financijski gubitak jednostavno – ne kupujući igru. Lootbox je bio ključni okidač bijesa, mržnja je rasla, bespuća interneta su grmjela, rodio se miš. Sa lightsaberom. EA je izjavio kako će pauzirati (dakle pauzirati, ne ukinuti) lootboxove, igrači su se stišali, a Star Wars: Battlefront 2 je bio na drugom mjestu prodaje u studenom (koji je najbitniji gaming mjesec) 2017., iza samo Call Of Duty-a WW2, a ispred naslova kao što su Assasins Creed Origins, Shadow Of War, NBA 2K18 ili Madden NFL 18. Lootbox nije ukinut i neće biti, vjerojatno nikada.

Ne branim mikrotransakcije i smatram da u velikoj većini nisu dobra stvar, no budimo realni i sagledajmo stvari objektivno, ili barem pokušajmo. Nije „Pay To Win“ filozofija izmišljena jučer sa Star Warsom niti je porođena u zlim špiljama Electronic Artsa, ona je tu već jako dugo. Gaming zajednicu danas ne sačinjavaju (samo) djeca koja nemaju pametnijeg posla nego ići u školu i igrati igre, a multiplayer u današnje vrijeme izgleda puno drugačije nego multiplayer prije 15 godina. Kvragu, svi smo mi grindali Master ligu u ISS-u na PlayStationu 1, skupljali svoju magičnu ekipu, snimali na memory card i išli kod frendova igrati protiv njihove ekipe iz snova koja je, budimo realni, najčešće bila praktički ista. I uvijek je bio onaj jedan koji je stavljao Roberta Carlosa u špicu sa Ronaldom.

Ta generacija je danas u tridesetima ili četrdesetima, ljudi rade, imaju obitelji i obaveze, te puno manje vremena za gaming, bio to nogomet, MMO, FPS ili nešto četvrto. Dakle, puno manje vremena za grindanje ili farming XP-a, GP-a, bilo čega. Nemojmo se zavaravati, gaming zajednicu danas sačinjavaju i odrasli ljudi. Možda nisu većina, ali su itekako važan dio. Vodimo li se mišlju kako gameri (barem ti stariji) imaju manje vremena a više novca, mikrotransakcije postaju logičan slijed događaja. Jedina igra koju u zadnje vrijeme igram online je PES 18 (ili FIFA-u, dođe na isto), stoga ću to uzeti kao primjer u kojem se vrlo lako mogu povući paralele sa drugim žanrovima. Koncept je jednostavan, igramo divizije MyClub ili FUT, skupljamo imaginarnu valutu kojom kupujemo igrače, gradimo bolju ekipu i natječemo se sa drugim igračima online. No, ukoliko niste u mogućnosti igrati satima svaki dan, napredak je puno sporiji, naravno, što znači da ćete teško imati ekipu maksimalne kvalitete, Messija, C.Ronalda, Griezmanna, Hazarda, Modrića, Alabu, Boatenga itd., itd. Tu na scenu stupaju Konami, EA ili bilo koji developer. Potroši xy količinu pravog novca i dobit ćeš xy količinu imaginarnog kojime ćeš kupiti packove ili special agente i kockati se očekivajući superstarove koje najčešće nećeš dobiti. Dakle, zašto to onda radimo?

Prije toga jedna druga misao. Kad netko kaže kako mikrotransakcije uništavaju gaming možete im slobodno reći kako to nije istina. Nitko igrače ne prisiljava na to. Ako ne želiš kupiti nešto, ne moraš. U PES-u (ili FIFA-i) se možeš i sa prosječnom ekipom popeti do prve divizije ako si dovoljno dobar zato što ćeš igrati protiv ekipa podjednake snage. (Ne ubrajam u ovo kojekakve challenge koji su nešto ipak sporedno.) Dakle, nije stvar u konkurentnosti. (Što se drugih žanrova tiče, situacija nije baš ista i razlike između plaćanja i neplaćanja su osjetnije, no ne u „game breaking“ mjeri. Također, developeri bi mogli i morali bolje (drugačije) postaviti match up i ranking no.., ovako su igrači podložniji plaćanju. Smrdi, znam.) Stvar je u tome što malo igrača želi igrati sa prosječnim ekipama. In comes Konami (EA) i nudi xy imaginarnog novca za xy iznos pravog novca kojime ćeš kupiti packove ili special agente i kockati se očekivajući superstarove koje najčešće nećeš dobiti. Dakle, zašto to onda radimo? Tu već ulazimo u sferu kockanja i ovisnosti o kockanju koja je itekako realna. Otvori pack ili zavrti lopte nadajući se crnoj (top igrači), pa kad ne uspije iz prve ponovi radnju. Pa je opet ponovi. Pa je opet ponovi, jer nije to sad tako puno love. I nije, barem ne odjednom. Shvaćate gdje idem s ovime.

Zavrti lopte, igraj rulet, princip je isti, samo sa puno, puno manjom mogućnosti pravog dobitka. Šanse za crnu loptu koja predstavlja najbolje igrače u igri varira od 2,8% do recimo 4% sa nekim special agentima koji se mijenjaju na tjednoj bazi. Mizerno. No kada ste “unutra” želja za top igračima je zajebana, a kocka još zajebanija. Situacija nije drugačija niti u ostalim žanrovima, šanse za dobar “loot” variraju, ali princip je isti. Sve su ostalo nijanse, je li.

Navedeno, po mojem mišljenju, zapravo nije takva katastrofa. Ukoliko netko ima lovu i spreman ju je potrošiti na skupljanje imaginarnog “loot-a”, igrača, “skillova” ili nečega, sretno mu bilo. Čak i ovakvo kockanje je bolje i sigurnije od “pravog” kockanja, recimo. Naravno da su developeri to prihvatili objeručke i guraju mikrotransakcije gdje god mogu i umiju. Izvještaji sa kraja 2017. godine kažu kako su mikrotransakcije donijele pola profita Take – Two Interactiveu, a kod Ubisofta prestigle prodaju digitalnih naslova. To su, dame i gospodo, ogromni novci i bilo bi neozbiljno očekivati da će se netko samo tako odreći komada kolača. Situacija sa drugim developerima je jednaka ili veća u korist mikrotransakcija. Dakle, mikrotransakcije su tu i ostati će tu još jako dugo, a same brojke pokazuju da zapravo i nisu tako omražene sa strane igrača. No, da li bi onda naslovi koji u sebi imaju mikrotransakcije trebali biti jeftiniji u startu? Svakako. Igranje danas nije nimalo jeftino, pogotovo u usporedbi sa situacijom otprije 10 ili 15 godina. AAA naslovi danas dolaze sa cijenom od 550 kuna, a to ipak nije malo. Dodajmo na to i novac koji će igrači potrošiti unutar igre i dolazimo do popriličnih cifri. No, dok ide, ide i developeri niti ovdje neće popustiti dok god ljudi prednaručuju ili kupuju igre na dan izlaska. Opet, tu su igrači dijelom sami krivi. Igre brzo idu na popuste, a recenzije su dostupne i prije samog izlaska, tako da nema smisla žaliti se ako je netko na temelju “hypea” prednaručio igru ili je baš mora igrati već u prvih par dana od izlaska, pa ispadne nezadovoljan onime što je dobio.

Po mojem osobnom mišljenju najveći problem je način na koji nas developeri pokušavaju “nagovoriti” na mikrotransakcije, a to je “scripting”. Pritom ne mislim na samu koncepciju ili “pisanje” igara i načina na koji bi one trebale funkcionirati. U ovom slučaju scripting poprima negativnu konotaciju. Na primjeru PES-a ide ovako. Imate svoju ekipu, menadžera, igrate određenim stilom i ovisno o vlastitim mogućnostima postižete određene rezultate. Vremenom postajete bolji i napredujete kroz igru. Ima boljih i lošijih dana ili utakmica, boljih i lošijih protivnika, sve je to sasvim normalno. No, odjednom, ne da ne možete pobijediti nikoga, pa ni igrače rangirane osjetno slabije, nego ne možete ni zabiti gol, pa ni povezati 3 dodavanja. Ovo će potrajati dan, dva i situacija se opet mijenja na normalno. Neko vrijeme i nazad smo na katastrofi od igre, pa tako ukrug. Šteta je napravljena i za vrijeme kad ne ide niste pokupili GP-e koji vam trebaju, niste u mogućnosti zavrtiti koji put lopte i dovesti možda boljeg igrača ili platiti ugovore. Da pojasnim, igrate loše zato što vaši igrači odjednom postaju za dvije nijanse tromiji, sporiji, gluplji. Ne utrčavaju gdje trebaju, kasne u reakcijama, ne zatvaraju ono što inače zatvaraju i općenito su “teški” za upravljanje, neovisno o trenutnoj formi ili “Team spiritu”. Ovo nije nikakav bug, glitch,“lag”, loš internet niti išta slično, pošto velik dio igrača ima stabilnu, žičanu “fibre” konekciju. I sam spadam u tu grupu, a doživio sam i “lag cheatere” koji su nešto sasvim drugo. U samom startu to i nije primjetno pošto igrate sa slabim ekipama i igrači su i inače spori i loši. No kad sagradite jaču ekipu, razlike su i više nego očite. Ekvivalent ovome bi bio kada u nekom FPS-u (ili TPS-u) 3 puta izbliza sa sačmaricom pucate nekome u glavu samo da bi se on okrenuo i jednim metkom vas riješio muke. Opet, situacije koje se dešavaju na dnevnoj bazi. Da se razumijemo, nisam, niti se zavaravam kako sam među najboljim igračima na svijetu. Isto tako mi nije problem priznati kad je netko bolji od mene ili kada jednostavno sam zaserem utakmicu. No jesam veteran u nogometnim simulacijama i izuzetno sam svjestan svojih, a i mogućnosti igrača ili ekipe kojima upravljam tako da ovo nije nikakva teorija zavjere ili nešto slično. Deseci foruma su prepuni istih, čak identičnih svjedočanstava gdje su očajni igrači podijelili svoja iskustva o nizovima utakmica u kojima su bili hendikepirani na ovaj način. FIFA zajednica, inače puno veća od PES-ove, također ima iste (pa i veće) probleme sa pojavljivanjem “scriptinga” koji u ogromnoj mjeri hendikepira igrače u nizovima utakmica. Pomalo je teško ovo objasniti ukoliko niste imali takvo iskustvo, no oni koji jesu znaju točno o čemu pišem. Kao što je nekoliko igrača i navelo, ovakve situacije dovode u pitanje i legitimnost vaših pobjeda pošto je lako moguće da ste uspjeli pobijediti sličnog ili puno bolje rangiranog igrača jer se on našao u ovoj nezavidnoj situaciji. Works both ways, no to ne znači da je u redu.

Zašto bi developeri ovo radili, pitate? Pa, vrlo je jednostavno. Zato što će u takvoj situaciji (barem u početku) 90% igrača prvo pomisliti kako imaju loše igrače, oružje, skill, štit ili nešto deseto te pohrliti ka “upgradeu” koji često podrazumijeva određeno plaćanje. Ka-ching!! Ukoliko vam ovo zvuči kao teorija zavjere ili obična glupost, nekoliko klikova ste udaljeni od raznoraznih foruma, videa i dokaza, a uzorak je jednostavno prevelik i raširen na previše igara, pa i žanrova kako bi bio samo slučajnost ili običan problem sa serverima. Negdje je više izraženo, negdje manje, a na primjeru PES-a vam mogu reći kako je prilično osjetno jednom kad ratingom dođete u gornju polovicu gomile. Vjerujte, istražio sam i više no dovoljno, no nije potrebno previše truda za naći crtu koji se povlači kroz dio gaming zajednice danas.

Ovo, za mene, predstavlja apsolutno najveći problem sa pohlepnim developerima koji naprosto rade budale od igrača mijenjajući samu jezgru gameplaya kako bi vas izmanipulirali do granice gdje osjećate kako ste “underpowered” i kako bi pohrlili ponekom “upgradeu” možda putem trošeći novac. Jeftin trik koji ipak pali. Na stranu mikrotransakcije, “Pay To Win” filozofija i sva druga problematika koju sam naveo, namjerni “scripting” je vrhunac varanja igrača. Bila igra dobra ili loša, ona je na kraju krajeva plaćena s naše strane, a ukoliko ima i online komponentu, igrači moraju biti zaštićeni te sigurni kako će dobiti i određenu razinu kvalitete koju su, pogađate, platili. Nažalost, ovo je prilično siva zona u kojoj “developeri” izvrsno plivaju te se redovito pozivaju na probleme sa konekcijom igrača, serverima ili raznoraznim “maintenance” uzrocima problema.

Nažalost, situacija je takva kakva jest, igrači na kraju redovito izvuku deblji kraj, a nekih ogromnih pomaka nema na vidiku, barem dok se igre kupuju i igraju online. A znamo da se to neće promijeniti. Zato uživajte u onim “čistim” utakmicama ili “matchevima” nakon kojih legitimno možemo protivniku čestitati, reći GG ili ga poslati u kurac i nemojte se previše živcirati kada stvari nisu onakve kakve bi trebale biti.