Amerika. Zemlja velikih prostranstava, zemlja prirodnih ljepota, zemlja slobode i liberalizma, a čini se i zemlja velikog nasilja. Amerika je nastala u krvi, a čini se da i danas nakon toliko godina, amerika je te krvi žedna i dalje.

Sigurno ste svi pratili nedavna događanja u američkoj saveznoj državi Connecticut, kada je autistični dječak napravio nemali masakr u osnovnoj školi, ubivši pri tome 20ak učenika i zaposlenika a naposlijetku je i zadnji metak iskoristio za sebe. Radi se o dakako o velikoj tragediji, koja je u Americi samo “još jedna” brojka u nizu sličnih incidenata koji se zadnjih stotinjak godina ponavljaju iznova i iznova. Dogodi se tu i tamo koji combo breaker, pa se ovakav masakr dogodi u recimo Norveškoj, ali to ne mjenja činjenicu da se sranja očito događaju najviše u americi, gdje je ta brojka od prošle godine dosegla alarmantan status.

Kada se ovakav incident dogodi, amerika je u tuzi i plaču, svi zajedno se okupe pod zastavom, te skupa sa predsjednikom Obamom (ili koji god je trenutno na vlasti) i administracijom se pomole i zapitaju u čemu je problem. Pa kako se to događa samo njima? Kvragu, problem nije u srednjovjekovnom američkom zakonu, čuvenom drugom amandmanu, koji jasno i glasno dozvoljava pravo na posjedovanje oružja, točnije čak vas ohrabruje da ga nosite sa sobom.

Nije problem što amerikanac može otići u dućan po kruh i mlijeko (u onoj plastičnoj boci) i uz to kupiti jednu finu i sjajnu automatsku sačmaricu i par 9 milimetarskih glockova za ukućane. Nije problem u državi koja svakodnevno raznim “ubijajmo skupa” kampanjama obasipa američke tinejđere da se priruže Amerikoj vojsci u svetoj misiji “demokratizacije” ostatka svijeta. Nije problem što milijuni gladnih američkih beskučnika umire na ulicama jer zdravstveno osiguranje košta kao svetog Petra kajgana, dok američka vlada troši, ne milijune, nego milijarde dolara na vojsku i naoružanje. Nije problem ni sustavno trovanje Obamine administracije (koje je započelo još u vrijeme Busha) i usađivanje masovne histerije nazvane terorizam u glave mladih amerikanaca, koje donosi potrebu za nasilnim razmišljanjem, pa se na svakog “došljaka” blisko-istočnog porijekla gleda kao na potencijalnog “teroristu”. Al ne i samo prema njima, to se odnosi i na crnce, meksikance, azijate i bilo koju drugu rasu, vjeru i boju kože koja nije original-redneck američka. Zasigurno nije problem ni u samoj mentalnoj svijesti amerike, koju smo nedavno imali prilike vidjeti za vrijeme blagdana.

Društvo u kojem je simpatično darivanje jurišnih puški kao poklon ispod bora, a pogotovo je kasnije bitno istu tu pušku s osmijehom na licu pokazati prijateljima na svim društvenim mrežama. Naravno, nije problem što takvu sliku od rođenja usađuju djeci u glavu, koja odrastaju uz oružje, a zakon sve dozvoljava. Loš odgoj također nije problem. Prihvatljivo je u američkom društvu imati arsenal oružja u kući te svoju djecu od pete, šeste godine učiti kako pucati iz vatrenog oružja.

Država u kojoj postoji Nacionalna organizacija za oružje (NRA – National Rifle Association) koja se bori za prava i očuvanje drugog amandmana i prava na nošenje oružja. Udruga koja umjesto da se bori za ukidanje takvih kaubojskih zakona radi upravo suprotno i zalaže se za uvođenje naoružane garde u školama diljem amerike u svrhu prevencije pucnjave. Obama i administracija podržavaju ovakvu ludost i osnivaju se nove specijalne postrojbe, a sve skupa ne predstavlja nikakav problem. Ništa od toga nije problem i razlog učestalih masakra po školama i javnim ustanovama. Problem je naravno u “nasilnim” igrama i ostalom zabavnom mediju koje NRA žestoko proziva.

Uskoro će se održati summit na kojem će se sastati potpredsjednik Biden, NRA, čelni čovjek Entertainment Software Associationa Michael Gallagher (kao predstavnik gaming industrije) te brojne druge udruge i predstavnici gaming i filmske industrije. Cilj je naravno pronalaženje rješenja kako bi se suzbile ovakve tragedije, no iz naše perspektive izgleda da će to biti čisto pronalaženje žrtvenog janjeta. Žestoko će se napasti po gaming insdustriji kao po najvećem zlu koje truje mlade amerikance. Neku večer se ove teme dotaknuo i Jon Stewart u svom popularnom The Daily Showu, te je javno prozvao NRA i ukazao na glupost njihovih izjava i optužbi. Stewart navodi kako nema smisla tražiti žrtveno janje među “nasilnim” video igrama i filmovima ili pak centrima za psihičke bolesti koje amerikanci zatvaraju i smanjuju potrošnju novca na liječenje takvih osoba. Jednostavno se treba sjesti i raspraviti o samom oružju i dostupnosti istog. Nadalje navodi da Amerika mora preispitati cijelu svoju kulturu, u kojoj se nalazi sama srž nasilnog ponašanja i mentaliteta.

Kakogod bilo, očekujemo još puno bure oko ovog pitanja u kojem će se najviše prozivki razbiti nama gamerima o leđa. Vidjet ćemo hoće li se netko odlučiti da stane na stranu gaming i filmske industrije u cijelom ovom pitanju. Svjesni smo da su neke igre nasilne, no s druge strane istim takvim igrama oduvijek postoji nešto što se zove cenzura i na svakoj toj igri piše za koga su namjenjene i koliko godina je potrebno imati za igrati iste. Normalnoj i zdravoj osobi nikada neće pasti napamet da puca na nekoga zato što je igrao takvu igru. Gameri u nadolazećim vremenima moraju biti složni i držati se skupa više nego ikada. Zar nas mora biti sram reći da smo gameri? Da igramo igre? Imati čudan osjećaj da te cijelo društvo gleda krivim očima? Dohvatio sam se ove teme jer se više ne radi samo o nasilnim igrama, radi se pratvaranju video igara u nekakvo opće zlo koje truje mlade i koje bi trebalo zabraniti. Moramo stati protiv toga.