Na području mobilne telefonije već neko vrijeme igra ogromnu ulogu Android operativni sustav, Googleovo open source čedo koje je duboko izmijenilo poimanje mobitela. Odjednom nema osobe koja nije čula za HTC, čiji modeli su postali glavna tema i u ovim krajevima, uz drugo i treće plasirane Samsung i Sony Ericsson (sami ih stavite na odgovarajuća mjesta). I baš kao što korisnici Jabuke imaju svoj market aplikacija, tako su ga i androiđani dobili, s naglaskom na činjenicu da svatko može biti developer i baciti aplikaciju na market te da vaš telefon može instalirati apsolutno svaku aplikaciju, pod uvjetom da odgovara fizičkim i softverskim specifikacijama pod kojima je developer zamislio da aplikacija radi, primjerice veličina ekrana, snaga procesora, verzija operativnog sustava…

U postavkama telefona se može i uključiti opcija instaliranja aplikacija koje se ne nalaze na marketu, što omogućuje instalaciju igara od Gamelofta, koji je svoje mega-naslove odlučio ne ponuditi na marketu. Divno i krasno na prvi pogled. Ali androiđani u Hrvatskoj uočavaju jednu manu – sve aplikacije i igre na marketu su ili besplatne (sa reklamama u sebi) ili demo/trial verzije, svaka čast iznimkama. Jabučnjaci se s tim problemom nisu susreli, kreirali su Apple appstore acc, vezali ga na mail i kreditnu karticu te skidali appove k’o munjeni, davali dolar tu, dolar tamo i bili sretni i zadovoljni. Prosječan jabučnjak je baratao svojim telefonom na princip plug ‘n’ play, dok je za to vrijeme prosječan androiđanin morao postati duboko upućen u tajne svog telefona i famoznog open sourcea. Da bi instalirao plaćenu aplikaciju, morao se odati pretraživanju stranica gdje su ilegalno hostane ili još gore – prekršiti garanciju da bi rootao telefon jer tek onda može dozvoliti pristup aplikaciji Market Enabler da slaže telefonu da se nalazi negdje u Austriji, Njemačkoj, SAD-u te da zavara market da prikaže plaćene aplikacije i KUPI aplikaciju, da ju PLATI. Sad će mnogi reći pa što onda, rootanje je reverzibilan proces, tko zna rootati, zna i unrootati da može tražiti garanciju u slučaju kvara. E pa kad vam se razbije ekran, i nije tako lako.

Ali shvaćate poantu procesa kroz koju vlasnik androida ilegalnim putem legalno kupuje app. Na internetu se lako može provjeriti popis podržanih zemalja i planiranih zemalja za omogućavanje plaćenog dijela marketa, no to sve ovisi ponajviše o suradnji Googlea sa operaterima na ovim prostorima, a ta suradnja nekako je zastala na mrtvoj točci. Šuškalo se o mogućnosti kupovine aplikacija i da vam njena cifra ide na račun telefona ili se skida sa bona, no ni to se nije dogodilo. Konačna činjenica je da su se vlasnici androida u Hrvatskoj snašli do te mjere da malo kome nedostaju plaćene aplikacije. Ali netko tko proizvodi telefon koji je u isto vrijeme i igraća konzola koja svoje korijene vuče od PSP-a i koristi Android OS i Market, vrlo lako može doći do sljedećeg zaključka: A) u Hrvatskoj ne možemo prodavati igre koje bi se igrale na tom telefonu; B) ne moramo ga uopće ponuditi na tom tržištu. A vi zamislite prodavača koji prodaje SE Xperia Play kako neodređeno opisuje kad će se moći kupovati igre za njega. Android platforma je jako cijenjena kod ljudi koje zanima prčkanje po telefonu u jednakoj razini kao što su i prčkali po svom kompu, bacali u njega i win98, i XP i linux odjednom, formatirali po n-ti put i stavljali novi operativni sustav. Ali nisu svi korisnici androida zainteresirani za toliko modificiranja i eksperimentiranja s telefonom i radije bi ga željeli koristiti „as is“. Osobno smatram da se pristup Marketu ne smije ograničiti čisto geografskom pozicijom i marketinškim monopolom te da neke potencijalno izvrsne tehnološke spravice mogu zbog toga propasti na tržištu koje mu nije prilagođeno ili uopće ne biti ponuđene. I još što je svaki androidaš u Hrvatskoj potencijalni kriminalac i pljačkaš mukotrpnog rada developera, sigurno nam ne služi na čast. Ne mora svatko biti kao političar.

Originalno objavljeno na:gameplay.hr portalu 11.travnja 2011