Prije nekoliko tjedana, kada sam prvi put vidio trailer za KAKU: Ancient Seal, moram priznati da sam bio oduševljen. Ne samo da je tema rijetko iskorištena (kameno doba), nego je sve što je bilo prikazano izgledalo jako lijepo i zanimljivo. Međutim, uvelike sam se razočarao kada sam prošao cijelu igru. Sve ono što su kineski developeri iz Bingobella pokazali, automatski je palo u vodu. Nemojte me krivo shvatiti, igra uopće nije loša, ali preko nekih stvari jednostavno ne mogu prijeći. Igra sadrži puno toga, nije u svim svojim aspektima open world kako inače slovi, a priča bi dobila prolaznu ocjenu jer su Kinezi poznati po tome da imaju čudne dijaloge i nepovezan narativ. Bingobell zapravo i nije poznat studio. Ovo je njegova prva igra i trebala bi biti odraz onoga što ovaj studio može ponuditi gaming zajednici. Da imam priliku pitati nekoliko pitanja same developere, itekako bih morao dobiti odgovore na neke stvari, a o tome više u nastavku. Bilo kako bilo, KAKU: Ancient Seal ima veliki potencijal, još uvijek je u Early Access fazi, a možda developeri saslušaju komentare zajednice i igrača kako bi uljepšali i poboljšali svoju igru.

U igri preuzimamo ulogu Kakua, mladog dječaka koji živi sa svojim djedom negdje u planinama. Međutim, jednog dana pojavljuje se legendarno biće, točnije mala svinja koju će Kaku kasnije, kada ju uspješno ulovi, nazvati Piggy. To legendarno biće odvodi našeg junaka u misteriozni svijet, gdje on upoznaje prahistorijskog golema koji već duže vrijeme traži onog odabranog. On pošalje Kakua da sakupi četiri elementa u četiri različite elementarne regije kako bi dobio nevjerojatne moći i postao neuništivim. Na svojem putu, Kaku će upoznati različite likove, boriti se protiv bosseva, istraživati te četiri regije, rješavati različite zagonetke i još mnogo toga. Sama priča ima smisla, zar ne? Nažalost, sve će se to pomalo iskvariti kako budete napredovali i rješavali questove. Jedan veliki problem koja igra ima jeste da sve apsolutno sami rješavamo. Čemu onda upoznajemo različite likove koji će samo gledati kako mi umiremo? Da, dogodit će se da tijekom nekog questa imamo partnera, ali to je jedan quest naspram njih stotinu. Osim toga, mi zapravo rješavamo njihove probleme i pomažemo im, a postavlja se pitanje zašto? Tko su nam oni da im uskačemo u pomoć besplatno? Trebamo li ih mi zapravo? Apsolutno ne, ali eto, ipak se igramo heroja. Glasove likova možemo preskočiti, iako su različiti, uvijek govore jedne te iste stvari bez nekih velikih promjena i detalja. Tehnički, čitamo tekst koji se ionako može preskočiti jer nam ne otkriva toliko puno.

Kako bismo uspješno riješili jednu regiju, moramo proći kroz niz questova i ubiti elementarno čudovište, primjerice velikog škorpiona, vatrenog kentaura, lednu harpiju ili vodenu meduzu. Svaka regija je posebna po okolini, ali sve imaju i neke iste elemente. Odmah na početku moram reći da je sama grafika igre apsolutno predivna i lijepo napravljena. Detaljna je, svijet je ogroman, nije open world jer je limitiran na jedno područje, ali opet imamo dosta toga za istražiti. Svaka regija ima nekoliko različitih neprijatelja. Pronaći će se tu i neki boss kojeg je vrlo teško ubiti, a tu su i elitne životinje, odnosno čudovišta koja daju veće nagrade kada ih ubijete. Osim toga, u svijetu su razbacane različite škrinje koje daju resurse, predmete, oružja, kamenje itd. Mogu imati veću rijetkost (zlatne ili kamene škrinje) što označava da daju bolje nagrade kada ih otvorimo. Kako bismo brzo putovali s jednog svijeta u drugi, morat ćemo rješavati zagonetke koje se nalaze na „kristalnim tornjevima“ koji su također rasprostranjeni po regiji i služe kao sustav teleportacije. Svaka regija također ima podzemne ruševine, a razaznat ćemo ih po ljubičastim vratima na koja možemo ući. U podzemnim ruševinama čeka nas niz prepreka koje moramo preskočiti ili riješiti kako bismo otvorili škrinju koja se nalazi na kraju. Osim glavnih questova, imamo i one sporedne, questove za našu svinjicu koji joj pomažu da ojača, a tu su i PonPon questovi koje nam daju različiti likovi u određenoj regiji. To je uglavnom to što se nalazi u jednoj regiji, nema puno toga, ali opet bolje da imamo nešto, nego da nemamo apsolutno ništa.

Na samom početku, upoznajemo se sa nekoliko važnih značajki koje su sastavni dio igre. U prvom planu je posuda za kuhanje kojoj ćemo se stalno vraćati. Pomoću nje, možemo kuhati četiri vrste hrane, a svaka hrana daje posebne bonuse i efekte, bilo da želimo povećati našu energiju, izdržljivost, da napadamo jače ili da nas je teže ubiti. Zatim slijedi upoznavanje s praćkom koju je vrlo jednostavno koristiti i pucati  njome. Imamo također četiri vrste posebnog kamenja povezanog s različitim prirodnim elementima (vatra, led, otrov i munja), a svo to posebno kamenje također možemo napraviti na označenom mjestu. Nadalje, imamo i mogućnost povećanja naših atributa kao što su energija i izdržljivost, te možemo nadograditi različite „Masteries“ kao što su sposobnost da nosimo više hrane, kamenja za praćke, udaramo jače, da nas je teže ubiti itd. Osim toga, veliku ulogu imaju vještine koje otključavamo pomoću posebnog kamenja koje dobivamo kada završimo neki quest ili ubijemo neko čudovište, životinju ili kukca. Vještine koštaju puno i moramo dobro razmisliti što ćemo prvo uzeti. Neke vještine imaju kombo listu, odnosno koliko puta morate stisnuti lijevu ili desnu tipku miša kako biste napali s tom vještinom, a možete i skakati dalje, udarati od pod itd. Ne smijemo zaboraviti i našu svinjicu Piggy koja može napadati i uništavati prepreke koji se nalaze na putu, a možemo nadograditi i njene vještine.

Kada je u pitanju borbeni sistem, developeri su težili k tome da bude što jednostavniji i praktičniji, no paše li ovakav sistem svakome? Vjerojatno ne. Kao prvo, imamo tri vrste napada. Prvi su normalni napadi, drugi je napad štitom koji utječe na staminu naših neprijatelja, dok je treći pucanje s praćkom. Napadati možemo nekoliko puta, a sam kombo napada daje veću štetu. Borba je, kako sam već ranije rekao, povezana s vještinama koji nam uvijek pomognu da ubijemo neke neprijatelje. Osim napada, možemo se izmaknuti i braniti štitom. Svaki neprijatelj ima svoju sekvencu napada, ili imaju jedan napad ili više njih. Te sekvence se stalno ponavljaju, što na kraju krajeva postane dosadno, jer već znamo kako će nas netko napasti, bila to svinja koja se zaleti prema vama ili salamandar koji ispaljuje vodu na vas. Ponekad će se dogoditi da vaši napadi neće činiti štetu neprijatelju jer imaju neki nevidljivi štit koji je potrebno uništiti ili se spremaju napasti pa ih ne možete dotaknuti u tom trenutku. Neki neprijatelji čine više štete, a neki uopće ne. Nije uopće izbalansirano. Bosseve u igri je također vrlo lako ubiti, ali čine jako puno štete. S druge strane, možete malo varati i gađati bossa samo praćkom kako biste ga ubili jer će napadi na blizinu biti katastrofa, odnosno vrlo ćete brzo umrijeti ako ne izbjegnete njegov napad. Kako budete napredovali, tako će i vaši napadi činiti sve manje štete ako na vrijeme ne nadogradite već spomenute stvari. To također stvara veliki problem, jer neke elitne protivike na koje naiđete tijekom igre ne možete uopće ubiti jer imaju jako puno energije, a pitanje je koliko je korisna praćka jer ona također čini malo štete svim neprijateljima. Vaša obrana koju nadograđujete uopće nema koristi jer je apsolutno svejedno tko vas napada, a poželjno je da izbjegnete napade jer može doći do toga da vas neprijatelj baci na zemlju i onda Kakuu treba 10 minuta da se digne s poda.

Kako je već rečeno, različite predmete, materijale, vrijedno kamenje i hranu moguće je pronaći na području cijele regije. Oni se također resetiraju kada se ponovno vratimo na jedno područje, a također ih možemo gađati s praćkom ako su na nekim udaljenim mjestima jer se oni odmah teleportiraju do vas. Neke je materijale i predmete općenito lakše naći od drugih, no veliki problem je što je jako teško pronaći one materijale koje trebamo, a koji, primjerice, služe kako bismo nadogradili naše napade. To uvelike utječe na sam gameplay, a vrijedi li provesti sat vremena skupljajući samo materijale i istraživati uokolo? Uopće ne, jer većinu toga skupite kada idete s jednog questa na drugi. I da, vrlo je iritantno što nas sami questovi šalju s jedne strane regije na drugu. Ponekad se možete izgubiti na putu i ne znate kuda ići jer nema strelice koja nam pokazuje točno gdje se trebamo kretati, nego nam quest samo svijetli na mapi. Možda je to tako kako bi se bolje upoznali s regijom, ubili nekoliko neprijatelja i skupljali materijale. Uglavnom je jako iritantno to stalno kretanje gore-dolje.

Još jedan veliki problem koji igra ima jeste taj da se apsolutno na sve spotaknete, u smislu da jednostavno zapnete i ne možete se kretati. Kako biste to riješili, morate ili skočiti ili se vratiti nazad. Zanimljivo je da se to događa neprestano, a hoće li taj problem ikada biti popravljen, vidjet ćemo.

Također, cutscene, odnosno scene koje se nalaze u igri, nemaju pravu glasovnu glumu. Umjesto toga, svi samo govore čudnim zvukovima pećinskog čovjeka, što je zapravo logično, ali slušajući jedan te isti zvuk tijekom cijele igre je čudno… Još treba navesti i to da se Kaku čini skliskim, posebno na rubovima i strmijim područjima. Često se dogodi da umrete samo zato što se negdje poskliznuli. Osim toga, naš Kaku ne zna plivati i jako je glupo što, čim je malo dublja voda, automatski umrete čim dotaknete vodu. Animacije letenja, skakanja i trčanja nisu sinkronizirane s okolinom, u smislu da se kamera ne miče kako spada kada skočite s jednom mjesta na drugi, te ne možete gledati skroz dolje i skroz gore što apsolutno nema smisla. Skočim na kamen da me neprijatelji ne mogu napasti i da ih lagano mogu gađati, ali ne mogu pogledati skroz prema dolje jer ima neka barijera koja me spriječava da to učinim.

RPG elementi u ovoj igri su oni tipični. Kako otvarate škrinje i napredujete dalje, tako čete imati pristup različitim predmetima, odjeći i oružju koje se razlikuje međusobno. Osim toga, sve što stavite na Kakua također će promijeniti njegov izgled, pa tako možete izgledati kao moćni vitez, ili kao Viking sa sjevera.

KAKU: Ancient Seal ima jako puno mana, ali i jako puno zanimljivih stavki. Još uvijek je u Early Accessu i developeri su obećali napraviti određene zakrpe i dodati novi sadržaj. Šteta što avanture ovakvog tipa mogu biti frustrirajuće zbog svoje „plutajuće“ prirode i što je vrlo teško napraviti nešto originalno. Tema je vrlo rijetko iskorištena, ali staviti sve to u neki fantastičan svijet, još uvijek treba pomno istražiti kako. KAKU: Ancient Seal je bio vrlo dobro iznenađenje u moru videoigara koje izlaze ovaj mjesec, ali mu nedostaje veliki broj onih bitnih malih „Quality of Life“ značajki. Primjerice, ništa se u igri ne radi samo jednom tipkom miša, nego se mora držati tipka miša. Zašto? Možda će biti vrlo teško shvatiti probleme ove igre čitajući recenziju, ali vjerujem da će se mišljenje mnogih promijeniti čim zaigrate igru. Treba uvijek kritički gledati ovakve igre jer uvijek može bolje.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.