Sama najava nove Sonyjeve konzole donijela je pitanje koja će od mnogobrojnih Sonyjevih ekskluziva dobiti čast da postane launch naslov. U moru zaista fantastičnih naslova, koje je moguće zaigrati samo na Sonyjevim konzolama, kao naslov koji će demonstrirati moć PlayStationa 4 odabrana je nova igra iz Killzone serijala koji je oduvijek predstavljao sinonim za moćnu Sonyjevu produkciju.

Novi nastavak Guerilla Gamesovog FPS serijala, nazvan Killzone: Shadow Fall, prikazan je prilikom inicijalnog predstavljanja nove Sonyjeve konzole te je zahvaljujući svojim tehničkim i produkcijskim karakteristikama opravdao epitete serijala i oduševio sve prisutne. Već se govorilo o budućem hitu. Govorilo se o igri koja će prodati ogromne količine PlayStation 4 konzola, kada Sony konačno “izbaci” na tržište svoj igraći instrument budućnosti. Svi su bili složni da se definitivno radi o iznimno kvalitetnom komadu softvera koji će mnogi rado zaigrati i uvrstiti u svoju kolekciju, međutim gotovo nitko se nije usudio reći da će ova igra biti nešto više od toga.

Sada kada je igra konačno u prodaji, postavlja se pitanje jesu li svi bili u pravu ili su se prevarili prilikom svojih predviđanja vezanih za novu Killzone igru? Radi li se bezvremenskom hitu ili samo o još jednom FPS-u kojeg ćete se sjećati jedino po činjenici da je predstavljao launch naslov jedne nove konzole?

30 GODINA NAKON TERACIDA

Killzone: Shadow Fall je četvrta po redu velika, sveukupno šesta Killzone igra (za slučaj da ste zaboravili da smo dva puta Killzone mogli zaigrati i u pokretu). Baš kao i u pet prethodnih igara iz serijala, i ova je zasnovana na sukobu ISA-a (Interplanetary Strategic Alliancea) i Helghasta, a donosi nam svjež zaplet i mogućnost otvaranja potpuno novog dijela sage.

Radnja Killzone: Shadow Falla odvija se 30 godina nakon događaja iz trećeg nastavka. Sukob između Vektana i Helghasta u spomenutoj igri kulminirao je katastrofalnim događajima, u kojima su Helghasti izvukli deblji kraj. Nakon što je Sev bacio „Petrusite“ bombu i gotovo izbrisao Helghaste, nastupio je privremeni mir. Vekta se počela neometano razvijati, a preživjeli Helghasti morali su svoje utočište potražiti u milosti i nemilosti ISA-e, koja im dozvoljava da nasele dio Vekte i tako stvore Novi Helghan. Podignut je ogromni zid koji dijeli Vektane od Helghasta, koji žive u nekoj vrsti geta, trudeći se da nikad ne zaborave što im se dogodilo. Za tih 30 godina od „teracida“, gotovo ništa se nije promijenilo na Vekti. Dvije strane pokušavaju živjeti bez sukoba, dok u pozadini svega toga bijesni pravi mali hladni rat. Vektani razvijaju novo biološko oružje, dok Helghasti sve češće planiraju i organiziraju terorističke napade, pokušavajući uzurpirati trenutnu situaciju te na taj način naglasiti teške uvjete za život koji ih okružuju. Razlike između novih susjeda su ogromne – dok se Vekta neometano razvija i pretvara u nevjerojatno čudo moderne tehnologije i sjajnih uvjeta za život, Helghasti u New Helghanu jedva preživljavaju, lutajući gladni i bolesni diljem nerazvijenog geta. Upravo to dovodi do sve učestalijih sukoba između njih. Svjesni da svi ovi događaji predstavljaju zatišje pred buru, pripadnici Vekta Security Agencyja, na čelu s Thomasom Sinclairom, jednim od heroja ranijih ratova, odlučuju detaljnije istražiti situaciju. Tu na scenu stupate vi, odnosno novi glavni lik, shadow marshal Lucas Kellan, koji je kao dijete i sam okusio strahote prethodnog rata. Istražujući detaljnije trenutačnu situaciju, Kellan će poduzeti sve što je u njegovoj moći kako bi otkrio tko stoji iza nove pobune Helghasta, pa čak će se uputiti „iza neprijateljskih linija“, u samo srce New Helghana, kako bi došao do određenih informacija i na taj način spriječio novi rat. U tome će mu pomoći Echo, „polutanka“ koja po svaku cijenu želi spriječiti novi rat, pa makar to značilo da mora izdati svoj narod.

Nova priča, novi likovi, novi sukob, novi dio serijala – tako bismo najlakše mogli opisati Killzone: Shadow Fall. Iako sve djeluje pomalo isklišeizirano, djelomični odmak od originalne Killzone trilogije predstavlja dobar potez, a novi likovi, iako nisu možda upečatljivi kao Sev, Rico i ostatak ekipe, svakako donose određenu dozu svježine. Cijelu priču dodatno krasi i moralni segment, zahvaljujući kojem više nećemo Helghaste smatrati klasičnim negativcima, već samo jednom od dvije zaraćene strane, koju je zadesila jednako teška, da ne kažemo gora sudbina.

MA JEL OVO CRYSIS? ILI JE SAMO NEŠTO DRUKČIJI KILLZONE..

Kada je u pitanju gameplay, Killzone: Shadow Fall vodi ovaj serijal u nekom drugom smjeru. Nedugo pri startanju igre, primjetit ćete da ovaj serijal više nije klasični corridor shooter. Igra je dosta otvorenija, s prilično velikim mapama, koje igračima omogućavaju više različitih pristupa rješenju pojedinih situacija (u većini slučajeva, smaknuća poprilično „glupih“ protivničkih vojnika). Zbog tog svog pristupa, igrajući Shadow Fall bit ćete pod stalnim utiskom da igrate neki novi Crysis, jer Shadow Fall neodoljivo podsjeća na Crysis igre. Tom osjećaju doprinosi i velika količina stealtha koji je manje-više uspješno implementiran u gameplay mehaniku igre.

Klasični akcijski pristup, kakav smo imali pred sobom igrajući sve dosadašnje Killzone igre, definitivno je prošlost, a takvo što neće se svidjeti svim igračima. Upravo maloprije spomenute velike otvorene mape svakako igračima nude više izbora i zahtjevaju pažljiviji pristup i, koliko god to izgledalo primamljivo, pomalo „razvlače“ onu klasičnu Killzone igrivost i upravo to je jedan od razloga što se Shadow Fall neće svidjeti svima, pogotovo igračima željnih klasičnog napucavanja.
Igrajući dosadašnje Killzone igre, uglavnom smo izravno sudjelovali u bitkama na „prvoj liniji“, boreći se prsa u prsa s Helghastima, dok su nam društvo pravili drugi ISA vojnici. Takvo što također nećete vidjeti u Shadow Fallu. S obzirom da se većim dijelom radi o špijunskoj misiji, gotovo cijelu igru provest ćete sami (uz nekoliko misija kada će vam se pridružiti Echo i drugi ISA vojnici). Jedino pravo društvo, tijekom skoro cijele igre, pravit će vam OWL – mini dron, koji izgledom podsjeća na JACK-a iz Gears of War serijala, međutim mnogo je korisniji i predstavlja neizostavan dio Lucasove „opreme“. Naime, koristeći se Dual Shock 4 touch padom, OWL-u možete izdavati pojedine naredbe, koje će ovaj mali mehanički prijatelj odmah izvršiti i u nebrojeno mnogo situacija izvući vas iz najgadnijih situacija. OWL ima nekoliko funkcija – može napadati protivnike, uništavati njihove štitove, hakirati sigurnosne sustave, pa čak vas i izliječiti (pod uvjetom da vam je ostalo poneko pakiranje Adrenalina) ili vam „nabaciti“ zip line, kako biste s neke visoke građevine sjurili dolje. OWL doprinosi dodatnom taktiziranju u igri i definitivno predstavlja najzgodniji dodatak u cijeloj igri, a nekoliko razina kada ga nećete biti u mogućnosti koristiti neće vam biti drage kao ostatak igre.

A kada već spominjemo razine, onda da još kažemo da je Killzone: Shadow Fall i na ovom polju dosta drukčija od svojih prethodnika. Već smo spomenuli veličinu i otvorenost mapa, no bit će tu i nekoliko onih „zatvorenog“ tipa. Igrajući Shadow Fall koračat ćemo getom novog Helghana, diviti se Vektinim krajolicima ali i visokim neboderima, čak ćemo se u par navrata naći i u dubokom svemiru, istražujući u zero gravity stilu svemirske postaje i rješavajući jednostavne zagonetke (ovaj dio bi vas mogao podsjetiti na Dead Space), međutim vjerujem kako ćete brzo htjeti zaboraviti taj dio igre, jer je prilično naporan i nezanimljiv.

Shadow Fall donosi još nekoliko zgodnih i manje zgodnih dodataka. Prije svega, u igri ćemo moći isprobati dosta starih i dobro poznatih tipova oružja, ali i nekoliko novih, poput LSR44 snipera, koji ima višestruku primjenu. Ono što se možda neće svidjeti većini igrača jeste nedostatak covera pri (veoma dobrom) napucavanju s protivnicima. Nedostatak covera morat ćete nadomjestiti čučnjem iza zaklona i konstantnim izvirivanjem i pucanjem, što definitivno nije zanimljivo te pomalo kvari kompletan ugođaj. Druga stvarčica koja bi vas mogla pošteno iznervirati, tiče se objective markera. Naime, pregled svojih zadataka i marker za smjer kojim se trebate uputiti dozivate pritiskom na D-Pad, međutim marker se često uopće neće pojaviti. Zaista je iritantno (osobito u zero gravity misijama u svemiru) kada se okrećete ko muha bez glave tražeći objective marker, a njega uopće nema. D-pad ćete također koristiti i za zgodne adrenalinske injekcije, koje će vas izliječiti te vam dati nekoliko sekundi usporenog vremena, kako biste sredili protivnike. Još jedan zgodan novitet jeste i skeniranje okoline i protivnika, koje se također izvodi pomoću D-pada.

Killzone: Shadow Fall je nešto kraći od svojoh prethodnika. Za kompletiranje single player kampanje bit će vam potrebno između 8 i 10 sati. Ukoliko se odlučite baciti u potragu za svim collectiblesima (kojih ima poprilično), dodajte još sat ili dva. Kada već spominjemo collectiblese, zgodan dodatak su audiologovi, koje ćete slušati putem Dual Shock 4 kontrolera.

Sve u svemu, Killzone: Shadow Fall donosi nešto izmjenjen gameplay, koji neće svima „sjesti“. Napucavanje jeste veoma dobro, a gameplay mehanika, iako znatno osvježena, stiže s dosta propusta koji kvare kompletan ugođaj.

DOBRO DOŠLI U RATNU ZONU!

Nakon završetka single player kampanje, mnogi igrači će se okrenuti multiplayeru, a Killzone: Shadow Fall na tom polju definitivno nije zakazao.

Shadow Fall stiže sa 10 velikih i veoma zabavnih mapa, a tu je i popularni Warzone mod, koji igračima omogućava veliki broj opcija, poput kreiranja osobnih mapa, miksanja modova i pravila. U Warzoneu sami određujete pravila i postavke, kojih je zaista zaista mnogo. Upravo zbog toga, multiplayer ove igre konstantno djeluje svjež.

Kada su u pitanju klasični MP modovi, Killzone: Shadow Fall stiže s nekoliko klasičnih modova, kao što su Team Deathmatch ili Capture and Hold i drugi „objective based“ modovi, međutim Warzone je ipak nešto što najviše vrijedi, što zbog customizable opcija, što zbog zabave koje donosi.

Za razliku od prethodnih Killzone igara, broj klasa u Shadow Fallu smanjen je s pet na tri. Sad su nam na raspolaganju sljedeće klase: Scout, Assault, Support, a klasično XP grindanje i napredovanje po rankovima te pribavljanje novih primjeraka oružja, zamijenjeno je obavljanjem raznoraznih zadataka tokom igranja. Shadow Fall multiplayer donosi zaista impresivan broj MP unlockablesa, koji su doduše većinom kozmetičke prirode, no svakako će se svidjeti većini multiplayer natjecatelja.

Za razliku od single playera, developeri su s multiplayerom igrali na sigurno. Multiplayer i njegovi modovi svakako su dovoljno kvalitetni i zabavni da zadrže igrače na dulje vrijeme, a to i jeste glavni cilj svake igre, čija se single player kampanja može završiti za dva dana opuštenog igranja.

EYE CANDY, BUT…

Killzone igre oduvijek su bile vizualno spektakularne, tako da ni Shadow Fall ne predstavlja iznimku. Ovom igrom Sony nam je dao naslutjeti što nas sve očekuje na novoj generaciji njegovog hardvera. Vizuali u igri (kao i ostatak tehnikalija) zaista su sjajni. Dovoljno je vidjeti igru u pokretu. Eksplozije, raznorazni efekti, refleksije, širok spektar boja i more drugih vizualnih featuresa prikazanih u 1080p rezoluciji uspješno demonstriraju moć PlayStationa 4 – dovoljno će vam biti da preletite preko ogromnih Vektinih nebodera ili da se zagledate u prašnjavo-pješčani pod nakon terorističkog akta Helghasta, pa da shvatite o kakvoj je igri riječ.  Uz sjajne vizuale ide i poslovično dobar zvuk, koji osobito dolazi do izražaja ukoliko posjedujete kvalitetan zvučni sustav ili neki nabrijani headset. Nešto lošiji utisak ostavlja voice acting, koji nije na razini onoga iz prethodnih naslova (što je i logično, s obzirom da su u prethodnim nastavcima glavnim likovima glasove posudili svjetski poznati glumci).

Kontrole u igri su veoma dobre, a mogućnosti Dual Shock 4 kontrolera odlično su iskorištene (pogotovo njegovi novi dijelovi, poput touch pada ili zvučnika koji emitira audio zapise koje pronađete).

Jedini ozbiljniji problem tehničke prirode, koji opasno može zasmetati igračima, jeste iznimno loša umjetna inteligencija, kako protivnika tako i vaših suboraca, koje ćete ionako rijetko vidjeti. Naime, A.I. toliko varira da će vam u pojedinim momentima igra prerasti u mučno iskustvo, koje ćete željeti što prije završiti. Ponekad će vas protivnici, unatoč činjenici da vas dijeli nekoliko veoma debelih zidova, primjetiti i pucati po vama, a ponekad se na protivnika možete frontalno zaletjeti i „priklati“ ga prije nego što trepne. Ovi momenti značajno kvare utisak pri igranju, osobito kod stealth sekvenci, koje su ponekad nemoguće jer često će vas protivnik „provaliti“ iako vas uopće nije vidio, niti ste vi njega vidjeli, a takvo što često će vas vratiti na prethodni checkpoint, jer će se na vas sjuriti cijela vojska Helghasta i za kratko vrijeme skratiti vas za glavu.

Da nije bilo ovih problema, Killzone: Shadow Fall bi bila tehnički besprijekorna igra. Međutim, zbog umjetne inteligencije čak i fantastični vizuali i veoma dobra igrivost padaju u vodu.

LAUNCH NASLOV VRIJEDAN IGRANJA

Killzone: Shadow Fall je prilično dobra igra, ali daleko od toga da je uspjela nadmašiti igre iz originalne trilogije. Super moćna produkcija, izmjenjena gameplay mehanika i nekoliko novih dodataka, zabavan multiplayer kao i svježa priča predstavljaju dobar temelj za nastavak Killzone sage, međutim nekolicina problema, prije svega tehničke prirode, glavni su razlog zašto se ova igra neće naći u društvu najboljih.

Bez obzira na sve, Killzone: Shadow Fall je svakako dobar i prilično kvalitetan launch naslov, a svi znamo da nas launch naslovi rijetko kad uspiju u potpunosti impresionirati, zar ne? Nadajmo se da će nastavak ispraviti sve propuste ove igre i Killzone serijal vrati na sam vrh FPS žanra.