Legenda o kralju Arthuru je inspirirala mnoge legende, priče, romane, filmove, pa zašto ne bi bili inspiracija i za jednu igru. Prva igra o Arthuru je izišla krajem 2009. godine, a njen nastavak nam je upravo došao u ruke. King Arthur: The Role Playing Wargame je u najmanju ruku iznenadio sve nas ponudivši nam smjesu RPG-a, RTS-a te strategije na poteze. Developerski studio Neocore Games, koji je razvio i original, ponovno je preuzeo na sebe razvoj igre. Jesu li zadovoljili očekivanja, saznati ćete uskoro.

izgled glavne mape na kojoj se odigrava radnja

KONCEPCIJA IGRE

Priča igre se odvija direktno nakon kraja prvoga dijela. Kraljevstvo je u raspadu, Red Vitezova Okruglog stola je raspušten, a kralj Arthur Pendragon je teško ozlijeđen te je u izolaciji. Igrač na samom početku preuzima ulogu kraljeva sina Williama i odabire jednu od tri klase u igri (Champion, Sage, Warlord). Odmah potom mora odabrati nekoliko izbora oko kreiranja vojske i primanja izbjeglica koji imaju utjecaja na percepciju koju ljudi imaju prema vama.

Pravi žanr ove igre je gotovo nemoguće odrediti. Kao što sam već naveo, igra se sastoji od elemenata RPG-a, RTS-a i strategije na poteze spojenih u jednu cjelinu. To ovako na prvi pogled zvuči nevjerojatno konfuzno, ali u praksi izgleda poprilično dobro. Za početak ćemo razložiti sve ove elemente kako biste dobili kompletnu sliku o igri. Nakon kratkog tutoriala, igra vas smješta u vašu matičnu regiju, Sherwood, odakle počinjete kratku seriju tutoriala koji će vam (ipak nedovoljno) objasniti sustav na kojemu igra počiva. Odmah nakon toga, dobivate svoj prvi quest. Questovi su riješeni „old skul“, odnosno predstavljaju sliku i priliku prvih tekstovnih RPG-ova. Broj mogućnosti koje imate je ogroman te često morate donositi neke nepopularne odluke kako ne biste žrtvovali svoju vojsku pred potencijalnu bitku. Naravno, prije svakoga questa imate predviđenu vjerojatnost do dolaska bitke, a u nekom djelu slučajeva ju možete izbjeći. Bitka je odrađena u stilu Total War serijala, a i kontrole i HUD su veoma slični. No, ono po čemu je igra posebna su heroji. Oni imaju mogućnost korištenja magije kako biste poboljšali svoje šanse za uspjeh. Magija može biti usmjerena na učvršćivanje vaše vojske (poboljšava HP, brzinu jedinica, napad….) ili na štetu protivnika (usporavanje jedinica, smanjivanje napada, morala….). Zanimljivo je kada (na većim težinama) imate više heroja, kao i protivnik, te je potrebna dublja taktika. Tu su i neke vrste checkpointova koje daju dodatne bonuse vojsci koja ih kontrolira. Nakon bitke, morate obnoviti svoju vojsku i unaprijediti likove. Pošto su potezi podijeljeni prema četiri godišnja doba, zimi se ne možete kretati po mapi pa to vrijeme iskorištavate za unaprjeđivanje vaših građevina, jedinica ili heroja, kao i za obnavljanje vojske. Općenito, prvih pola sata će vam biti kompletno konfuzni (osobito ako niste igrali prvi dio), ali ubrzo se naviknete na ovaj neobični koncept igranja.

likovi su jako detaljno napravljeni

GAMEPLAY

Iako se još „službeno“ nismo dotakli samoga gameplaya, ipak je dobar dio toga morao biti izrečen u prvome odjeljku recenzije. Mješavina navedenih gameplay elemenata je poprilično dobro pogođena. Framerate je zadovoljavajući (logično) na hi-end konfiguracijama, trzaja nema, dok kod nešto slabijih nije sve baš tako. Bez obzira na to što grafika nije na razini high-profile naslova, optimizacija za neke slabije konfiguracije je slabije riješena. Bitke u igri nisu toliko masivne kao u nekim drugim naslovima, ali s obzirom da igra nije čista strategija to joj se može oprostiti, osobito jer ima i drugih elemenata u samim bitkama. Questovi su riješeni na najbolji mogući način te se ovim putem zahvaljujem developerima što su unijeli malo sreće za sve ljubitelje tekstualnih RPG-ova u ovu igru. Elementi strategije na poteze objedinjuju dva prijašnja u jednu kompaktnu cjelinu. Replay-value u ovoj igri nije poput nekih dosta poznatijih naslova, ali jedan walkthrough će vam oduzeti popriličan broj sati. Igra se vodi onom starom Sid Meirovom: „Just one more turn“ pa ćete je teško ispustiti jednom kada se uhvatite igranja. Bitno je nadodati da je osnovna mapa dva puta veća od one u prošloj igri te sadržava i neke sjevernije dijelove otoka.

AUDIOVIZUALNA PREZENTACIJA

borbe znaju biti itekako napete, bez obzira na manji broj jedinica koje sudjeluju

Igra grafički nije na razini nekih poznatijih strategijskih serijala (Anno, Total War), ali je poprilično solidno urađena. Cijela igra odiše srednjovjekovnim i mističnim ugođajem, te dopušta da se dublje uvučete u njen svijet. Prema tome se vodi i izgled sučelja, kao i jedinice. Kad smo već kod njih, zoomiranjem u bici jedinice se mogu individualno razaznati. Kreirane su uglavnom po povijesnom predlošku, s nekim detaljima koji odudaraju od njega, te su bliži 15. stoljeću nego ranom srednjem vijeku, a tu su i jedinice koje pripadaju mitološkim svjetovima. Također, dizajn jedinica je dosta detaljan te se vidi kako se na tome radilo. Svaka od jedinica u istoj grupi je u potpunosti jednaka (opet se mora spomenuti Total Warova kolika-tolika unikatnost među jedinicama iste klase) te tako imate dojam da igrate u srednjovjekovnome Star Wars univerzumu s vojskom klonova. Cut-scene, kao i loading screenovi, su prelijepo ilustrirani i ponekad vam bude žao što loading završava.

Što se tiče zvuka, on je na više nego zadovoljavajućoj razini, no glasovni narator je prisutan u gotovo svakoj sitnici koju uradite pa vam nakon poduljeg vremena uz igru počne ići na živce. Osobito kvari doživljaj kod tekstualnih questova, gdje smo se kao mlađi naviknuli bez toga. Osobno, nisam siguran je li igri potrebniji bolji narator ili bi jednostavno bilo bolje skresati prisutnost postojećega. Općenito sam dojma da je sveukupna glazbena podloga u igri mogla biti znatno kvalitetnije odrađena, jer smo u prvome dijelu vidjeli nešto bolje rezultate po tome pitanju.

ZAKLJUČAK

Nastavak donosi poznati recept s nekim poboljšanjima u sustavu igre. Prava kvaliteta ovoga naslova je upravo u činjenici da donosi elemente iz više različitih tipova igara te ih sklapa tako da nemate osjećaj da igrate igru od više žanrova. Neocore se u ovoj igri potrudio zadržati elemente originala i sukladno tome je uveo neke promjene, koje su uglavnom dobro pogođene. Igra je definitivno preporučena apsolutno svim ljubiteljima strategija, ali i svim ostalima željnim nečeg novog u svome gaming repertoaru.

Zahvaljujem se našem novinaru Martinu Perušiću koji je pomogao u nastajanju ove recenzije.