Veliki prošlogeneracijski hit L.A. Noire, kada je izašao, bio je dobrim dijelom ispred svoga vremena, prvenstveno zbog tehnikalija koje su ga krasile, no njegov dugogodišnji razvoj na kraju je debelo koštao australijski Team Bondi, koji je ubrzo po izlasku igre i ugašen, što zbog dugova što zbog brojnih problema unutar samog tima nastalih tijekom razvoja spomenute igre. I dok je s gašenjem Team Bondija nestala gotovo svaka nada da ćemo vidjeti nastavak igre (kao i otkazanu igru Whore of the Orient), a kako je u međuvremenu na scenu stupila i nova generacija igraćih uređaja, punih šest godina kasnije Rockstar i Take-Two su odlučili izbaciti i remasterirano reizdanje igre namijenjeno svim aktualnim konzolama, no jesmo li na kraju dobili remaster dostojan originala ili je pred nama samo još jedan port u nizu, vrijeme je da doznamo u recenziji koja je pred vama.

Što je novo, a što je staro?

Budući da smo već pravodobno objavili recenziju originalnog izdanja L.A. Noirea, ovdje se nećemo previše zadržavati oko pojedinih stvari, već ćemo se primarno fokusirati na sve novitete koje remasterirano izdanje donosi u odnosu na original. No, prije toga, red je da ipak kažemo riječ-dvije o samoj igri i njenoj radnji. Naime, L.A. Noire je detektivska akcijska avantura smještena u open world okružje poslijeratne Kalifornije 40-ih godina prošlog stoljeća, gdje pratimo glavnog protagonista Colea Phelpsa, bivšeg ratnog veterana koji se po završetku rata priključuje LAPD-u, napredujući kao detektiv kroz nekoliko različitih deskova usputno pokušavajući riješiti veliki slučaj koji se proteže diljem cijele njegove istrage.

U usporedbi s originalnom verzijom igre, L.A. Noire Remastered stiže s popriličnom količinom dodatnog sadržaja, koji obuhvaća kompletan DLC program u vidu A Slip of the Tongue i The Naked City ekspanzija te novih trofeja/achievemenata, kao i bonus outfita i dodatnih collectiblesa, koji su tu da ionako dugu priču još malo produljie te nam ukradu nekih 30ak sati slobodnog vremena.

Posjete mrtvačnici jedan su od osnovnih dijelova svake istrage ubojstva

Sam gameplay ovog novog izdanja gotovo da se i ne razlikuje od onoga iz originala. Tu je tek nekoliko noviteta, prije svega u vidu nekoliko novih slučajeva (sada je pred nama 21 veliki slučaj te 40ak sporednih) i nešto više sadržaja dostupnog na ulicama Los Angelesa, no ipak ne dovoljno da se u igri možemo izgubiti satima kao što je to slučaj s drugim Rockstarovih open world naslovima. I dalje se radi o prilično „praznoj“ igri koju jedino vuku sjajno napisana priča i dijalozi tako da je pomalo razočaravajuće što se developeri nisu potrudili ubaciti barem  nekoliko dodatnih random događaja.

Kada je u pitanju gameplay komponenta, jedinu veću izmjenu dobili smo kod ispitivanja osumnjičenih, gdje su dosadašnje „truth“, „doubt“ i „lie“ opcije zamijenjenene novima, pa sada imamo „Good Cop“, „Bad Cop“ i accuse. Ovim potezom developeri su odlučili malo pojednostaviti igru, budući da je tijekom ispitivanja kod ranijih opcija ponekad bilo teško razaznati kojim smjerom ide dijalog. Sada je manje „sive“ zone i sve je više „crno-bijelo“ pa se lakše možemo orijentirati i odlučiti u kojem smjeru da vodimo neko ispitivanje. Sitna, ali veoma korisna izmjena.

Novi sistem ispitivanja znatno je jasniji i praktičniji

S tehničke strane, developeri su korektno odradili posao, isporučivši nam znatno oštriju i ispoliraniju igru koja se vrti u 1080p pri zaključanih 30 fpsa, s tim da je tu i 4K opcija za vlasnike PS4 Pro i Xbox One konzola. Kompletna zvučna komponenta, koja obuhvaća sjajnu glazbu, efekte i još bolje voice overe brojnih poznatih glumaca, u cjelosti je preuzeta iz originalne igre i tu se nema što prigovoriti. Također, jasno je vidljiv napredak na polju osvjetljenja i efekata te je samo izvođenje igre nešto fluidnije, no ipak je jasno vidljivo da se radi o ostvarenju koje je zub vremena dobro počeo nagrizati, unatoč na momente i dalje impresivnim rezultatima nekada revolucionarne MotionScan Captive tehnologije. Upravo zbog toga, ne mogu se ne oteti dojmu da je posao cijelog remasteriranja ipak odrađen samo „pro forme“, osobito kada pred sobom imamo fantastične remastere poput The Last of Usa, Metro Reduxa ili recimo Uncharted: The Nathan Drake Collectiona.

Remaster ili samo port?

Zbog svega upravo navedenog, skloniji sam L.A. Noire Remastered svrstati među portove umjesto remastere.

L.A. Noire i dalje izgleda lijepo, no definitivno su vidljivi tragovi zastarjelosti

Da ne bude zabune, L.A. Noire Remastered i dalje je veoma dobro ostvarenje koje u usporedbi s današnjim vizualnim gigantima izgleda sasvim pristojno, no nekako su nas pojedina remaster izdanja pošteno razmazila, pa je ljestvica očekivanja kod ovog ostvarenja možda ipak bila podignuta previsoko. U svakom slučaju, L.A. Noire Remastered je i unatoč osrednje odrađenom poslu remasterizacije i dalje veoma dobra igra koju niti jedan ljubitelj detektivskih avantura ne bi trebao propustiti, stoga ukoliko niste zaigrali originalnu verziju, pred vama je najbolje i najpotpunije izdanje.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.