POČETCI I KICKSTARTER

Ono što, barem u Hrvatskoj gamerskoj zajednici, već i vrapci na grani znaju jest to da je Dreamatrix, studio zaslužan za izradu igre Legends of Dawn, uspio na Kickstarteru skupiti mnogo više od inicijalnih 25,000$ koliko su tražili. Njihov direktor, Marko Banjac, u jednom je intervjuu ponosno izjavio: „Bez obzira što smo indie team, naše ambicije su velike, a unutar igre će se naći rješenja koja igrači ne mogu pronaći ni u velikim blockbusterima.“ Isto tako, hvalili su i svoj engine u kojem je LoD napravljen, a je li engine zaista impresivan pročitajte dalje u tekstu.

Marko je intervju zaključio s izjavom: „Ponosni smo što naše igre, iako razvijane sa skromnim budgetima uspješno konkuriraju svjetskim naslovima iza kojih stoje bitno veći timovi i budgeti. ‘Legends Of Dawn’ je korak dalje u našem razvoju, a prijašnji projekti nam daju neophodno iskustvo potrebno za ovako složene projekte gdje x ljudi četiri godine zajednički radi. To su programeri, dizajneri, modeleri, animatori, textureri…“

No, je li to zaista tako i što li je uopće Legends of Dawn?

TRESLA SE BRDA…

Legends of Dawn je fantasy RPG koji se diči velikim, nelinearnim svijetom u kojem igrač prati glavnu priču (megaquest) bez kojega je nemoguće završiti igru, no isto tako ima i gomilu popratnih sidequestova. Najveći izazov Dreamatrixu bio je napraviti konkurentnu RPG igru, no Legends of Dawn je u tom pogledu ispao epic fail. Nažalost, konkurirati u žanru u kojem se nalaze Dragon Age, Diablo ili Skyrim je prilično suicidalno, pogotovo kad znamo s kolikim budžetom raspolažu izdavači tih igara.

Nažalost, iako sam se bojao da će upravo neka od velikih konkurentnih korporacija svojim marketingom pokopati Legends of Dawn bez obzira na njezinu kvalitetu, ispalo je suprotno. Legends of Dawn pribavio si je i grobno mjesto i spomenik i lopatu bez ičije pomoći, ponajprije zbog toga što su izbacili poluproizvod koji je trebalo još dosta ‘peglati’ prije izlaska na tržište.

Dečki marljivo rade na patchevima, krpaju igru kako dolaze error logovi (17.8. je izbačen 1.07 patch), no nepovratna šteta je napravljena u trenutku kad je igra puna bugova izašla u prodaju.

U POČETKU BIJAŠE RIJEČ

Objektivnost je jako zeznuta stvar u pisanju ovakve recenzije. S jedne strane, radi se o hrvatskom studiju i hrvatskom proizvodu pa me srce vuče da budem subjektivan, s druge strane, radi se o studiju koji je s malom količinom novca napravio igru i u nju uložio mnogo vremena i truda, a s treće strane, moram objektivno sagledati igru i donijeti poštenu ocjenu bez obzira na to čija je.

Od početka je bilo jasno da ne mogu i neću uspoređivati ovu indie igru s blockbusterima, isto kao što neću prosječnog Hrvata popljuvati da je loše obučen u usporedbi sa Sanaderom i njegovim Brioni odijelima.

No, krenimo redom. Nakon instalacije igre, DirectXa, PhysX-a i inih dodataka, kreirao sam lika (female, naravno 🙂 ) i ušao sam u igru. Sučelje je bilo tamo, no ostatak ekrana je bio smeđ. Nakon malo čitanja po forumima, instalacije nove verzije PhysX-a i restarta računala sve je proradilo te sam uspješno ušao u igru i sa svojom se humanicom Nalieth našao u mjestašcu Korden’s Fall. Intro je lijepo složen, govori vam o Dawnu, artefaktu čije ćete dijelove kroz megaquest morati sakupiti i uvodi vas glavnu priču.

GRAFIKA

Nemojte očekivati Dragon Age: Inquisition. Legends of Dawn ne izgleda naročito lijepo, ali ne vidim zašto bi to uopće bio problem, s obzirom da se radi o RPG igri. Engine nije ništa revolucionarno ni pretjerano privlačno. Najviše me podsjeća na ušminkani Baldur’s gate Enhanced Edition s korektnim voice-overom. Ali volio sam Baldur’s Gate pa ne vidim razlog zašto mi zbog grafike LoD ne bi odgovarao.

Kad kažem da grafika nije naročito lijepa, mislim na sljedeće: teksture su zastarjele, efekti nisu nešto, trava se iscrtava tri metra ispred mene, kao i dosta drugih stvari, moram ući pet metara pod nadstrešnicu kako bi ona postala transparentna i kako bih vidio što se ispod nje nalazi, sjene su kockaste i oštre. To su boljke, ali ništa zbog čega bi drastično rušio ocjenu jednog RPG-a.

ZVUK I GLAZBA

Zvuk me također podsjeća na stare RPG-ove, sve je korektno, no ništa posebno, ali opet ću reći – ovo je klasičan RPG, zašto bi trebao imati efekte kao u Gospodaru prstenova? Glazba je ugodna, no nažalost, pri ponavljanju se neugodno prekine i ponovno učita, a u borbama se, isto tako, prenaglašeno mijenja iz mirne u akcijsku i obrnuto. Znam da je sve to stvar šminke, ali konstatiram činjenice.

GAMEPLAY ILITI IGRIVOST

Novitet za kojeg se ne sjećam da sam ga igdje drugdje vidio je način kreiranja magija. Kako istražujete svijet, pronalazit ćete razne rune. Kombiniranjem jedne ili više runa stvarat ćete magije kojima ćete sami birati ikonu i ime ili izabrati neko od ponuđenih imena nasumičnim izborom (screenshot Magije). Magije će vam se pojaviti u inventaru te ćete ih standardnom drag&drop metodom izbaciti na glavnu traku. Sviđa mi se ideja, sviđa mi se i realizacija.

Isto tako, ono što smatram pozitivnim je nedostatak standardnih klasa. Ako ste na početku odlučili da želite mahati velikim buzdovanom, ništa vas ne sprječava da se tokom igre predomislite i počnete bljuvati fireballove. Dapače, u isto vrijeme možete koristiti magije i oružja s obzirom da nema klasičnih restrikcija između klasa, poznatih iz D&D svijeta. Moja mageica trenutno ima štit, scimitar i baca vatrene kugle.

Ono što ne valja je borba. Borite se kao u Diablu, protivnike ubijate nervoznim klikanjem po mišu. Razlika je ta što je ovdje borba trzava, spora, a čak i nakon što ubijete protivnika, on još nekoliko sekundi nepomično stoji prije nego što se sruši mrtav i na tome se gubi sama dinamičnost borbe. Nažalost, nakon sat vremena ubijanja pauka i sličnih kreatura, borba postaje zabavna otprilike kao i nošenje vlastitog psa na eutanaziju, tako da je upitno koliko će dugo igrači imati strpljenja s takvom trzavom akcijom.

Isto tako, iritantno je kad kliknete na neku kutiju ili škrinju, vidite da u njoj nema ništa i poželite, iz navike, zatvoriti prozor escape tipkom. Not gonna work. Escape tipka uvijek otvara glavni izbornik (bez obzira što u samom sučelju imate tipku za to), a otvoreni prozori ostaju otvoreni dok ih ne pozatvarate klikanjem na X, kao u Windowsima. Isto tako, bilo bi korisno da igra pamti položaj prozora jer je malo iritantno kad, svaki put kada idete slagati nove magije, otvorite prozore koji se nalaze jedan na drugom. Onda jedan odvlačite sa strane, no, kada kasnije ponovno skupite neke rune za izradu magije, cijelu priču ponavljate. Prozor na prozoru, odvlačenje, slaganje pa klikanje na X u kutevima prozora…

Da li ovo klikanje smatram lošim za igru? Ne, ovo nije visokobudžetna igra i ne očekujem savršenstvo niti ispoliranost ‘do bola’.

Ono što smatram katastrofalnim za igru je sustav borbe koji sam gore spomenuo. Tu nema opravdanja, to je zamjerka, a ovo ostalo su primjedbe. Kada borba završi, vi ostajete s pola zdravlja koje se regenerira s vremenom, no s obzirom da ovo nije neka divljačka akcijska pucačina, zdravlje se otprilike vrati dok vi dođete do sljedeće grupe protivnika. IGN ih je tu popljuvao, no oni ili govore gluposti ili je tekst pisalo osamnaestogodišnje dijete nenaviknuto na klasične RPG-ove poput Planescape Tormenta ili Baldur’s Gatea u kojima cilj jest istraživati i uživati, a ne zerg rushati glavni storyline. Zdravlje možete regenerirati i kraj logorskih vatrica, iako ih nema mnogo ili konzumirajući raznu hranu i potione.

Na svakom dignutom levelu dobivat ćete i određen broj bodova koje ćete raspoređivati unutar raznih sposobnosti vašeg lika. Recimo, na drugom levelu dobijete 10 bodova, a možete ih slobodno razvrstati između vještina korištenja raznih tipova oružja, profesija, količine mana ili pak nauka o raznim beštijama koje susrećete (Arachnid Lore, na primjer, daje bonus štetu u borbi protiv pauka)… Sedam je profesija s kojima možete nešto izrađivati (oružja, napici, oklopi…) i dvije su profesije koje se bave samo skupljanjem resursa (rudače i drva).

Što se tiče stabilnosti igre, moram se pohvaliti da se igra u nekoliko sati nije niti srušila niti ‘zablesirala’. Možda sam sretnik, a možda su je i uspjeli pokrpati.

KAD VELIKI IGN RECENZIRA MALU HRVATSKU IGRU

Dakle, moram spomenuti da IGN nije objektivno recenzirao ovu igru. Kao nedostatke su naveli sljedeće stvari, a ja ću pojasniti zašto nisu u pravu:

1. “Intro je loš jer samo kaže da se neki artifakt raspao i da vi tražite dijelove” – Dragi IGN, znate li vi koliko košta izrada kvalitetnog CGI-a po minuti? Da, znate dakle, zamjerka vam je bezveze. Ovo nije igra s tolikim budžetom.
2. “Glupost je da moramo čitati manual umjesto da su stavili tooltipove na stvari u igri” – Again, lakše je natipkati manual nego sve to implementirati u igru pa opet testirati, lektorirati… Ovo nije igra s tolikim budžetom.
3. “Predmeti u inventoriju se ne „stackaju“ iako bi mogli” – Da, točno, opet se vraćamo na ‘peglanje’ igre koje dodatno košta. Ali, slažem se da su to sitnice koje su mogle od početka biti implementirane, ako ništa, barem da utišaju zlobne jezike.
4. “Profesije su bezveze jer nema ništa novoga s njima. Samo kliknete resurse i izradite predmet” – Da, nema ništa revolucionarnog u profesijama, ali funkcioniraju kao i 90% drugih igara kojima to niste uzeli za minus. Naravno, IGN je zaboravio spomenuti interesantan sustav slaganja svojih vlastitih spellova, ali se našlo vremena za kritiku profesija.

 ZAKLJUČAK

Legends of Dawn nije igra koja, kako je CEO Dreamatrixa rekao: „uspješno konkurira svjetskim naslovima iza kojih stoje bitno veći timovi i budžeti“. Ali, Legends of Dawn definitivno nije niti „sramota za developere i Steam“,  kako je rekao IGN. Istina je, kao i uvijek, negdje u sredini.

Za mlađe generacije, naviknute na blockbuster projekte poput Diabla, Starcrafta, SWTORa, Dragon Age ili Skyrima, ova igra definitivno nije rađena. Zadržat će im pažnju tek toliko da je popljuju, uninstaliraju i zaborave. Jedan od glavnih razloga je onaj „oldschool feeling“ kada ne znate ni što koji potion radi dok ga ne popijete, a nemate ni neonske quest markere koji vas vode od točke A do točke B na što su današnji klinci naviknuti kroz WoW, SWTOR i slične RPG-ove. Ali, prisjetimo se, World of Warcraft (vanilla WoW) je bio jednako old school kad je došao na tržište i isto ste bauljali po svijetu kao muha bez glave pokušavajući se sjetiti otkud ste krenuli, kamo idete i što tražite, nekoliko puta iznova čitajući quest log, polako se pitajući za koju vražju mater ovo plaćate 100 kuna mjesečno.

Za starije generacije, poput mene, to i nije neki problem, tako da ova igra ima potencijala. Ako je ne uspoređujemo s blockbuster naslovima i gledamo ju kao zasebnu cjelinu i indie igru, onda je, iako je izašla kao poluproizvod, ovo jedna simpatična old school RPG avanturica koju bi, ako ništa, barem zbog podrške domaćim developerima trebali isprobati i dati joj šansu. Čak bih vam i preporučio da je ne nabavljate odmah, nego za pet, šest mjeseci kada će ipak većina ozbiljnijih bugova biti ispravljena.

ZAHVALJUJEMO SE EKIPI IZ DREAMATRIXA NA USTUPLJENOJ IGRI.