Originalno izdana za Nintendo DS još 2008. godine, relativno nepoznata igra Lock’s Quest nedavno je doživjela izdavanje remastera na PS4, Xbox One i PC-u. Iako je istina da je igra imala i još uvijek ima vrlo vjerne fanove, odluka o izradi remastera je ponešto neobična. Ipak, igra je danas, kao i prije devet godina relativno posebna s kombiniranjem Tower Defense, RPG i RTS elemenata. U recenziji ću govoriti o PC verziji, no kako sam iskopao stari DS i uspio od poznanika posuditi originalnu verziju igre, napravit ću i malu usporedbu.

Što je novo?

Remaster, naravno, donosi nekoliko novosti, od kojih se na prvi pogled najviše primjećuju HD korisničko sučelje i portreti likova, te kvalitetnija glazba. Jedan dio misija je iz nekog razloga uklonjen iz remastera, što neke opcionalne dijaloge čini nelogičnima, neke su misije dodane, a tu je i novi Endless Mode, survival način igranja u kojem će neprijatelji beskrajno dolaziti, te treba što dulje izdržati. Najveće razočaranje jest potpun izostanak multiplayera koji je u originalnoj verziji postojao.

HD UI i portreti likova su vjerojatno na prvi pogled najprimjetljivija promjena u odnosu na originalnu verziju

Priča

Za početak, nešto o priči – ona se fokusira na dječaka imenom Lock koji otkriva kako mu je selo napadnuto od strane Clockwork vojske, mehaničkih vojnika pogonjenih magičnom energijom zvanom Source. Lock se dokaže kao talentiran Archineer, stručnjak u inovativnom manipuliranju Source energije, te biva regrutiran da štiti cijelo kraljevstvo od Clockworka predvođenih Lordom Agonyjem. Iako likovi nisu pretjerano duboki, a priča nije revolucionarna, igra ima svoj šarm, te vješto gradi svijet kroz dijaloge, što me možda i najviše tjeralo da nastavim igrati. Nažalost, ujedno je vjerojatno i najsvjetliji dio ovog remastera.

Iako nije ništa spektakularno, priča je dovoljno zanimljiva da vas drži zainteresiranima kroz često repetitivan gameplay

Gameplay

Igra je podijeljena na dane, a svaki dan ima nekoliko misija u kojima uspješno morate obraniti zadani objektiv. Te misije su pak podijeljene na dvije različite faze – gradnju i borbu. U fazi gradnje koristite source koji ste dobili na početku dana kako biste izgradili osnovnu liniju obrane pomoću zidova i topova, kasnije zamki, pa čak i unajmili pokojeg vojnika. Nakon što potrošite svo vrijeme dodijeljeno za izgradnju  obrane, ili odlučite da ste zadovoljni izgrađenime, počinje faza borbe.

Igra nastavlja dovoditi nove jedinice i topove kako misije napreduju, no kasnije to budu samo jače verzije već postojećih, što s vremenom počne ubijati interes

Ovdje stvari postaju malo neoptimizirane, posebice ukoliko igrate s mišem i tipkovnicom. Tijekom borbe preuzimate kontrolu nad Lockom, a topovi koje ste izgradili automatski će napadati neprijatelje koji im dođu u domet. Barem u teoriji. U praksi iz nekog razloga katkad jednostavno ignoriraju neke neprijatelje, iako su im vrlo očigledno u dometu. Iritantan, no ne i neriješiv problem. Samo se prošetate s Lockom do neprijatelja, pozdravite ga mačem u pikselasti mehanički bubreg, te istučete oštećeni top ili zid čekićem da mu bude bolje. Međutim, tu naočigled dolaze novi problemi, pogotovo s kombinacijom miša i tipkovnice, jer prvo se primjećuje neprecizno i štekavo kretanje tipkovnicom, koje je zapravo manji problem. Najveći problem jest činjenica da neke komande unešene mišem/tipkovnicom jednostavno ne reagiraju, primjerice prodavanje topova/zidova, ili funkcija njihovog bržeg popravljanja, katkad ključna za pobjedu. Izuzetno frustrirajuće, a neke od funkcija baš nisu ni objašnjene. Nakon što sam se prebacio na kontroler, nisam imao takvih problema, zapravo je igra tada postala i puno lakša. Osim toga, tu je i kamera, jer nije moguće istovremeno upravljati Lockom i kamerom, što je posebno naporno ako se Lock približava rubu ekrana, te trebate stati, pomaknuti kameru, te tek onda nastaviti kretanje ako želite znati u što ćete se ušetati. Kad već prigovaram o raznim problemima i bugovima, a neznam kamo bih ovaj smjestio – ako imate dva ekrana, igra će se iz nekog razloga uvijek pokretati na sekundarnom ekranu, što nisam doživio niti sa jednom drugom igrom koju sam igrao.

Ostalo

Osim sučelja i portreta likova u HD-u, grafika je uglavnom ista kao i u DS verziji, što nije nužno loše, jer je pixel art u igri oku ugodan, te za ovu vrstu igre jednostavno funkcionira. Glazba je jedina stvar koja je apsolutno bolja nego što je bila u originalnoj verziji, a ipak i dalje prepoznatljiva. Ostali zvukovi nisu toliko dobili na kvaliteti, no ostajem pri mišljenju da je Lock’s Quest zapravo dobar primjer toga kako bi glazba u remasterima trebala izgledati, odnosno zvučati.

Nakon što sagradite topove i zidove, valja ih održavati i mačem im pomagati u obrani objektiva

Igra će vam uzeti nekih dvadesetak sati ukoliko želite završiti priču, a oni koji traže izazov mogli bi ga i naći, jer igra postepeno postaje teža kako napredujete kroz priču, no nikad previše ne zakomplicira stvar odjednom. Ipak, katkad postaje repetitivna i dosadna, te se čak i uz otežane misije stvari pri kraju ne održavaju previše zanimljivima, jer čak i kada dobijete novu vrstu topa ili neprijatelja, to su kasnije samo jače verzije jedinica s kojima ste već upoznati. Uz loše izvedene kontrole (bez kontrolera) ovo je najveći problem igre. Šteta, jer u suštini je ovo jedan digitalni nebrušeni dijamant, kojeg je remaster malo slučajno ispustio u blato. Veći mi ga je užitak bio igrati na DS-u.