Olimpijske igre svoju tradiciju nasljeđuju još od antike. Prve moderne OI prvi puta su se održale u Grčkoj 1896. godine i od tada se redovito održavaju svake četiri godine (jedina iznimka je bila u dobra Prvoga i Drugoga svjetskoga rata). Brojni sportaši diljem svijeta marljivo treniraju i pripremaju se za igre,  a gledatelji uživaju u njihovim nastupima. Za sve one koji su ostali doma, a željeli bi okusiti malo doživljaja Olimpijskih igara, tu su video igre. Tijekom godina pet službenih ljetnih OI videoigara je izašlo i pamtimo ih po prosječnosti i katastrofalnoj kvaliteti. Beijing 2008, recimo, na Metacriticu ima prosjek 58 od 100 (15 neutralnih recenzija i 4 negativne) što je prilično loš rezultat. Iskreno, prije pisanja recenzije imao sam negativno razmišljanje o London 2012 naslovu i očekivao sam katastrofalan poluproizvod. Inače nisam veliki obožavatelj sportskih videoigara i smatrao sam kako je ovo na brzaka sklepan naslov kojemu je jedini cilj brza zarada. Uslijedilo je iznenađenje…

Jedan od najbolje izvedenih sportova u igri

Prvo paljenje igre i već me je dočekalo pozitivno iznenađenje. Dizajn izbornika je odlično napravljen i prilično je jednostavan. S tehničke strane Sega je napravila odličan posao. Igra vizualno izgleda zadovoljavajuće i gameplay je prilično fluidan. Sportaši izgledaju prilično realistično i njihove animacije su stvarno odlično napravljene. Izgled sportskih terena je impresivan i oni su vrhunski modelirani. Ako ste sretni vlasnik 3D monitora i televizora tada možete uživati u 3D prikazu. U odnosu na PC inačicu, PlayStation 3 i Xbox 360 verzije imaju zanimljiv dodatak – PS Move i Kinect podršku. Bez obzira na kojoj platformi igrali igru, sve verzije su potpuno identične. PC verzija je kupljena na Steamu i cjelokupna instalacija zauzima ogromnih 10 GB prostora.

I? Što sve imamo?

Što se tiče načina igranja, pogledom na izbornik evidentno je da imamo četiri moda u igri, pa krenimo redom u njihovo „seciranje“.

Olympic Games je glavna kampanja. Vaš cilj je skupiti što više medalja i postati najbolja nacija na Olimpijskim igrama. Brže, više. jače je vaš glavni moto. Brojni rekordi samo čekaju da ih oborite, a na vama je da se dokažete i uđete u legendu. Pobjeđivanje u brojnim sportskim natjecanjima otključava dodatne kostime za sportaše i kao poseban bonus moguće je otključati zlatne predmete (npr. zlatni reket, zlatni bicikl, zlatni pištolj itd.).

Očekujemo Primorca i za četiri godine na Olimpijadi, bez obzira što govori..

Events Play omogućava igranje svih sportova i disciplina po proizvoljnome odabiru i u njemu mogu sudjelovati maksimalno četiri igrača. Moguće je odabrati kombinaciju različitih sportova (broj mogućih sportova za biranje je limitiran – najveći mogući broj sportova koji možete odabrati je osam) i ako smo nezadovoljni sa rezultatom u određenom sportu, bez problema možemo resetirati natjecanje i pokušati ponovno. Dobro je što je odabrane sportove na playlisti moguće snimiti i jednostavno im se uvijek vraćati, među ponuđenih sportovima svatko može pronaći svoje favorite.

Party Play je zanimljivi natjecateljski mode namijenjen grupnome igranju. Ako vam je do zabave i natjecanja s prijateljima, tada je ovaj način igranja najbolji za vas. Pozovite ekipu kod sebe, nabavite čips i pivo i cjelodnevna zabava može početi.

Online Play je standardni online mode. U njemu je moguće natjecati se s igračima diljem svijeta u brojnim disciplinama koje su dostupne i u single playeru. Online igra se dijeli na sljedeće kategorije: Quick match – slučajan odabir sportskoga događaja i protivnika, Custom match – podijeljen u posebne kategorije po sportovima i Online tournament – podijeljen na privatne i javne događaje i u njemu igrači imaju opciju odabira svih modova koje postoje u Custom matchevima.

Za probu sam odigrao par online mečeva i prilično sam zadovoljan s doživljenim. Ipak priznajem, staromodan sam i draže mi je igrati offline multiplayer. Jednostavno, navikao sam na društvu i čudno mi je igrati s nepoznatim ljudima preko interneta. Lijepo je što London podržava maksimalno četiri igrača u offline MP-u. Online i offline multiplayer modovi su stvari koje produžuju trajnost igre. Igra je prilagođena svim kategorijama igrača. Na raspolaganju su 3 razine težine (easy, normal i hard). U glavnom kampanji hard težina je zaključana i jedini način za njeno otključavanje je prelazak igre na normalu. Najviše vremena sam proveo u easy i normal modu i primijeti se razlika. U easy modu protivnici ostvaruju slabije rezultate i jednostavnije je pobjeđivati. Za sve igrače željne izazova kao idealan (jedini) izbor nameće se hard težina.

Broj sportova i disciplina je ogroman (30 +, sa svim m/ž varijacijama iznosi 46) i svatko će pronaći ponešto za sebe. Najzanimljiviji sportovi su streličarstvo, streljaštvo i stolni tenis zbog toga što je u njima potrebna preciznost i brzina. U streličarstvu je najvažnije precizno ciljati s analogom i paziti na brzinu i smjer vjetra. U streljaštvu je potrebno imati preciznost i mirnoću. Stolni tenis je posebno zanimljiv jer je potrebna preciznost prilikom serviranja, forhenda, bekhenda i spina. Lijevi analog služi za kretanje dok je desni namijenjen izvođenju udaraca.

Phelps! Phelps?

Od ostalih sportova atletika i plivanje su posebno atraktivni. Sve važnije discipline iz navedenih sportova su uvrštene u igru (plivanje – 50 m slobodni stil, 100 m leđno, 100 m prsno, 100 m leptir, 100 m slobodni stil; atletika – 100 m muškarci, 110 m s preponama muškarci, 200 m muškarci, 400 m, bacanje diska muškarci, skok u vis, bacanje koplja muškarci, skok u dalj muškarci, bacanje kugle muškarci, troskok muškarci). Ljubitelji navedenih sportova uživati će u onome što im je ponuđeno. Većina disciplina je zanimljiva i za osvajanje medalje je potrebna je preciznost i vještina, ali i sreća i brzo tapkanje.

Svaki početak je težak. Nadobudno sam krenuo odigrati par sportova i brzinski sam uletio u igru. Prva utrka na 100 metara bila je teško razočaranje. Čim je počela, počeo sam jako stiskati tipku A i na sveopće čuđenje završio sam na posljednjem mjestu. Zabrinuto sam se pitao: „Pa što je ovo, zar je moguće da se je neki bug pokrao u igru?“ Plivanje na 50 metara je imalo sličan rezultat, osjećao sam se kao Eric Moussambani 2000. godine. Brzopletost se nije isplatila, strpljenje i vježba je put ka osvajanju medalja. Srećom, svaka sportska disciplina ima tutorial koji na jednostavan način objašnjava kontrole i način upravljanja. U nekim disciplinama je potrebno pritiskati tipke, u drugima se koriste gljive na joypadu, u trećima i shoulderi, a četvrti kombiniraju ponešto od navedenoga. Svaki sport ima svoj način kontrole i jednostavna pravila koja se moraju naučiti.

Iako mnogi strani recenzenti hvale igru i govore da je sustav kontrole doživio promjenu i kako više nije potrebno bjesomučno lupati po joypadu, osobno nisam zamijetio nikakvu razliku u odnosu na Track & Field serijal i prijašnje OI igre. Sve mi se čini isto kao i prije. Primijeti se kako je u nekim sportovima potrebno precizno dozirati pritisak tipke (niti prejako niti preslabo) i da se u nekim sportovima tipke moraju stiskati u točno određenome trenutku, ali opet nakon provedenoga cijeloga dana u igranju ruke će svejedno boljeti. Prave taktike ima u minimalnim količinama i većinom se sve bazira na brzom (ponekad pravovremenom) pritiskanju tipaka. 5 dana igranja po 3-4 sata po danu prilično je iscrpljujuće iskustvo s obzirom na intenzivnu količinu lupetanja po joypadu. Ako planirate nabaviti PC verziju, a nemate joypad, obavezno si nabavite jedan, pa premda i najjeftiniji. U slučaju ako ste mazohista i volite uživati u mukama, tada navedeni savjet zanemarite te će tipkovnica i miš biti odlična kombinacija za vas.

Vrijeme provedeno u vježbanju itekako se isplatilo prilikom prelaženja OG moda. Razlika između easy i normal težine u OG modu osim pametnijeg AI-a je i broj disciplina. Na easy je potrebno odigrati 12 sportskih disciplina, a na normal čak 20. Tijekom svakoga dana moguće je birati dvije discipline od nekoliko ponuđenih. Prvo je potrebno ostvariti najbolji rezultat u kvalifikacijama, a zatim slijede finala. Osvajanje medalja osim dodatnih bonus stvari donosi i nove retry bodove. Naime ako smo nezadovoljni s rezultatom uvijek možemo odabrati retry, ali ta mogućnost ponavljanja događaja je ograničena i potrebno je dobro razmisliti kada ju želimo koristiti. Napokon nakon, dobre pripreme i igranja protiv prijatelja sam se uvježbao i postao profesionalac. U mnogim disciplinama uspio sam ostvariti dobre rezultate (medalje, a i pao je poneki svjetski i olimpijski rekord). Odličan je osjećaj vidjeti moga sportaša na postolju i slušati himnu voljene domovine. Svaki nastup je popraćen kvalitetnim komentarima i te sitnice puno utječu na ukupni dojam. Publika u stadionima je vrhunski napravljena i prilikom igranja nije primjetan nijedan grafički bug ili glitch. Sega se je posebno potrudila prilikom izrade igre i napravila je proizvod vrhunske kvalitete koji bi komotno mogao biti izdan kao samostalna atletska igra. Pohvalno je što je loading screen jako brz i praktički je minimalan.

Od ostalih sportova koje nisam spomenuo posebno me se dojmio izgled i realnost vode prilikom vožnje kajaka. Impresivno je koliko navedena disciplina odlično izgleda i prava je šteta što više kajak i kanu disciplina nije uvršteno u igru. London 2012 jednostavno zrači s nekom pozitivnom energijom i na prvi pogled igra me se jako dojmila. Iako se sve čini bajno-sjajno, London 2012 zapravo ima nekoliko nedostataka koji mogu ozbiljno utjecati vaš sud o kvaliteti igri. Igra mi se prilično svidjela, ali s obzirom na nedostatke i sitnice, ocjena koju je dobila (6.66) je maksimalno što joj može dobiti. Da nije bilo tih propusta i nedostataka konačna ocjena bi bila značajno veća (7.5 do 8).

I odbojka na pijesku je dio repertoara u igri:-D

Nedostaci

Iako je London 2012 prilično kvalitetno napravljen u odnosu na prethodnika, nažalost mnoge stvari nisu dobre. Prvo neugodno iznenađenje sam doživio prilikom pokretanja igre. Odmah na početku Sega nam sugerira kako je za udobno igranje preporučen Xbox 360 joypad. Ako nemate joypad, tada vam je igranje na tipkovnici prava muka i svaka vam čast ako uspijete tako osvojiti medalje. Nažalost, igra je tipičan konzolaški port i u opcijama ne postoji puno stvari koje bi se mogle mijenjati. Grafičke postavke sadržavaju samo promjenu rezolucije, razine detalja i količinu Anti-Aliasinga. Maksimalne postavke prilično dobru grafiku, iako bi ne bi imao ništa protiv da je ona još ljepša i realnija. Iskreno, evolucija sportskih igara na trenutnoj generaciji konzola je dostigla svoju granicu i iako developeri tvrde da mogu bez problema ubaciti svaku ideju koju zamisle i govore kako njihove igre ne koriste pune mogućnosti trenutačnih konzola, nekako im teško vjerujem. Rio 2016 će biti prva next gen ljetna olimpijska igra i nadam se kako će se mnogi nedostaci Londona ispraviti. Ono što bi bilo dobro vidjeti za četiri godine je poboljšani gameplay sustav i težnja k većoj realnosti.

Iako je broj dostupnih država mizeran (36 država – na stvarnim igrama 204 OO-a imaju svoje predstavnike) – nažalost, Hrvatska nije među njima. Ne znam koji su razlozi za tako mali broj država, ali nadam se kako će se u sljedećoj igri broj značajno povećati. Athens 2004 videoigra je imala rekordne 64 države (i da Hrvatska je bila uvrštena) i stvarno je čudno što je 8 godina kasnije njihov broj smanjen za polovicu. Prije igranja sam se nadao kako je Lijepa naša dostupna na odabir, ali istina je potpuno drugačija. Prilično je čudno vidjeti da je moguće birati Slovačku koja na OI ima 46 olimpijaca, dok mi imamo 108 i nismo uvršteni u igru. Sega očito ima neki svoj ključ po kojem su uvrštavali države u igru. Patriot kakav jesam, htio sam odustati od igranja, ali ipak radi vas čitatelja odlučio sam pretrpjeti navedeni propust. Neko vrijeme sam proveo razmišljajući koju naciju odabrati kao surogat i na kraju sam odlučio igrati s domaćinom tj. Velikom Britanijom.

Pripremite kontrolere..na uništenje jer će te ih poprilično zlostavljati

Broj mogućih sportova i disciplina na papiru djeluje impresivno, ali nažalost kada krene igra primjećuju se nedostaci. Prva stvar koja će mnoge natjerati na odustajanje od igranja je arkadni gameplay sustav koji svoje korijene vuče iz davnih dana i početaka sportskih simulacija. Pogađate, radi se o button mashingu. Većina sportova će od vas zahtijevati tapkanje po joypadu i ako niste navikli na takav stil igranja, nakon nekoga vremena će vas ruke zaboljeti. Atletika je prilično zanimljiva što se toga tiče, utrke na 100, 200 ili 400 metara su obično lupanje po tipki A, a taktika je minimalna. Naravno s obzirom na veliki broj sportova, nije ni čudno da su poneki napravljeni prilično loše. Odbojka na pijesku je jako čudna. Dok su ostali sportovi bazirani na realnosti, iz nekoga razloga prilikom servisiranja i pucanja lopte pojavljuju se odsjaji na lopti (koji sugeriraju jačinu udarca), a prilikom pada na zemlji se prikaže veliki krug gdje će lopta pasti. Kretanje igračica je također nekako šlampavo odrađeno i čini se kako su žensku odbojku ubacili tek tako da se mogu pohvaliti sa što većim brojem sportova. Gimnastika i sinkronizirano plivanje su sportovi koji su mi se najmanje svidjeli i nejasno tko uopće može uživati u njima. Pritiskanje kombinacija potrebnih za uspješno izvođenje vježbi je bio glavni razlog koji me je odbio od igranja navedenih sportova. Nekako se čini kako je cijeli sustav igranja ostao zacementiran u 1990-tima i jedino što tijekom godina evoluira je grafika. Od dostupnih sportova veliki je minus neuvrštavanje borilačkih sportova (boks, judo, taekwondo) koji bi gamerima željnima akcije bili zanimljivi. Tenis također nije pronašao svoje mjesto pod suncem, a zanimljivo je što je stolni tenis uvršten.

Najatraktivniji sportovi za većinu gamera kao što su nogomet i košarka isto tako nisu dostupni u igri. Prva i jedina olimpijska nogometna igra izašla je 1996. godine i nažalost nitko se nije prihvatio izrade nove igre. Stvarno je šteta što timski olimpijski sportovi nemaju svoju igru/igre. Obično timski sportovi u kojima smo jako dobri su nepopularni u ostatku svijeta (rukomet, vaterpolo) i izdavanje igara je neprofitabilno za izdavače. Rukomet je srećom pronašao svoje mjesto u gamerskom svijetu, a nadam se kako ćemo i videoigru baziranu na vaterpolu vidjeti u bliskoj budućnosti.

A gdje je U-23 nogomet?

Pravo razočaranje sam doživio kada sam počeo prelaziti glavnu kampanju tj. Olympic Games mod. Naime ona je poprilično kratka i u najboljem slučaju moguće ju je završiti u roku od 3 sata i to jedino pod uvjetom da se kvalificiramo na svako finale. Prilično loše je to za igru čija cijena iznosi 40 eura (cca 300 kn) na Steamu. Postojanje jedne save pozicije nije pohvalno s obzirom na to da vjerojatno u kućanstvu imate nekoga tko bi htio prelaziti glavnu kampanju, a jedini način je da se krene ispočetka. Nelogično i nejasno je zbog čega je snimanje pozicije ograničeno (limitirano) na jedan save slot (auto-save). Svaki sport i disciplina prilično kratko traju i šteta što ne postoji više modova. Ono što Londonu 2012 umjetno produžuje trajnost je online i offline multiplayer. Nažalost u igri ne postoji opcija treninga. Sportaši obično intenzivno treniraju i tako se pripremaju za velika natjecanja, ali u majstori u Segi očito ne misle tako. Svi vi koji volite prelaziti igre i otključavati zanimljive bonus stvar razočarati će vas činjenica da u Londonu 2012 nikakvi korisni bonusi nisu dostupni za otključavanje. Predmeti koje možemo otključati su samo vizualne prirode i šteta što se developeri nisu potrudili i utrpali zanimljive bonuse u igru. Kampanju su recimo mogli poboljšati s uvođenjem RPG elemenata i trebali su ubaciti borilačke sportove. Nadam se kako će za 4 godine Sega još držati licencu za OI videoigre i da će Rio 2016 biti značajno unaprijeđen u odnosu na ovogodišnje izdanje.

Brže, više, jače…bolje?

Nakon provedenih nekoliko dana igranja, postavlja se pitanje kome je namijenjena ova igra? Ljubiteljima sportskih videoigara? Casual gamerima koji obožavaju sport i prate Olimpijske igre? Slučajnim osobama koje privuče omot kutije? Ljubitelji arkadnih sportskih igara (Track & Field serijala) i brzoga tapkanja će uživati u Londonu. Jednostavno ova igra se kupuje dok je vruća tj. dok traju OI jer njena kupnja kasnije pod uvjetom da ne uživate u sportskim igrama jednostavno nema smisla. London 2012 vizualno izgleda odlično i vrhunski je proizvod. Nažalost mnogi nedostaci umanjuju njegovu vrijednost, a na vama kao igraču je da odlučite hoćete li kupiti igru ili ne. Za razliku od mnogih loših sportskih simulacija, London 2012 nema bugove i kvalitetno je napravljen. Sljedeće stvari mu umanjuju vrijednost: kratkotrajna single player kampanja, zamorno tapkanje i okretanje analoga i stiskanje shoulder tipaka, poneke loše zamišljenije i dizajnirane sportske discipline i nedostatak određenih sportova. Da su te stvari drugačije napravljene konačna ocjena bi bila veća (7.5 do 8). London 2012 nipošto nije prosječna ili loša igra i definitivno spada u kategoriju kvalitetnih naslova.

Izgleda kul..No, je li kul i kad se igra?

Ako volite igrate sportske igre, ljubitelj ste T & F serijala i imate nekoga tko bi igrao MP s vama, tada ne trebate previše razmišljati i obvezno nabavite London 2012. Neka vas konačna ocjena ne uplaši, garantiram vam kako ćete u igri uživati. London 2012: The Official Video Game mi je pružio odličnu zabavu u ovih par dana igranja između pauze od gledanja pravih igara na televiziji. Svi ostali koji se dvoume kupiti ili ne kupiti, najbolje vam je da ponovno pročitate recenziju, pogledate gameplay videe i dobro razmislite koji vam je sljedeći korak. U odnosu na prethodnika, London 2012 je puno kvalitetnije napravljen i većina kritika su pozitivne prirode. Zanimljivo je što se nalazi prvome mjestu na ljestvici najprodavanijih igara u UK-u. Kupovina Londona 2012 definitivno nije kupovina mačka u vreći.