U moru remastera i remakeova koje smo tokom ove godine zaigrali, našao se i ljetos najavljeni Mafia Remaster Trilogy. I dok su remasteri drugog i trećeg dijela igre donekle bili logični, remaster prve igre podigao je gust oblak prašine. Srećom, za razliku od unaprijeđenih reizdanja Mafia 2 i Mafia 3 igara, koja baš i nisu bila bog zna kakva (štoviše, prilično su loša), originalna igra ne samo da je dobila drukčiji tretman, već ju je ekipa iz poljskog studija Hangar 13 „rimejkala“ do najsitnijih detalja. Tako smo, nakon kraće odgode, dobili punokrvni remake hita iz 2002. godine. No, je li punoljetnost originalne Mafie u konačnosti utjecala na revamp pojedinih mehanika i koncepcija ovog remakea? Paaa, i jeste i nije… 😊

Tommy Angelo i 40 mafijaša

Nakon punih 18 godina dočekala nas je dobro poznata priča o sasvim običnom taksistu koji igrom slučaja postaje ugledna figura koja gradi svoje ime u mafijaškom svijetu. Stariji igrači znaju tko je Tommy Angelo i kako je taksirajući u fiktivnom gradu Lost Heavenu (koji je zapravo slika i prilika dobrog starog Chicaga tokom 1940-ih), silom prilika postao član jedne od najuglednijih mafijaških obitelji, koje se bore za prevlast nad Lost Heavenom. Klasična mafijaška priča u ono vrijeme bila je ispričana na doista vrhunski način, a u novoj verziji sve je podignuto na dodatnu razinu. Sjajni scenarij dodatno je prerađen, a pojedini likovi su djelomično ponovno napisani, pa smo dobili nešto više sadržaja i priče. Ta ista priča drži vodu i zahvaljujući sjajnoj izvedbi glasovnih glumaca, ali i karakterizaciji likova, bilo da se radi o glavnom protagonistu ili pak „wise guysima“ poput Don Salierija, Paulieja Lombarda ili Sama Trapanija. Ukratko, ukoliko čak i niste igrali originalnu Mafiu, a napamet znate filmove kao što su The Godfather ili Godfellas, radnja ovog ostvarenja će vas oduševiti, a osjećat ćete  se kao kod kuće.

I dok je priča igre upravo ono što smo i očekivali, što je s gameplayem? Kako ovaj remake stoji na tom polju?

Izgubljeni u izgubljenom raju

Mafia: Definitive Edition i na polju gameplaya donosi brojna poboljšanja i novitete, no isto tako sa sobom vuče neke prastare korijene, kojih se developeri na kraju ipak nisu uspjeli riješiti.

Tu prije svega mislim na pojedine gameplay elemente, koji su i u ovom definitivnom izdanju ostali prilično arhaični. Konkretnije, najviše problema imamo kod borbe i stealh sekvenci, koje su na momente smiješne, jer doista izgledaju prastaro.  Pucanje  je prilično zastarjelo, a melee borba kao da je ostala zaglavljena na početku ovog stoljeća. Cijelu stvar ne popravlja ni skriptiranost vozačkih dijelova, koji  su također  pomalo „outdated“, unatoč činjenici da nam igra sada nudi dva režima vožnje (default i simulation). Na kraju, koji god da odaberemo, čeka nas manje ili veće razočaranje.

Čisto mali podsjetnik – Mafia: Definitive Edition, baš kao i njen originalni uzor, nije klasična open world igra kao što je to recimo GTA. Lost Heaven je otvorenog karaktera, no u njemu je jako malo toga za napraviti, a sama priča sastoji se od chaptera koji se automatski nadovezuju jedan na drugi. Takav koncept daje nam jako malo slobode prilikom prilično linearnog igranja, no kao jedan od korisnih noviteta ipak smo dobili „Free Ride“ opciju, koja nam daje mrvicu slobode. I dok vožnja sjajno dočaranim „Izgubljenim rajem“ izgleda sjajno, činjenica da su vozila prilično neupravljiva te da u samom gradu gotovo da nemate što napraviti, natjerat će nas da se držimo priče i misija vezanih za nju. I tako sve do kraja.  Doista je velika šteta što se ekipa iz Hangara 13 nije detaljnije pozabavila ovim segmentom igre, jer „aktivniji“ grad i bolje sklepana vožnja sasvim sigurno bi utjecali na dugotrajnost ove igre.

S tehničke strane – aplauz!

I dok se doista još mnogo toga moglo napraviti na polju gameplaya, s tehničke strane Mafia: Definitive Editionu doista je teško pronaći bilo kakvu zamjerku, a ako bih već morao tražiti dlaku u jajetu, spomenuo bih povremene bugove i glitcheve, no ništa što bi u drastičnoj mjeri ugrozilo igranje.

Sve ostalo u igri napravljeno je doista fantastično, počevši od u potpunosti ispeglane prezentacije u vidu osvježenih tekstura, svjetlosnih efekata (osobito diljem samog Lost Heavena koji, ponavljam, izgleda prekrasno) i dizajna općenito, pa sve do vrhunske filmičnosti i režije, sjajne priče i glume te u potpunosti zadržane atmosfere originala, koja je i u ono vrijeme bila sjajna. Isto važi i za zvučnu komponentu, koja ni po čemu ne zaostaje za vizualnom.

Remake vrijedan originala

Ukratko, Hangar 13 je pokazao da može doista mnogo kada se potrudi. Uspio je da napravi hvale vrijedan remaster igre stare 18 godina, koji je zapravo njen punokrvni remake. Svi koji su svojevremeno igrali originalnu Mafiu, znat će cijeniti trud i zalaganje ovog poljskog studija te će podjednako uživati igrajući  ovo defintivno izdanje kao što su uživali igrajući original. S druge strane, za neke nove naraštaje ovo bi mogla biti veoma dobra uvertira u ovaj popularni serijal. U svakom slučaju, radi se o veoma dobrom ostvarenju definitivno vrijednom igranja – obavezno ga nabavite i obogatite svoj gamerski staž i pripremite se za sve izvjesniji četvrti nastavak. 😊

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.