Od indie developera i izdavača Finish Line Games dolazi nam čudnovata avantura iz prvog lica, Maize. Kao što ime sugerira, igra se vrti oko kukuruza, oživljenog i svijesnog putem znanstvenog eksperimenta koji je pošao po zlu. Nakon što nas bai usred polja kukuruza, igra nas navodi na istraživanje napuštene farme, a zatim i cijelog tajnog kompleksa koji se nalazi ispod nje. Kompleks je sagrađen i financiran kao vladin tajni projekt pod vodstvom dvojice znastvenika, Teda i Boba. Njih dvojica me neumoljivo podsjećaju na Paranoju i Samouvjerenost iz jedne epizode Crenog Patuljka. Nešto je pošlo po zlu i stvari se nisu odigrale kako je projekt zamišljen. Kao rezultat toga, stvoren je kukuruz koji govori. Pozadinska priča o dvojici znanstvenika, kako je došlo do napuštanja kompleksa i stvaranja kukuruza koji govori otkrivaju nam se postepeno tijekom avanture. Taj narativni element igre ostao je od početka do kraja zanimljiv iako uz pojedine grbe na putu. Dakle, krenimo redom.

Dokazi Bobovog ega pronalaze se na svakom kutku

Naš lik se budi u polju kukuruza i odmah ugleda nekoliko stabljika kako bježe u gustiš polja. Pratimo put do kuće i upoznajemo mehaniku igre koja je vrlo jednostavna. Istražuj svaki kutak dok ne pokupiš potrebne stvari u inventory kako bi mogao savladati prepreke. Neću upotrijebiti pojam puzzle i zagonetke, jer takvih prepreka u ovoj igri nema. To je prva zamjerka koju mogu navesti odmah. Znam da intencija developera možda i nije bila da otežaju igru s zagonetkama koje bi ovdje zasigurno bile u maniri Sierrinih ili Lucas Arts nonsense zagonetkama (u zadnje vrijeme nazivan moon logic), ali nekakav kompromis se mogao pronaći. Putevi nam se otključavaju nakon što odradimo potrebne stvari i igra nas podosta vuče za rukav. S obzirom kako je potrebno tri ili četiri sata za savladavanje igre, iskustvo koje nam Maize ostavlja ponovno će se svesti na radnju i onaj drugi ključan element kojim igra ne oskudijeva, bizaran i čudnovat humor.

I da ti nije palo na pamet spremati kokice dok igrat Maize!

Kako otkrivamo priču kompleksa i kukuruza, okruženi smo stalnim humorom koji developeri bacaju na nas. Dijalozi koji se vode između Teda i Boba isčitavamo preko naljepnica ostavljenim po cijelom kompleksu i najbolje odražavaju situaciju oko humornosti igre. Brzo shvatimo kako je Bob egocentrični poduzetnik koji iskorištava genijalnost pravog znansvenika Teda i taj odnos je simpatičan, prvih nekoliko naljepnica. S vremenom postanu dosadne jer se sve svodi na – Bob je napravio glupost, Ted mu odgovara kako je idiot. Iako dobivamo saznanja o stvarima koje su se događala između njih dvojice,  ponvljanje i forsiranje iste fore postaje dosadno i iscrpi ono malo humornosti prema kraju igre. Kao drugi primjer može poslužiti i plišani medvjedić kojeg aktiviramo, koji se zove Vladdy i priča…ruskim naglaskom, jel. Mrzovoljan je, ciničan i pokušava biti sarkastičan. Stalno nas vrijeđa, do točke kad postane iritantan. Da li im je to bila namjera? Možda. Samo znam kako sam mahnito tražio tipku za preskakanje cutscena…nažalost, bez uspijeha, jer nema takve tipke.

Prika, ja ću samo posuditi ovu rukavicu…

No, nije sve toliko negativno kod humornosti igre. Našao sam se povremeno zabavljenim, uglavnom kad bi se našao u cutscenama s kukurozima koji pričaju, ili pak antagonist igre imao je svijetlih trenutaka. Uz stvari koje pronalazimo kako bi ih iskoristili za napredak kroz igru, skupljamo i foilo stvari koje služe za bolje upoznavanje priče kompleksa, Teda i Boba, ali i koje su poslužile da scenaristi igre izbace sve fore koje su imali na umu, i ima dobrih, ima loših…subjektivno je, ali pronalaženje kamenja iz kojih god razloga, stavljanje u folio nadjevajući im imena i takve stvari nisu mi previše okupljale interes.

Resident Maize

Ali ono što me oduševilo je segment igre pred sam kraj. Dakako da neću spojlati, ali kao kulminacija cjelokupnog nonsense humora igre, funkcionirao je savršeno. I to je u biti suma sumarum igre. Na kraju se ne osjeća gorčina, već upravo takvi trenuci unutar igre koji su humorni i bizarni na svoj način. Maize ima svoj šarm, iako na vlastitu štetu u pojedinim elementima se previše trudi i forsira šale. No, isksutvo igranja traje dovoljno, niti kratko niti dugo, za jedan ovakav naslov rasterećen zahtjevnih zagonetki i mozganja, prepušten sasvim priči i neobičnim akterima. Ne spada u kategoriju must play, ali ako je već imate ili ste dobili u jednom od bundleova, isplati se proći kroz opušteno nedjeljno popodne.

Vladdy, TI si idiot!

Tko zna, možda neke od vas igra dovoljno dirne pa sljedeći put promislite hoćete li kupiti kokice u kinu ili kuhani kukuruz na plaži…