INFO BOX
- DEVELOPER: Crystal Dynamics
- PUBLISHER: Square Enix
- PLATFORME: PC, PlayStation 4, Xbox One
- ŽANR: akcijski RPG / Beat’em up
- DATUM IZLASKA: 4. rujna 2020.
- PLATFORMA NA KOJOJ JE IGRA TESTIRANA: PlayStation 4
Marvel Avengers Alliance i Marvel Strike Force, uvjerljivo su najuspješnije Marvel igre. Tu ne mislim na samu kvalitetu igre, grafiku, priču ili slične aspekte, koliko mislim na financijski aspekt i samu popularnost. Možda zvuči čudno, no jedna Facebook igra o Marvelovim superjunacima, koja je trebala služiti samo kao promocija prvom Avengers filmu pretvorila se u bahamuta za Playdom i Marvel, čiji pvp i kompleksnost koja se dogodila nekoliko godina nakon Facebook nije mogao izdržati, pa ni sama skromna tvrtka Playdom koja je ugašena netom nakon Disneyeve akvizicije. Disneyu, naime, to nije bilo dovoljno para, iako je imala popularnost i sentimentalnu vrijednost, no taj problem su riješili sa Marvel Strike Forceom i raznim drugim mobilnim igrama sa Marvelovim superjunacima i superjunakinjama. Tijekom 2019. godine, ova RPG igra generirala je čistih 150 milijuna zarade, a ove godine se očekuju i duplo veće projekcije zarade. Zašto pričam o njima u početku recenzije jedne ”prave” Marvel Avengers igre koja je napokon došla na konzole i nudi nešto navodno bolje, slojevitije i u stilu pravih AAA igara? Zato što je neizbježna usporedba, što se tiče same igrivosti i online aspekta koji, u konačnici, želi skupiti dodatnu zaradu. A ova nova igra u oba područja pomalo zbunjuje.
Nije to veliki šok i tajna da bilo koja igra danas nije zadovoljna samo početnom prodajom sadržaja koji nudi na disku. Mikrotransakcije, loot box sustav i DLC-evi već su dugo dio naše normalnosti, no u slučaju Marvel’s Avengersa važno je to držati na umu da se uopće shvati na prvu sumanuti način kombiniranja single playa, likova, kontrola i multiplayera punog itema, kostima i stripova koji bi mnoge, kao i mene, mogao obuzeti i pomalo uplašiti. Prvenstveno jer smo očekivali jednu solidnu akcijsku avanturu koju bi igrali sa najpoznatijim Avengersima, prešli je za 10tak ili više sati i bili zadovoljni utrošenim vremenom i novcem. No, Marvel’s Avengersi, budući da su izašli tek krajem ljeta 2020. godine, i sa tom premisom kasne dobrih 10 godina. Kada je prvotno bila najavljena, uzbuđenje je bilo veće, prvenstveno zbog filmova koji su tada bili na vrhuncu raspleta sa Thanosom. No, budući da priča i inspiracija za likove u ovoj igri ne dolazi iz filma koliko iz stripa, i zapravo stvara svoj univerzum sa svojim ulozima, raspletima, karakterizacijama i izgledom likova, igra je prije samog izlaska imala turbulentne reakcije, od toga što bi ona trebala biti do kako izgleda. Napredak koji su Crystal Dynamics napravili s obzirom na prvi gameplay trailer je postojao, i samo je bio naznaka da će se igra ”popravljati” na raznim aspektima i mjesecima nakon izlaska. No, osvrt se temelji prvenstveno na prvih mjesec dana nakon izlaska igre, svjesno sa zadrškom razmišljajući kako i gdje će se ista popraviti (ukoliko je potrebno). No, prvo vrijedi proći ono što imamo sada i ono što su mnogi već platili.
Moj pomalo negativni ton na početku recenzije ne znači da single play kampanja nije zabavna. Dapače. Single player iskustvo u kojem prvenstveno upravljamo Kamalom Khan, jednoj od najpopularnijih novih superjunakinja u zadnjih deset godina, pod pseudonimom Ms.Marvel, dobrodošlo je osvježenje, iako će za mnoge biti šok. Iako igranja sa Thorom, Hulkom i ostalim Osvetnicima ne nedostaje, pogotovo na početku gdje se upoznajemo sa svim (poprilično jednostavnim i intuitivnim) kontrolama većinu vremena pratimo posljedice A-Daya te odnos Inhumansa, superjunaka/inja i ostalih građanina te sve trzavice koje se događaju između njih, prvenstveno zbog tog A-Daya u kojem sudjelujete u prvih sat vremena igre. Detaljima priče se nećemo posvećivati dalje u tekstu, no ono donosi kombinaciju naivnih dijelova (kao što je uspješno Kamalino pogađanje Tony Starkove lozinke i još neke spoileraste stvari koje ostavljam vama), uzbudljivih scena, humora i donekle kraja dostojnoga ovakvoj jednoj igri i svim ovim superjunacima i superjunakinjama s kojima imamo priliku igrati ovakvu jednu igru. Marvel’s Avengers nam dopušta da, uz igranje sa Ms. Marvel, budemo na neko vrijeme Hulk, što je posebno zabavno. Tu su i drugi junaci, od Iron Mana, Kapetana Amerike i Black Widow, svaki sa svojim posebnim napadima, a i načinom igranja. Sa Iron Manom ćemo letjeti, sa Hulkom razbijati, sa Black Widow pucati i imati neke stvarno dobre bitke. Gameplay neodoljivo ponekad podsjeća na stare Thor i Captain America igre dok se još počelo pratiti filmove sa donekle solidnim igraćim adaptacijama za konzole i zadržale su taj šarm jednostavnosti, dobre grafike, akcije i kontrola. Doduše, najveće sličnosti, pogotovo u scenama sa Kamalom gdje skačete, trčite i bježite po raznim krovovima prvenstveno podsjeća na akcijske avanture tipa Uncharted, ali najviše i na Tomb Raider. Ukratko, sve je manje više poznato, ali ujedno i odlično izvedeno. Malo toga mogu negativno reći o ovom djelu, koji nitko ne bi trebao izbjeći kupovinom igre, iako je jasno da nije centralni dio cijeloga ovoga projekta. Posebno to daje do znanja ipak jedan donekle razočaravajući element, a to je nedostatak negativaca u kampanji. Neki tu jesu, ali ih je uistinu malo, te najčešće provodite vrijeme razbijajući razne robote, A.I.M. ekipu i slične prijetnje. Također, jasno je da mnogi itemi koji služe za napredovanje vaših likova, i neizbježni RPG elementi su prvenstveno tu za multiplayer.
Za jednu igru koja toliko naglašava sve te dodatne narukvice, pojačanja, iteme i dodatke za likove, čudno je što je sve to dosta zbunjujuće. Također, ne pomaže što nema jasnog vidljivoga poboljšanja za mnoge te stvari koje dodajete vašim likovima, kao posebna narukvica, rukavica ili sasvim novo oružje. OK, neki dodaci su vidljivi, i sve što vam oni omogućuju će biti dosta jasno i korisno (smanjenja ranjivost na ledene napade, brže regeneracija itd.), ali često ostaje dojam propuštenih uživanja u nekim tim nadogradnjama jer brzo dolaze nove i bolje. Usto, mnoge bitke, kako u multiplayer i single playeru su popriličan kaos, gdje išta izvan buttonmashanja ne pomaže previše, niti osjetite neke razlike. Osim toga da povećavate svoj level čime su vaši napadi i otpornost veći i bolji. Istina, za multiplayer se treba potrošiti puno vremena, no pitanje je hoćete li to uopće htjeti. Bugova samo za vrijeme uparivanja ima puno, loading screen je užasno dug i u single playu, a kamoli u multiplayeru, a za sve one koji nisu navikli na ovakve multiplayer igre (kao ja) skoro je pa nemoguće upoznati se sa svime što vam donosi i uživati u tome. To ne znači da neki igrači/ice, oni koji npr. vole Destiny ili The Division gdje je loot aspekt bitan dio igre neće uživati u ovoj igri. Jer, ovdje je to izrazito bitno. Nakon što završite kampanju, preporučuje se igranje ostatka igre koji je poprilično suprotan po mnogočemu, iako se radi o istoj grafici, kontrolama, setupu, no utopi se u donekle jednoličnim misijama, dnevnim zadacima, težim i lakšim izazovima koji se često ponavljaju, a oslanjaju se na suradnju s drugim igračima/icama online. Ako veza radi i nešto od tehničkih problema ne postane problem. I, ako vam je takvo igranje primamljivo. Meni i nije, te, kao što sam rekao, nisam uživao u tom djelu.
Svaki lik ima 4 glavna slota, jedan je za melee napade, jedan za ranged, jedan za obranu, a zadnji za takozvane Heroic sposobnosti koje su užitak u oba modea. No, kada uzmemo u obzir da je tu mali broj likova, još manji broj NPC-eva koji su iz Marvel univerzuma i koliko dolaze updatei sa novim balansima, rebalansima i novostima, ovaj dio igre zaslužuje poseban osvrt i analizu koju pripremamo kada se igra ”dočeka na noge”. Jer, još zasada se čini da nije sve došlo da savršene verzije. A s obzirom što sve neke druge, naočigled jednostavnije Marvel mobilne igre nude, pitanje je koliko će ova zadržati fanova na duge staze i koliko će ovaj model prodaje raznih lootova biti primamljiv samo zbog imena i par superjunaka/inja. Jasno je kao dan da će tu biti novih heroja, novih evenata koji će pratiti neke Marvelove serije ili filmove, no možda i to dođe prekasno.
No, budući da sam spomenuo novac, vrijedi napomenuti kako točno ova igra planira još dodatno zaraditi. Igra zasada, barem kako mi se čini nije pay-to-win, već ide strategijom da će neki potrošiti novac radije nego grindati za stvari, koje su većinom kozmetičke naravi. Valutu zvanu Units zarađujete kroz igranje igre, i s njom od različitih trgovaca (vendora) kupujete gearove i resurse za nadogradnju gearova, kao i razne kostime. Creditse dobivate stvarnim novcem, i time plaćate buduće battle passove, kao i još rjeđe stvari kozmetičke naravi. Hero Challenge Card su posebni battle pass misije za svakog pojedinačnoga lika, te donose posebne izazove koji koštaju stvarni novac, a donose vam određene premium nagrade, nameplates i slično. Koliko će to biti primamljivi model, još je prerano za reći. No, očigledno će battle passovi i načini kako dobivamo nove likove koji će uskoro biti dio dodatne ponude i tu će naglasak biti veliki na dodatni sadržaj igre, a ostaje za vidjeti kako će se to odraziti na njenu dugovječnost.
U konačnici, Marvel’s Avengers igra donosi sasvim solidnu single play kampanju, sa čudnim povremenim forsiranjem online aspekta i u taj dio, ponekad jednoličnim misijama, ali sasvim zabavnu 10satnu avanturu prvenstveno sa simpatičnom i zanimljivom Kamalom Khan. Priča je također solidna, akcijskih scena ne manjka, i cijeli ovaj dio, koliko god podsjeća na, recimo, Arkham serijal ili, čak bliže, Tomb Raider, sa svojom mehanikom, sa RPG elementima i online multiplayerom donosi sasvim jednom drugo iskustvo koje em nije user friendly, em nije za sve. Šteta, jer smo ovako mogli dobiti dvije zasebne igre, možda i po manjoj cijeni, zbog čega bi je i mogli jače preporučiti svima. Ovako, ostaje suzdržanija preporuka sa napomenom na oprez.
DODATNO MIŠLJENJE - GORDAN ILINČIĆ
Kada su Square Enix i Crystal Dynamics prije nekoliko godina najavili Marvel’s Avengers, onako na prvu, bio sam uvjeren kako nas očekuje jedan od najspektakularnijih naslova generacije. No, kada smo konačno vidjeli prvi prikaz igre i doznali prve detalje o njoj, moja očekivanja naglo su splasnula. Razloga za to bilo je i više nego dovoljno – potpuno drukčiji izgled glavnih protagonista u odnosu na njihov „filmski look“ na koji smo svi navikli i generični protivnici i poprilična količina button mashinga uz ogromnu skriptiranost bil su samo neki od njih. No, kada je objelodanjeno da će igra potencirati Game as Service model koji joj jamči još dugi niz godina prisustva na sceni, dosta toga bilo je jasnije. Pomislih „Avengersi idu stopama koje je utabao Destiny“ i ne bih daleko od istine. Ukratko, dobar dio mojih sumnji potvrđen je odmah po samom izlasku igre.
Da se razumijemo, Marvel’s Avengers nije loša igra, ali je, nažalost, veoma daleko od naslova koji će ove godine konkurirati za onaj najbolji. U ovom kratkom ovrtu, pozabavit ću se nekim dobrim i lošim stranama igre. I jednih i drugih je podjednako, ali prvo ću spomenuti one dobre. Tu, prije svega, mislim na samu priču igre, čiji fokus na kraju nije bio na dobo poznatim herojima, nego na simpatičnoj pridošlici i znatno manje poznatoj heroini, Kamali Khan aka Ms Marvel, koja je sjajno okarakterizirana i doista predstavlja najsvjetliju točku igre. To se, nažalost, ne može reći i za ostatak „početne šestorke“ koja je, štoviše, na momente veoma iritantna (ma koliko voljeli Thora, Captaina Americu ili Iron Mana, njihovi karakteri u ovoj igri često će vam ići na živce). Ići će vam na živce i prečesti i sveprisutni grind i generični protivnici, čije će vam tamanjenje vrlo brzo dosaditi ma koliko potezi svakog od superheroja izgledali atraktivno, čak i u combo specialima dva heroja. RPG elemenata ima i više nego što sam očekivao i u kombinaciji s kooperativnim modom igranja definitivno podižu replay value igre, osobito kada znamo da se radi o Game as Service naslovu koji će besplatno biti nadopunjavan dodatnim herojima, scenarijima i questovima.
Multiplayer za sada funkcionira tek osrednje, a vidno su prisutni i problemi sa serverima. Prisutni su i brojni tehnički problemi, uglavnom grafičke prirode (propadanje likova kroz teksture i pucanje istih, isprane boje). Ovaj segment, zajedno sa samim gameplayem također me je pomalo neugodno iznenadio, budući da mi se igranje Avengersa nakon prethodne tri Tomb Raider igre koje su također izašle iz kuhinje Crystal Dynamicsa (ali i Eidos Montreala, koji je također radio i na ovom naslovu) djeluje kao nekoliko koraka unatrag. U ovom slučaju, nedostaje mi ona ugodna fluidnost kakvu su imale spomenute Tomb Raider igre, što u kombinaciji s upornim grindom, napornim i iritantnim protivnicima i skriptiranim gameplay scenama donekle ubija volju za igranjem. Da se razumijemo, dobar dio upućenih kritika važi isključivo za trenutno stanje igre. Ista je po mom mišljenju ipak prerano stigla u prodaju i sve je moglo biti još bolje da su Crystal Dynamics i nekolicina pomoćnih studija osigurali sebi još malo vremena kako bi ispolirali pojedine gameplay elemente. Srećom, dodatni sadržaj, poboljšanja i nadogradnje stižu konstantno, a svakom novom zakrpom igra postaje bolja, pa ne sumnjam da će Marvel’s Avengers,, recimo, u ovo vrijeme iduće godine biti višestruko bolja igra – takvo što pošlo je za rukom igrama kao što su Destiny, Rainbow Six Siege, pa ne vidim zašto ne bi i popularnim Osvetnicima. Summa summarum, od mene za sada 6, s tendencijom da ocjena višestruko ide prema gore.
Leave a Comment