HYPE…

…Još koji dan samo. E, jedva čekam da izađe. Traileri izgledaju bolesno dobro. Reaperi su stigli do zemlje, rat počinje. Kad se samo sjetim svega što sam dosad prošao s ekipom Normandya… Joooj, trebao sam opet odigrati prva dva prije ovoga… Nisam stigao. Nema veze, imam save, a i sjećam se skoro svega…

BioWare i EA su nas izbombardirali vijestima i najavama Mass Effecta 3 u većoj količini nego Reaperi zemlju u samoj igri. Oko ovog, završnog, dijela podigao se nevjerojatan hype, rijetko viđen čak i kod ovakvih visokobudžetnih Electronic Artsovih igara. Rezultiralo je to, naravno, ogromnim očekivanjima igrača i apetitima koje gotovo nitko i ništa ne bi moglo zadovoljiti…

Na sam dan izlaska igre i nekoliko dana nakon toga mišljenja igrača bila su potpuno oprečna. Dok su jedni hvalili remek-djelo dostojno kraja ove sage, drugi su sasuli drvlje i kamenje po BioWareu govoreći kako je taj donedavno iznimno cijenjen i voljen proizvođač igara (nakon Dragon Agea 2) uništio svoj najbolji serijal. Uništili su Mass Effect… Riječi su to koje su me zabrinule, a vjerujem i sve druge zaljubljenike u ovaj svemirski serijal.

Kada me Zlajo (Bog iz uredništva :D) pitao želim li recenzirati ME3 gotovo sam odbio. Želio sam uroniti u igru ne mareći za to što ću kasnije napisati, uživajući u svakoj sekundi herojstva, borbe i priče. No, nema veze rekoh, naravno da može, samo mi daj malo vremena.

Zanima vas je li ME3 dostojan? Za odgovor na to pitanje morat ćete svakako sami odigrati igru, no dopustite da vam ponudim vlastito viđenje.

1. DAN

…Imam je, imam je. Konačno je tu. Instalacija je pokrenuta, konfiguracija i više nego odlična. Slušalice rade, dobro je.

“Idemo jesti nešto?”, upita me glas s druge strane sobe. “NE!” Imam kutiju cigara, litru kave i noć pred sobom. Treba spasiti Zemlju! Kakvo sad jelo…
Krećemo.
Import your Mass Effect 2 character? Nego šta, ne postavljaj glupa pitanja, igro!
Story, Action or RPG? Igro, već sam ti rekao, ne budi glupa, želim sve! RPG it is…

Dakle, Reaperi stižu, a Shepard je u kućnom pritvoru (?!). Nakon događanja iz ME2 The Council ne vjeruje potpuno Shepardu i njegovim informacijama o skorom ratu, već ga kažnjavaju zbog suradnje s Cerberusom, a tako ni obrambene mjere nisu u pogonu. Situacija se vrlo brzo mijenja kada zaista impresivni Reaperi neviđenom brzinom stižu u našu galaksiju i kreću s genocidom. Instantno ćete se naći s puškom u ruci jurcajući po krovovima i tamaneći bijedne izvanzemaljske huske. Tada stiže THE inovacija u borbi. Shepard može preskakati objekte i procjepe. Neš’ ti poboljšanja. Brzim tijekom događanja, odmah ste vraćeni na dužnost i bježite sa zemlje Normandyem skupljati svoj stari raštrkani tim, ujedinjavati rase i je…. majku Reaperima.
Ukratko, ovo je zaplet i iako skroz očekivan, nije me baš oduševio. Na početku se i borba čini nekako čudna. Likovi nemaju pravu „težinu“, kao da lebde. Nema veze, naviknut ću se, idemo dalje. Zujim po galaksijama i sve je isto kao u dvojci. Nema mi ni ekipe. Moram ih skupljati okolo. Grafika je dobra, zaista lijepa, ali samo malo bolja nego u dvojci. Znači ni tu nema inovacije. Sve u svemu, nisam impresioniran.

2. DAN

…Sinoć sam bio umoran, mora da je to. Danas ću udarit par sati po Reaperima i istražiti malo sve to.

Nema rudarenja za resursima više, ajde, hvalim te BioWare, netko je shvatio… Čekaj, čekaj, ali zato svejedno moraš proći sve je…. planete kako bi izvršio side questove, a super… I još ne smiješ puno skenirati jer će te Reaperi ulovit – game over…, pa to je još iritantnije… Pas mater!

Ajd, barem je Garrus tu…

Izuzetno čudan i pomalo glupav sustav sporednih questova koji se aktiviraju samo ako načujete da netko na Citadeli razgovara o nečemu… Dakle, prođem ja tako Citadelu uzduž i poprijeko, za nekoliko minuta skužim da mi je Mission log prepun!? Nemam pojma kome, što, gdje, zašto… A zadaci su ubij me Bože nebitni! Pola galaksije gori, vremena nema, ali ajde ti skupljaj neke fosilne ostatke, donesi neke knjige ili artefakte… Katastrofa.
No, napredujem u glavnim misijama, gradi se Crucibel (majka svih oružja) koja će raznijeti gamad u crnu rupu iz koje su došli, a u down timeu se još uvijek možete oduzet’ alkoholom u Purgatory baru ili hvatati žene ili muškarce ili oboje kako bi postigli snošaj, hehe.

Ipak, nekakvo zrno sumnje se javlja. Nisam trebao čitati ona mišljenja igrača po netu. Glupi trollovi! A što ako su u pravu? Nekako mi se ne sviđa ova igra. Nema novih stvari (izuzev nekoliko likova), nema pravih inovacija, nema onog nečega… Nema stare ekipe, nema Grunta, nema Legion-a, Mirande, no još je rano u igri… Ajd, barem je Garrus tu… No svejedno, BioWare je s nekim stvarima izgleda napravio obični copy-paste iz dvojke. Ovo je vrlo dobro, no čini mi se da nije dovoljno dobro i dostojno završetka sage. Malo me živcira, malo sam i tužan. Nekako ne želim više igrati…

3.DAN

…Kontempliram o smislu života i svemira…

4. DAN

…Moram je završiti, moram napisati recenziju, već sam trebao. Kako ću popljuvat ovaj usrani BioWare, nisu ni svjesni. Gamad je uništila Mass Effect. Dobro, nisu ga baš uništili, ali nije ova igra dovoljno dobra, čini mi se.

O, evo Grunta, haha! Razbija ih…

Priča dobiva nekoliko (ne)očekivanih obrata, a ja shvaćam koliko sam prva dva dana žurio sa igrom samo da je što prije završim i napišem recenziju. Počinjem primjećivati inovacije u borbi, uviđam koliko je sada življa, napetija i zanimljivija. Kompleksnost priče (koja ipak ima određenih, ali shvatljivih „rupa“ u sebi) me ponovno uvlači u svijet Mass Effecta, a svi stari likovi (koji su preživjeli) se pojavljuju na ovaj ili onaj način i u ovom nastavku… Sve (bitne) odluke koje ste donijeli u prva dva dijela (ako ste ih igrali), na neki način će se manifestirati u trećem dijelu. Svaka vaša akcija u prošlosti ima nekakvu reakciju sada. BioWare nije lagao, u tome su zaista uspjeli. Za razliku od prijašnjih nastavaka, ovdje ima osjetno manje Paragon/Renegade trenutaka, no oni su zato jako bitni i teški. Odluke kojima upravljate sudbinama čitavih rasa i njihovom preživljavanju ili istrebljenju ne mogu vas ostaviti ravnodušnima jer sa sobom povlače niz emocija vezanih za nekadašnje protivnike, suborce ili prijatelje. Iako ponekad rastrgan i neodlučan Shepard zna što mora postići, ali isto tako i čega se mora odreći i žrtvovati za opće dobro. Tragom ovakvih odluka, ME3 ima i dosta tamniju, pa čak i depresivniju notu. Javlja se osjećaj da u ME3 glavna priča ima svoj kristalno čist tok, te se ne morate previše zamarati sa nekim zaista nepotrebnim razgovorima i odlukama koje ne vode nikamo.

Još usporavam tempo i krećem na side questove. Gle čuda, gotovo svaki quest povećava War Assets potreban za posljednju bitku. Istina, sastoje se samo od lutanja okolo i skeniranja. Još uvijek su izuzetno iritantni, ali imaju kakav-takav smisao i potrebu.

Otprilike ovdje negdje sam zaista shvatio koliko je ME3, a pogotovo cijeli serijal, kompleksan, „težak“ i grandiozan…

5. DAN

…Kvragu, bliži se kraj igre. Vraćam se na Zemlju, vrijeme je za posljednju bitku. Sve što sam napravio dosada svodi se na ovaj zadnji pokušaj. Svi su toga svjesni pa se, makar i podsvjesno, opraštaju. Vjerojatnost uspjeha je uvelike na strani Reapera. „The final push.., no backing down, this is it…“ Prolaze me trnci dok slušam govore ohrabrenja popraćene možda najboljim soundtrackom u povijesti igara i krećem…

Ovim čudnim tokom mojih misli sam pokušao objasniti i približiti neke stvari iz Mass Effecta 3. Moram napomenuti da se inače, gotovo nikad, ne vežem ovako za igre. No, ako pristupite Mass Effectu polako, ako volite istraživati, a u isto vrijeme i ratovati, ako pratite priču i pogotovo ako ste odigrali prva dva nastavka istinski ćete uživati u ovoj igri. Emocije su prisutne u gotovo svakom razgovoru i činu. Povezat ćete se sa svojim suborcima na svakojake načine i patit ćete kada netko od njih umre, a veseliti se kada mu pomognete. Istinski ćete dati sebe u pokušaju spašavanja ne samo Zemlje, već cijelog univerzuma sa svim svojim rasama, različitostima i problemima. Gotovo nemoguće je ne uživjeti se u ovu igru, kada joj date priliku.

Unatoč početnom izboru između story, action ili RPG načina igre, ne treba se zavaravati. Samo je jedan način za igranje ove igre, samo je jedan način igranja Mass Effecta. Treba je iskusiti u svoj njenoj raskoši i raznolikosti. Ovo nije igra koju treba što prije završiti samo da bi se završila. Kao u dobrom viskiju, u ovoj igri zaista treba uživati.

Na kraju shvaćam da je grafički igra impresivna. U početku se ne čini kao velik napredak u odnosu na ME2, no prošli nastavak je došao u vrhunskoj grafici, a ovaj je još i dosta bolji. Voice acting je gotovo besprijekoran i dodatno podiže atmosferu. Razgovori i izjave likova (Garrus pogotovo) su nevjerojatno dobri, smiješni, tužni, ironični, sarkastični… Soundtrack je zaista epski, čak i izvan konteksta igre (Clint Mansell, svaka čast…). Svi likovi su ponovno ovdje, sa svakim od njih gradite ili utvrđujete emocionalnu povezanost, bila ona ljubavna ili prijateljska, a sa svima je duboka. Sve otprije poznate rase i frakcije vam pomažu ili odmažu (Cerberus i Illusive Man), a sve to se izvrsno uklapa. Kompleksnost i kolosalnost samog Mass Effect univerzuma i priča ispričana u ovoj trilogiji je, po meni, nedostižna.

…Ending

Oko ovog dijela se najviše lome koplja i jezici. Velika većina fanova je izrazito nezadovoljna ponuđenim završecima, te smatraju da je ovdje BioWare gadno uprskao. Došlo je čak do toga da će se (možda) po prvi puta u gaming industriji mijenjati kraj jedne igre. Fanovi su prikupili zavidnu količinu novca da se to i učini te zahtijevaju BioWareovo očitovanje po tom pitanju. Da li će dotični promijeniti samo kraj, izbaciti DLC ili možda čak i sasvim novi nastavak franšize nitko ne zna. No, završeci koji se pojavljuju u igri nekima su dobri, nekima nisu dobri, nelogični su i ne znam što su… Smatram da će svatko završetak doživjeti na svoj način, a prostora za mozganje i razne teorije je mnogo.

Najveći problem i trn u oku je taj što postoji 3, odnosno 6, odnosno čak 16 ili 17 različitih završetaka. No, svi su oni manje-više isti, razlike su zaista minorne, a to je potaklo bijes fanova kako sve ono što je BioWare implementirao u same igre (vaše odluke, akcija-reakcija, manifestacija paragon ili renegade postupaka) odlično funkcionira tokom igre, ali potpuno nestaje na kraju. Dakle, kako god vi igrali Mass Effect 3, 2 i 1, kraj će biti vrlo sličan ili isti, a najgore od svega… nedorečen i nelogičan. Slučajno ili ne, ne znam, no teško je vjerovati da je BioWare ovako šlampavo odigrao posljednje dijeljenje. Osim ako nije bilo namjerno…

Uglavnom, teorija je podosta, a ako ste završili igru i nije vam baš jasno kako i zašto je završilo tako kako jest, preporučam ova dva filmića. Dobit ćete neka objašnjenja i novu perspektivu, a i moždane vijuge će vam proraditi.

Kako god bilo, namjerno ili ne, sa ili bez skrivenih motiva, BioWare je postigao da se o igri uvelike priča, nagađa i raspravlja dugo nakon njenog završetka, a da li to namjeravaju ispraviti/unovčiti/nastaviti ostaje da vidimo…

Ne računajući kraj i unatoč mom početnom razočaranju (koje se javilo zbog žurbe i neobraćanja pažnje na neke stvari), kada malo razmislim i shvatim da svako „zašto“ u ovoj igri ima i svoje „zato“ ona zaslužuje gotovo desetku. Ma čak i sa ovakvim završetkom zaslužuje to, ako odlučite da je sve to BioWare napravio namjerno i planiraju ponuditi još nešto, npr. nastavak. Na kraju i uz ovakve, čudne i nelogične završetke, mnogo je bitniji sam put koji smo prešli do njih…

Gledajući ME3 kao samostalan uradak, on je fenomenalan, a gledajući ga kao završni dio ove sage i sve u cjelini, smatram da je ovo među najboljim, ako ne i najbolji serijal u povijesti igara. Netko se neće složiti, nekome se dosta toga ne sviđa, netko misli da je Mass Effect uništen. No, ako uzmemo u obzir gameplay, borbu, priču, atmosferu, emocije, kompleksnost, kolosalnost i igračev utjecaj na sam razvoj ove trilogije, dvojbe zaista nema ili je ne bi trebalo biti.

Što sad? Sad idem instalirati Mass Effect 1, 2 i onda opet 3. Zašto? Zato što želim cijelo ovo iskustvo ponoviti još barem jednom, a iako sam ih sve prošao izuzetno temeljito, toliko je stvari koje nisam napravio…