Zahvaljujući dodatnim sadržajima, multiplayer mečevima, raznim DLC-ovima i ponajprije kontroverzama, priča oko Mass Effecta 3 i dalje bruji te ne prestaje. Priča se završila, Shepard je došao/la na svoje, sadržaj se prodao, BioWare i EA su došli na svoje, Omega je ponovno preuzeta i Aria je došla na svoje. No, što je najbitnije, jesmo li mi gameri došli na svoje? O tome ćemo pričati u nekoliko redaka ove malo kasnije, no zato „dvostruke“ recenzije posljednjih većih DLC sadržaja – Leviathan i Omega.

LEVIATHAN

U ovome DLC-u Shepard kreće u potragu za legendom preko nekoliko uvjerljivih rezultata istraživanja u maloj igri detektiva gdje je u potrazi za smjernicama da bi se našao usred sukoba u mješavini akcije i trilera tijekom čega njegova misterija počinje prije dosezati njega nego što on uspijeva nju. Iako podosta kratak na dužini prelaženja, Leviathan DLC je veći od početnog „day-one DLC-a“ From Ashes i kvalitetom te količinom priče bogatiji od Omega DLC-a kojega ćemo se kasnije u ovome tekstu dotaknuti. Misija počinje skromno no interesantno od samoga početka jer ne prolazi puno vremena do prvog većeg zapleta nakon kojeg se igrač mora poigrati uloge detektiva u potrazi za odgovorima što ga vodi do samog kraja dok u međuvremenu dodatne komplikacije i otkrića donose napetu akciju stoga iako je ovaj DLC mali paket, barem je paket koji donosi sve. Posebno je zanimljivo i vrijedno samo otkriće na kraju vezano uz samog Leviathana i njegove povezanosti sa Reaperima, Catalystom i zapravo svemu što se dešava u svijetu Mass Effecta. Posebno pridonosi kraju (mada oni površni to vjerojatno neće primjetiti) jer tvori poveznicu koja kraj čini logičnim. Ponovno kažem; logičnim ali ne i boljim jer ako vam se više sviđa „Teorija Indoktrinacije“ neće vam se ni ovo puno svidjeti no činjenica ostaje da je sastavni dio priče koji je bezobrazno izbačen iz konteksta originalne trojke i sačuvan za DLC. Radi se o važnom djelu priče koji velikim djelom uklanja „WTF?? Koji je ovo vrag?“ dojam na kraju igre. Zbog toga unatoč odličnom sadržaju, teško je preporučiti kupnju ovog DLC-a jer je kao prvo: bezobrazno izbačen osnovni dio igre, i kao drugo: ponovno kraći i manji DLC nego što su to bili najbolji dosadašnji ME2: Lair of the Shadowbroker i ME2: Overlord.

PLUS Odlična priča te zabavni gameplay.
MINUS Prekratko u trajanju. Ključni dio igre je izbačen iz konteksta te sačuvan za ovaj DLC.

OMEGA

Što u seriji Mass Effect: Invasion stripova koja je izašla prije trojke, a što u samoj Mass Effect 3 igri već ste mogli saznati da je Aria bila prisiljena napustiti Omegu kojom hara i raspolaže uvijek kontroverzan i zlokobni Cerberus. Vrijeme prolazi i apokaliptični rat sa reaperima se bije na svim frontovima, no u očima Arie (što je i logično s obzirom na karakter kakav je ona) fokus je samo na jednoj stvari – preuzimanje Omege, u velikom stilu sa čitavom flotom brodova jer ništa manje što se nje tiče nebi bilo primjereno. Time počinje ova misija koja je vrlo pravocrtna i jednostavna, kako na papiru tako i u igri. Shepard ovdje kreće solo te do samog kraja nema nikakvog kontakta sa svojom ekipom što zapravo uopće nije problem, budući da dobivamo priliku se družiti sa Ariom te novim, iznimno kvalitetnim i zanimljivim karakterom – Nyreen. Za razliku od navedenog Leviathan DLC-a, Omega sadrži više akcije i borbe te manje priče što je logično i razumljivo međutim u cijelosti ispada mlako i nedovršeno, sa bugovima na koje se ne može ostati ravnodušan. To je poprilično razočarenje s obzirom da se radi o misiji koju smo očekivali još u originalnoj igri, pa kad već izlazi kao DLC očekuje se barem da će se napraviti nešto bolje i veće, odnosno posebno i time vrijedno nabave. Omega to u barem 80% slučajeva nije. Čak nema glazbene pozadine, pa makar stare reciklirane, već neugodna tišina poznata još od početka ME3 koja ne služi ni atmosferi niti ičemu. Bugovi se pojavljuju usred animacija i borbi što djeluje opskurno. Postoje dvije moći različitih naziva koje tvore isti efekt dok nove zapravo ne donose ništa novog, a neke koje igrač već posjeduje iz nekog nepoznatog razloga ne mogu se ni koristiti. Takva izvedba pravo je oličenje nedostatka kreativnosti i površnosti u radu što je danas prisutno kod BioWarea.

Još ono što je boljka Omege, jest da se radi o zatvorenom sadržaju koji je kao sendvič koji kupite – konzumirate ga i nema ga više, kao ni novca uloženog. Opcija da se ponovno igra je vrlo slaba dok ne dobivate ništa što biste mogli koristiti za poslije. Da se barem dobije neki karakter ili makar novi kostim za lika…? Ništa! Uništen je potencijal intrigantnog i naizgled odličnog ženskog Turian karaktera koji iako ima najviše mjesta i dalje ne dobiva pažnju i mjesta koliko zaslužuje, kao i ova priča u cjelosti. Već sam mogao vidjeti Nyreen i Garrusa sa mojim Shepardom u ultimativnoj badass postavi, no nažalost to je još nešto što se neće dogoditi. Da zaključimo: ovaj DLC donosi noviteta na kapaljku te unatoč nekim odličnim djelovima ne uspijeva tvoriti cjelinu vrijednu investicije od 15-ak dolara. Cijena je jednostavno prevelika i više se isplati kupiti sva četiri broja Mass Effect: Invasion stripova koji zapravo i pričaju neku kvalitetnu priču uz mnoštvo akcije za manje para.

PLUS Dobar level dizajn, novi neprijatelji, poneki rasplet te posebno Nyreen karakter.
MINUS Prosječnost ostalih karaktera, površnost misije, daljnji nedostatak izbora, bugovi i sveukupno neiskorišten potencijal. Ponovno pogrešno najavljeno sa strane BioWarea. Cijena od 15 €.

MASS EFFECT 3 (AND BIOWARE) DOWNFALL

Jedna stvar koja me užasno iritirala od prvog mjeseca izdavanja Mass Effecta 3 je površna analiza kritičara i samih igrača koji su trvrdili da je jedini problem u igri njezin kraj. U igri Mass Effect 3 NIJE samo bio sporan završetak igre, već mnoge stvari i elementi kroz igru koji su se imali prilike manifestirati i u ovim kasnijim DLC-ovima. Čak i od samog Mass Effecta 2 započela je priča sa DLC-ovima koja je već tada se pokazivala nametljivom, no kvaliteta originalne Mass Effect 2 igre i dodatnog sadržaja je dovoljno bila velika da bi opravdala svoju vrijednost i pritom ne izazvala bilo kakve oštrije kritike. Isto tako, i sami sadržaji (u kontekstu priče) su se tretirali kao dodatni što proširuju iskustvo, a ne kao izbačeni djelovi kompletne igre sačuvani za dodatnu naplatu. Nakon toga BioWare se daleko odlučnije prestao fokusirati na to da igre budu što bolje, već na to da ih što više uspiju prodati što široj publici. Prvi plod i dokaz takvog smjera pokazao se u igri Dragon Age II, no za Mass Effect fanove Mass Effect 3 je ta kap koja je prelila čašu. Svatko normalan morao je primjetiti da je već sam početak igre (misija u Vancouveru) izgledao kao alpha ili beta verzija igre. Grafika je djelovala nedovršeno, nije bilo apsolutno nikakve pozadinske glazbe a neugodna tišina koja je vladala definitivno nije bila ambijentalna. Već tamo dijalozi su djelovali blago razočaravajuće, radnja nas je gurala bez da smo mogli na išta utjecati, oduzeta nam je opcija posjećivanja planeta, dijete koje se kao duh pojavljivalo cijelo vrijeme na kraju ipak je samo stvarno i bugovito biće zahvaljujući kasnijoj potvrdi BioWarea i to je postalo kompletna slika igre Mass Effect 3. Realna slika, za razliku od one koju su ljudi zamislili u svojoj glavi jer se ne mogu pomiriti sa činjenicom da Mass Effect 3 nije gigantski blockbuster megahit gaming industrije kojem smo se nadali da će biti.

Teorija Indoktrinacije je tužna i fascinantna priča o tome koliko su fanovi postali očajni i koliko su htjeli iz svojih umova stvoriti neki smisleniji zaključak da bi našli načina na koji bi cijela priča i cijeli treći dio trilogije ispao bolji te imao više smisla. Što je najbolje, sama ta teorija u odnosu na sve što se dešavalo u toj igri (od početka do kraja) je genijalan način da se sve zaključi i da svaki naizgled sporni detalj ima zapravo kompletni smisao. Cijela ta priča nešto je nevjerojatno i BioWare kao studio kakav je danas, definitivno NE zaslužuje tako dobre fanove. Umjesto da su na tome dodatno proradili i dali „pravi“ završetak da nitko nijednu riječ nezadovoljstva nebi mogao reći, oni su svojim daljnjim radom rekli: „Ne, to nije što smo mi radili. Mi doista jesmo radili nespretno ispričanu, na djelove isprecjepanu i krajnje nedorečenu priču u kojoj smo sami sebi proturječili. I sada dajemo besplatni produljeni završetak igre koji i dalje nije ono što biste možda htjeli ali iskreno nije nas briga jer funkcija mu je da vas navuče da poželite kupiti buduće sadržaje. Da, bit će još sadržaja koji su inače bili jedni od ključnih sastavnih djelova Mass Effecta 3, no izbacili smo ih van da bismo vas vukli za nos putem DLC-a jer nam i dalje treba para.“ – Mislim da bi tako to u prijevodu zvučalo u stvarnosti.

S obzirom da se toliko toga izdešavalo i novoga sadržaja izdalo mislim da je bilo potrebno i to spomenuti jer unatoč novim sadržajima ostaje činjenica da se BioWare nije iskupio za greške i da su novi sadržaji vrlo teško vrijedni kupnje. Stoga preporuka od jednog gamera ostalim gamerima/cama jest da razmisle što mogu očekivati od proizvođača kojem je marketinški uspjeh postao važniji od kvalitete same igre. Dakle, teško je i dalje očekivati neka čuda. Nada dakako, uvijek ostaje, međutim to je slabo i možda je bolje okrenuti se i investirati vrijeme / novac u druge igre u kojima ćete uživati a Shepard samo da ostane u lijepom sjećanju.