Snovi i sjećanja predstavljaju veoma zahvalne prijedloške za video igre, međutim zaista je nevjerojatno koliko su rijetko u njima i korišteni. Gotovo na prste jedne ruke možemo nabrojati naslove u kojima su upravo ova stanja svijesti glavni motivi njihove priče. U posljednje vrijeme, tematiku koja uključuje sjećanja imali smo priliku vidjeti u Capcomovoj akcijskoj avanturi Remember Me i to bi bilo to. Poneki flashback u nekoj od igara povremeno bi nakratko zabljesnuo i to bi nažalost, bilo to. Ove sjajne teme i dalje bi ostajale neiskorištene, čekajući da ih se netko sjeti. No, pojedini scenaristi ipak razmišljaju o implementaciji istih u svoje priče. Dokaz za takvo što dolazi nam iz Walesa. Naime, mali velški razvojni tim Wales Interactive, usudio se zakoračiti u svijet sjećanja te nam je poklonio originalno virtualno iskustvo i defintivno jednu od najneobičnijih igara godine, SF psihološki horror Master Reboot.

Relativno nepoznata igra (iako smo o njoj i ranije pisali) relativno nepoznatog razvojnog tima tiho je stigla na police digitalnih trgovina, Steama i PSN-a, a o kakvoj se igri zapravo radi, doznat ćete u nastavku teksta.

SOUL CLOUD

Master Reboot je indie psihološka horror avantura, koja se od sličnih igara razlikuje prvenstveno po prilično originalnoj priči, koja se bavi istraživanjem ideje o smrti i sjećanjima. Naime, u bliskoj budućnosti pravi lijek za besmrtnost još uvijek nije pronađen, no naučnici su otkrili kako da sačuvaju dušu i sjećanja pokojnika. Stvorili su Soul Cloud, ogromni backup server u koji je moguće pohranjivati sjećanja i uspomene pokojnika, koja bi potom biva dostupna pokojnikovoj obitelji i prijateljima. Na taj način pokojnikovi najbliži dobili bi priliku proživjeti sjećanja iz njegovog života i prisjetiti se pojedinih stvari o njemu i izbrisati onu prazninu koju je on ostavio iza sebe. Ova palata sjećanja u neku ruku predstavlja mjesto gdje umrli žive poslije svoje smrti. No kako takvo što funkcionira?

Dobrodošli u Soul Cloud!

Soul Cloud predstavlja ogromni digitalni svijet, sačinjen od brojnih lebdećih otoka koji podsjećaju na gradove, a koji se potom sastoje od zgrada i kuća u kojima su smještena sjećanja pokojnika. Pokojnik prije svoje smrti kupuje jedan od spomenutih otoka i uploaduje svoja sjećanja, koja variraju od onih iz ranog djetinjstva pa sve najsvježijih trenutaka. Ta sjećanja njegovim najbližim u potpunosti otkrivaju kakav je život pokojnik živio. Međutim, iako je Soul Cloud dizajniran sa svrhom pomaganja ljudima i olakšavanja njihove boli uzrokovane gubitkom voljene osobe, glavna protagonistkinja igre naletjet će na opasne probleme, koje bivaju uzrokovani kolapsom Soul Cloudovih servera.

Zahvaljujući Soul Cloudu, duše i sjećanja pokojnika žive zauvijek

Naime, priča igre počinje buđenjem glavne protagonistkinje na suncem okupanoj plaži. Probudivši se s potpunom amnezijom, ne znajući apsolutno ništa o sebi, ona kreće u potragu za osobnim “otkrivanjem”, međutim sigurnosni program Seren.exe nju smatra anomalijom i virusom koji treba iskorijeniti. Kako bi neimenovanu protagonistkinju terminirao iz sustava, Seren.exe ju proganja u formi jezivih djevojčica, a kako će naša junakinja sve to preživjeti i hoće li se prisjetiti tko je, ovisi samo od nas igrača.

Početak igre baca vas u šumu, koja svojim vizualima podsjeća na Journey

SPOOKY REBOOT

Master Reboot je igra koja na momente podsjeća na igre kao što su Portal, Bioshock i stariji mu brat System Shock, a njezinom izvođenju dodali bismo i usporedbu s pojedinim filmskim ostvarenje, prije svega s fantastičnom dramom Vanilla Sky. Dakle, pred vama je SF psihiloško-jezovita konfuzija u kojoj u klasičnoj FPS maniri (samo zaboravite na akciju) s povremenim platformerskim segmentima istražujemo zaista impresivan broj lokacija u potrazi za djelićima sjećanja, kako bismo otkrili tko smo zapravo.

Nakon kratkog tutorijala, naći ćemo se u samom srcu Soul Clouda, koji predstavlja ogromni hub za pristup brojnim lokacijama, koje zapravo čine fragmente sjećanja, počev od onih iz ranog djetinjstva pa sve do odraslog doba. Posjetit ćemo tako svoju dječiju sobicu, školu, park, u jednom od sjećanja vozit ćemo se automobilom i slušati omiljenu nam glazbu i na taj način skupljati sjećanja itd. Istražujući lokacije, rješavamo usputne zagonetke i pronalazimo gumene patkice i orbove koji nam pomažu pri otkrivanju sjećanja. To je glavni cilj igre. Dakle nema mahnitog napucavanja, nema otkidanja glava protivnicima niti bilo kakvih drugih krvavih sukoba. Samo istraživanje, rješavanje zagonetki i otkrivanje sjećanja. Sad će se mnogi od vas zapitati: “Pa gdje je tu onda horror?”

Back to school – jedno od sjećanja vratit će vas u školske klupe

Naime, s obzirom da se nalazite unutar Soul Clouda i da vas je Seren.exe okarakterizirao kao virus, postali ste njegova lovina i on će učiniti sve kako bi vas terminirao. Sjećate se Red Queen superkompjutora iz prvog Resident Evil filma? E pa nešto slično imamo i ovdje. Kako bi vas eliminirao, Seren.exe na vas šalje lovce u vidu malenih lutkolikih djevojčica (koje nejvjerojatno podsjećaju na little sisters iz Bioshocka, ali i na Almu iz F.E.A.R.-a), koje će vas uporno proganjati i svako malo iskakati ispred vas i pošteno vas, na kranje podmukao “boo!” fazon isprepadati. Iako će čudovišne djevojčice u vama vremenom početi stvarati paniku, nekog konkretnijeg razloga za frustraciju prilikom igranja baš i nećete imati, s obzirom da u igri ne možete poginuti – nakon što vas se djevojčice dočepaju, umjesto smrti bivate rebootani na posljednji checkpoint.

Nije ugodno kada se na vas zaleti ovo malo čudo sa svjetlećim očima

Sve bi ovo bilo super, da gameplay pomalo ne “škripi”. Naime, istraživanje samo po sebi ne bi bilo loše da pojedini gameplay elementi nisu prosječni, a ponekad čak i ispod toga. Sama mehanika djeluje pomalo zastarjelo, što može zasmetati pojedinim igračima. Izvođenje je samo po sebi poprilično tromo, a jedini brži segmenti igre jesu oni kada bježite od djevojčica. Zagonetke predstavljaju možda i najznačajniji dio igre i pretežno su zanimljvije, mada ćete često naletjeti i na one koje to baš i nisu, a takve bi vas zagonetke zbog svoje nelogičnosti mogle dobro iznervirati, pa čak i natjerati da ugasite igru. Master Reboot definitivno nije prijateljski nastrojena prema onima sa slabijim gamerskim stažom, jer hintova kroz igru gotovo da i nema. Sami ćete morati skužiti sve zagonetke, koje ponekad nemaju veze s mozgom, a to svakako neće dobro “sjesti” neiskusnijim igračima (npr. već na početku igre pronaći ćete sjekiru koja će vam inače poslužiti da si prokrčite put na pojedinim mjestima, no s obzirom da ćete se na početku naći u šumi, oni manje iskusni igrači mogli bi imati poteškoće pronalazeći drvo koje moraju isjeći kako bi prošli dalje). Drugi problem vezan za zagonetke tiče se problematičnog kursora za zagonetke, koji ponekad baš i ne želi biti poslušan, a takvo što dodatno frustrira.

Boo!

Međutim, ukoliko prevaziđete sve te probleme i problemčiće, svakako ćete se zabaviti igrajući ovo interesantno ostvarenje, za čiji prelazak će vam trebati oko 6 sati, što definitivno nije malo za naslov ovoga tipa.

TRONOLIKI HORORAC

Tehnikalije su možda i najlošiji dio ove igre.  Iako se bez sumnje radi o jednoj od najoriginalnijih igara izašlih u zadnjih godinu ili dvije, pojedini problemi tehničke prirode jednostavno su preveliki kako bismo o njoj mogli govoriti u superlativima. Sam art stil i dizajn igre (osobito Soul Clouda, koji podsjeća na svijet iz Trona) je veoma dobar, međutim 3D modeli i animacije poprilično zaostaju za njim, osobito ukoliko se u obzir uzme da je igra građena na Unreal Engineu 3 koji je do sada iznjedrio hrpetinu vizualno sjajnih ostvarenja. Kockast grafički stil možda i jeste predstavljao originalnu zamisao developera, mada ponekad i te kockice moraju biti oštrije, što ovdje nije slučaj.  Upravo zbog svog grafičkog stila, igra djeluje nedovršeno.

Ideja i dizajn u igri su veoma dobri, ali..

I dok je grafički segment igre poprilično “blijed”, zvučni jednom riječju briljira. Atmosferičan ambijentalno-futuristički soundtrack u kombinaciji s violinama zvuči zaista sjajno, a ni zvučni efekti ne zaostaju za njim. S obzirom da je igru stvorio velški razvojni tim, pohvalno je što ona dolazi i s opcijom odabira velškog jezika, radi još bolje atmosfere. Iskreno, mislim da je ovo prva igra u kojoj sam naišao na velški jezik, a takvo što smatram pravim potezom developera, jer igranje s velškim jezikom igri zaista daje posebnu čar.

Konačni rezultat baš i nije impresivan..

Priča u igri, iako idejno zvuči fantastično, pomalo je nejasna (ne, to nema veze s činjenicom da glavna protagonistkinja ima amneziju) i da se dodatno poradilo na ovom segmentu, imali bismo pravi hit. Druga stvar kojoj jednostavno moramo prigovoriti tiče se pojedinih bugova i grešaka koje se pojavljuju baš kada vam nisu potrebne (npr. nakon što vas djevojčice sustignu, igra će vas često rebootati usred opasnosti, pa ćete ponovo doživjeti istu sudbinu od nekoliko trenutaka ranije, a takvo što vam definitivno nije potrebno, zar ne?). Tko zna, možda neka zakrpa uspije popraviti ove sitnije probleme, no nekako ćemo žaliti što igra nije dobila bolji tretman. Da li je do financijskog aspekta ili nečega drugoga, u to nećemo ulaziti, ali da je moglo bolje, moglo je sigurno.

SOLIDAN INDIE HORRORAC, ALI…

..to bi bilo to – Master Reboot je prosječno ostvarenje koje vjerojatno neće ostati upamćeno među igračima. Zaista šteta, jer ideja i sama priča igre imale su ogroman potencijal, međutim pojedini tehnički propusti su zaista veliki kako bismo svima bezrezervno preporučili ovu igru. Svim onim avanturistima koji preferiraju SF i horror žanr, igru ćemo svakako preporučiti, jer bi se mogli prilično zabaviti ukoliko zanemare gore navedene probleme i užive se u priču. Average Joeu u svijetu gaminga kupovinu ove igre neću preporučiti, jer bi se takav potez mogao pretvoriti u dvosjekli mač. Prije nego što se odlučite na kupovinu iste, svakako isprobajte demo – jedino tako ćete znati je li Master Reboot igra za vas.  No ne očekujte previše..