Nakon Grand Theft Auta III, red je i da još jedna uspješnica koja je (barem sada) pod Rockstarovom palicom dobije svoje reizdanje za mobilne telefone i tablet. Prije gotovo jedanaest godina, izišao je jedan naslov koji je promijenio opće poimanje o Third Person Shooter žanru, a to je Max Payne. Mnogi su prije njega bezuspješno učiniti svoju igru atraktivnijom i “filmskijom”, što je dovodilo do mnogo propalih naslova. No tada je jedan studio iz Finske, Remedy, uspio u nečemu u čemu su mnogi padali, a to je kreiranje filmske priče uz dosad neviđeni element: Bullet Time. Za neupućene ovčice, Max Payne je odlično izrežirana priča o osveti oca i muža koja je… ma nećemo otkrivati priču igre koja je jedanaest ljeta stara radi onih koji nisu igrali original (sram vas bilo), već ćemo se posvetiti stvarima koje nam je donijelo ovo reizdanje prilagođeno mobilnim telefonima i tabletima koji rade u iOS ili Android operativnim sustavima. Pa, krenimo onda.

KAO DA JE BILO JUČER

Prva stvar koju primijetimo nakon pokretanja igre je njena nevjerojatna veličina, čak 1,7 gigabajta, što je čini jednom od igara koje zauzimaju najveći memorijski kapacitet na mobilnim uređajima. Shodno tome, dobili smo jednu od vizualno najatraktivnijih igara koje su dostupne za pametne telefone ili tablete. Tako, osobito na tabletima, igra biva prezentirana u rezolucijama koje su u vrijeme izdavanja originala bile u polju znanstvene fantastike, a siguran sam da i dečki i cure iz Remedya nisu niti pomišljali kako će njihova igra biti za desetak godina prerađena u visokoj rezoluciji. Bez obzira na činjenicu da su teksture još uvijek one stare, renderirane su i više nego zadovoljavajuće u HD-u, a jedino nisu prerađene “stripovske” međusekvence, što im daje posebnu nostalgijsku draž.

Igrine kontrole su gotovo pa prosječne, odnosno ono što bismo i očekivali od mnogih pucačina namijenjenih za ekrane na dodir. Ponekad, kada se dublje zagledamo u Maxovu sliku i priliku, možemo primijetiti kako on “pluta”, umjesto da hoda po bespućima New Yorka, no iskreno, to ne bih okarakterizirao kao neku veliku manu ili smetnju. Bez obzira na to, Max Payne je jako igriv, zahvaljujući odlično odrađenom auto-aim sustavu, koji je mnogo bolje koncipiran i napravljen od onoga kojeg smo imali priliku vidjeti u GTA III: 10th Anniversary ediciji, koju smo također recenzirali. Upravo taj sustav daje posebnu atmosferičnost cijeloj igri, pa vam se nekad dogodi da pomislite kako ste ustvari dio interaktivnog filma, a ne igre. Nažalost, ostatak kontrola  nije tako ispoliran, a sve zahvaljujući jako lošem razmještaju tipki za pucanje, skakanje i Bullet Time koje su postavljene jedna uz drugu. Primjera radi, često mi se  događalo da nesvjesno pritisnem tipku za Bullet Time, umjesto da skočim. Najgore od svega je to da se takve stvari događaju na 10.1-inčnom tabletu, a na mobitelima stvari su slične. Naravno, da je to stvar koja se dogodila nekoliko puta u mojem osmosatnom prijelazu, taj problem možda i ne bih spomenuo, no to se događalo poprilično često. Naravno, možda je to rezultat nenaviknutosti na igranje pucačina na ekranima na dodir, odnosno nedovoljne uigranosti na istim, no vrijedno je spomenuti ga. Taj problem možete riješiti korištenjem nekih od podržanih USB ili Bluetooth kontrolera (gotovo svaki Logitechov, ali i dosta modela od ostalih proizvođača su podržani), čime igra postaje znatno ugodnija. Još kada spojimo naš uređaj na televizor, onda počinje prava zabava :).

PORTANJE LEGENDI…

Prijelaz Maxa Paynea općenito traje od 7 do 10 sati igranja, koji su prepuni nostalgije i intenzivnih trenutaka. Ako želite napraviti taj put, preporučujemo vam da ručno spremate vaše pozicije. Iako igra nudi auto save funkciju, smatram da je loše odrađena, zato što vas često zna izdati i “zaboraviti” te sačuvati poziciju na posljednjem checkpointu, pa vas vraća cca. pola sata prije njega. Zato sam se u ovom slučaju držao  staromodnog manual savea, baš kao što sam to radio i kada sam igrao originalni Max Payne na PC-u (prisjetimo se, u to vrijeme nije bila razvijena opcija auto-savea). Naravno, sve su to problemi s kojima se developeri susreću kada portaju igru s PC-a, umjesto da to čine s konzola, što je i logičnije.

Kada sam prvi put čuo da Max Payne port stiže na Android uređaje, uzbuđenje je naraslo na maksimalnu razinu. Očekivao sam iskustvo slično onome koje sam imao prije punih jedanaest godina, a ništa manje nisam ni dobio. Nažalost, frustracije jesu postojale, zahvaljujući lošem razmještaju tipki na ekranu. No, bez obzira na to, Maxa Paynea u mobilnom izdanju definitivno treba (još jednom) odigrati i uživati u fenomenalnoj priči i još boljem Bullet Timeu koji su nas prije jedanaest godina očarali, a upravo isto čine i danas.