Incidenti, incidenti. Život je pun „incidenata“. Neki vam odrede život, a neki odrede i igre koje nas zabavljaju i oduševljavaju iz dana u dan. Metal Gear Solid serijal svoju priču gradi na temelju raznih „incidenata“ povezanih s Metal Gear oružjem. Upravo oko Metal Geara  se i „sve vrti“ u svijetu Hidea Kojime. Navedeni serijal je, kad pogledamo unatrag, seminalno djelo novije povijesti video igara koje je to uspjelo postati sjajnim vizionarstvom već spomenute osobe, odličnom pričom, inovacijama u žanru i stvaranjem zanimljivog kanona kojeg prati odlična igrivost, atmosfera te, ponajviše, inteligencija. Konami nam je, nakon deset godina, priuštio nanovo preživljavanje seminalnih nastavaka koji su obilježili daljnji tijek serijala, oduševili i šokirali mnoge te zacrtali jednu novu granicu u gaming naslovima koju su rijetki dodirnuli (i) prešli. Metal Gear Solid HD Collection koji je još prošle godine izašao u SAD-u i Japanu napokon je došao i do nas Europljana, a navedeno izdanje nam nudi tri velike igre u HD reizdanju – Metal Gear Solid 2: Sons of Liberty, Metal Gear Solid 3: Snake Eater i Metal Gear Solid: Peace Walker (izašao prvotno na PSP handheld konzoli). Kako se Snake, Raiden, Revolver Ocelot i ostali nose u novom hardverskom okruženju, ostaje nam da vidimo svi zajedno dalje u tekstu.

ZA 545 KUNA..

Za jeftinije pare dobiješ sada sve..i još u boljoj grafici..a samo si trebao pričekati deset godina

Metal Gear Solid 2  je za mene dugo bio jedna jako mistična i nedostižna igra. Na proljeće 2002. godine, u žarkoj želji da istu odigram, skoro sam kupio original verziju. Za one koji ne znaju, to je bilo vrijeme softverskog bezakonja u kojem je bio presedan kupovati original igre s obzirom na razne modifikacije koje su se pružale gamerima. Modifikacija moje konzole ne bi riješila problem igranja ove igre u tom trenutku, pa je puno jednostavnije (i jedino normalno) rješenje  bilo kupovina igre koju sam toliko dugo čekao i želio. Ta je želja bila potencirana poprilično dosadnim ljetom u kojem se malo toga imalo za raditi. Internet je još bio nedostupna idila (barem meni), škola gotova i zaboravljena, vrijeme pakleno vruće, prijatelja na kapaljku, života svugdje, a opet nigdje. Igre kao što je MGS 2 dolazile su, kao i prijatelji koji više vole picigin na plaži nego tvoje društvo (čak i kad imaš konzolu i igre), na kapaljku pa si utuviš u glavu razne argumente kako kao sedamnaestogodišnjak možeš potrošiti 545 kuna koje nisi niti zaradio (nego su ti dane) da popuniš neke praznine sa Snakeom i njegovim cigaretama (kad si već premlad za konkretno pušenje). Kada se malo bolje prisjetim, jedan je od argumenata bio taj da bi bilo bolje protrošiti na igru u kojoj glavni lik puši, nego kupiti tri do četiri šteke Marlbora i trovati se. I to još preko ljeta, kad svi trčkaraju, šetaju, plivaju, upijaju sunčeve zrake. Još jednom sam otišao do trgovine na drugom kraju grada, vidno blijed i uzbuđen, držeći narančasto – sivu kutiju s vizualima sličnima prvom nastavku koji sam igrao na jednom boljem mjestu i u jedno bolje vrijeme. Snakeovo lice se ponekad miješalo sa slikama mojih razočaranih roditelja nakon saznanja da sam potrošio toliki novac za nešto “tako trivijalno”. To je bio prvi put da sam podlegao takvom strahu. Nisam kupio igru te sam odlučio čekati bolje sutra, točno 400 dana kasnije. Dovraga, kako sam kasnio s igrom. A sada, dobivam i tu igru, i njen nastavak, a i još jednu nepoznatu ediciju, sve u paketu…I još boljeg izgleda. Dosta godina je prošlo, MGS se nije promijenio, no igrači jesu. Pa tako i ja. Nekako sam sumnjao da će me igra iznenaditi na način kao što me iznenadio He-Man crtić u kojem sam shvatio da je gluplji nego što je bio kad sam bio puno mlađi. MGS će, vjerujem, imati upravo suprotan efekt. I ponovnim se igranjem upravo to i dogodilo. Kako, što i zašto, nije ni bitno u ovom trenutku. Zašto bi itko još htio znati o tome kako sam sad pametniji nego prije i kako je igra još veće remek-djelo nego što sam mislio da je bila tada? Vrijeme je da krenemo u središte stvari…

THIS IS WHERE WE FIRST MET… I REMEMBER NOW – TODAY IS THE DAY I MET YOU. THAT’S IT.

Metal Gear Solid, kao što mnogi već znaju, je tactical espionage action. U slobodnom prijevodu, riječ je o stealth igri koja podrazumijeva određeno taktiziranje budući da su izazovi u igri prvenstveno konstruirani tako da se s glavnim likom morate šuljati i izbjegavati nadzorne kamere i čuvare, a sve to dolazi i uz puno akcije, ovisno o situaciji o igri. Naravno, pišući zadnju rečenicu osjećao sam se prilično glupo, jer je to mali dio onoga što MGS zbilja jest, a pogotovo dvojka (koji su i naši čitatelji u anketi na Facebooku uvjerljivo proglasili najboljim nastavkom serijala). U trenutku kada je pošlo toliko godina, a o igri se reklo sve što se moglo reći, moramo se bar posvetiti tom HD reizdanju i pokušati se ne osjećati kao da radimo nepotrebnu recenziju. Jer, MGS zaslužuje puno više. No, to je ipak priča za jedan drugi tekst i jednu drugu situaciju.

Jedan pogled na HD Raidena i podmukle golubove koji kakaju po njemu

Bilo kako bilo, MGS 2 je donio velike stvari i promijenio gaming na razne načine. Najzanimljivija i najhrabrija stvar koju je Konami učinio je tajanstvena i dobro skrivana tajna promjene glavnog lika, kojeg ćete upoznati tek nakon prolog-misija koje igrate s „ dobrim starim“ Solid Snakeom. Također, radnja u igri tek postaje lijep uvod u sve ono što se kasnije događa u MGS serijalu: uvodi lika koji je mnogima „čudan“ zbog raznih društvenih obrazaca koje upražnjava kroz igru, a tu je, naravno, i postmoderni pristup samoj igri koji je vidljiv preko čudnih codec razgovora kroz igru.

Sjajna tradicija i dosljednost očuvana je u trećem dijelu, Snake Eateru, gdje vas Kojima vraća prividno u kontroliranje Solid Snakea, iako se zapravo radi o Big Bossu i radnji za vrijeme Hladnog rata 1964.godine. Priča ovog nastavka će vam dati dublji uvid u MGS kanon, otkriti mnoge nove likove i radnje koje će vam biti važne za četvrti nastavak (kojeg, vjerujem, niste planirali igrati prije prelaska prijašnjih naslova).

Unatoč velikim sličnostima s prošlim nastavkom, svaki novi MGS donese neke inovacija, a one su posebno vidljive u Snake Eateru. Kamufliranje unutar prostrane džungle u SSSR-u (u kojoj se odvija većina igre) svakako je jedna od njih. Naime, sada možete prilagođavati boju svoje uniforme kako bi se što bolje uklopili u okoliš, varajući tako svoje protivnike i  eliminirali ih kako ste već i navikli. Tu je i novi bliski sistem borbe koji je dodao malo osvježenja u možda jedini mlaki dio prošlih nastavaka. Stamina meter je također tu, kao i najimpresivniji dodatak, tzv. „injury and treatment sustav“ s kojim sada Snake može biti ozlijeđen na raznim mjestima po tijelu što će imati drugačije posljedice i načine liječenja.

LOOK! Usporedba: – )

Uz sve te novitete dah opet najviše oduzimaju velike borbe sa glavnim antagonistima, radnja kao takva i završna bitka. Naravno, tu su još razne sitnice i detalji koji će oduševiti prvenstveno MGS fanove (Raven?). Unatoč svemu, i dalje me nije prošao stav da je „dvojka“ bolja igra, zbog toga što prequele u većini slučajeva smatram „kupovinom(traćenjem) vremena“, a i igra kao igra je bila laganija od prethodnih (ne računajući The Enda, heh). Bez obzira na sve, MGS 3 je ipak postao neizbježan dio cijelog MGS bez kanona kojeg užitak ne može biti potpun, a to je ipak najvažnije. Upravo zbog tog „popunjavanja užitka“ zanimljiv je i čudan treći naslov u ovom paketu, naslov kojeg se moglo igrati samo na PSP-u i kojeg su, mnogi, propustili. Pitam se, je li bilo s razlogom?

YOU ARE ABOVE EVEN THE BOSS. I HEREBY AWARD YOU THE TITLE OF BIG BOSS.

S Peace Walkerom sam se po prvi put susreo upravo igranjem ove HD kolekcije. Prvenstveni razlog tome je što je Peace Walker igra koja je izašla za Sony PSP 2010.godine. Časopis Famitsu (a i mnogi drugi) pohvalili su igru na veliko, prvenstveno zbog odlične kombinacije raznih komponenti iz prijašnjih nastavaka – od multiplayera iz Snake Eatera, VR misija, trikova iz Portable Opsa i kontrola iz četvrtog nastavka.

Peace Walker je meni, kao jednom davno izgubljenom fanu koji nije imao hrabrosti dati više od 500 kuna za MGS 2, pomalo neobičan, ali i uzbudljiv samim time što je donio poprilično novosti na koje nisam navikao u serijalu. Što se tiče radnje igre, koja je meni daleko najzanimljivija komponenta, opet smo u prošlosti, točnije deset godina nakon događanja u Snake Eateru (što bi značilo 1974.godina). U ulozi smo Naked Snakea (tj. Big Bossa) još jednom, a ovoga puta uza sebe imamo i ekipu “Vojnika Bez Granica” kojima zapravo priča u igri argumentira mogućnost co-op multiplayer načina igranja misija. Nova premisa igre u kojoj upravljate zapravo i svojim kolegama daje dodatnu taktičnost samoj igri, no u ponekim slučajevima ispada sve dosta zbunjujuće, prvenstveno zbog čudnih i malo otežanih kontrola (iako imate više načina za kontrole koje birate na početku igre). Budući da je  zbog navedenih stvari igra drugačija nego glavni naslovi serijala, trebat će vam neko vrijeme da se priviknete na sve novitete, no to svakako ne znači da ćete biti uskraćeni za uzbudljivu akciju, legendarne boss bitke i intrigantnu priču. Kad smo već kod priče, Kojima je ovdje napravio neke inovacije, te je eksperimentirao sa ”stripovsko-animiranim” sekvencama koje su lijepo osvježenje, a u mnogim slučajevima su kraće, brže i sadržajnije nego u MGS-u 2 i 3. U svakom slučaju, dosta je bitno da je i ova igra uključena u ovaj komplet čime će mnogi MGS igrači dobiti jedan novi proizvod (ako nisu posjedovali PSP) i time svoj novac utrošen na ovu kolekciju učinili još isplativijim.

KAKO OCJENITI?

Igre koje izlaze u HD reizdanju mnogima mogu biti teške za recenzirati, a i često se čini kao traćenje prostora opisivati legendarne igre još jednom samo zbog činjenice što su izdane u novom ruhu. S tim na umu, zaboravite da je ovo ocjenjivanje samo igara koje se nalaze u tom HD izdanju. God of War, Jak and Daxter, Silent Hill, Metal Gear Solid, svi ti naslovi su u približno istoj „kaši“ iz koje moraju producirati prvenstveno isplativost (da igrači za utrošene novce dobiju kvalitetan proizvod koji se prožima od kvalitetne izvedene stare igre u HD-u), da dobiju dodatan sadržaj vrijedan kupnje te da igra bude uistinu odlična i da je vjerno prezentirana u novom ruhu (od izbornika, samog pristupa, ispravljenih mogućih bugova i slično). Neke igre su u tim komponentama malo podbacile (God of War zna biti dosta bugovit, Tekken Hybrid je jednostavno nelogičan iz raznih aspekata), a neke briljiraju od početka do kraja. Od prezentacije, grafike, cjelokupnog paketa koji se prodaje, cijene i isplativosti. Seminalan primjer za takvu kombinaciju je Metal Gear Solid HD Collection. Legendarna igra je sad vlasnik i najbolje HD kolekcije PlayStation klasika koja je zaposjednula naše PlayStation 3 konzole. Iako nije najnoviji naslov i svakako nema impresivnu grafiku, MGS se sa svojim starijim naslovima odlično nosi s vremenom, a radnja je i nakon toliko godina još uvijek ispred i ovog našeg vremena. A u ovom našem vremenu svakako postoji opet neki momak ili cura koji će za vrijeme ovog ljeta maštati o MGS-u i imati u posjedu novac da ga kupe, no peći će ih krivnja i strah za toliko utrošeni novac. No, za razliku od onoga plašljivog Zlatka, novoj generaciji preporučujem da stisnu zube i kupe ovaj naslov. Pružit će vam se nešto puno više nego što se nama prije pružili. Uživajte svi skupa u konspiracijama, ratovima, međuljudskim odnosima te umjetničkim pristupima i stilovima kojima MGS obiluje. Jer, što budete stariji još više ćete shvaćati i uživati u ovoj igri. Koja će teško ikad postati zanemarena.

 Igru ustupio Videotop. Hvala!