Metal Gear Solid V: The Phantom Pain jedna je od onih sjajnih igara koja je podigla mnogo prašine, ali ne zato što je sjajna (a doista jeste), već prvenstveno zbog kontroverznog razlaza između Konamija i Hidea Kojime koji je uslijedio prije samog izlaska igre. Upravo zbog cjelokupnog događaja i nepravde koju je Konami učinio prema Kojimi, veliki broj fanova je u neku ruku i digao ruke ne samo od Metal Gear Solid V: The Phantom Paina već i od cijelog Metal Gear Solid serijala, no to nije omelo Konami da nastavi ovu legendarnu franšizu.

Naravno, rijetko tko je posumnjao da će Konami tako lako odustati od ove velike franšize, ma koliko Kojima značio za istu, no isto tako, rijetko tko je očekivao da ćemo prilično brzo nakon izlaska MGSV vidjeti najavu nove Metal Gear igre. Da stvar bude još bizarnija, malo tko je očekivao da će nam nova igra stići u paketu s mutantima, zombijima i sličnim karakondžulama. O da, za slučaj da ste prespavali protekle dvije godine, Konami nam je spremio potpuno drukčije Metal Gear iskustvo, survival spin-off po imenu Metal Gear Survive. Što je zapravo Metal Gear Survive i možemo li ga uopće posmatrati kao dio velikog Metal Gear kanona?

Što se krije iza MGS maske?

Pitanje je li Metal Gear Surviveu doista mjesto u iznimno bogatom i sjajnom MGS kanonu, protezat će se tijekom cijele ove recenzije, no uvjeravam vas, s velikim razlogom. Prvo, jer radi se o igri koja, bez obzira što je spin-off koji u sam serijal smjelo donosi nešto novo, na prvu, na drugu, a bogami i na treću, izgleda kao identična preslika Metal Gear Solida V, a drugo jer istovremeno donosi toliko nelogičnosti i nepotrebnosti koje bi hardkor fanove serijala mogle pošteno iznervirati i uvrijediti.

Hm, ovo nam liči na Metal Gear Solid V..

Metal Gear Survive (bezbroj puta su mi prsti sami pobjegli pa sam napisao Solid umjesto Survive..) definitivno liči na MGSV, no zagrebete li po njemu malo dublje, ipak vas očekuje nešto dručije, impresivnije ali ujedno i znatno iritantnije igraće iskustvo.

Metal Gear Solid igre oduvijek su bile poznate po kompleksnoj priči koja se vrlo često doticala brojnih tematika koje je intrepretirala iz svoje, prilično dubokoumne i kompleksne perspektive. Tijekom svih ovih godina, Hideo Kojima nam je u više navrata plasirao sate i sate kompleksne naracije ispunjene raznoraznim militarističkim i filozofskim ideologijama, gotovo stalno u granicama (nad)realnosti, no nikada dosad u serijalu nismo vidjeli crvotočine, mutirane kreature i interdimenzionalna putovanja. O da, za slučaj da ste doista prespavali proteke dvije godine i da nigdje niste naletjeli na bilo što Metal Gear Survive related (pod pretpostavkom da doista ne znate ni to da Hideo Kojima više nije dio Konamija i Metal Gear franšize), u pitanju je open world horror akcija s prenaglašenom survival komponentom i kristalno jasni MGSV derivat čija je usporedba najbliža s Red Dead Redemptionovom Undead Nightmare ekspanzijom – dakle, radi se o igri čiji je setting gotovo isti originalnom prijedlošku, no s horrror anakronizmom koji uključuje zombije, tj. mutirane kreature koje su samo jedan od aspekata koji vas mogu koštati glave.

Resident Evil prijatelju, jes to ti?

Naime, prilično dosadnjikava priča koju nam ovaj put isporučuje neki tamo sasvim drugi Konamijevac, nadovezuje se na onu iz Metal Gear Solid V: Ground Zeroes te se odvija odmah nakon događaja iz upravo spomenutog MGSV prequela. Naš glavni protagonist, kojeg od glave do pete možemo sami kreirati i customizirati, jedan je od onih koji su preživjeli napad na matičnu bazu, da bi ubrzo potom završio u potpuno novom paklu. Nakon što biva uvučen u crvotočinu koja se pojavila iznad same baze, naš novi glavni protagonist, inače potpuno obični vojnik, završava u alternativnoj dimenziji prepunoj užasa kakvog nije mogao ni zamisliti. Alternativna dimenzija poznata pod imenom Dite, odnosno „zemlja iza crvotočina“, gotovo da je identična normalnom svijetu, s tim da je naseljena raznoraznim mutiranim kreaturama koje je Konami odlučio nazvati Wandererima (vjerojatno zato što lutaju bespućima alternativne dimenzije…), a vrlo brzo nakon što postanemo svjesni što se događa, otkrivamo kako nismo jedini koje je zadesila slična sudbina te da je kroz isti (ili uglavnom znatno gori) tretman prošao i cijeli odred koji je nestao nakon što je poslan da prikupi što više informacija o ovoj misterioznoj dimenziji. Stoga je na nama, da doslovno preživimo sve strahote koje Dite krije, da pronađemo i skupimo sve potrebne informacije i spasimo preživjele te naravno, da se na kraju uspješno vratimo kući, no do našeg konačnog cilja očekuje nas prilično mukotrpan posao.

Priča, kao što možete vidjeti, djeluje i više nego isklišeizirano, no ma koliko na prvu djelovala banalno, u biti je mnogo gora te je ispunjena jednako dosadnim dijalozima i još iritantnijim likovima, a svi znamo da je upravo ovaj segment bio jedna od najjačih karika svih dosadašnjih MGS igara. Ovdje je priča, nažalost, ubačena čisto da upotpuni cjelokupni novi gameplay koncept, koji ipak donosi znatno dublju kompleksnost nego što nam se na prvu čini. Ovdje je sve ipak vrti oko pukog preživljavanja, doslovno..

Kako preživjeti Dite?

Metal Gear Survive nije klasična akcijska avantura kakve su bile sve dosadašnje igre iz serijala, već se ovaj put radi o pravoj survival igri s horror elementima. Istina, sam osnovni gameplay concept igre prilično je sličan onome iz MGSV, no sve to pada u vodu onog trenutka kada shvatimo koliku kompleksnost donosi iznimno agresivan survival aspekt igre.

Lutanje u potrazi za resursima i stvačicama za preživljavanje, zna biti vrlo intenzivno i icrpljujuće

Naime, da Dite baš i nije mjesto gdje biste otišli na godišnji odmor, uvjerit ćete se vrlo brzo nakon nešto sporijeg početka igre, kada se pred vama otvori more kompleksnih elemenata preživljavanja koje moramo konstantno pratiti želimo li napredovati kroz igru. Glad, žeđ, umor, samo su neki od elemenata koji će nas konstantno držati u stanju pripravnosti, jer tijekom naše igre moramo konstantno paziti na svaki od ovih aspekata budući da isti opadaju vrlo brzo zbog čega smo stalno primorani na potragu za resursima, hranom, vodom i drugim potrepštinama koje život znače. Non stop je potrebno paziti na mjerače našeg fizičkog stanja, koje konstantno opada, a što smo slabiji, slabije vidimo, slabije se snalazimo u prostoru, sporiji smo te smo zantno lakša meta kreaturama koje vrebaju iza svakog kuta, a čak i ako nas one ne srede, sredit će nas upravo neki od gore navedenih fizioloških elemenata, stoga igra od nas zahtjeva da stalno budemo na oprezu, da lovimo životinje, tražimo vodu i druge resurse, craftamo opremu i oružje, da gradimo svoju bazu pa čak i da razvijamo agrikulturu te da preživjelim likovima koje usputno nalazimo dajemo određene radne zadatke koji vode daljem razvoju naše baze. Naravno, bazu je potrebno i braniti od navale Wanderera i raznoraznih protivnika, a to činimo postavljanjem zamki i boreći se direktno s njima.  U biti, sve izgleda kao jedan veliki grinding process, no u ovom slučaju obavezniji nego u većini igara sličnog koncepta, jer bez stalnog grinda, nema ni napretka, a svi znamo koliko grinding može biti naporan…

Povratak na checkpoint za 3, 2, 1..

I dok cijeli osnovni koncept već sam po sebi djeluje vrlo izazovno, pravi izazov čeka nas tek kada se otisnemo u Dust, posebne toksične reone koji kriju višestruko korisnije iteme, potrepštine i nagrade, ali i srazmjerno veću opasnost koja nam stiže u vidu pješčanih oluja i višestruko opasnijih kreatura koje vrebaju, što u kombinaciji s vrlo rijetkim checkpointima zna biti prilično demoralizirajuće, osobito što se u igri vrlo lako gine te da nas svaka smrt vrlo često zna vratiti i sat vremena igranja unatrag. Upravo zbog toga, Metal Gear Survive je igra koja se igra s konstantnim oprezom i dobro razrađenom taktikom, jer srljanje se ovdje definitivno ne isplati, a svaka greška skupo se plaća. Sam gameplay nam u igri nudi dva pristupa, stealth i direktnu akciju, a sukladno svemu gore napisanom, već vam je jasno koji od navedena dva pristupa donosi više uspjeha. Osim fizioloških i environmentalnih opasnosti, opasnost nam naravno stiže i od strane Wanderera koji, iako ne vide, baš poput Clickera iz The Last of Us, imaju vrlo dobar razvijen sluh, što nas nadalje tjera na često šuljanje i izbjegavanje ili tihu eliminaciju istih. Arsenal u igri sastoji se od hladnog i vatrenog oružja, s tim da je municija za vatreno oružje prilično rijetka i skupa poslastica, pa se najčešće protiv Wanderera borimo melee oružjem, a borba sama po sebi vrlo je zadovoljavajuća, no ukoliko se nađete okruženi protivnicima, znajte da vam povratak na zadnji checkpoint ne gine.

Kad može EA, zašto ne bi mogao i Konami? Naravno, govorimo o miktrotransakcijama…

Metal Gear Survive također nudi i prilično zabavan co-op režim način igranja, u kojem zajedno s još tri igrača uglavnom odbijamo valove nasrtljivih protivnika te na taj nešto lakši način pokušavamo doći do pojedinih nagrada koje nam mogu poslužiti u daljem igranju. Igra je sama po sebi, kao što ste mogli i zaključiti, vrlo izazovna, no Konami ju je, prateći “moderne trendove “ odlučio olakšati prilično bezobraznih miktrotransakcijskim rješenjima. O da, ni Metal Gear Survive nije odolio ovom sramotnom “money milkingu” koji je ovdje toliko izražen da jednostavno zaslužuje da ga se obaspe drvljem i kamenjem, a o kolikoj dozi bezobrazluka se radi najbolje govori činjenica da nam je u igri dostupan samo jedan save slot za jednog lika te da nam je Konami “velikodušno” omogućio da svaki dodatni slot kupimo za $10. Bilo kakav dodatni komentar za takvo što, doista je suvišan, zar ne?

Isto kao MGS V…

Još jedan aspekt u kojem je Konami krenuo linijom slabijeg otpora, tiče se same prezentacije igre. FOX engine je zaista sjajan grafički pokretač čije smo čari mogli vidjeti još u MGSV, no Konami je očito zaboravio da je od izlaska spomenute igre prošlo nešto više od dvije godine. Istina, Metal Gear Survive ne izgleda loše, FOX engine i dalje briljira no mišljenja sam da se i prilikom produkcijskog procesa igre uglavnom pristupili reciklaži MGSV sadržaja uz tek nekoliko varijacija kojih je ipak nedovoljno. Slična je situacija i sa zvučnom komponentom igre koja je solidna, no ipak daleko od one iz MGSV. Na priču više nećemo trošiti riječi, samo ćemo spomenuti kako je u igri znatno manje animacija nego u MGSV, što će za neke smatrati korak naprijed (vjerujem da nema ni MGS fana kojem Kojimine predugačke animacije barem jednom nisu prisjele..).

FOX engine je sjajan, što se ne može reći za kreativnost i originalnost developera

I dok su pojedini tehnički elementi ostali zaglavljeni u nekoj prošloj vremenskoj dimenziji, dizajn čudovišta u igri ipak zaslužuje sve pohvale, a kako i ne bi kada je na njima radio vizionar Masahiro Ito, poznat po svojim grotesknim kreaturama iz prvih triju Silent Hill igara. Ipak, čak ni njegove sjajne kreacije ne mogu isprati pomalo gorak ukus u ustima, nastao prilično površnim pristupom kojim se Konami poslužio prilikom razvoja ove igre.

Pa dobro, jel’ ovo Metal Gear ili nije?

Mnogi će se složiti s tvrdnjom kako Metal Gear Survive ne bi trebao biti dio MGS kanona. Štoviše, mnogi će se složiti s mojom tvrdnjom kako bi ova igra možda i bila mnogo bolja i primamljivija da ne nosi naziv Metal Gear, odnosno da je radije izašla kao samostalna, potpuno nova franšiza nego kao nešto što nosi naziv jednog od najpoznatijih i najpopularnijih gaming serijala ikada, jer ovo što smo u konačnici dobili, moglo bi zasmetati priličnom broju MGS fanova, unatoč nekolicini vrlo dobrih ideja i sjajno implementiranom survival sustavu, kakav nemaju ni neki od najvećih pripadnika ovog relativno mladog podžanra.

Ukratko, radi se o naslovu kojeg mnogi neće nikada odigrati, što iz revolta prema Konamiju zbog „slučaja Kojima“, što zbog brojnih Konamijevih nelogičnih poteza manifestiranih u vidu krize identiteta same igre, njene narativne besmislenosti i naravno nemilosrdnih i zaista nepotrebnih mikrotransakcija, no s druge strane, zanemarite li naziv igre i brojne reference koje se direktno odnose na MGSV te Metal Gear Survive pogledate nekim drugim parom očiju koji vidi samo bezimeno survival iskustvo, a pri tome ste ljubitelji ovog žanra koji svoje mjesto pod suncem uglavnom traži posredstvom Early Access programa,  igrajući ovo ostvarenje mogli biste se čak i ugodno iznenaditi. Nažalost, vjerujem kako je ipak više onih faktora koji govore kako se radi o prilično beznačajnom naslovu kojeg će cjelokupna gaming scena vrlo brzo zaboraviti.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.