Zamislite da ste na otoku, pokušavate pronaći lijek za bolest koja lagano napreduje i koja će vas s vremenom ubiti, a uz sve to progoni vas zvijer koju ne možete ubiti. Nekako dovoljno da se osoba osjeti beznadno. Ali ovdje to nije opcija… Ovdje morate preživjeti. U biti jedina stvar u Miasmati je kako preživjeti unatoč svemu što je protiv vas.

Ljudska znatiželja

Svako malo na tržištu nezavisnih igara se pojavi dragulj kao što je Miasmata. Igra koju niste očekivali, koja vas uvuče u svoj svijet bez ikakvih problema. Napravi stvari koje razvikani proizvođači s ogromnim budžetima nisu uspjeli napraviti. Premisa igre je jedino vaša volja za preživljavanjem. Ne postoje nikakvi tutorijali, nitko vas neće voditi za ručicu i reći što trebate raditi. I to je ono što vas na prvu uvuče. Ništa nije objašnjeno i na vama je, ako ste imalo znatiželjni da otkrijete što se događa u vašem svijetu. Postoji priča koja objašnjava zašto ste na tom otoku i to je sve. Ostalo ovisi o vama.

Kao znanstvenik koji boluje od smrtonosne bolesti vaš je zadatak da pronađete lijek kojim ćete se izliječiti. U tome ćete se koristiti otočnom florom. Cvijeće, trave, gljive i ostali prirodni resursi su vam na raspolaganju, a na vam je da shvatite kako ih najbolje iskoristiti. S vremena na vrijeme ćete pronaći nekakvu pisanu poruku koja nešto nagovještava, ali i dalje jedini način da završite igru je da istražujete i eksperimentirate. Simptomi vaše bolesti se javljaju redovito, tako da se nikad ne možete opustiti i zaboraviti vaš cilj. Nužno je i piti svježu vodu koja donekle obuzdava vašu bolesti.

Na samom početku ste slabi, ne znate plivati, stamina se troši vrlo brzo na najednostavnijim zadacima kao što su trčanje, a naoružani ste samo s kompasom i mapom. I sad će netko pomisliti, imam kartu, nije problem. Ali stvari u Miasmati ne funkcioniraju baš tako. Da bi vaša karta bila korisna sami morate označavati mjesta, orijentirajući se po prirodnim točkama. Pametni ljudi to zovu triangulacija i to je jedini način na koji popunjavate kartu.

Prva zgrada u igri na koju ćete naići je napušteni laboratorij, u kojoj ćete analizirati sve što skupite u divljini. Zanimljivo i prilično realno i bezopasno za razliku od prikupljanja samih stvari za analizu. I nema tu kombinacija, kao što smo navikli u ostalim igrama, ovdje je to prilično razrađeno i dosta kompleksnije. Neću vam kvariti doživljaj jer je samo eksperimentiranje, jedan od najzanimljivijih dijelova igre.

Nismo sami…

Odmah vam je dano do znanja da otok nije vaš i da ste vi uljez. Otok je dom biću koje izgledom najviše sliči tigru uz neke male modifikacije.  S tehničke strane umjetna inteligencija je odrađen odlično. Biće vas prati po mirisu, sluhu i naravno ako vas primjeti. Cijelu igru morate biti na oprezu, jer vi sami ste bezopasni. Možete ga preplašiti, eventualno, ali ozljediti i ubiti nikako. I tu dolazimo do onog što ova igra tako dobro radi. Taj osjećaj bespomoćnosti i straha, a s druge strane potreba da prevladate taj strah, jer jedini način na koji možete preživjeti je konstanto istraživanje i skupljanje, a konstantno se provlači ta misao da vam je svaki korak možda i zadnji. Odlično zamišljeno i sprovedeno u samu igru. Igre poput ove koje u vama bude one najosnovnije, slobodno mogu reći primarne instinkte su rijetkost i kad se nađu na tržištu jedino dobro što možete napraviti je kupiti igru i biti čovjek, sa svojim strahovima, nesigurnostima i voljom da preživite. Pronalazak biljke koju trebate, ulazak vaših bližnjih u sobu i čudni pogledi i neugodna pitanja, zbog čega se dereš i zašto si tako odsutno sretan za večerom. A ti njima pokušaj objasniti, da si pao niz planinu, gadno se ozljedio, pronašao cvijet kojim si se uspio izlječiti, pobjegao od bića, tako što si ga pogodio bakljom u oči i uz sve to nabasao na nož. Trenutci poput ovih me sjete zašto sam gamer.

Tehničke začkoljice….

Miasmatu su razvila dva brata, u enginu koji su sami napravili. U današnje vrijeme, hrabar potez, vrijedan divljenja. Sama grafička strana igre je solidna, uzimajući u obzir igrino indie podrijetlo. Opet stvari nisu savršene i najgora stvar je što utječu na sam gameplay. Pop up, iskorištavanje tekstura koje ste vidjeli već milijun puta, na drugim dijelovima otoka, frame rate koji divlja i voda koju trebate preplivati i koja je do koljena, ali i dalje postoji mogućnost davljenja. I samo da napomenem par puta mi je se igra srušila, onako baš drsko.  S druge strane, sam interface igre je napravljen odlično i pridonosi ugođaju. Sve što vam treba nalazi se u vašem dnevniku. Tako jednostavno, a tako ogroman učinak na samu atmosferu.

Vrijedi li preživjeti…

Miasmata je definitivno unikatno igraće iskustvo. Unatoč svim problemima koje ima s tehničkom stranom, uspijeva imati odličnu atmosferu i ponuditi igračima osjećaj zadovoljstva i postignuća tijekom igranja.  Igre poput ove su pravi mali dragulji koje se isplati imati u vašoj kolekciji. Bez obzira na žanr koji volite, Miasmata je definitivna preporuka i jedna od najorginalnijih i najatmosferičnijih igara prošle  godine.