Veliki broj video igara zasnovanim na Tolkienovom LOTR literarnom djelu često je stavljan na nož od strane ogromne vojske fanova koja ne tolerira poluproizvode koji su uglavnom sklepani na silu samo kako bi iskoristili popularnost franšize i zgrnuli silni keš, usputno ostavljajući te iste fanove bijesnima i ogorčenima zbog skrnavljanja franšize i bezobraznog iskorištavanja iste. I dok su ti fanovi u većini slučajeva bili u pravu, bilo je dosad i nekoliko veoma dobrih izuzetaka koji su tim istim fanovima nabacili pitomi smiješak na lice, a svakako  najbolji i najsvjetliji primjer bio je Middle-Earth: Shadow of Mordor, kec iz produženog zajedničkog rukava Warner Brosa i Monolith Productionsa, koji je bio ujedno bio i jedno od najvećih i najugodnijih iznenađenja 2014. godine.

Nesumnjiva popularnost i kvaliteta ovog višestruko nagrađivanog open world akcijskog RPG-a, koji se ujedno okitio i brojnim titulama „igre 2014. godine“ sama po sebi je značila da ćemo sasvim izvjesno vidjeti njen nastavak. Na njega smo čekali pune tri godine, a sada kada je isti konačno vani, vrijeme je da vidimo je li se isplatilo čekati na njega. Krenimo redom…

Opet onaj Talion…

Već u Shadow of Mordoru svjedočili smo nešto drukčijim idejama scenarista koji su si kreirali određenu dozu slobode prilikom pisanja priče igre, ostavivši veći dio sadržaja iz LOTR univerzuma netaknutim usputno stvorivši novu priču i novog glavnog protagonista. Istim korakom nastavili su i u novoj igri s još hrabrijim odstupanjem od Tolkienove priče, nudeći nam potpuno novu perspektivu na neke od događaja koji su prethodili onima iz Gospodara prstenova.

Opet ova dvojica…

Podsjećamo, radnja Shadow of Wara odvija se između Hobbita i Družine prstena te nastavlja točno tamo gdje je prva igra antiklimaktično stala. Opet ćemo se družiti s palim rendžerom – utvarom Talionom i njegovom drugom stranom, vilenjačkim kovačem Celebrimborom, koji odlučuju iskovati novi prsten moći kako bi pomutili Sauronove planove i spriječili ga da zavlada cijelim Međuzemljem.

Nećemo više spoilati ionako pomalo besmislenu priču koja sama po sebi krije određene spoilere budući da znamo kako počinje priča Gospodara prstenova te da je Talionova i Celebrimborova avantura samo još jedan neuspjeli pokušaj, no unatoč svemu tome ista ipak donosi zadovoljavajuću konkluziju jedne sage i zaokružuje ovu priču. Ipak, nemoguće je zažmiriti na oba oka povodom nekih egzibicija vezanom za sam LOTR lore i njegove likove kojih ima jako puno i kojima su se autori očito trudili igru natrpati referencama koje vas jednostavno tjeraju da se prisjetite tih likova (samo ću spomenuti dobro poznatog pauka Šelobu koja je ovaj put manifestirana kao seksi pripadnica ljepšeg spola, a tu su i Witch King pa i sam Sauron, a jedini od svih tih likova koji ima smisla za cijelu priču jeste Gollum, koji je ipak ovdje i dalje nebitan..). Upravo zbog svega toga, unatoč prebogatom i zaista neiscrpnom Tolkienovom književnom prijedlošku, ovolika odstupanja od istoga ipak za priču predstavljaju manji korak unatrag, jer mnogo toga ipak je moglo i pametnije biti riješeno. No, što je tu je, ta ista priča uz zabavan gameplay natjerat će nas da uz Shadow of War provedemo od 15 do 40 sati slobodnog vremena, ma koliko mi bili razočarani nekim stvarima. O da, gameplay je i dalje jednako zabavan, ponajviše zahvaljujući odličnoj borbi i još boljem Nemesis sistemu, no to je već priča za iduće poglavlje…

U boj braćo orci!

I opet taj sjajni Nemesis…

Baš kao i njegov prethodnik, i Middle-earth: Shadow of War je open world akcijski RPG koji počiva na veoma dobroj borbenoj komponenti i čuvenom Nemesis sistemu, ovaj put obogaćenima za još nekoliko zgodnih noviteta.

U usporedbi s prošlom igrom, Shadow of War je u svakom pogledu veća, bogatija i kompleksnija igra. Sam (polu)otvoreni svijet igre sastoji se od pet velikih regija, koje se protežu od samog srca Mordora i vulkanskog Gorgorotha, preko snijegom okovanih planinskih vijenaca koji kriju utvrdu Seregost pa sve do mračnih voda jezera Nurnen. Cijelo područje slobodno je za istraživanje te krije bezbroj zadataka i misija, ali i orkovskih plemena i njihovih fantastično okarakteriziranih kapetana koji jedva čekaju da ukrste mačeve, koplja i sjekire s našim glavnim protagonistom, a možda i da mu se pridruže u njegovoj misiji skupljanja vojske za veliku bitku sa Sauronom.

Eh ti izbori, svaki s drukčijim posljedicama..

Upravo zahvaljujući novoj, znatno unaprijeđenoj inačici Nemesis sistema, svaka naša borba s orcima postaje nezaboravna, a situacije u kojima se nalazimo nakon pobjede ili poraza od nekog orka dalje vode do novih zabavnih događaja – primjerice, s jednim orkovskim kapetanom tijekom igre susreo sam se nekoliko puta, prvi put uspio se nekako spasiti od moga mača, a drugi put kad smo se susreli, znao je sve moje fore prilikom borbe te mi je žestoko parirao i namlatio me, nakon čega je unaprijeđen. Naš treći susret ipak je završio u moju korist, no cijela situacija samo je jedna u nizu onoga što nas očekuje tijekom igre.  Te iste orkovske kapetane moguće je regrutirati u svoju vojsku  te ih poslati u izvidnicu, izdati im naredbu da naprave zasjedu protivnicima ili recimo da opljačkaju određenu lokaciju, a i to je samo djelić onoga što nova inkarnacija Nemesis sistema nudi. Zapravo, Nemesis sistem je ogromni neiscrpni sandbox prepun orkova i drugih beštija koje jedva čekaju da vas uspokoje ili postanu vaši podanici, ali i misija koje su ipak pomalo loše struktirirane i repetitivne zbog čega znaju nakon izvjesnog vremena malo i dosaditi, no i kada dosade, tu je i dalej sjajno koreografirana i iznimno brutalna borba u stilu one iz Arkham igara, uz dodatnu mogućnost stealha i borbe s distance.  Uz znatno kompleksniji i veći skill tree i brojne RPG elemente i nadogradnje koje nam sada omogućuju još više bravura tijekom igranja, tu je i još jedan zgodan dodatak – poprilično zabavna opsada i obrana utvrda u igri, koja u igru unosi dodatne strateške i taktičke elemente, a koja u kombinaciji s našim vođstvom nad proizvoljnom okrovskom škvadrom zna biti zaista originalna i svaki put drukčija.

One siege to rule them all

Gameplay generalno u igri funkcionira besprijekorno, no ni Shadow of War nije ostao  jednoj od najvećih boljki današnjice – famoznim mikrotransakcijama i sve češćim loot boxovima kojima u single player igri koja košta $60 zaista nije mjesto. Shadow of War, kao ni prva igra, uopće nije laka igra, no da nam je potrebna određena lutrija kako bismo otključali ponekog Epic ili Legendary orka koji bi nam dobro došao u našoj armi, baš i nije. Neka hvala,  radije ću igrati igru s ionako ogromnim izborima koje mi ista nudi te pokušati sklopiti svoju vojsku na pošten način, nego dodatno puniti džepove novaca uvijek gladnih izdavača. Mikrotransakcije jesu prisutne u igri, no na sreću svih nas, nisu obavezne i sve se da sustići i napraviti standardnim igranjima, stoga ćemo ovaj segment ocijeniti samo s malim minusom umjesto onog velikog, a sada idemo vidjeti što je s prezentacijskom strane igre…

Loot Boxovi i kockanje – neka, hvala, zaista nisam zainteresiran

I opet odlična produkcija..

Shadow of War je jedan od onih naslova kod kojih je cijeli tehničko – produkcijski posao odrađen onako rutinski, bez pretjeranog riskiranja i odmicanja od već provjerene forme. Sukladno tome, dobili smo ostvarenje koje je svakim svojim tehničkim aspektom slično svome prethodniku. S grafičke strane, Shadow of War izgleda korektno, ali nekih većih pomaka u odnosu na original baš i nema. Istina,  teksture su sada nešto bogatije i sve je šarenije i nekako blještavije, no ove godine imali smo priliku vidjeti popriličan broj igara koje izgledaju mnogo bolje. Ono što svakako treba pohvaliti jeste znatno bolji dizajn lokacija, kojih je u odnosu na prvu igru znatno više, no najveće zvijezde tehničkog segmenta igre jesu fantastično dizajnirani orci i njihovi odlični voice overi (zaista nebrojeno mnogo puta ćete se oduševiti susretom s nekim od orkova, što zbog njegovog dizajna, što zbog njegovog karaktera), kao i epska glazbena podloga koja svakim svojim taktom u cjelosti odgovara LOTR settingu.

Dizajn likova za svaku je pohvalu, a tek njihovi karakteri…

Moćna produkcija iz koje je vidljivo da je u razvoj igre ulupan popriličan broj šuškavih papirića prisutna je u svakoj pori ove igre, no jednostavno ne mogu se oteti dojmu da je to u 2017. godini, čak tri pune godine nakon izlaska originala, ipak trebalo i moralo biti još bolje.

I opet hit, no ne i igra godine

Middle-earth: Shadow of War možda nije donio toliki broj noviteta i poboljšanja u odnosu na svoga prethodnika, no opet, uspio nam je isporučiti paket u kojem je svaki segment dodatno ispoliran i dorađen taman toliko da se ovo ostvarenje još jednom nađe među najboljim i najzapaženijim igrama godine. Naime, glavne zamjerke idu priči koja nije u rangu s Tolkienovim djelima, repetitivnosti misija kao i mikrotransakcijama kojima u ovoj igri zaista nije mjesto, no opet, iznimno zabavna akcija uz sjajnu borbenu koreografiju i neprikosnovenu novu inačicu fascinantnog Nemesis sustava i svega što isti donosi, dovoljni su razlozi da se još jednom izgubite u mordorskim bespućima i još jednom pokušate Sauronu (uzaludno) pomrsiti konce.