Kao veliki fan serijala i osoba koja je igrala ovu franšizu od samih početaka moram priznati da sam se razveselio najavi ove ekspanzije. Od samih početaka igra je uvijek imala svoj neki štih, bila je svojevrsni hibrid između RPG-ova i strategija, prema tome privlačila je i specifičnu publiku. Iako nikad nije bila savršena, igrači koji su dopustili da ih uvuče u svoj svijet, ostajali su vjerni sa svakim sljedećim nastavkom. Zabrinjavajuća stvar je što je sa svakim novim nastavkom igra postajala sve zatvorenija prema novim igračima i sama ograničavala svoju publiku. Bilo je sve teže ući u svijet Heroesa, ako niste bili uz igru od početka. Neki će pozdraviti ovu odluku, ali činjenica je da ograničavanjem publike, postoji mogućnost da se serijal prekine zbog neisplativosti. Osobno ne bih baš volio da to bude slučaj, jer igre poput ovog serijala ne dolaze baš često na tržište. Najnovija iteracija serijala je zabavna, adiktivna,  ali isto tako nudi nam sve ono što nam je smetalo u prijašnjim nastavcima. Shades of Darkness dolazi pred gamere u istom ruhu kao i nastavak broj 6, s nepromjenjenom igraćom mehanikom, težinom zbog koje će vaš najdraži miš poljubiti zid u roku od par sati i to više puta i obiljem bugova koji su bili tu i prije i koji vrlo često ovu relativno tešku igru mogu učiniti još težom.

Nekima će Shades of Darkness biti pretežak

Shades Of Darkness je standalone ekspanzija, koja nam donosi dvije nove kampanje. U prvoj dobivamo novu rasu; Dark Elves, a u drugoj igramo kao frakcija Necropolisa. I sve je to divno i krasno, cijela ekspanzija se bazira na ideji da igramo kao mračni i zli likovi, što osobno pozdravljam. Dosta mi je što u stvarnom životu moram biti dobar, barem u igrama želim mogućnost da budem zao i okrutan. Definitivno sam se najviše zabavljao kad bi u igrama dobio priliku da budem gad i kad nije uvijek sve smijeh i cvijeće, a kad lik s kojim ja igram hoda po toj tankoj moralnoj granici koju se ne usudimo olako prelaziti u stvarnom životu. Problem nastupa kad shvatite da je priča tako slaba, da vam se nakon prve animirane sekvence jednostavo nameće samo po sebi preskakanje svih ostalih dijelova koji imaju veze s pričom. Iako cijeli serijal ima relativno kvalitetnu pozadinu, izgleda da je ovdje priča ubačena samo da popuni vrijeme između borbi i to na poprilično jeftin način. Nabacivanje klišeja i generičkih fantasy epskih trenutaka čak će i najgorljivije fantasy fanove natjerati da nezainteresirano odmahnu rukom. Sve je to već viđeno, već smo u mnogo slučajeva bili u sličnim situacijama, sa istim zapletima i istim ishodima. Nenadahnuto, neinspirirajuće i istog trenutka zaboravljeno. Ako ste kojim slučajem novi igrač nemojte se uopće truditi da pohvatate konce priče, jer nećete uspijeti, jer kao što sam već napomenuo priča ne služi ničemu osim da poveže dvije borbe jednu s drugom. Ne želim se ponavljati, ali učinite sebi uslugu i preskočite priču kompletno.

Dark Elves inačica Rivendella

Gameplay je identičan prijašnjim nastavcima. Strategija na poteze sa izraženim RPG elementima. Svi veterani serijala će biti na domaćem terenu, ali isto tako za sve njih ova ekspanzija ne donosi nikakve novitete osim nove rase. Dobili smo i nešto novih jedinica i nešto novih sposobnosti, ali stvarno ništa zbog čega bi trebali biti pretjerano oduševljeni. Ipak za sve ljubitelje serijala mogućnost da igraju kao Dark Elves je dobrodošla promjena, a i sama ideja da budemo zli mijenja način gledanja na igru. S druge strane kad pogledamo kakve novitete ekspanzije za pojedine igre donose ovo nam se može učiniti škrto i premalo. Nove mape koje dolaze s ekspanzijom su ogromne,  pogotovo kad igrate kampanju za vilenjake, jer osim što igrate na površini, zalazite i u podzemlje tako da mape dvostruko veće, gledajući čisto s tehničke strane.

Sam gameplay nije se mijenjao – identičan je onome iz prethodnih igara

Za prelazak pojedinih mapa bit će potrebno uložiti dosta vremena, tako da se nemojte začuditi kad shvatite da ste na jednoj mapi potrošili više od 3-4 sata. Dakako to ovisi i o vašem stilu igranja, ali i o težini igranja koju odaberete. Prije nego počnem priču o težini igranja, moram primjetiti da iako ne donosi mnogo novih jedinica, Shades Of Darkness s jedinicama koje imate na raspolaganju pridonosi tom osjećaju da ste zli i da svijet kojim prolazite nije veselo mjesto. Štoviše dosta puta će vam se dogoditi da zbog nekih sitnica na mapi gledajući u vaše jedinice osjetite što znači biti stvarno zao. Tome pridonosi i asortiman koji imate na  raspolagajnu a to su tihi i po potrebi nevidljivi ubojice, krvožedni vampiri, propadajući ghouli itd…  Kad imate takvu vojsku pred sobom morate biti zli, mračni i pokvareni. Što se tiče same težine igre od samog početka bi vas mogla kvalitetno naživcirati, pogotovo ako ste navikli na igre s normalnom težinom i ako ste početnik u ovom serijalu. Kad počnete igru sve će vam izgledati normalno. Borbe će biti lagane, protivnici neće koristiti sve što imaju na raspolaganju, a vi ćete se lagano uljuljkati u lažnu sigurnost. Naravno cilj igre je da ojačavate svoje jedinice, a za to na raspolaganju imate istraživanje i random borbe. Ispočetka smrt pokoje jedinice neće predstavljati problem , ali kako budete odmicali dalje u igri gubitak bilo koga će biti ogroman hendikep, koji će vas spriječavati da prijeđete određene dijelove priče. Čak će vam i neprijatelji koji su prije služili samo za zarađivanje iskustva predstavljati problem. Najveća mana ovog naslova je što prostora za pogrešku nema. To je u biti ono što je mene frustriralo. Nije problem u tome što sam izgubio jednu borbu, povlačim se obnavljam vojsku i zarađujem iskustvo, nema problema. Problem je u tome što igra ima točno određene uvjete u kojima ćete vi izaći kao pobjednik. Kad tome dodam da postoje i predmeti u igri koji, ako ih ne nađete previše utječu na to da izgubite, a i vremenska ograničenja, odnosno određeni broj poteza u kojima morate ostvariti zadani cilj.  Često će vam se desiti da zbog toga ponavljate određenu borbu više puta što zna umarati i nije nimalo zabavno. I kad u sve ovo ubacimo bugove, kojih ima previše situacija ne izgleda nimalo dobro. Igra ima i svojih čari, ali samo za one koji su volili i igrali prijašnje nastavke. Za sve ostale ovo je tip naslova koji će vas jednostavno odbiti od sebe, ako ga nikad niste igrali.

Igrajući M&M VI: Shades of Darkness osjetite što znači biti zao

Iako na Steamu reklamiraju Shades Of Darkness kao igru s kojom možete početi ovaj serijal, ne vjerujte reklamama. Tutorial je gotovo nepostojeći, moći vaših jedinica su slabo objašnjene i cijelo vrijeme ćete imati osjećaj da nešto ne radite kako treba. Što je vjerovatno i istina ako ste početnik.  Previše puta ćete se morati oslanjati na metodu pokušaja i pogrešaka, a to u igri koja ne tolerira greške i nije baš najbolji način za igranje. Svi fanovi i veterani serijala u koje se i sam ubrajam će unatoč brojnim propustima biti zadovoljni ovom ekspanzijom, jer donosi izazov i nešto novo u svijet Heroesa. Promatrajući s te strane igra ispunjava očekivanja. Ali za sve početnike ovo je igra koju trebate ostaviti za kasnije, nakon što odigrate bar jedan prijašnji nastavak, inače ćete za cijeli život zamrziti jedan odličan serijal.