Postoji li bolje vrijeme od ovog znojnog, zagušljivog i sunčanog u kojem smo sada da se prisjetimo jedne popularne japanske igre koja u središte pozornosti stavlja ni manje ni više nego – komarca. Iako se u slučajevima kada preko ljeta zadobivamo plikove i ozljede od uboda komaraca zapravo radi o komaricama, gaming svijet nije propustio još jednu ulogu oteti ženama tako da i u ovoj igri imamo ”gospodina” protagonista kojeg vodite u zanimljive pustolovine ispijanja krvi članova i članica jedne simpatične japanske obitelji.

Upravo ta obitelj Yamada je vaš glavni i jedini izvor hrane (krvi) koju uzimate kako bi napunili zalihe i preživjeli zimu. Kroz razne levele koji su zapravo dijelovi kuće u kojima neki od članova obitelji obavlja svoj posao, vi ćete istraživati kompletnu lokaciju, pratiti metu i truditi se pronaći pravi trenutak da ih ubodete na specifično mjesto. Nakon uboda, prilikom uzimanja krvi, morate paziti na razne komponente disanja i krvnog tlaka vaše žrtve i raditi u ritmu s njihovim kako ne bi bili zapaženi. U protivnom, kreće panika i bitka. Da, ta luda premisa i ideja je došla iz Japana od strane malo poznate i ne previše aktivne developerske ekipe Zoom (stranica im je još dosta aktivna) koja je dobila priliku izaći i na zapadna tržišta sa svojom idejom i pokupiti lovorike. A njih je svakako bilo, igra je, kao i mnoge druge ”čudnije” igre pokupila solidne ocjene i ostvarila donekle dobru (iako na kraju ipak nedovoljnu) prodaju na američkom i europskom tržištu. Mr.Mosquito, izašao u ožujku 2002.godine, je jedna od onih igara koje označava prosperitetno razdoblje PlayStation 2 igara (i gaminga općenito), prije velike ekonomske krize, gdje se riskiralo više, bilo više inovativnih IP naslova i puno frenkvetnijih lokalizacija raznih japanskih igara. U to doba smo stvarno vidjeli svašta, dobrog i lošeg, no malo toga je pobudilo zanimanje kao igra u kojoj sa komarcem za jednu od prvih misija imate ovo što vidite u priloženom video zapisu:

Kao što se vidi i u priloženom clipu, igra nije baš tako jednostavna i ne zasniva se na laganom sisanju krvi nakon slijetanja na nečije tijelo. Proces je dosta puta delikatan, a žrtve su sve prisebnije i ljuće, što može dovesti do zanimljivih bitaka i paničnog traženja bijega iz novonastale opasne situacije kada ste otkriveni. Nakon par laganih i zabavnih misija, sve prijašnje obaveze se lako zaboravljaju i nastavlja se igranje popraćeno raznim težim situacijama, frustracijama i veseljem.

Prostora za humor, naravno, ima..Iako ga je nekad teže za razumjeti

Igra je izašla u Japanu godinu prije i budući da je imala solidno prodaju (u prvom tjednu je prodana u 41,006 primjeraka), Eidos i Sony su udružili snage i testirali zapadna tržišta sa prilagođenim izdanjem igre koja bi izašla 10 mjeseci kasnije. Iako nema točnih informacija o prodaji na ovim prostorima, i dalje stoje razne recenzije koje igri daju visoke ocjene, dok samo poneki internet izvori spominju slabije prodajne rezultate i popularnost.  Bilo kako bilo, igra je ostavila svoj trag budući da se i do danas nalazi na raznim top listama najčudnijih video igara. Nastavak igre, koji se odvija ni manje ni više na Havajima, a u glavnoj ulozi je i dalje ista obitelj (zajedno s par novih meta iz Havaja i ponekom gameplay inovacijom) nije nikad ugledala svijetlo dana izvan Japana, pa to donekle pojašnjava koliki je točno financijski uspjeh bio izvan tog tržišta.

A evo kako se i prilagodio cover igre za ”vanjsko tržište”..s desne strane je izvorni, japanski cover

U svakom slučaju, ako dosada niste zaigrali niti znali za ovu igru, mislimo da je vrijeme. Uz svrbež leđa i nogu nekad je najbolje namazati se kremom koja bi trebala pomoći protiv ugriza KOMARICA i zaigrati jednu sličnu pustolovinu. Čak smiruje i ako odlučite bojkotirati misiju i dati članovima obitelji Yamada da vas dokrajče – opet neka zadovoljština, zar ne?