Već duži period smo naviknuti da sportske simulacije dobivamo od EA Sportsa ili 2K Sportsa. Konami se još uvijek nada nečemu sa onom raspadom od nogometa, dok simulacije sportova ostalih izdavača budu sporadične i obično ne pokupe neke dobre kritike. Tu, naravno, ne spada Football Manager koji nije sportska nego menadžerska simulacija. To nas onda dovodi do igre MLB The Show 2023. Iskreno, znao sam da negdje postoji baseball simulacija, ali da mi je netko rekao da je izdavač Sony a ne EA mislio bih da me zeza. Kao i svaki normalni europljanin, o baseballu znam onoliko koliko se treba znati – sporadično poznavanje krnjih pravila ostalo od igranja oko zgrade kao klinac i pokušaj da se prava pravila nauče gledajući neki od prenosa koji su u posljednje vrijeme sve učestaliji na domaćim sportskim kanalima. A kako sam zaljubljenik u biciklizam, tako je Gogi pomislio da će mi odgovarati i baseball. 🙂 Iz perspektive običnog posmatrača, dva podjednako dosadna sporta, ali iz mog ugla, biciklizam je izuzetno dinamičan dok je baseball izuzetno dosadan. Ali da ne bismo požurili pa napravili grešku, idemo mi redom.

MLB The Show 2023 je sada već tko zna koji u nizu nastavak ove relativno popularne baseball simulacije. Vizuelno, igra ima The Show u nazivu i The Show u bojama. Od samoga starta pokušava na neki način biti vedra i napraviti neki prijemčiv odnos sa vama. I moram priznati da igri uspijeva da me drži okupiranim tim vizualima dok letam kroz menije i pokušavam skontati gdje mi je mjesto i što prvo odigrati. Quickmatch ili exibition ili kako god to zvali je prvo što ima smisla. 

I sada tu već dolazimo do problema koji se može a i ne mora tako posmatrati. Naime, u igri moramo znati barem neka osnovna pravila. Tko je bacač i što mu je posao, tko je udarač, kako se mijenjaju timovi u napadu i obrani, kako se dobivaju poeni. To su neke osnove koje morate znati i koje sigurno možete pohvatati u kraćem roku. Za ozbiljnije igranje morate baš zaroniti u materiju i početi da shvaćate kako stvari u igri koreliraju i zašto određeni igrači imaju bolje ili lošije ocjene, što te ocjene znače i slično. Ali da se vratimo na quickmatch. Pod pretpostavkom da znamo neka osnovna pravila i možemo da shvatimo uzročno posljedična dešavanja na terenu, igramo jedan obični meč između dva tima. Na prvu je sve ok, malo flat grafika, malo loše kretanje igrača, ali dobar način izvođenja igre. Bacanje, udaranje, dodavanje loptice, sve je manje-više ok. Ali meč traje i traje. Uzalud prekidanje svih cut scena, meč u koju god stranu da ide, jednostavno ne završava. I tu u biti shvaćam gdje će biti borba sa ovom igrom, jer teško uspijevam da ocijenim  nervira li me video igra ili konkretan sport. Baseball ne može biti dinamičniji, nego je samo takav kakav jeste i ako niste fan onda imate veliki problem sa ovom igrom. 

Ok, završili smo sa exhibition mečem i sada ćemo pokušati da što više analiziramo samu igru a što manje ostaviti baseballu da nas nervira svojom sporošću. 

Modovi u igri su sada već standardni za svaku sprotsku simulaciju. Osim već spomenutog quickmatcha, imamo klasični career mod u kojem sa svojim igračem pokušavamo da dođemo do najviših rangova profesionalnog baseballa. Solidno spor mod koji od nas zahtijeva poveliku količinu grinda i bildanja statsa preko ponavljanja. Sve ovisi i koju poziciju igrate. 

Ja sam npr. uzeo da igram centerfield i kada ste u obrani, većinu vremena pomjerite igrača na neku stranu i uhvatite loptu u zraku, što je automatski out za napadačku ekipu. Dobra stvar u karijeri je što kada dođete do palice vi možete da utječete na ishod. U NBA 2K imate taj problem da ako ste neki novajlija, trener vas ubaci 2 minuta u igru a nitko vam ne dodaje loptu. Vaš utjecaj se mjeri bukvalno u činjenici da ste na terenu, jer osim toga ne uradite ništa. Ovde je potpuno druga situacija, jer kad imate palicu u rukama, ovisite isključivo od sebe. Nema tih “nisam dobio loptu” fazona. Međutim, koliko god bili dobri, grind koji morate da odradite je solidno veliki, pa je i pitanje kome se ovo u stvari da. Da ne spominjem i situaciju u kojoj nemate pojma ni koja ste liga ni kako funkcionira taj šampionat. Za to bi vam opet trebalo malo ozbiljnije razumijevanje dešavanja oko samog baseballa, jer nisu stvari tako jednostavne kao u NBA.

Tu je onda naravno i mod u kojem ste u ulozi GM-a i vodite ekipu, a samim tim i odlučujete o svim aspektima tima. Tu je opet potrebno još ozbiljnije poznavanje baseballa u globalu, jer morate da znate igrače, koji su dobri, koji nisu, za šta služe, sve moguće pozicije na terenu i koja pozicija zahtijeva koje atribute. Morate da smišljate kako istrpiti dobrog udarača radi neke druge stvari koju će vjerojatno lošije obaviti na terenu i slično. Ukratko, morate poznavati baseball i sve njegove aspekte. 

I tu onda dolazimo i do najzanimljivijeg moda u igri a to je neki vid sotrytelling kampanje. Koliko sam shvatio, i raniji primjeri MLB The Showa su imali ovakve modove, a ovdjee se taj mod zove Negro Leagues. Ovo je u stvari jedan jako dobar primjer kako se story kampanja može ubaciti u sportske simulacije. 

Iako nisam poznavatelj baseballa ni njegove prevelike istorije, ovaj mod mi je bio pravo otkrovenje. Izaberete jednog od osam legendi iz Negro Leagues svijeta baseballa i pratite njegovu priču i biografiju. Video materijal je zaista dobro urađen. Dočaravanje bitnosti svakog od ovih igrača je fenomenalno. O većini ovih igrača znam jako malo ili ni toliko, ali me to nije spriječilo da pogledam sve i jedan video i odigram sve što ima u ovih osam poglavlja. Doista je jako fino odrađen ovaj dio igre i za svaku pohvalu je količina truda uložena da se prikaže osam baseball legendi koje su na mnogo načina utjecale na ovu igru. Za površne poznavatelje, dobro dođe da doznaju da nije samo Babe Ruth igrao ovu igru.

E sada da se pozabavimo i tehnikalijama. Tu se stvari malo kompliciraju, jer u ovoj igri postoje dvije krajnosti. Sam gameplay je dobar, jer sve što radite ima više načina izvođenja i možete birati kako to izvoditi. Iako u pojedinim momentima morate upravljati sa više igrača na terenu, kontrole su jako dobro izvedene i sve vam dozvoljavaju. Osjećaj bacanja i udaranja je solidno urađen. Ovde možda imam zamjerku na udaranje jer nikada niste sigurni kako to trebate udariti lopticu da bi išla gdje hoćete da ide. Kod tog kontakta palice i loptice, većina stvari je super logična i prati fiziku, a opet znaju se dogoditi totalne nelogičnosti koje vam naprave milijun upitnika uznad glave. Ipak, sve u svemu, samo izvođenje je jedan veliki plus, a načini dodavanja i biranja dodavanja su dobri. E sada imamo onu drugu stranu medalje. Grafički, igra izgleda zastarjelo i totalni je kontrast u odnosu na sve one fine vizuale iz menija i stripovske grafike u narativnom djelu storytellinga. 

U vrijeme kada NBA 2K ima grafiku koju teško razlikujemo od stvarnosti i bavimo se kapljicama znoja i savršenim odbijanjem svjetala na igračevoj ćelavoj glavi, MLB The Show izgleda kao da smo svukli sve grafičke detalje na minimum minimuma. Likovima nedostaje dobar dio detalja i poligona. Trava izgleda kao zelena ploča sporadično posuta nekim crnim i zelenim zrnima da bi bila neravna. Sjenke su manje-više užasne. Stadioni su kockasti i bez ikakvih detalja. Prosto, sve je zastarjelo. Da je igra kojim slučajem izašla prije sedam godina, možda bi mogla i proći kao grafički ok, ali danas to prosto nije moguće. Cut scene se uglavnom ponavljaju i prijenosi uvijek počinju na isti način. Onda vam u jednom trenuku počnu izuzetno smetati i komentatori sa svojim repetitivnim frazama. Sve ovo kada saberemo, shvatimo da se na tehnički dio nije pazilo i da je to veliki minus. A to je velika šteta, jer svi oni koji su pravili Negro Leagues i sudjelovali u smišljanju mehanika unutar igre ostaju zakinuti jer sve te dobre stvari u igri nisu ispraćene na adekvatan način.

Na kraju, kako napraviti zaključak i skontati je li ova igra zapravo dobra ili nije? Pa prvo, ako niste ljubitelj baseballa, ovu igru nećete igrati, a to bi bila velika šteta jer onda nećete vidjeti svu genijalnost koju nosi storytelling dio zvan Negro Leagues. Sa druge strane, gameplay mehanika je jako dobra i, ako ste i povremeni baseball korisnik, može vam se svidjeti jako pitak način odigravanja utakmica. 

S druge strane, problem svakako predstavlja činjenica da će igrače koje baseball pretjerano ne interesuje odbiti sport sam po sebi, jer su mečevi često predugi, ali to nije nešto zbog čega možemo igri dati minus jer je baseball kao sport prosto takav, repetitivan i počesto dosadan, osim ako naravno ne jedete treći hotdog i pijete šesto pivo na tribinama stadiona, a tada vam već baseball nije pretjerano bitan.

Minus svakako predstavlja tehnička izvedba u vidu grafike u prvom redu. Prosto nije u redu da igra u 2023. godini izgleda tako kako izgleda. Ovim smo se već bavili u drugim sportskim simulacijama poput biciklizma pa je red da i ovdje to spomenemo kao veliki minus. Sve u svemu, igra ima prolaznu ocjenu i jako dobar temelj za nadogradnju u budućnosti, ali ta nadogradnja mora doći u vidu osvježene i suvremene grafike, inače sve ovo nema smisla. Ljubitelji baseballa će svakako biti oduševljeni kako god, jer igra ima dovoljno dobrog sadržaja koji same tehnikalije ne mogu puno upropastiti ako vam se konkretno igra baseball. Plus, činjenica da nemaju neku konkurenciju, a imaju veliku publiku, prvenstveno u SAD-u, pravi od ove igre jako dobar produkt. Bit će igrana i bit će plaćena, ali  vrijedi li baš toliko, pa i ne baš. Osjećaj nedorečenosti i nedovršenosti je ogroman i sigurno su developeri to mogli malo bolje izvesti da bi dobili kompletan doživljaj vrijedan svake uložene pare. Ovako, možemo još jednom pohvaliti Negro Leagues i preporučiti svima da odigraju ovaj dio MLB The Showa ako budu u prilici i, što da ne, nauče ponešto o istoriji baseballa i spreme se za neke novije inačice igre koje možda budu tehnički dotjeranije i savremenije.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.