Monster Hunter serijal je poput dobrog starog mađioničara koji svakih nekoliko godina navrati s novim trikovima, još uvijek noseći šarm onog dobro poznatog čemu se redovito veselimo. Od nespretnih početaka na PlayStationu 2, gdje su igrači mahnito tražili vodiče kako bi naučili neke od mehanika igre, do modernih klasika koji su okupili vojsku fanova, ovaj Capcomov serijal je prošao veoma dugačak put, tragajući za svojim identitetom i konačnom dobitnom formulom. A onda je 2018. godine stigao Monster Hunter World, pravi div koji je srušio sve moguće i nemoguće rekorde, privukao milijune novih lovaca i pokazao da Capcom zna kako uvući mase u ovaj kaotični ples s čudovištima. Za one kojima ni to nije bilo dovoljno, uslijedila je i jednako sjajna Iceborne ekspanzija koja je sve podigla na potpuno novi nivo. Milijuni igrača već godinama uživaju u spomenutom hitu i njegovoj ekspanziji, no izgleda da je konačno vrijeme za nešto novo. Sada, na scenu stupa Monster Hunter Wilds, najveći i najambiciozniji naslov u serijalu koji, s velikim otvorenim svijetom i većim fokusom na priču, želi postati više od običnog nastavka. No, može li ovaj novi Capcomov naslov nadmašiti uspjeh Monster Hunter Worlda ili će ipak ostati u sjeni svog slavnog prethodnika? Vrijeme je da krenemo u lov na odgovore.

Nove lovačke priče…

Monster Hunter Wilds vodi igrače u Forbidden Lands, neistraženi teritorij koji ima ozbiljnih problema s malim, velikim i ogromnim čudovištima. Capcom ovdje nastavlja putem koji je Monster Hunter World utabao, gdje je priča prvi put dobila značajniju ulogu, pa sada imamo protagoniste s kompletnim voiceoverima i karakterima, ujedinjenim Guild i Village misijama te čitavom ekspedicijom Hunter’s Guilda koja ima zadatak spasiti žitelje Forbidden Landsa od raznoraznih karakondžula na čelu sa zagonetnim zmajem Arkveldom.

Priča počinje obećavajuće, ali njena razvučenost bi mogla dobro iznervirati dobar dio fanova serijala koji samo čekaju nove uzbudljive okršaje s čudovištima. Nata, preplašeni klinac s teretom krivnje zbog napada na njegovo selo, pridružuje se ekspediciji, a handlerica Alma, s akademskim pedigreom iz Guilda, donosi tračak lorea koji povremeno zaista zna zaintrigirati. Tu je i Palico, koji sad ima glas i karakter stand-up komičara, tako da je određena razina cringea u potpunosti ispunjena. Likovi nikad nisu djelovali življe, s mrvicama pozadine koje ih čine nečim što je više od puke kulise za lovačke seanse. Nata polako pronalazi snagu i svrhu, što ima određenu emocionalnu težinu, dok glavni protagonist igra ulogu “izabranog” heroja koji rješava sve, od agresivnih zmajeva do lošeg vremena. Ipak, nemojte očekivati narativnu revoluciju budući da je priča očekivano prozirna i od početka do kraja predvidiva. Ukratko, nešto remeti prirodu, a to znači da slijedi lov na cijeli niz zvijeri koje je potrebno eliminirati, zatim se otkriva veliki zlikovac, pa novo veliko čudovište… Ok, shvatili ste.

Cutscene su vrhunski odrađene, s dramatičnim uvodima za čudovišta koji izgledaju kao da ih je režirao Michael Bay, ali između njih ima previše dugih monologa i šetnji s razgovorima koji više smaraju nego što čine dobro igri.

Što se tiče trajanja, za glavnu kampanju bit će vam potrebno 20-30 sati, ovisno o tempu i snalaženju igrača. Veterani koji znaju kako zamahnuti mačem bez čitanja uputa proći će je brže, dok će oni manje iskusni cijeniti sporije uvođenje u mehanike. Nakon toga, otvara se onaj pravi Monster Hunter koji donosi desetke, ako ne i stotine sati lova, craftanja i traženja savršene opreme. Priča nije razlog zašto mnogi ovaj naslov igraju i u Capcomu to znaju, ali ovaj put su je previše naglasili, pa njene slabosti, poput banalnih dijaloga i osjećaja da je razvučena, jednostavno postaju preočite. Manje priče bi u ovom slučaju značilo više zabave – jednostavno, dajte lovcima da tamane čudovišta i preskočite predavanja o ekologiji Forbidden Landsa!

Iako imaju prepoznatljive cringe karakteristike, likovi su simpatični i najrazrađeniji do sada, a fokus na priču čini igru pristupačnijom novim igračima koji žele više konteksta uz svoj lov. No, za okorjele fanove serijala, sve će jednostavno djelovati previše i nepotrebno. Priča je previše ambiciozna za vlastito dobro, s puno resursa uloženih u nešto što nikad ne dosegne epski vrhunac, ostavljajući dojam nedovršenog scenarija. No, kad krenu borbe, svi ti razgovori brzo padnu u zaborav – čudovišta čekaju i spremna su za epske okršaje, a to je ono što doista drži igrače za ekranom.

Po prvi put u otvorenom svijetu…

Monster Hunter Wilds uzima klasičnu formulu serijala i baca je u ring s gomilom novih trikova koji čine dobro poznati lov još zaraznijim. Osnovna gameplay petlja je poznata svakom lovcu – birate jedno od mnogobrojnih oružja iz čak 14 klasa, krećete u okršaj s divovskim zvijerima, a njihovi rogovi, repovi i otrovne vrećice postaju nova oprema za sve veće izazove. No, Capcom nije samo prepisao stari recept, već je napisao i poneku novu stranicu punu zabavnih stvarčica. Prije svega, umjesto Wirebuga iz Monster Hunter Risea, tu je Seikret, pernati jahaći kompanjon koji nije samo taksi, već i pokretni arsenal. Po prvi put u serijalu, igrači mogu u lov ponijeti dva oružja – recimo, Great Sword za žestoke okršaje izbliza i Bow za precizno gađanje iz daljine. Ovo nije samo kozmetička promjena, već integralni dio gameplaya. Veteranima naviknutim na igranje sa jednim omiljenim oružjem možda će na početku sve to biti naporno, ali kad shvate koliko je zabavno mijenjati taktiku usred borbe dok Seikret stoji parkiran u pozadini, promijenit će mišljenje.

Borba je dobila ozbiljan facelift s Focus modom i Wounds sistemom. Pritisnete li lijevi trigger, kamera se zaključa na metu, i udarci se usmjere na specifične dijelove čudovišta. Kad se otvore crvene rane, Focus Strike udarac nanosi masivnu štetu, lomi dijelove i baca čudovište na pod, ostavljajući razne bonuse. Tu je i Perfect Guard za oružja poput Lancea ili Gunlancea. Offset Attacks, dostupni za oružja poput Hunting Horna, omogućavaju prekidanje čudovišnih napada sinkroniziranim udarcima, dodajući cijeloj borbi impresivni kinematografski štih. Sve ovo čini borbu bržom i agresivnijom, ali zadržava onu prepoznatljivu težinu. Čak i teška oružja poput Hammera ili Charge Bladea sada su okretnija i mrvicu lakša, s mogućnošću mikro-prilagodbi položaja usred akcije. Nema više onih trenutaka kad zamahnete i shvatite da ste pogodili zrak tri metra od mete. Sada je sve fludnije, preciznije i smislenije.

Kao što smo već spomenuli, Monster Hunter Wilds je prva igra u serijalu koja je smještena u veliki otvoreni svijet. I to, moramo priznati, donosi vrlo dobre rezultate. Otvoreni svijet mijenja ritam igre i to na bolje. Umjesto odvojenih hubova poput Astere iz Monster Hunter Worlda, kampovi su sada unutar bioma. Iz šatora se izlazi ravno u pješčanu oluju Windward Plainsa ili na skliske staze Iceshard Cliffsa, bez loading ekrana ili dosadnih povrataka. Sretnete li čudovište u divljini, dovoljno je zamahnuti i quest se pokreće automatski. Multiplayer je jednostavniji nego ikad. SOS flareovi pozivaju nasumične lovce, brzi Invite gumb zove prijatelje bez petljanja s kodovima, a NPC pomoćnici zapravo pogađaju metu umjesto da stoje i mašu naokolo. Seikret je tu da zaokruži ionako impresivnu cjelinu – vozi igrače kroz oluje, oštri oružje u galopu, pa čak služi kao odskočna daska za skakanje na leđa čudovištima. Rekli bismo, sjajan sidekick, koji vam doista pomaže na svakom koraku kroz vašu avanturu.

Ukratko, borba je vrhunska – fluidna je, duboka i puna opcija, od Focus Strikeova do Seikretovih trikova. Otvoreni svijet i dva oružja donose svježinu koja serijal drži živim, dok kooperacija nikad nije bila lakša. Težina je možda malo smanjena, solo lovovi rijetko guraju igrače do ruba, pogotovo u usporedbi s, primjerice, Nergiganteovim šamarčinama iz Monster Hunter Worlda, a automatizacija može razvodniti stari šarm “traganja” za čudovištima. Ipak, ovo je Monster Hunter na steroidima – kaotičan, zadovoljavajući i spreman da vam ponudi stotine sati udaranja po zmajevima, paucima i svemu što ima previše nogu ili krila.

Tehnički impresivno, ali sa problemima

Kada je u pitanju njegova prezentacija, Monster Hunter Wilds želi zaslijepiti igrače tehničkim sjajem, ali rezultat je često polovičan. Grafički, igra ima trenutke koji ostavljaju bez daha. Biomi Forbidden Landsa su pravi vizualni rollercoaster. Windward Plains ostavlja bez daha žutim cvijećem i plavim nebom, dok Scarlet Forest nakon kiše izgleda poput Pandore iz Avatara. Kao i uvijek, čudovišta su apsolutni kraljevi estetike, a ima ih raznih veličina i potpuno različitih izgleda, od kojih su neka pomalo smiješna, a druga impresivna i zastrašujuća. S druge strane, za razliku od čudovišta, okolina i lokacije povremeno pate od tehničke nekonzistentnosti. Povremeno, teksture izgledaju jako loše i zastarjelo, kao da su pobjegle iz neke druge, starije ere. Dojam kvare mutne stijene, drveće koje više liči na kartonsku maketu nego na prirodu i sivi tonovi koji čine da se dan i noć stapaju u jednu sivu maglu. No, srećom, takvi propusti nisu prečesti, iako nisu zanemarivi.

Igra nudi tri grafička moda. Performance mod cilja na 60 fps, ali često izgleda mutno kao da je pod vodom, Resolution se vrti u 30 fpsa i izgleda oštrije, dok Balanced nudi kompromis koji ne zadovoljava nikoga, prvenstveno zbog nestabilnog frameratea. Većina će se držati Performance moda jer fluidnost u borbi pobjeđuje ljepotu, ali često ostaje dojam da je igra mogla i morala biti bolje optimizirana.

Zvuk je područje gdje Monster Hunter Wilds briljira. Udaranje po čudovištima ima onaj slatki zvuk koji grije srce svakog lovca. Svaki udarac i sudar oružja sa čudovištima zvuči impresivno, a impresivni su i ambijentalni zvukovi poput grmljavine usred pješčanih oluja u Windward Plainsu ili šuštanja lišća u Scarlet Forestu.  Sve navedeno stvara osjećaj živog, pulsirajućeg svijeta u kojem se nalazimo. Glasovna gluma je solidna, bilo na engleskom ili japanskom. Nata i Alma su simpatični likovi, s glasovima koji im daju osobnost, iako dijalog zna biti drven i česti cringe. S druge strane, glazba je tipična za serijal – epska, na momente nenametljiva, s melodijama koje vam se brzo urežu u pamćenje.

Kontrole su glatke i responsivne. Ipak, inventory i meniji i dalje vuku tragove stare Monster Hunter nespretnosti, pa tako prebacivanje između stavki i dalje predstavlja agoniju, a brzo pronalaženje pravog napitka usred borbe može biti poput traženja igle u plastu sijena. Upravljanje Seikretom je jednostavno i intuitivno, galopiranje kroz biom je lako, ali precizno skakanje na leđa čudovišta zna zakazati kad kamera odluči zumirati u najbliži grm ili stijenu, ostavljajući igrače dezorijentirane, a zatim i frustrirane.

Tehnički problemi su najveća mrlja igre. Framerate i u Performance modu povremeno posrne u kaotičnim borbama. Teksture se učitavaju sporije nego što Seikret trči, pa se događa da igrači vide mutne mrlje prije nego što se pojavi oštra slika. S druge strane, izgled i dizajn čudovišta i zvuk su vrhunski, kontrole drže korak s akcijom, a biomi imaju trenutke čiste ljepote. Zbog svega toga, ne možemo se oteti dojmu da bi sve bilo mnogo bolje da je Capcom odradio još jednu rundu poliranja prije launcha igre. No, znajući kako se ovaj japanski gigant ophodi prema svojim igrama, za očekivati je da će dosta aktualnih problema biti ispravljeno u predstojećim nadogradnjama.

Veoma dobra lovina

Monster Hunter Wilds je kao divovski Rathalos – impresivan, moćan i pomalo nespretan kad slijeće. Capcom je u Forbidden Lands ubacio sve što ovaj serijal čini velikim. Borba je fluidnija i raznovrsnija nego ikad, Seikret i otvoreni svijet donose svježinu u serijal, dok su čudovišta spektakularna kao uvijek. Da, priča je razvučena i pomalo isforsirana, a tehnički problemi mogu povremeno zasmetati, ali vrhunska igrivost dominira nad svim tim problemima. Može li Monster Hunter Wilds nadmašiti uspjeh Monster Hunter Worldsa? Za sada je teško reći. World je bio pristupačan šok za mase, dok Wilds više nagrađuje one koji su već u lovu. Ipak, radi se o vrhunskom ostvarenju koje nije savršeno, ali koje sa sobom donosi sate i sate čiste zabave.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.