Monster Hunter, dugogodišnji Capcomov serijal koji je svoju popularnost uglavnom stekao u „zemlji izlazećeg sunca“, konačno je dobio priliku da se u najboljem svjetlu prikaže i dokaže znatno većem broju Zapadnih igrača zahvaljujući igri koja je od starta stvarana upravo za Zapadno tržište, usputno ipak zadržavši sve svoje vrijednosti i obilježja koja smo dosad viđali uglavnom na Nintendovim konzolama koje su za kompletan serijal već gotovo desetljeće i pol predstavljale sigurno utočište.

Monster Hunter World je prva „velika“ igra iz serijala još od Monster Huntera 2 (izašlog na PlayStationu 2 sada davne 2006. godine), koja ne samo da se pojavila na konkurentnim platformama, već je u cjelosti i zaobišla aktualnu Nintendovu konzolu, a Capcomova odluka da napravi svojevrsni presedan u serijalu i kreira dobrim dijelom drukčije igraće iskustvo kuhano prvenstveno za drukčiji ukus Zapadnjaka, ne samo da se pokazala dobrim potezom, već je i rezultirala vjerojatno dosad najboljom igrom u serijalu.

Lovačke priče

Vjerujem kako su rijetki oni koji nisu čuli za Monster Hunter serijal, no isto tako, vjerujem da su igre iz ovog serijala, zbog znatno veće zastupljenosti (uglavnom PlayStation) konzola na kojima iste već duži period nisu izlazile, rijetki domaći igrači i zaigrali. Upravo je i to jedan od razloga zašto je Capcom Monster Hunter World odlučio razviti isključivo za platforme superiornije i na Zapadnom tržištu zastupljenije od Nintendo Switcha, kako bi što većem broju igrača pokušao približiti ovaj serijal.

Nergigante – vidjeli smo ga i u beti, a u punoj igri još je opasniji

Za one koji ipak nisu upoznati s ovim serijalom te nisu pročitali niti jedan od naših 109917 članaka, Monster Hunter World je open world akcijski RPG u kojem lovimo čudovišta. Kratko i jasno, bez puno filozofije, glavna premisa serijala oduvijek je bio lov na ogromna čudovišta koja tumaraju fantazijskim lokacijama, no ovaj put Capcom je spremio i prilično složeniju i iznenađujuće zanimljivu narativnu podlogu, koja donosi priču fokusiranu na lovce kao članove istraživačke ekspedicije poslane na novi neistraženi kontinent kako bi otkrili više o misterioznoj migraciji poznatoj kao Elder Crossing, koja se događa svakih 10 godina, a čiji su glavni akteri Elder Dragonsi, ogromni zmajevi koji svojom migracijom na novi kontinent usputno naprave pravi mali kaos. Što zapravo izaziva te migracije i zašto se iste uvijek odvijaju identičnom putanjom i procesom, glavna su pitanja koja ćemo morati doznati kroz ogromnu story kampanju, dugačku oko 50ak sati, naravno uz veliku mogućnost da se ta naša avantura produži i za još 10, 20, pa i više sati.

Lovci na zmajeve i druge karakondžule

Monster Hunter World je open world akcijski RPG kojeg je moguće igrati solo ili u društvu, a koji se sastoji od dvije glavne cjeline – pripreme za lov i samog lova. Priprema za lov odvija se u bazi koja zapravo funkcionira kao hub, a tamo osim odabira oružja i opreme te craftinga pomoću resursa koje dobivamo nakon uspješnog lova ili obavljanja sidequestova, moguće je popričati i s brojnim NPC-jevima koji vrlo često imaju poneki pametan savjet ili dodatni quest. Nakon što se dobro pripremimo, kreće zabava u vidu lovačkih questova značajnih za razvoj i nastavak same priče igre, ali tu su i ekspedicije i razni dodatni sidequestovi koji nam dobro dođu za grindanje i farming resursa potrebnih za dalje napredovanje.

Kompletan ekosustav cijelog svijeta u igri zaista je impresivan

Glavni lovački questovi sastoje se također iz dva podjednako značajna segmenta – potrage za čudovištem i samog lova i borbe protiv istog, a sve to u ograničenom vremenskom okviru, koji uglavnom iznosi 50 minuta. Svakom velikom čudovištu prvo je potrebno ući u trag a to činimo prateći razne tragove pomoću scoutfliesa, izviđačkih „mušica“ koje pronalaze tragove i omogućuju nam da ih pratimo kako bismo došli do svoje mete, a prava zabava slijedi tek kada pronađemo čudovište. Naime, borba sa svakim od mnogobrojnih čudovišta definitivno će vam ostati u sjećanju iz nekoliko razloga – prvo, zato što je svako čudovišta posebna priča za sebe te osim što fantastično izgleda, zahtjeva i posebnu taktiku kako bismo ga savladali, drugo, zato što je sama borba jako izazovna i ponekad traje jako dugo zbog čega je i fizički i psihički prilično iscrpljujuća (što se definitivno neće svidjeti pojedinim igračima). Svako čudovišta moguće je eliminirati na priličan broj načina no svako od njih ima slabe točke, a čak i kada otkrijemo te slabe točke, to ne znači da će čudovište pasti nakon nekoliko naših udaraca. Svako od čudovišta predstavlja tvrd orah koji nije lako razbiti, a sjajna umjetna inteligencija koja njima upravlja, pošteno će namučiti a dobar dio igrača i obeshrabriti i odvratiti od daljeg igranja, no one uporne, kada konačno savladaju svako od čudovišta, očekuje prava duševna satisfakcija kakvu u igrama nismo osjećali još od Dark Soulsa. S druge strane, ako se duže vrijeme mučite s nekim od čudovišta, tu je i mogućnost pomoći u vidu tri dodatna igrača koja dozivamo ispaljivanjem signalne rakete, nakon čega igra vam pronađe i dodijeli tri živa igrača  kao suborce koji vam mogu pomoći u borbi. I dok co-op zaista sjajno funkcionira kada igrate s prijateljima koje poznajete i s kojima se lako možete dogovarati tijekom igre, random igrači koje vam igra dodijeli kao pomoć znaju predstavljati veću glavobolju od neke ogromne karakondžule koja vas je već nekoliko puta smlavila dok ste se sami borili protiv nje. Nikad ne znate s kakvim će vas „genijalcima“ igra spojiti, a vrlo često se zna dogoditi da vas spoji sa „specijalcima“ koji ili odustanu usred borbe ili vam više smetaju nego što pomažu, osobito jer se i HP čudovišta povećava srazmjerno broju aktivnih igrača, što često zna predstavljati trostruko veću glavobolju ako vas igra spoji s tri totalna nesposobnjakovića. Stoga, vrlo često je najbolje pouzdati se u sebe i u svoje vjerne palico suborce koji su višestruko korisniji od živih igrača i junački krenuti na svako čudovište, pokušavajući iskoristiti svaku priliku da ga nadmudrite, bilo frontalnim sukobom, bilo da u njega s distance saspete masu strijela ili druge municije ili ga pak natjerate da se sukobi s drugim čudovištem i s distance čekate da se međusobno umlate pa da ih potom samo dokrajčite. Mogućnosti u igri zaista su mnogobrojne, a na koji način ćemo pristupiti svakoj borbi, ovisi isključivo od nas.

Expedition misije vrlo su zabavne i korisne, prije svega jer nam značajno pomažu pri uvijek prisutnom i potrebnom grindanju

Uz glavne lovačke questove, sama igra nudi još nekoliko zanimljivih sporednih aktivnosti, prije svega u vidu Expedition i Bounty misija. Za razliku od glavnih, vremenski ograničenih lovačkih questova koje moramo obavljati kako bismo napredovali kroz priču i samu igru, ekspedicije su potpuno slobodnog karaktera te nam bez vremenskog ograničenja nude mogućnost dodatnog grindanja i pronalaska dodatnih resursa i materijala potrebnih za crafting i napredovanje našeg lika. S druge strane, Bounty zadatke dobivamo od skupine znanstvenika, a uglavnom se radi o raznolikim zadacima koji uglavnom obuhvaćaju skupljanje određenog bilja ili ruda, kao i lov na manje životinje, a za svaki uspješno obavljeni zadatak bivamo nagrađeni „armor orbovima“ koje koristimo za nadogradnju oklopa.

Nema lova bez dobrog ručka i uvijek vjernih i zabavnih Palicosa

Iako na prvu ne izgleda tako, Monster Hunter World je prilično složena igra, možda čak i prekomplicirana za prosječnog „konzolaša“, zbog čega traži dobru dozu prilagodbe u trajanju i do 10 sati. Svaki aspekt igre veoma je složen, od same borbe koja nudi potpuno drukčiji pristup ovisno o našem odabiru jedne od 14 dostupnih vrsta oružja, a koja vrlo često podsjeća na gore spomenuti Dark Souls (uz znatno tromiji igrivi lik), pa sve do pomalo kaotičnog i veoma složenog craftinga, krcatog opcijama – sve je prebogato opcijama i možda će, kao što sam već spomenuo, odbiti određenu skupinu igrača koji su navikli na današnju arkadnost većine naslova, no oni koji u Monster Hunter World ozbiljnije investiraju svoje vrijeme, igra će im to vratiti višestruko i upravo u toj silnoj složenosti igre leži njena magija.

Iako prebogat opcijama, crafting bi pojedinim igračima mogao biti prekompliciran

Raskoš na svakom koraku

Kada je u pitanju produkcijska strana igre, slobodno mogu reći kako Capcom na istoj nije štedio svoje resurse. Monster Hunter World je prekrasna igra, čija je raskošna produkcija vidljiva na svakom koraku kroz nju, počevši od prekrasne grafike (mada uz nešto ispranije boje i previše blještavila), preko fantastičnog dizajna čudovišta i njihovih animacija koje će vas u više navrata ostaviti bez daha, pa do sve do ogromnih i veoma živih lokacija i nevjerojatnog ekosustava koji cijelu igru čine živom. Kada k tome dodamo i veoma dobar zvuk i efekte (osobito glasanje i režanje čudovišta koje zvuči fantastično osobito ako vam zvuk dopire iz nekog zvučnog sustava ili kvalitetnog headseta), dobivamo jednu prekrasnu, prebogatu kompaktnu cjelinu svakako vrijednu svih naših čula. Vrijedi napomenuti da PS4 Pro vlasnici imaju na izbor nekoliko grafičkih postavki, pa tako mogu birati između 2160p / 30ps i 1080p / 60p prikaza, igra izgleda sjajno i na standardnom PS4 modelu (na kojem je i testirana).

Iako pomalo ispranih boja i na momente previše blještav, Monster Hunter World izgleda prekrasno i produkcijski vrlo bogato

Novi sjajni početak za novu generaciju lovaca

Capcomova odluka da svoj Monster Hunter još više približi Zapadnim igračima definitivno je urodila plodom – prema svemu što nudi, uz tek nekoliko prilično zanemarivih mana, Monster Hunter World je, ako ne najbolja, onda vjerojatno jedna od najboljih igara serijala koja na neki način predstavlja i novi sjajni početak za ovaj serijal koji bi vrlo brzo mogao pustiti duboko korijenje i na Zapadu, a zadrži li Capcom ovoliku dozu kvalitete i sadržaja i u sasvim izvjesnim nastavcima, nema sumnje da će Zapadno tržište video igara imati još jednog novog – starog velikog igrača na sceni.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.