Goodgame.hr spremno je zakoračio u novu gamersku godinu. Nedavno smo otključali achievement za pet godina postojanja i hrlimo prema onim novim, mnogo težim i obiljnijim dostignućima, a budući da je pred nama godina u kojoj ćemo pošteno biti zatrpani hitovima i megahitovima te da nemamo previše vremena za gubljenje, odlučili smo zaključiti godinu koja je iza nas tako što ćemo s našim cijenjenim čitateljima podijeliti naša mišljenja oko igara koje su obilježile 2016. godinu. Članovi GG.hr redakcije odlučili su sa svojim čitateljima podijeliti svoj top 5 igara 2016. godine, pa krenimo redom…

Gregor Ivezić 

Titanfall 2 – Bravurozni nastavak u najboljoj maniri Assassins Creeda 2. Kako najbolje opisati nastavak jedne od najboljih (i nepravedno zapostavljenih) multiplayer igara zadnjih desetak godina? Vrlo jednostavno, sve što je bilo dobro u originalu pomnožite s 10, a sve što je falilo (singleplayer) dodajte i naravno odradite ga vrhunski. Sve to je Titanfall 2! Nepravedno zapostavljen između gigantskih franšiza kakve su Battlefield i Call of Duty. Titanfall je, usudio bih se reći, četverostruko bolji od obje igre zajedno. Kvaliteta, gameplay flow, level dizajn i sve što vam može pasti napamet ovdje je odrađeno vrhunski. Još kad se uzme u obzir da nema season passa, odnosno da sav DLC stiže potpuno besplatno, Titanfall 2 je igra koju morate obavezno kupiti (čak i ako ne volite FPS žanr). IMHO, igra godine bez konkurencije u FPS areni. Nadam se samo da će prodaja biti zadovoljavajuća. Volio bih neki comic koji bi bolje povezao događaje iz singleplayera.

Everspace Early Access – Everspace bi bio „tresla se brda, rodio se ultra brzi i lepi miš“. Iako dosta sirotinjski napreduje sa sadržajem, ovaj roguelike space adventure shootem-up daje savršen stari arcade filing tijekom igranja. Luđački nabrijana akcija, predivne grafike i dizajna jamči nam nebrojene sate zabave. Za sve one kojima space-sim žanr ponekada postane malko naporan (nakon tegljenja tereta 10 sati po bespuću Elitea pada na pamet), Everspace je savršen odmor. Sjednite u cockpit i rokajte sve što se miče po ekranu, lootajte sve u maniri Diabla, nabrijavajte svoju letjelicu sve dok ne izginete…i onda sve ponovno. Permadeath daje poseban šarm ovoj igri, te zasigurno riskirate svoj zdrav razum nakon što poginete kao zadnji panj bezveze. Svakako preporučujem nabavku ovog Early Access naslova.

DOOM – Đizus, kakav će ovo biti fijasko i kršljušt od igre. Govorio sam ja kontinuirano za DOOM od njegove najave pa sve do njegovog izlaska. I onda je DOOM došao u moje ruke. Moguće najjače i najbolje singleplayer iskustvo godine. Gameplay koji na težim razinama ne oprašta, level dizajn i AI protivnika (opet na težim razinama) funkcionira sjajno. Sve je tako luđački zabavno u ovom fantastičnom rebootu da ponekad osjećam grižnju savjesti što mu nisam dao čistu ocjenu od recimo barem 9 (umjesto 8.5). Čak je i multiplayer doživio poboljšanja nakon izlaska (zbog tog mu je bila niža ocjena). Ako niste igrali DOOM, vrijeme je da to ispravite.

Fractured Space – Igra čiju recenziju kuham već dva mjeseca (doživljava izmjene na tjednoj razini praktički). E pa dok čekate, evo mali uvid. Fractured Space je možda najbolja MOBA za sve nas koji brijemo na SF i za one koji nisu upali u nemilosrdni žrvanj zvan LOL i DOTA. Dakle, 5v5 MOBA s kapitalnim brodovima u svemiru (nosači “aviona”, bojni brodovi, taktički razarači…). Osjećaj težine brodova, vizualna prezentacija, taktiziranje i overall teamwork ističu Fracture Space u doslovnom moru MOBA naslova. Igra je Free 2 Play, no bez ikakvog oblika Paywalla. Sve u igri možete izgrajndati u relativno kratkom roku. Balans je nešto na čemu se kontinurano radi (što je nekad dobro, a nekad loše) te se igra čini više kao Early Access nego kao gotov proizvod. Igra u koju sam utukao troznamenkasti broj sati sigurno ne može biti loša zar ne? Eh da, jesam spomenuo da je potpuno džabaluk? Ako trebate preporuku dodatnu, igru je razvila ekipa koja je zaslužna za sjajni Strike Suit Zero.

Gears of War 4 – Sjajan “novi” početak franšize na novoj platformi. Kao prva prava igra u serijalu za Coalition developere, mogu slobodno reći da je uz Gears 2 najbolja Gears igra. Emocije-check, sjajan gameplay-check, kvalitetni novi likovi-check, zanimljiva priča-donekle check. Eh da, ne treba zaboraviti da je ovo jedna od vizualno najboljih igara nove generacije bez obzira na platformu. Veseli me što ćemo igrati puno igara u budućnosti sa sjajnim Unreal Engineom. Singleplayer poslovično sjajan, multiplayer nastavlja dobru mantru prethodnika u serijalu, samo se nadam da će i community potrajati duže nego na prošlim nastavima.  For the COG!

Zlatko Bukač 

Uncharted 4: A Thief’s End – Iako spletom životnih okolnosti se više nema vremena za igranje raznoraznih naslova na dulje staze, iznimno sam zadovoljan što sam uspio igrati i odigrati četvrti nastavak možda i jedinog serijala koji je nastao u vrijeme PlayStation 3 konzole, a koje sam sve uspio odigrati. A Thief’s End donosi iskušani i zabavni gameplay sa ponekom inovacijom te nastavkom priče i zadnju Nathanovu avanturu koja neće fanove ostaviti ravnodušnima. Prijašnje Uncharted igre ne ostavljaju trag vremena ni ako ih isprobate danas, i dalje su zabavne, intrigantne i maštovite, a tako će biti i sa A Thief’s Endom, vječnom preporukom za igranja…bar još koju godinu.

FIFA 16/17 – Unatoč tome što smo dva puta zaredom dali malo veću ocjenu Konamijevoj igri, uhvatio sam se prošle godine u češćem igranju Fifinog online modea, kao i vjernom igranju Journey modea iz najnovije Fife. FIFA, kako ona koja je izašla 2015. godine, tako i ova izašla prošle godine, ima svojih mana i ne nudi u pogledu gameplaya veliki odmak iz godine u godinu. No, količina licenci, rad na drugim modeovima (kao što je navedeni story mode s Alexom Hunterom), uvođenje ženskih nacionalnih reprezentacija i Ultimate Team mode pomiješan sa brzim updateanjam formi i postava svih većih timova na tjednoj bazi činili su Fifu ugodnijim iskustvom čije igranje je trajalo puno dulje nego što sam ja, osobno, očekivao.

Worms W.M.D. – Worms W.M.D. je nova, kvalitetna Worms igra koja je napravila odličnu kombinaciju staroga i novoga. Uvijek zabavna single play kampanja potpomognuta je nakrcanim zanimljivim online opcijama i, konačno, online bitkama, koje ne bi trebao propustiti nitko tko je jednom tokom svoje gaming karijere bio oduševljen ovim serijalom developerske ekipe Team 17.

Street Fighter V – Dugo očekivani peti nastavak legendarne fighting igre napokon je izašao prošle godine. U početku je donio sa sobom puno kontroverzi budući da je igra izašla praktički nedovršena sa listom neispunjenih obećanja iza kojih je stajalo samo još jedno obećanje da će sve doći na svoje i biti dio igre do ljeta. Sasvim čudan koncept izdavanja i vođenja igrinog sadržaja koji, nadam se, nećemo još dugo vidjeti u nijednoj igri, prvenstveno jer je oštetila sa slabijim ocjenama samu igru, a i naljutila mnoge fanove. Kako je godina išla kraju, stvari su dolazile na svoje mjesto i dobili smo kvalitetnu igru sa sadržajem koji smo zaslužili. Dobili smo i taj Story mode koji je treba konkurirati Mortal Kombatu i drugim igrama u žanru, no u tome Capcom ipak nije uspio. Bez obzira na loš Story mode, prelazak istoga, kao i drugih dnevnih izazova i posebnih zadataka donosilo vam je dosta virtualnog novca da besplatno dobijete sve nove likove koji su se pojavljivali iz mjeseca u mjesec, a Capcom nas je obradovao sa dolaskom još novih likova u takozvanoj “drugoj sezoni”. S te strane, omogućivši mnogima da ne troše dodatni novac za popunjavanje rostera jest nešto iz čega u ovom slučaju NetherRealm Studios može izvući pouku. Na kraju, iako se MK X i dalje više igrao, a i više sreće je pružio King of Fighter XV demo, teško je zanemariti ipak najveći fighting naslov 2016. godine.

ShuffleCats – Jedna od mobilnih igara koje su dobile i previše moje pažnje u zadnjem kvartalu ove godine. Jednostavna premisa online remija sa power-upovima uspjela je zadržati mnoge igrače i igračice na već nekoliko mjeseci sa primjesom igranja od 15 minuta u prosjeku dnevno. Istina, igra ne oduzima puno vremena, a King ju je još, k tome, vizualno usavršio. Još jedan plus su i posebni tjedni turniri sa boljim nagradama i često unošenje noviteta i tweakanje već postojećih power-upova. Igra je u potpunosti besplatna, pa koga inače zanimaju kartaške igre, ne bi trebao propustiti ovu.

Adam Barilić 

Uncharted 4: A Thief’s End – najbolja grafika današnjice, genijalan dizajn levela, raznovrstan gameplay uz nekoliko noviteta, zabavan multiplayer, fantastična i meni jedna od dražih priča, sve to možete pronaći u Unchartedu 4.

Battlefield 1 – ovaj FPS donio je zabavan osnovni gameplay, vrhunsku audio i vizualnu prezentaciju, Prvi svjetski rat, Operations mod..

Titanfall 2 – Titanfall 2 je dobio odličan i dinamičan single-player koji prethodnik nije imao, a tu je i odličan online multiplayer sa pregršt modova i mnoštvom oružja.

Overwatch – raznoliki i zanimljivo osmišljeni heroji, odlične mape, brza i napeta akcija u Blizzardovoj maniri.

Firewatch – izvrstan scenarij, fantastična glasovna gluma, solidna priča drži nas u napetosti sve do kraja, a atmosfera i prekrasna grafika dodatno doprinose kompletnom ugođaju.

Gordan Ilinčič 

Uncharted 4: A Thief’s End – Nathan  Drake je sa stilom otišao u mirovinu. Naughty Dog je s četvrtom velikom avanturom Drakea, Sullyja i ostatka ekipe na sjajan način zaokružio jednu veliku cjelinu, a sve ono što smo imali priliku vidjeti u Unchartedu 4 zaista je impresivno – od vrhunske produkcije, preko superzanimljivih likova i ultra zabavne priče i maestralne režije. U svakom pogledu fantastični Uncharted 4 još dugo će biti mjerilo svima koji žele napraviti vrhunsku akcijsku avanturu, a iako smo se oprostili od Nejta, Elene i Salija, malo je vjerojatno da se Uncharted serijal neće nastaviti i nakon Lost Legacyja.

DOOM – kakva je ovo igretina! U moru modernih shootera, koji liče kao jaje jajetu, id Software je još jednom dokazao tko je praotac i kralj žanra. Brutalna old school pucačina od koje se oči tope i dobivaju epileptični napadi, definitivno je nešto najbolje što sam ove godine zaigrao. Možda se nekima zbog ogromne količine krvi i nasilja i ultra brze akcije neće svidjeti, no oni koji su spremni žrtvovati poneku sivu ćeliju koja će na brutalan način biti spržena, neće se pokajati. GOTY!

INSIDE – Ekipa iz PlayDeada već se dokazala sa svojim višestruko nagrađivanim prvijencem Limbom, no njegov spiritualni nastavak INSIDE otišao je nekoliko koraka dalje. Sumorna, ali nevjerojatna atmosfera dosta slična onoj iz Limba te sada već prepoznatljivi dizajn i uravnotežen, ali u isto vrijeme genijalno osmišljen gameplay dovoljan su razlog za svakoga da posegne za kreditnom karticom i kupi ovo remek – djelo.

Firewatch – jer osamdesete su bile godine… Uz INSIDE, Firewatch je po mom mišljenju (uz Darkest Dungeon, koji ipak nisam uspio utrpati u svoj top 5) svakako je jedna od najboljih indie igara, ne samo prošle godine, već i svih vremena. Odlično pogođeno vremensko razdobolje, emotivna priča i prekrasna vizualna komponenta potpomognuta snažnim narativnim aspektom čine Firewatch jednom od najboljih i najzanimljivijih igara 2016. godine. Kao šlag na tortu, ohrabruje i podatak da se Firewatch nedavno uspio prodati u preko milijun primjeraka, što će ekipi iz razvojnog tima Campo Santo dati dodatni vjetar u leđa i ohrabriti ih da nas i sa svojim novim ostvarenjem iznenade jednako kao što su to učinili s ovom prekrasnom avanturom.

Rise of the Tomb Raider – Iako pričom i kompletnom scenografijom debelo zaostaje za Unchartedom 4, Rise of the Tomb Raider je svakako igra koju bi svaki ozbiljniji igrač morao odigrati. Vrhunska produkcija, odlična gameplay mehanika (osobito pucanje i oružja u igri), bogatstvo sadržaja i naravno Lara Croft, čine ovo ostvarenje jednim od najboljih koji su se pojavili prošle godine. Must play!

Ante Vukić 

Overwatch – u ovu listu bi lako mogli stati svi FPS naslovi izašli ove godine, ali čisto radi varijacije liste pod ovom točkom istaknuo bih Overwatch između svih ostalih iz žanra. Godinama sam s ekipom igrao Team Fortress 2, ali nakon Valveovog ne baš brižljivog tretmana u zadnje vrijeme bio nam je potreban novi hero based multiplayer shooter. Kao naručen došao je Overwatch koji u sebi sadrži sve karakteristike jedne Blizzardove igre. Zabavan, fluidan, pristupačan i sadržajan modovima, postao je obavezan dio svakodnevnice poput ručka ili pranja zubiju. Stalnim održavanjem materijala unutar igre i pozitivnom komunikacijom s publikom, Blizzard je mnogima ponudio igru godine…a ja sam jedna među njima koji je to i prihvatio.

Homeworld: Deserts of Kharak – i kako je godina bila prepuna FPS-ova, još jednom je bio manjak RTS-ova. Ili barem značajnijih naslova iz žanra. Jedan koji se isticao na playlisti je Homeworld: DoK. Izašao početkom 2016. godine, Homeworld: DoK funkcionira kao prequel originalnom Homeworld serijalu. Svemirska postranstva zamijenile su prijeteće pustinje Kharaka. Odlična single-player kampanja ponudila je autentičan duh serijala i zanimljivu priču koja prethodi događanjima originala. Ali da nije samo u ponudi fanovima Homeworlda, igra zadovoljava i kriterije odličnog RTS-a. S obzirom da gajim ljubav prema žanru i serijalu…nije čudno dase nalazi na ovom popisu.

Overfall – ok, ovaj je malo čudniji izbor za top 5 listu…Ali tu je iz jednostavnog razloga. Lista je osobna, a Overfall je igra u kojoj sam osobno uživao. Istini za volju, da je nisam dobio za recenziju, vrlo vjerojatno bi mi i promakla. Tako da Overfall ovdje zauzima mjesto skrivenog dragulja. Roug-lite RPG s turn-based borbom održava svoj šarm mini questovima i njihovim scenarijima. Prepuni humora, ali i ganutljivih dramica. Gameplay je izazovan i lako se može izgubiti nekoliko sati na prolaženje. Ukoliko nam prolazi i završe neslavno, otključani itemi, likovi i skillovi prenose se na sljedeći run, pa nije nepoštena u tom pogledu. Također ogroman broj likova za otključavanje i njihovih varijacija skillova nudi prostora za igranje i ogromnu replay vrijednost. Pa ako vam je promakao ovaj indie naslovčić, dajte mu priliku prvom zgodom.

Hyper Light Drifter – godina je bila sklona i mnogim indie naslovima. Spomenuti Overfall ušao je na listu s wild cardom, ali Hyper Light Drifter (nakon apdejta koji otključava framerate) ostavio je dovoljan pozitivan dojam da se nađe na ovom popisu omiljenih igara 2016. Ako bi postojala nagrada za intro godine, Hyper Light Drifter definitivno pobjeđuje. Intro nas odmah upoznaje s igrinom fantastičnom atmosferom i soundtrackom. Pikselasta estetika i dizajn, šarolikost i detaljnost odavaju predivne vizuale koji će nas okupirati dok istražujemo, prevladavamo zagonetke, platforme, puzzleove i sukobljavamo se sa širokim rasponom protivnika. Tako me Hyper Light Drifter svojim audio/vizualnom prezentacijom kupio, ali gameplayom ostavio (još ostavlja) ugodno iskustvo.

Grim Dawn – prva stvar koju sam čuo oko razvoja igre bila je Titan Quest engine i developeri sačinjeni od dizajnera Titan Questa. Sam odjek imena tog omiljenog mi ARPG-a privukla mi je pažnju na Grim Dawn. I napokon kad je izašla iz Early Access faze, nisam ostao razočaran. Engine i gameplay je dosta poznat, iako je okruženje igre sasvim drugačije. Igra je dosljedna onom pojmu grim u naslovu. Mračan fantasy inspiriran viktorijansko-steampunk dizajnu vodi nas u borbu za preživljavanje čovječanstva. Kao i svaki ARPG, Grim Dawn ne oskudijeva različitim protivnicima, loot materijalu i lokacijama. Sati i sati utrošeni na čišćenje dungeona i unaprijeđivanju karaktera potukli su ove godine Diablo III na mom rasporedu, i to je sasvim dovoljno da ga postavim kao posljedni naslov na ovoj listi.

Eto, neka se ne ljute ostali naslovi koji nisu na listi. Ima ih dosta koji bi bez problema ovdje mogli završiti, ali ovih pet naslova sam izdvojio što zbog svoje dugotrajnosti (sorry Firewatch), što zbog većinski ugodnog iskustva (sorry Mafia III), što zbog osobne preferencije (sorry Attack on Titan: WoL).

Robert Petrov 

Darkest Dungeon – Klasični roguelike RPG na poteze, hardcore težine koje se ni Dark Souls ne bi posramio. Darkes tDungeon je savršen dungeon crawler koji naglasak stavlja na psihološku stranu vaših likova, stres i bolesti koje ih ubijaju brže nego horde mobova koje ćete na svom putu pronaći u najtamnijim i nečastivim rupama. Gotički stil igre jednostavno očarava, a i razlog je zbog kojeg igra nije zahtjevna, točnije, može se igrati i na konfiguraciji staroj 20 godina ili tosteru, što ovaj naslov dodatno čini savršenim jer ga se može igrati i ”na putu”. Sistem i dubina igre nije pretjerano komplicirana. Upravo je onakva kakva treba biti da bude zanimljiva prekaljenim ljubiteljima ovog žanra, ali da s druge strane svojom kompleksnošću ne otjera ”neke nove klince”. Ako niste živčana osoba i možete podnijeti malo težine i izazova u igri, svakako nebi smjeli propustiti DarkestDungeon. Jad, bijeda, očaj i frustracija… sve to pa i više, doživjet ćete u fantastičnom naslovu.

DOOM – iskreno, još od prvog predstavljanja ovog remakea, bio sam ne pomalo skeptičan, već definitivno siguran kako će još jedan legendaran naslov propasti i izgorjeti u ropotarnici zla i prevare naziva HD i remake. Traileri, teaseri, loši powertripovi za adolescente, pa čak i smeđa boja (nijansa izmeta) koja je zapravo trebala predstavljati mrak i tamu igre, sve je upućivalo na još jedan promašaj. Ako se dobro sjećam, čak su i cijeli timovi prestajali s radom i odlazili iz razvojnog pogona. No onda je došao DOOM. Došao je ON! Otac, majka i Bog FPS žanra. Mišljenje sam promijenio jako brzo, DOOM me stvarno ugodno iznenadio, oduševio. Brza klasična pucačina koja je zabavna, igriva i koja ne pokušava biti ozbiljan naslov već više služi kao jedno odavanje počasti minulim zlatnim gaming vremenima. Level dizajn je jedan od najljepših koje sam vidio u posljednjih nekoliko godina, muzika nabrijavajuća a atmosfera jednostavno odlična. Sve one stare rage koje me po zagrebačkim lokalima uz pivo pokušavaju uvjeriti kako danas ništa od igara ne valja i kunu se samo u stari Unreal Tournament, Quake i DOOM, ohrabrujem ih da dođu u sadašnjost i malo se opuste. Palac gore za DOOM.

Stardew Valley – nije sve u pucanju, klanju i krvi. Nekada treba živjeti prema laganim i opuštajućim principima. Upravo takav je i Stardew Valley, vjerojatno jedan od najvećih iznenađenja minule godine. Znate li koliko je teško napraviti i izdati igru, pa onda upasti na liste najprodavanijih igara, a pogotovo kad se radi o malom indie naslovu kojeg je napravila jedna jedina osoba! Ne trebam napominjati kako se radi o godini kada je na Steamu objavljeno gotovo 40% svih dostupnih Steam igara uopće? Moj duboki naklon i kapa do poda gospodinu developeru Ericu Baroneu znanom i kao ConcernedApe. StardewValley je RPG igra orjentirana na poljoprivredu i uzgajanje domaćih životinja, ali dovraga, ona nije samo obična crafting/management igrica. U njoj postoje izazovi, osjećaj neuspjeha kada vam propadne godišnji urod, ali osjećaj sreće i gradnje odnosa sa živopisnim likovima koji žive u obližnjem selu. Igra u kojoj se definitivno možete opustiti i uživati. I to bez ispaljenog metka.

Dishonored 2 – bez obzira što je igra rođena na carski rez s malo porođajnih problema poput užasne PC optimizacije i dalje je to dobri stari Dishonored. Genijalan pristup i miks različitih žanrova u jednom svom savršenom paketu, sa brutalnim dizajnom i stilom, sve je tu. Nastavci su uvijek škakljiv problem i trn u oku svakog serijala, no Dishonored 2 je to riješio poprilično uspješno. Prvi nastavak je redefinirao žanr i uvijek govorim, ako imate svog konja za pobjedu, zašto ga mijenjati. U moru odličnih naslova koje smo dobili prošle godine, pogotovo ako se radi o AAA naslovu, nije jednostavno ispuniti očekivanja fanova i zadržati svoju iznimnu kvalitetu, te isplivati na površinu najboljih igara. Drugi nastavak je tu, odlična priča i naracija nastavljaju putevima revolucije gdje je stala jedinica, a Dishonored 2 se definitivno nema čega sramiti.

Overwatch – Ah Blizzard, bastion modernog gaminga, sa tradicijom starom gotovo kao i sama industrija. Blizzard je opet uspio. Ne znam više ni sam kako im uspijeva da apsolutno svaki naslov koji izdaju bude apsolutni hit. I ne samo da bude hit, nego ujedno i primjer svima drugima kako igra i stvari trebaju funkcionirati. Overwatch, novi IP iz Blizzardove tvornice čudesa, jednako je primamljiv i sexy kao svi njihovi naslovi. Brza timska FPS/MOBA pucaljka jednako je igriva kao što dobro i izgleda. Nema se tu puno za objašnjavati, hrpa zanimljivih likova i njihovih pomno dizajniranih skillova govore za sebe. Ako ste još netko od onih koji nisu probali, svakako probajte. Ali ako vas i ova moja brbljanja jedne stare gamerske budale nisu uvjerili, otvorite Twitch, pogledajte malo listu… U Top 5 su Hearthstone i Overwatch, Top 10 WoW: Legion, Top 15 Starcraft, a Top20 Heroes of the Storm. Jesmo to upravo izbrojali da je čak pet od dvadeset najboljih, najigranijih i najomiljenijih naslova , upravo iz ove tvornice čudesa? Eto to vam je Blizzard dragi moji gameri. Ajd živjeli!

Amar Eonov Smailhodžić

Pavilion – unatoč tome što se predstavlja kao logička avantura, Pavilion je zapravo mnogo bliži logičkom žanru nego li avanturističkom. Doduše, upravo ta nadrealistička narativna linija proizašla iz avanturističkih utjecaja, čini Pavilion gotovo idealnom logičkom konstrukcijom za moj ukus. Kompaktan, svjež, i više zainteresiran za zanimljivost i kreativnost vlastitog dizajna nego li za ludološki konzervativizam, Pavilion isporučuje vizualno ugodan paket prepun detalja koji prave jasnu distinkciju između mediokriteta i izvrsnosti.

INSIDE – iako moram priznat da mi je INSIDE ostavio slabiji dojam nego li prethodnik ekipe Playdeada, ponajviše zahvaljujući možda i isuviše meta-narativno postavljenoj zadnjoj trećini, INSIDE je uistinu sjajno dizajnirana videoigra, koja slobodno koketira da li sa hororom preživljavanja, da li sa sinematičnim platformiranjem. Što god da radi, INSIDE to radi izvrsno. Ono što se možda da primijetiti je da Arnt Jensen i suradnici dolaze do konačne zaokruženosti storija o usamljenim dječacima u distopijskim svjetovima i da će u budućnosti, ukoliko ne žele postati samo zanatlije koje paradiraju u otrcanim shematskim okvirima, morati napraviti radikalni rez po pitanju tematskih preokupacija.

Owlboy – o Owlboyu sam možda već i previše pisao, ali vrijedi ga spomenuti i u ovom sumiranju prethodne godine. Riječ je o ambicioznoj i kreativno bogatoj videoigri, koja ne igra po pravilima žanra, već stvara svoj put u oblikovanju vlastitog izraza, nešto što je već dovoljno rijetko u videoigračkim okvirima da je svakako vrijedno pomena. Sada je možda samo problem što ljubitelji nezavisne produkcije i piksel art manijaci, više nemaju svoj Hitokui no Ōwashi Toriko…

Silence – Silence je vjerojatno bio moja najočekivanija p&c avantura prošle godine, tako da je blagi vid razočaranosti nakon odigranog očekivan. Možda je bilo naivno očekivati da će Silence ispraviti sve grijehe Whispered Worlda, prije svega njegov naporan i ultra-linearan pristup zagonetkama. Iako je došlo do poboljšanja na tom planu, dobili smo i niz novih problema poput previše generičnog pristupa fikcionalnoj fantastici ili potpunog odsustva inventara, što je donijelo više glavobolje nego li pristupačnosti. Silence se ipak uspio ugurati u pet najboljih videoigara koje sam uspio odigrati prošle godine, prije svega zbog, možda i najuspješnije realiziranog virtualnog ženskog lika kojeg sam susreo 2016-te, djevojčice Renie, i prepoznatljive Hüllenovske melankoličnosti.

Seasons after Fall – bilo je mnogo naslova koji su možda i više zaslužili da se nađu na ovoj listi. Mnogo ispeglanijih, bolje zaokruženih i pametnije dizajniranih videoigara. Seasons after Fall se ovdje našao prije svega jer je u trenucima bio moje omiljeno videoigračke iskustvo ove godine, dok je u ostalima, bio vrijedan prezira i zaborava. Seasons after Fall je logički platformer koji ljubitelji žanra vjerojatno neće igrati, a pitanje uistinu tko će ga igrati. Estetski spektakularan, narativno zanimljiv ali isuviše odmjeren, dizajnerski, samo na momente odličan, ovo čudno ostvarenje ostat će rizična fusnota za ljubitelje lisica, šumske opsjenare i eko-anarhiste.

To bi, cijenjeni čitatelji, bilo to. S ovim kratkim pregledom oprostit ćemo se i službeno od gamerske 2016. godine i uputiti se u nove avanture koje nas tek čekaju, a prema svemu sudeći, ni ove godine neće biti mjesta odmoru i predahu i postavlja se pitanje kako sve to preživjeti i odigrati i što žrtvovati kako bismo to uspjeli učiniti? GG!