Nakon par Spider-Man igara koje su, nikako se nisam mogao oteti tom dojmu, služile prvenstveno kao test za neki veći gaming projekt, napokon nam dolazi igra oko koje su uzbuđeni fanovi, ali i svi drugi koji žude za novom akcijskom avanturom. Još od Arkham trilogije nije bilo superhero igre koja je toliko jako odjeknula i natjerala i one koji nisu bila zagrijani za ”najvećeg detektiva na svijetu”’ da se okušaju u odličnom sustavu borbe, grafici i raznim maštovitim rješenjima u svom rastućem open-world okruženju. Insomniac Games su odlučili učiti na greškama, ali i na dobrim idejama prijašnjih developera Spider-Man igara (prvenstveno Beenoxa), te su odlučili iskoristiti svoje iskustvo (prvenstveno u platformerima) da nam donesu nešto slično Arkhamu, a opet dovoljno različito. Upravo taj put, mnogobrojne igre i reakcije na iste, na kojima su developeri mogli učiti, činio je brojku od preko 40 igara sa Spider-Manom u glavnoj ulozi. Neke od njih, one najbolje, ćemo proći u ovome tekstu.

Spider – Man je jedan od super junaka koji ima dosta dugu gamersku karijeru. Uz veliki opus raznih stripovskih serijala, edicija, Spektakularnih, Nevjerojatnih i Ultimativnih Spidermana koje viđamo već desetljećima, slično se događalo s Peter Parkerom i na ostalim područjima popularne kulture. Od animiranih filmova, igara, serija i filmova, Spider – Man je uvijek bio „tu negdje“ – nekvalitetan, kvalitetan, solidan, zbavan, čudan… Prvi Spider – Man film u glavnoj ulozi s  Tobey Maguireom doživio je toliko veliki uspjeh da se u Hollywoodu pokrenula lavina filmova prema super junacima. Kako su filmovi dolazili, tako su dolazile i igre temeljene na tim filmovima. Shvativši kako to i ne funkcionira toliko dobro (kad pogledamo stanje zadnjih nekoliko godina, vidimo da su igre prema filmovima jako rijetka pojava, a i zaboravljena praksa), Activision, Warner Bros i mnogi drugi odlučili su raditi igre temeljene na liku iz strip te odustati od praćenja i adaptiranja filmskih (ne)uspješnica. Što se tiče Spider – Mana, njega, njegovih prijatelja i neprijatelja je bilo posvuda. U ovih tridesetak godina skupilo se preko 40 igara, a iako je više onih dobrih nego loših (a sve nisam ni odigrao) ovo je svakako osobna lista koja prvenstveno služi da Vas vrati u prošla vremena te da Vam ukaže na neke starije ili novije Spider – Man naslove za koje niste znali.  U samim počecima naše GoodGame karijere, objavili smo jednu posebnu listu u kojoj smo istaknuli najbolje Spider-Man igre. Budući da se od 2012. godine malo toga promijenilo, prenosimo vam dijelove tog teksta, sa ponekom novom informacijom i par novih naslova, u nadi da ćete se uspješno uz ove igre zagrijati prije dolaska nove velike Spider-Man igre, PlayStation 4 ekskluzive Marvel’s Spider-Man. Sve sigurnije postaje da će nova Spider-Man igra biti i najbolja Spider-Man igra u povijesti, a kako bi bili sigurni u to, prođite s nama neke od najzanimljivijih naslova u ranijoj i daljoj gaming povijesti.

Spider-Man and Venom: Maximum Carnage (1994)

Maximum Carnage bio je serijal Spider – Man stripova, posebna produžena priča koja je trajala preko 20 brojeva, a koju smo mogli (skoro do kraja) popratiti u devedesetima u izdanjima Slobodne Dalmacije. Ozbiljnost koja se osjetila na stranicama stripova, sa opasnim Carnageom i sve većem broju negativaca koji su ubijali i uništavali New York, bila je očito toliko velika i u SAD-u gdje se krenulo i u igraću adaptaciju ove priče. Veliki broj zločinaca (Shriek, Demogoblin, Doppelganger…), heroja (Starfire, Black Cat,  Cloak and Dagger, Kapetan Amerika…) i ”onih između” (Morbious i Venom, na primjer), Carnageovo ludilo, očaj i odlična atmosfera donijeli su lijepu igru za Super Nintendo i Segu Mega Drive. Možda ste i naišli na ovu beat’em up igru, klasik u žanru u tom vremenu, koji je obilježen jednoličnim lokacijama i apsurdnim portivnicama, sve dok vas ne napadne jedan od bossova iz stripa. Ukratko, igra je imala sve što možete očekivati od beat’em upa iz sredine devedesetih.

 

Unatoč tome što iza igre stoji LJN (izdavač koji stoji iza nekih velikih zločina od gaming naslova) Spider-Man and Venom: Maximum Carnage je jedan od naslova za pamćenje, prvenstveno zbog priče koja je ovdje ispričana u obliku stripa, jasnog (iako ponavljajućeg gameplaya) i mnogih drugih sitnica koje oduševljavaju fanove Spider – Man.

Spider-Man: Shattered Dimensions (2010)

Shattered Dimensions je iznimno zanimljiva igra. Možda se pitate zašto?  Prvenstveno zato što je izašla nakon godinu dana velikog Arkham Asyluma koji je uveo mnoge velike inovacije u video-igrama (a pogotovo u igrama temeljene na superjunacima), a Beenox je to pokušao iskoristiti. Usto, Spider-Man je 2010. godine bio već ogromna franšiza rasprostranjena u raznim kanonima i univerzumima između kojih se lako moglo ispasti neodlučnim za izabrati kojeg točno od njih staviti u novu igru. Iznimno inteligentno rješenje pojavilo se u obliku četiri različite dimenzije, u kojima u ovoj igri postoji Spider – Man : Noir, Ultimate Spider-Man univerzum, 2099 i Amazing Spider-Man univerzum. Na taj način smo dobili četiri Spideya sa različitim igraćim iskustvom. Noir je onaj čije su misije pokušale kopirati Batmana te su bile možda vizualno i najimpresivnije, 2099 je ponudio najdinamičniji, futuristički način igranja, dok je Ultimate imao „najstripovskiju grafiku“, a Amazing je bio onaj najklasičniji.

Unatoč nekim nedostacima što se tiče kontrola i neizbježnih sekvencama borbe iz prvog lica (pod okriljem velike inovacije koja je, zapravo, ispala nepotrebna), Shattered Dimensions je na kraju ispao jako dobar naslov. Podijeljen na pet poglavlja koja se sastoje od četiri misije rezervirane za svakog od Spider – Mana (te nekoliko završnih misija), ovaj Beenoxov očiti eksperiment je uspio zadovoljiti mnoge obožavatelje Spider – Manovog lika i dijela. Iako se na trenutke čini predvidljivom i zamornom, ova je igra je, prvenstveno zbog velikog broja likova i simpatične raznovrsnosti, ispala pozitivno iznenađenje koje je ipak ostalo nedorečeno. Nažalost, iz ovog ”test-naslova”, Beenox nije izvukao neku veću pouku, budući da im je iduća igra Spider-Man: Edge of Time (naslov u kojem igramo samo s Amazing i 2099 Spider – Manom) ispala puno lošija.

Spider-Man (2000) i Spider-Man 2: Enter Electro (2001)

Dvije najbolje Spider-Man igre su, bez ikakve konkurencije, igre koje su izašle za PlayStation One početkom ovog stoljeća. Ono što je svakako vrijedno spomena su tehnička rješenja koja je Neversoft mudro napravio. Za početak, engine igre je posuđen od drugog Activisionovog naslova, Tony Hawk’s Pro Skater. Budući da tehničke mogućnosti nisu dopuštale veliki grad u kojem Spider – Man može nesmetano lutati, a morao se dati nekakav osjećaj prostranosti i otvorenog svijeta, priča je tu preuzela odgovornost, u maniri koje se ne bi zastidio ni Konami sa maglom u Silent Hillu. Naime, Spider-Manovi protivnici su ispustili otrovni simbiotski plin koji je Spider – Mana onemogućavao da se sa zgrada spusti na ulice New Yorka, čime su izbjegli razne tehničke neugodnosti i bugove koji bi se sigurno događali. Na ovaj način Spider – Man je mijenjao svoj okoliš i samo ulazom u pojedine zgrade kada bi igra totalno promijenila okolinu i na taj način, sukladno priči, omogućili da svi mogući tehnički problemi imaju svoje razloge. Sama igra je, što se tiče gameplaya, donosila jednostavne i pristupačne kontrole, minorne probleme s kamerom i veliki broj likova, neprijatelja i situacija poznatima tadašnjim fanovima ovoga superjunaka i njegovih stripova.

Odmah iza njega na listi najboljih Spider-Man igara (ako ne već i uz njega) je drugi nastavak u kojem je glavni antagonist Electro. Priča napravljena ekskluzivno za igru donosi veliki broj zapleta i zanimljivih događaja u kojima je Spidey u središtu pozornosti. Najveća razlika s obzirom na prvijenac je mogućnost hodanja po gradu i uopće kretanja sa Spider – Manom izuzev samo krovova zgrada te dodatne misije kojima otključavate razne nagrade vezane za stripove i likove iz stripa. Uz to, u igri ćete naći puno manjih detalja koji će biti iznimno simpatični prvenstveno onima koji su bolje upoznati sa Spider – Manovim likom i dijelom (nešto što je nakon ove dvije igre uspjelo samo Arkham serijalu). Kontrole sustav napredovanja, kamera i sam ugođaj ostao je nepromijenjen sve do današnjeg dana s obzirom na najbolju Spider – Man igru.

Ono što je igru, uz ta tehnička rješenja, učinilo posebnom za obožavatelje Spider – Mana i njegovih igara, bio je veliki broj neprijatelja, heroja, boss bitki, alternativnih kostima, nagrada i raznih tajni (kao što je What If..? mode) koji su istinski bili napravljeni s ljubavlju i poštovanjem od glave do pete. Na kraju samo možemo žaliti što se nije nastavilo u tom smjeru.

Ultimate Spider-Man (2005)

Ultimate Spider -Man bila je jako važna sredinom prošloga desetljeća. Naime, imala je mogućnost nastavljanja na već uspješan model kontrola koji su uspostavili prijašnje dvije igre, a usto je bila na tadašnjim novim konzolama na kojima su već postale znane njihove tehničke mogućnosti. Ovo je bila prva Spider – Man igra nakon jako dugo vremena u kojoj je uz Spider – Mana kroz cijelu igru bio igriv još jedan lik. Naravno, radi se o Venomu, s kojim igrate u nekoliko dijelova solidnog Story modea koji se nadovezuje na Ultimate Spider – Man stripove. Cel shading grafika, stripovski ugođaj, veći gradovi i umjereno doziranje humora, akcije i drugih negativaca iz Spider – Man univerzuma činilo je ovu igru jednim dosta ugodnim iskustvom. Koliko god ovo bila igra o Spider – Manu, na kraju je bila igra i o Venomu, koji ima podjednak (ako ne i veći) broj obožavatelja kao Peter Parkerov alter-ego. Nakon ovoga, mnoge daljnje igre krenule su u tom smjeru njihove (ne)suradnje, no nijedna nije bila uspješna kao ova. Što se tiče ove, a i igara temeljenih na Tobey Maguire Spider-Man filmovima, za njih je bio zadužen developerski tim Treyarch, koji sada radi i uživa uspjehe sa Call of Duty: Black Ops igrama. Ovdje su ipak najviše uspjeha polučili sa ovom igrom, dok je njihov zadnji Spider-Man projekt, Spider-Man: Web of Shadows sa Wolverineom i Venomom, unatoč zanimljivoj premisi, bio ”utopljen” u prosječnost (prvenstveno zbog kontrola, jednoličnosti i bugova).

Spider-Man Unlimited (2014)

Spider-Man Unlimited je igra za koju ste čuli samo ako ste veliki fan Spider-Man igara i ako se volite igrati na mobitelima. No, čak i tada, ako vam ne odgovara vizualno bogati endless runner, onda niste puno gubili vremena na ovoj igri. Bez obzira na to, igra je od 2014. godine i dalje jedna od najpopularnijih mobilnih igara (preuzeta je 30 milijuna puta, a kritike i odaziv publike je do sada uvijek bio dosta pozitivan), za koju developeri iz Gamelofta donose sadržaje i četiri godine kasnije. Sa dozom inovacija, igra je ono što praktički možete očekivati od endless runner žanra, no svakako je podignuta na višu razinu sa pričom i dodatnim igrivim likovima (prvenstveno dodatnim Spider-Manima iz drugih univerzuma).

Naravno, igru održavaju mikrotransakcije, prvenstveno one za dobivanje dodatne energije i produljivanje gameplaya, no i bez toga je zanimljiva igra koja može skratiti popodneva, pogotovo tijekom ljeta. Samim time, Spider-Man Unlimited je, zbog svog zabavnog faktora i dosta collectiblesa i detalja za fanove, našao svoje mjesto na listi najboljih Spider-Man igara. Pogotovo kroz zadnjih par godina kad je mnogima popunjavao rupe nastale od neizdavanja novih Spider-Man igara, na čemu smo joj dodatno zahvalni.

Neki od likova koji se pojavljuju u igri:  Carnage, Venom, Green Goblin, Electro, Nick Fury, Mysterio, Spider-Woman…

Amazing Spider-Man igre (1&2, 2012 i 2014)

Jedan od zadnjih pokušaja da se na temelju blockbustera radi i velika igra, pripala je upravo Amazing Spider-Man igrama na kojima je radio Beenox. Nadovezavši se na zadnja dva filma s Andrewom Garfieldom (s kojima se ”igrao” Sony bez Marvelove pomoći), Peter Parker je lutao sve većim New Yorkom, ali je lutao i što se tiče kvalitete. Repetitivne sporedne misije i zapetljana priča ipak su ukazali na potencijal što se tiče kontrola, a i mehanike borbe. Nekih sitnica je bilo u kojima se moglo uživati, no sve se i dalje činio kao test, a čak i kao puno lošiji naslov od Shattered Dimensionsa i mnogo starijih Spider-Man igara sa ”jedinice”. Za detaljniji osvrt možete pogledati naše recenzije ovih naslova, za jedinicu ovdje, a za dvojku na ovom linku.

Zbog ne baš impresivnog uspjeha filma, pa i same igre, čekali smo četiri godine za novu Spider-Man igru na konzolama. I, uistinu, sve je izglednije da se čekanje isplatilo i da se ovaj trnoviti put jednostavno morao proći. Beenox je ostao bez novih Spider-Man projekata jer su, ruku na srce, imali i previše prilika, i upropastili neke svoje dobre ideje. Što će se sve aplicirati na andolazeći Marvel’s Spider-Man ostaje tek da vidimo, no ukoliko su Insomniacovci uspjeli riješiti kontroler, kameru, repetitivne sporedne misije i donijeli puno sitnica u kojima će fanovi moći uživati, mislim da nema straha da nas čeka najbolja i najveća Spider-Man igra do sada.