Oduvijek je pomalo nezahvalno naći se na tronu, a potom pokušati sami sebe nadmašiti. Nitko od nas to ne želi, zar ne? A i zašto bismo k tome težili ako smo i dalje na vrhu, a najbliža konkurencija još uvijek se očajnički koprca daleko ispod nas.. Zašto samo ne bismo opušteno ostali na vrhu, ne radeći ništa pametno kada već znamo da nam naša najveća konkurencija nikako ne može naškoditi? Takvom zamisli očito su se ove godine malo više bavili i 2K Games i Visual Concepts, čija NBA 2K košarkaška simulacija suvereno vlada gaming scenom još od nikad prežaljenog Dreamcasta.

Naime, NBA 2K serijal već godinama važi za najbolju i najrealističniju sportsku simulaciju općenito, a nemoć konkurencije omogućila je i ovogodišnjem izdanju, NBA 2K18, da se i dalje etabilira na samom vrhu, unatoč brojnim negativnim šokovima koje nam je priredilo. Odmah u glavu, NBA 2K18 u usporedbi s prošlogodišnjim izdanjem predstavlja jedan korak naprijed, a dobra tri koraka unatrag, a koji su glavni razlozi teturanja ovog velikog šampiona, doznat ćete u nastavku recenzije.

Sjaj na parketu

Prateći tradiciju prethodnih izdanja, NBA 2K18 nam stiže s popriličnom dozom poboljšanja na polju gameplaya i autentičnosti igre, vidljivih istog trenutka kada uzmemo kontroler u ruke i započnemo svoju prvu tekmu. Tu prije svega mislim na znatno  realističniji i vjerodostojniji izgled igrača i njihovo ponašanje na terenu koje je identično njihovim stvarnim uzorima.

Gameplay je nešto u čemu NBA 2K serijal oduvijek briljira

Naime, Visual Concepts je gotovo svakog značajnijeg (a i ostale, uključujući i Ex-Yu zvijezde poput Šarića, Bojana Bogdanovića ili Jokića) igrača i njegove kretnje i poteze u potpunosti preslikao u igru, pa se isti tako ponašaju u igri identično kao na pravom terenu. Svi igrači sada se znatno bolje i pametnije kreću, kako u napadu tako u obrani, konstantno tražeći priliku za uspješno poentiranje ili neki obrambeni potez, znatno je više kontri i brzih koševa, a driblizi i sami pokreti igrača dodatno su unaprijeđeni zajedno s Pro Stick kontrolama koje su sada još intuitivnije i jednostavnije, a u isto vrijeme i učinkovitije.

I ove godine, tu su svi značajniji modovi s kojima se zabavljamo već nekoliko proteklih godina, a broj legendarnih timova povećan je uvođenjem nekih klasičnih ekipa poput Chicago Bullsa iz sezone 95/96 ili Boston Celticsa iz sezone 85/86. MyTeam ove godine još je zabavniji i zarazniji te će u NBA fantazistima i kolekcionarima probuditi dodatnu glad za igrom, natjeravši ih da potroše sate i sate slobodnog vremena eksperimentirajući sa svojim favoritima. MyGM mod je doživio određene promjene, dobivši ovaj put i svoju priču i scenarij (nalazite se u ulozi bivšeg igrača koji je nakon povrede primoran okončati svoju karijeru i okušati se u ulozi generalnog managera tima za koji je igrao) koji je ipak nešto bolji od onog koji krasi ovogodišnji MyCareer, inače crnu ovcu ovog izdanja, o kojem ćete nešto doznati u nastavku recenzije.

Atmosfera s mečeva zaista je izvanredna.. još da mi je pogoditi ovo bacanje..

Eh te mikrotransakcije…

Kako stvari stoje,  2K i Visual Concepts sa svakim novim izdanjem MyCareer moda kao da se natječu kako više iznervirati i isfrustrirati igrače. Imbecilni i stereotipni, u neku ruku i rasistički scenariji Spikea Leeja i ekipe koja je definitivno zaboravila da i bijelci i pripadnici drugih rasa „znaju skočiti“, proteklih godina dobro su nas nervirali i nisu nam dozvoljavali da se uživimo u stvaranje svoje virtualne karijere, no barem smo imali priliku igrati i zabaviti se gradeći svoje ime u NBA svijetu. Ove godine situacija je znatno gora, što zbog potpuno novog hrabrog koncepta koji ovo ostvarenje pretvara u prvi sportski MMO naslov, što zbog jednako glupog scenarija (samo ću spomenuti vašu best frendicu koja je iritantna do bola te ekstremno tupog agenta od kojeg glava boli i dosta je – tko je igrao igru, zna o čemu govorim, tko još nije, znat će i razumjet će) koji se vrti oko DJ-a, zvijezde u usponu, tj. vas, koja gotovo da neće ni dobiti priliku zaigrati. Zašto neće dobiti priliku? Zato što je lakše pravim treninzima dospjeti do prave NBA lige, nego treninzima i dokazivanjem u igri pomaknuti se za koji poen naviše i izboriti se za značajniju minutažu.

Ovogodišnji MyCareer, MyPark i ProAm modovi objedinjeni su u The Neighborhood, mini-otvoreni svijet koji zapravo funkcionira kao hub u kojem se svi igrači kreću, treniraju i pripremaju za mečeve, a put od startne ocjene 60 pa do 99 nikad nije bio ovoliko mukotrpan i naporan, ali i nepravedan, prvenstveno zbog uvijek mrskih mikrotransakcija koje su užitak igranja karijere pretvorile u pravi pakao od kojeg će mnogi, obeshrabreni u cjelosti, vrlo brzo odustati.

Treninzi jesu zanimljivi, ali su dobrim dijelom i beskorisni, ako igru igrate na pošten način, bez kupovine VC-a

Naime, da biste napredovali  potrebno je skupljati virtualnu valutu (VC – virtual currency), kojom kupujete apsolutno sve, od novih sposobnosti i specijalnosti, preko kozmetičkih dodataka  u vidu sportske opreme, frizura ili tetovaža. VC skupljate uspješno obavljajući zadatke na treninzima, provodeći vrijeme u teretani ili igrajući uličnu košarku s drugim igračima online, a na pošten način gotovo je nemoguće skupiti dovoljnu količinu VC budući da će vam za samo jedan poen trebati nekoliko dana mukotrpnog i iznimno napornog grindanja (zaista je obeshrabrujuće kada uđete u teretanu i vidite oko vas hrpu igrača koji imaju ocjenu 60 ili poneki poen više, a koji bespoštedno treniraju igrajući neku od poprilično napornih i zeznutih mini-igara), što je 2K riješio na prilično bezbolan i bezobrazan način. Ne želite provoditi dane i dane lutajući „Susjedstvom“ i majmunirajući se u teretani?  Nema problema, virtualnu valutu uvijek možete kupiti stvarnim novcem i boostati svoj napredak. Ovo se jednostavno tijekom igranja ovog moda nameće kao jedino logično rješenje, za kojim će manji broj igrača i posegnuti, dok će onaj veći, izrevoltirani svime vjerojatno odustati od istoga, iako traje samo jednu sezonu (poslije toga, sve je na vama..), no ovakva odluka izdavača i developera da dodatno „oderu“ igrače koji su već platili punu cijenu igre, za svaku je osudu i nešto je što im je nemoguće oprostiti. Da se radi o free to play mobilnoj igri, možda bismo i razumijeli situaciju, ali ovdje je u pitanju punokrvno AAA ostvarenje koje je debelo otplovilo u proklete profiterske vode, a čiji cilj više nije da zabavi svoje klijente, već da ih oguli do gole kože usput neprestano reklamirajući svoje partnere  (Gatorade, Foot Locker, JBL i brojni drugi doslovno su nezaobilazni na svakom vašem koraku kroz Neighborhood). Neshvatljiv potez 2K Gamesa koji bi, ponovi li se takvo što i iduće godine, mnoge igrače mogao odvratiti od kupovine novog izdanja.

JBL sluške na ušima, Gatorade reklame na zidovima teretane i ja, spreman za mukotrpni trening..

Nikad bliže TV prijenosu

NBA 2K serijal oduvijek je bio poznat po svojoj vrhunskoj prezentaciji i produkciji, a istim tempom nastavlja i NBA 2K18, koji svojim izgledom i atmosferom jednostavno ostavlja bez daha. Grafička podloga u igri dobila je dodatni sloj, što je vidiljivo na svakom koraku, počevši od još autentičnijeg i realističnijeg izgleda igrača, pa do nevjerojatne količine detalja na igračima (dresova koji se njišu pri našim kretnjama, autentičnim tetovažama igrača..) i terenu (chearleadersice, intoniranje himne prije mečeva i spektakularne najave igrača te realistični intervjui s istima na terenu) približili su NBA 2K18 stvarnom TV prijenosu kao nikad do sada, pa bi oni s mrvicu slabijim vidom igru definitivno mogli zamijeniti za isti.

O Say Can You Seeeeeee

Ionako fantastična zvučna podloga koja je oduvijek krasila ovaj serijal, ove godine dodatno je poboljšana. Sam huk i zvuk košarkaših arena fantastičan je, a komentari su dodatno usavršeni tako nema onog iritantnog ponavljanja kao što je bio slučaj s prethodnim izdanjima igre. Komentatorski trio „Shaq, Ernie Hudson i Kenny Smith“ ponovno je s nama, a pomažu im brojna druga poznata imena, poput Kevina Harlana ili Davea Aldridgea koji se tijekom mečeva nalazi kraj samog terena. Sve to stvara jednu homogenu cjelinu koja odiše visokobudžetnošću na svakom svome koraku, no i unatoč tome,  nekih tehničkih boljki koje ovaj serijal već godinama muče, nije se uspio riješiti ni NBA 2K18.

Provjerena komentatorska ekipa ponovno je na okupu

Tu prije svega mislim na nešto duža učitavanja te online igranje i tradicionalne probleme sa serverima, koji su neizbježni, a zbog kojih sam nemali broj puta bio izbačen iz igre, a budući da sam u Neighborhoodu često znao biti sam, ista situacija se očito često događala i drugim igračima. 2K će ovaj problem tradicionalno pokrpiti i popraviti, no jednostavno ne mogu se oteti dojmu da se dosta toga i ove godine moglo riješiti i prije samog izlaska igre, a ne kroz desetke giga dodatnih nadogradnji.

Od sigurne prednosti do neizvjesne završnice

Korak po korak, napad za napadom, stigli smo i do samog kraja ove recenzije čija je konačna ocjena, kao što možete vidjeti ispod, znatno niža u odnosu na prethodna izdanja igre, a glavni razlog tome, svakako leži u svojevrsnom bezobrazluku 2K Gamesa da obezvrijedi trud igrača i pokuša im oteti što više novaca, unatoč tome što su ti isti igrači već iskeširali 60ak eura, koliko igra košta. Upravo takvim svojim odlukama, 2K Games je istovremeno i anulirao i obezvrijedio sva ona sjajna poboljšanja na polju gameplaya koja NBA 2K18 ima u odnosu na prošlogodišnje izdanje, jer koliko god bila sjajna kao igra, NBA 2K18 će definitivno ostati u sjeni nemilosrdnog mikromenadžmenta koji je toliko izražen da ozbiljno prijeti igri da se na klizavom parketu otkliže sve do pay to win tribina, a vjerujemo da to nitko od nas ne želi. Za kraj, mali prijedlog ekipi iz 2K Gamesa i Visual Conceptsa – zaboravite na nebulozne idiotarije poput MyCareer Story moda, u potpunosti isključite proklete mikrotransakcije i nastavite raditi na poboljšanjima gameplaya i implementaciji dodatnog smislenog sadržaja, jer to je ono što igrači traže. U suprotnom, nemojte se iznenaditi velikim gamerskim lockoutom pred iduću sezonu.