Bro, dude, buraaaaaaaaaaaaaaz, trebeeeeeeeeeeeeee vo-no! Na to bi se mogao svesti opis zadnjeg i najnovijeg Need for Speed iliti poznatog u narodu i kao Nitvorspid naslova koji je ujedno i reboot (očito) serijala. Prethodni Rivals (kojeg nažalost nismo recenzirali) nije bio loš, na trenutke je bio čak i solidan. No kako sada nemamo više u igri Criterion već se za upravljačem nalazi Ghost koji već ima iskustva s Need for Speed serijalom, očekivanja su bila visoka. Kad smo kod Criteriona, nadamo se da oni rade na nekom novom ultrameganabrijanoludom Burnoutu. Koliko je to bila pametna ili loša/kukavička odluka ostaje da pročitate.

Ideja je bila da se vrijeme vrati unatrag, u vrijeme kada su Need for Speed Carbon i Underground (1 i 2) vladali scenom arkadnih jurilica. Naglasak je bio stavljen na modanje automobila, mentalitet čopora, odnosno pripadnosti nekom od klubova (ekipa ili kakoveć) unutar igre te napredovanju i nabijanju kompleksa konkurenciji. Kako je to sve ispalo, ostaje nam da vidimo u tekstu koji se parkirao ispod ovog dosadnjikavog uvodnika.

YO Bro!

Odmah na samom startu nas dočekuje uvodna sekvenca u kojem jurcamo po gradu, trolamo murijake i općenito vozimo kirurški precizno, driftamo na najjače uz prigodne poskočice od kojih je sažet soundtrack. Igra se ne trudi pretjerano objašnjavati tko smo, što smo niti kako smo dospjeli tu. No, ono nam ubija uši, zdrav razum i kopa oči jest hrpa stereotipnih likova sa isto tako stereotipnim linijama dijaloga s kojima se nabacuju posvuda da jednostavno počne boliti glava. Sam intro (video ispod) nam daje uvid u svu grozotu likova i dijaloga koji nas očekuju.

Naravno, treba spomenuti da se između utrka radi potpuno o live action scenama u kojima smo mi praktično samo njemi promatrači (osim kada nam se neki od likova obrate) koji kimaju glavom. Svi likovi su karikature modernog društva i stereotipizacija underground vozačke scene. Uglavnom, Need for Speed priča je all over the place i ponekad se čini da je tu samo kao trulo punjenje oko onoga što Need for Speed serijal u biti jest, a to je brza i zabavna arkadna jurilica s solidnom multiplayer komponentom.

Dude ‘sup?

Kada se iz marketinga stekne dojam da ćemo od auta moći napraviti što nam srce poželi, ostanemo malo zatečeni kada vidimo da stvari u biti nisu tako jednostavne (ili kompleksne ako vam je draže). U igri se istina može mjenjati vizualni izgled i vozne karakteristike naših ljubimaca, no definitivno ne na razini kojoj je to radio Carbon ili Underground. Možemo li modati spojlere, stavljati daske za peglanje 200x600cm di nam srce poželi(?), pa baš i ne možemo. Tako imamo 52 autombila koji uključuju kako američka vozila (SAD) tako i ona iz ostatka svijeta donekle ravnopravno te bez obzira na manji broj automobila koje nalazimo u drugim racing igrama sigurni smo da će svatko od vas pronaći svog favorita. Svaki od auta ima svoje predefinirane vizualne identitete (tvorničke i one od high end custom tunera) od kojim možemo odabrati što nam se sviđa, što je razočaravajuće, ali donekle razumljiva politika jer se ipak radi o službeno licenciranim automobilima.

…kvalitetnih daski za peglanje ne nedostaje.

Prtljati po autima ispod haube po pogledu voznih spososbnosti je dosta detaljno i u tom aspektu igra zaista zaslužuje svaku pohvalu. Odabranike naših mehaničkih srca zaista možemo natjerati da se “ponašaju” kako želimo i s time napraviti onu bitnu razliku u svakoj utrci (prventsveno u okršajima protiv “živih” vozača). Ono što ubija u pojam jest intenzivan i do sada vjerojatno najjači “kečup” za AI vozače koji definitivno ubija želju za petljanjem po automobilima jer bez obzira na vozačke sposobnosti i kvalitetu automobila, AI protivnici nas stignu u kratkom roku kao da su magnetnim pojasom vezani za nas. Ovaj detalj najviše ubija igrače koje ne zanimaju online okršaji protiv drugih igrača.

Do you drive shift?

Aha, moš mislit’! Da, istina je…Need for Speed nema opciju vožnje s manualnim mjenjačem što je pored svog silnog tjuniranja điđa i baja pod haubom zaista poražavajuća stvar. Uz činjenicu da ne možemo mjenjati brzine manualno, ne možemo igru igrati ni offline. Ova činjenica će načisto oduševiti one s nestabilnim linkovima na internet, kao i one koji nemaju flat rate. Svaki mali štucaj vaše internet konekcije će rezultirati prekidom igranja (pa čak i kada se utrkujete s AI vozačima) što frustrira do neviđene mjere.

…zaista je šteta što nismo u mogućnosti testirati kvačilo.

Činjenica da je potrebno biti online stalno ne bi toliko smetala da Need for Speed nije generička jurilica u open worldu. Znači, nemamo nikakve bogate multiplayer only feature  koje bi se preklapali s main pričom i igrom. Tu se vraćamo na to da jedini feature koji “always-online” igranje nosi sa sobom je taj da kad pukne naša veza na internet, puca i igra te živci idu u crveno.  Naravno, tu su dnevni izazovi/zadaci koje dobijamo svakodnevno no niti nema apsolutno nikakvo opravdanje da nas drži stalno “spojenima”. Ukratko, uz sve nedostatke. činjenica da moramo biti stalno online je uistinu zadnji čavlić u lijesu koji nosi naziv Need for Speed.

Is it any good bro?

Ne bi bilo fer potencirati samo one loše stvari koje se nalaze u zadnjoj “potrebi za brzinom”. Osjećaj brzine, vožnje je na visokoj razini i moramo priznati da uz sve loše i stereoptipne stvari kojima je igra nakrcana ipak postoji visoka razina zabave vožnje. No, u današnje vrijeme kada imamo Forza Horizon serijal, Driveclub, Forzu Motorsport, Crew i slične…ostaje upitno koliko mjesta ima za ovakav Need for Speed. Ruku na srce, nakon što je Criterion preuzeo razvoj i napravio prvi Hot Pursuit, cijela situacija oko Need for Speed serijala se činila jako svijetlom. Danas, kako je Ghost preuzeo uzde nazad u svoje ruke i  posvetio se razvoju novih nastavaka, mišljenja smo da ukoliko se u sljedećem nastavku (ne treba se zavaravati, dobiti ćemo ga sigurno) nešto drastično ne pomakne prema napred (kvalitetom ili redizajnom) Need for Speedu će se svijetlo na kraju tunela ubrzo ugasiti.

…veliku većinu vremena diviti ćete se skoro pa fotorealističnim scenama.

S audio/vizualne strane, novi Need for Speed izgleda maestralno i produkcijski je uz bok svim top naslovima nove generacije, što nas još više rastužuje jer je uz svu tu silnu produkciju igra trebala i morala biti puno bolja. Naravno, valjda kao ustoličena praksa pod zadnje vrijeme, i Need for Speed dolazi uz pokoji bug, pa tako možete očekivati padove FPS-a, kao i povremeno (nelogično) štucanje prilikom intenzivnijih brzina u online okršajima. Sve u svemu kada se usporedi s većinom današnjih igara, Need for Speed je solidno ispoliran ali ne i savršen.

You sick?

Hmh, pa možda bi najbolje bilo postaviti dijagnozu za kraj, a ne mišljenje o isplativosti. Novi Need for Speed je vjerojatno najlošije izdanje slavnog serijala koji je godinama imao svoje uspone i padove, no u direktnoj usporedbi sa svojim prethodnikom pred sobom imamo za dvije klase lošiji naslov. Iako igra pruža zabavu u pogledu vožnje, šarafljenja ispod haube i modificiranja vizualnog aspekta naših metalnih jurilica, ipak smo dojma da bi vaše teško zarađene novce slobodno mogli sačuvati za neki zgodan popust.

…ako ništa, barem je lepo kaj cukar!

Što se tiče pitanja koliko je pametna odluka bila vratiti Nitvorspid u ruke Ghosta, očito je da je EA htio igrati na sigurnu kartu, ali izvedba nije bila najsjajnija. No, tko zna možda EA objavi da će sav DLC biti besplatan te na taj način privuče publiku da plati punu cijenu za osrednju igru slavnoga imena Need for Speed. Ah da dijagnoza…pacijent boluje od kroničnog nedostatka kvalitetne prehrane i premda je u vrhunskoj fizičkoj kondiciji, savjetuje se mirovanje do daljnjega.