Tijekom studenog dobili smo najnoviji nastavak Need For Speed serijala pod imenom Heat. Na startu da kažem da je sve u ovoj igri u skladu s njenim imenom, što ćemo kroz recenziju pobliže i objasniti. Izdavač je, kao i svaki put do sada, EA, a razvojni tim je isti još od 2013-te i Rivalsa, a radi se o studiju Ghost Games. Iako s posljednjih nekoliko naslova nisu baš pogodili tamo gdje su trebali, ovdje su stvari malo bolje i Need For Speed se ipak vraća na staze stare slave.

Sama igra je totalno trendovska. Svi se danas furaju na neon, pa ni ova igra nije iznimka. Radnja se dešava u izmišljenom Palm Cityju, koji je u biti kopija Miamija i njegove okoline. Kompletna igra je kao nožem razrezana na dva dijela. Jedan je dnevni način igranja u kojem sudjelujete u legalnim utrkama i stazama u ograđenim djelovima grada. Nikome ne smetate, saobraćaja nema, a to što porušite pola grada ako ne vozite kako treba nema nikakve veze, to je sve dio utrke. Drugi je noćni režim igranja, u kojem sudjelujete u ilegalnim utrkama što je samo po sebi protuzakonito i onda na vrat navlačite sve moguće organe reda i zakona, od običnih patrolnih kola, pa sve do helikoptera i Rhino vozila. U teoriji biste mogli da igrate odvojeno ova dva dijela, ali ipak ima fora koja vas tjera da budete i fini dnevni vozač i noćni kršitelj zakona. Po danu skupljate pare potrebne da kupite poboljšanja i nova auta, dok noću skupljate reputacijske poene i tako dobivate nivoe koji dalje otključavaju mogućnosti kupovine bilo čega iz igre. Sama igra od vas zahtijeva da imate i pare i reputaciju, jer džaba vam jedno bez drugog. Kada su same utrke u pitanju, tu su već poprilično standardni režimi za Need For Speed. Uobičajene sprint race i kružne utrke, pa onda drift i time trial te, na kraju pomalo nepotrebne, offroad trke. Sve se mogu voziti i danju i noću.

Prvo vidite auto, pa vašeg lika, pa neon…a nekad i obrnutim redoslijedom…

Pošto je kompletna igra otvorenog tipa, na samu kampanju možete se fokusirati kada hoćete. Isto tako, ne morate, ako vam se nešto ne igra kampanja. Osim glavne, imate i neke priče sa strane, koje su više vezane za dobivanje kojekakvih unaprijeđenja na vozilima, koja baš i nisu pretjerano bitna jer ćete svoje auto svakako nabudžiti standardnim dijelovima. Sama glavnu kampanju vam neću nešto pretjerano otkrivati, ali uglavnom se radi o problemima sa policijom i pravljenju reputacije unutar lige. Ima možda desetak sati fokusiranog igranja, u zavisnosti od toga koliko dobro skupljate reputaciju tijekom noći. Osim ovih standardnih načina igranja, na samoj mapi možete provoditi vrijeme skupljajući neonske flamingose i grafite ili prolazeći kroz speed trapove, skokove i drift sekvence. Ovih dodatnih mini questova ima stvarno jako puno i kompletirajući svaki od njih otključavate još customizacijskih elemenata.

Velika razlika u gameplayu je između dnevnih i noćnih utrka. Danju možete da pravite milijun saobraćajnih prekršaja, polupate komplet grad i skršite desetine auta, ali policija nema nikakav razlog da vas juri. Policijski auto vas neće ni registrirati čak i ako prođe pored vas dok preuređujete aleju sa palmama ili glumite grtalicu razbijajući auta dok pravite prolaz do semafora. Jednostavno, dnevni režim ne uključuje policiju i podrazumijeva se da ste vi jedan fini i pristojan vozač koji samo voli da se utrkuje na unapred ograđenim stazama. Noću, s druge strane, stvari postaju dijametralno suprotne. Tako, na primjer, dok se utrujete i napravite golemu prednost i ne morate više da jurcate pokušate da prođete pored policije nekom normalnom brzinom, oni će ipak uključiti rotaciju i početi vas juriti iako realno nemaju pojma da se vi utrkujete i niste napravili prekršaj u njihovoj blizini. Nakon svake odigrane noćne utrke ili potjere sa policijom, morate da bezbjedno stignete do nekog od skloništa da biste završili tu noć i dobili poene. Tu sad još ima i HEAT indikator koji ima pet nivoa. Svaki nivo znači i veću policijsku angažiranost. Na prvom vas jure obična patrolna auta, a na petom i presretači, helikopter te Rhino Van, koji pokušava da vas slupa. Bježanje od policije je najteži dio igre, i stvarno što je veći nivo, to je teže otresti ih se. No, međutim, ako uspijete da im pobjegnete i sigurno stignete do skloništa, sva reputacija se množi sa HEAT nivoom koji ste imali.

Jedva da se vidi koja ogrebotina, to ćemo kod Jure limara sredit za čas

Kompletna mapa, kao što sam rekao, podsjeća, na Miami i to se nije pokušalo sakriti ni na koji način. Taj setting je toliko prisutan, da ćete u svakom momentu pomisliti da je tu negdje Dwyane Wade ili Nick Slaughter, ovisno od toga pratite li više košarku ili TV serije. Moram priznati da je kompletan grafički dojam i više nego dobar. I noću i danju sve izgleda fantastično i jako je malo zamjerki na koje sam eventualno nailazio. Čak je par nekih sitnih bugova brzo uklonjeno mini zakrpom. Staza ima zaista svakakvih, od strogog centra koji ide u više traka sa puno raskrsnica i gužvom, pa do relativno pustih brdskih magistralnih puteva.

Mapa je doista raznolika

Na tehnički dio igre nemam neke pretjerane zamjerke, uzevši u obzir da je ovo prije svega arkada. Modeli su stvarno dobro urađeni i grafika je jako dobro ispolirana. Jedina zamjerka je možda na noćne utrke u kojima često zbog brzine ne vidimo gdje treba skrenuti, al to je stara boljka NFS-a. Nisam ni siguran koliko je realno napraviti prenaglašeni osjećaj brzine i mogućnost da vidite sve što se oko vas događa u jednom. Što se fizike tiče, budući da se radi o arkadi, namjerno je iskrivljena da bi bila igriva. Tko hoće realnost, neka igra Forzu Motorsport ili Gran Turismo. Tako, na primjer, imate dosta prostora za lupanje auta dok ono ne postane neupotrebljivo, a i to opet ovisi lupaju li vas policajci ili se vi zakucavate u sve na što naletite. Težina i fizički modeli sa kojima ulazite u koliziju variraju u zavisnosti od njihove bitnosti, pa je tako neka ograda, koju bi realno oduvali, praktički neuništiva jer služi da vas zadrži na stazi, dok su bandere kao čačkalice i nema razloga da predstavljaju problem ako se zakucate u njih. Isto je i sa autima. Saobraćaj koji se odvija oko vas ima manje utjecaja na fiziku vašeg auta od policije, koja igra aktivnu ulogu u igri, jer vas pokušava zaustaviti na sve moguće načine. Silinu udara najviše ćete osjetiti kada se Rhino Van zaleti u vas. U sekundi ćete pomisliti da je to kraj igre od kojeg nema oporavka. Naravno, kraj igre ne postoji kao takav i sve ide dalje, ali taj susret ćete svakako zapamtiti. Kao i u svakom NFS-u do sada, kočnica, kao jedan od najbitnijih dijelova auta, bačena je na marginu. Koristiti je hoćemo, ali tek kad stignemo do auta koja bez neke velike mukejure 300 na sat. Za savladavanje krivina uglavnom će vam služiti mehanika puštanja i stiskanja gasa u kombinaciji sa skretanjem, što vam omogućuje da driftate kroz malo ozbiljnije zavoje.

Osjećaj brzine i grafika za svaku su pohvalu

Auta zastupljenih u igri ima stvarno jako puno. Ono što je novitet u odnosu na prethodne djelove je povratak Ferarija na velika vrata. Tu su praktički prisutni svi bitni proizvođači brzih i onih malo manje brzih auta. Osim novih nafuranih aždaja poput Lamba, Porschea i sličnih, mogu se otključati i neki old school primjerci vozila poput starih američkih muscle auta, ali je našoj populaciji možda najbitniji GOLF, doduše kec, ali ako napravimo neku peticiju siguran sam da će za balkansko tržište napravit DLC sa dvojkom.

Nakon kupovine novog Golfa iz 76. dalje igranje gubi smisao…

Najveća zamjerka kompletnoj igri ide na glazbu. Ili ja odavno nisam igrao nešto ovog tipa ili sam mator za trenutnu playlistu iz igre, ali mislim da je pogrešna. U noćnom modu se čak i može progutati nekolicina numera, mada je i tu moglo biti bolje, ali dnevni mod je očajan. Ne znam stvarno što je sada popularno na jugu Floride, ali neki house umiksan sa latino otpacima svakako nije za brzu arkadnu vožnju. Daleko od toga da očekujem da ću u današnje vrijeme slušati Static-X, Bush, Kill the Noise ili Prodigy, ali siguran sam da se mogla naći i bolja glazbena podloga od ove koja je trenutno u igri. Glazba vas u većini slučajeva jednostavno dekoncentrira i iritira umjesto da bude obratno, da vam daje dodatnu energiju i fokus. Uvijek je u igrama bilo glazbe, koja se nekim čudom tu našla, a nije trebala, ali u Heatu je 70% glazbenih numera takvo. Razumijem i potrebu da se dočara setting, ali NFS se igra zbog zabavne arkadne vožnje, a ne zbog nafuranog kuliranja pored plaža Miamija. Barem ga ja zbog toga igram.

Online multiplayer je praktični beskoristan. Nikad nisam ni shvatao natjecanje u igri, koja realno nema neke skill komponente. Sve što imate u solo modu, imate i u online modu, s tim da, dok ste online, raznorazni igrači igraju svoje utrke u isto vrijeme kada i vi, pa je prisutnost policije veća, kao i šansa da će ganjajući nekog drugoga ostaviti vas na miru. Inače ne vidim neku veću svrhu ovog moda, teoretski bi trebalo da bude jako zanimljiv, ali u praksi to baš i nije slučaj, jer svatko hoće da igra svoju igru ne upuštajući se baš u okršaje sa vama. Moguće je da će ovo vremenom, kad svi napucaju auta do maksimuma, dobiti drugu dimenziju, ali za sada je ovako.

Ponavljamo, osjećaj brzine i grafika doista su za svaku pohvalu

S ovim naslovom iz EA su vjerojatno htjeli da vrate Underground, jer po mnogima je to i dan danas najbolji dio NFS serijala. I mora se priznati da su jednim dijelom i uspjeli. Igra je zabavna i nije opterećujuća. Ali i pored toga, zamjerke koje sam gore naveo čine ovaj dio solidnim i ništa preko toga. Napredak je vidljiv i ako se nastavi ovako, ubuduće bismo možda mogli pričati o poređenju sa Forzom Horizon, koja je ipak nedodirljivi vladar arkadnog utrkivanja.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.