Još jedna brukva u lijesu NFS serijala ilitiga kako uspješno odbiti gamere od igranja na PC-u.

Možda sam ja prestar za ovo sranje, kako reče Danny Glover u svim Smrtonosnim Oružjima, ali zadnjih 4-5 nastavaka NFS-a nikako ne mogu svariti. Igram ga od najranijih dana, preko svih uspona i padova, od prva dva nastavka na plejki u igraonici do svih drugih na kompu od 1998-e do danas. I nikad dosad se nisam osjećao lošije u vezi igre i igranja na kompu kao sad.

Već duže vrijeme citat „Another year – another (insert game name here)“ je izlizan i istrošen pa je najbolje da ga ni ne spominjemo. NFS izlazi kao na traci još jednom i nažalost, ovakvom kakav je – ne nazire mu se kraj. Doći ćemo do objašnjenja kasnije, prvo da sad kažemo nešto činjenica o igri. Rivals je ukupno dvadeseti nastavak serijala, ako uračunamo Nitro i World, Wii ekskluzivu i MMORace projekt. Od 2010-te razvoj se predaje u ruke Criterion Games, čije nastavke NFS-a svi hvale i uspoređuju s Burnout serijalom, pa tako i Rivals. Iako je i Ghost Games sudjelovao u razvoju, osjetan je utjecaj Criterionove Burnoutske arkaderije. Engine igre rađen je u hvalevrijednom i oku ugodnom Frostbite 3, što bi trebalo osigurati da svaka kapljica kiše pljucne na haubu i otkliže u nepovrat u poljima suncokreta mističnom maglom obavijenih. Ili samo reći – Battlefield 4 je u tom engineu. Nuff said.

Priča ili štorija

Jep… ovdje imamo i priču! Woowoo… iako priča nije ni izdaleka kompleksna kao u Most Wanted ili Carbon ili čak The Run, opet ju imamo. I to kakvu… Intro igre počinje nekakvim verbalnim prepucavanjem između odmetnika i policajca koje je tako loše izvedeno da u startu ne znaš kojoj bi se strani manje priklonio. Totalno neuvjerljivi scenarij se odvija na stotinjak kilometara ceste gdje je nekakva racing zajednica bogatih lopova koji nemaju drugog posla nego da zavitlavaju policiju u zdrav mozak dok ovi kupuju ili zapljenjuju njihove ukradene Bugattije, Koenigsegge i Lamborghinije. Nema glavnog junaka, protagonista, antagonista… samo ja i moj RIVAL. Daj molim te… Pa ja bi zvao vojsku, mornaricu, avijaciju, vatrogasce, lego kockare, svisca s čokoladom i Ivicu i Maricu da mogu stati na kraj razmaženoj bagri koja se čudi „kako vi možete živjeti bez da živite ovako poput mene.. Oo… haštag yolo“. Očigledno moja generacija nije ciljani kupac ove igre što se tiče priče.

Vožnja kroz pothodnike i navodnike

Čisto da razjasnimo – devedezdevet posto ljudi koji su igrali NFS na kompu, igrali su ga strelicama na tastaturi. Malo prčkanja po kontrolama nikad nije bilo na odmet ali ni nužno. Sad za sve one koji bi htjeli igrati na tastaturi, defaultne ili standardne tvornički zadane kontrole su W i S za gas i kočnicu, A i D za ispucavanje oružja, ← i → za lijevo i desno, Space za nitro i Shift za E-brake. Da su meniji možda prilagođeni za PC, mogli bi se mišem navoditi, ali s obzirom da se pritiskom na escape diže mapa, a malim slovima je indicirano gdje se Page up i Page down koriste za pomicanje po izbornicima postavki, tako neko vrijeme provedete igrajući ko tukac sa gore navedenim kontrolama. Jednom kad napokon krenete u tu vožnju sa pogođenim kontrolama, uvidite da vam se ne isplati igrati ni sa čim drugim nego sa gamepadom. Ništa, spremi volan natrag u ormar… Naime, osjećaj vožnje je toliko pojednostavljen da ne trebate niti kočiti, samo povremeno pustiti gas za proći kroz zavoj. Ručno mijenjanje brzina? Co to je? Tko bi uostalom stigao promijeniti brzinu pičeći trista s mista i pucajući turbo i nitro simultano. Auti danas ionako imaju automatske Direkt-Schalt-Getriebe s doppelkupplungsgetriebe i Tiptronic i trtemrte i ne trebaju im neki ljudi da im govore kad će mijenjati brzine.

Jedna stvar je reći za igru da je arkadna, ali nešto sasvim drugo je kad se igra može svrstati bok uz bok Wipeout serijalu po arkadnosti… Nitro je uvijek bio zgodan i kao vizualni efekt i kao dio same vožnje, onaj VVVVVUŠŠŠŠŠŠŠŠŠ osjećaj i vatra iz auspuha i zamućenje vidnog polja su fora bez daljnjeg. Zašto je onda ovdje nitro kastriran bez vatre iz auspuha osim pri paljenju? Pa da bi koristili TURBO, naravno. Turbo je dodatak koji katapultira auto uz prigodne efekte eksplozije i implozije i svega drugog što inače ide kad stisnete turbo, znate i sami. Ne znam što se uopće trude držati aute na cesti više. Kako su stavili u igru benzinske postaje na kojima se vaš auto potpuno oporavlja zahvaljujući superbrzim radnicima koji u pola sekunde poprave auto, srede limariju, stave nova stakla, napune vaše gadgete i nitro, vidi se koliko su pucali na arkadnost.

Gadgets ili napravice

Već smo spomenuli par napravica pa bi bio i red da pojasnimo i kako djeluju. Kao trkač ili bježač, na raspolaganju imate EMP ili elektromagnetski puls, Jammer ili blokadu, bilo EMP-a ili komunikacije policije i Turbo, implozivno eksplozivnu eskapistički orijentiranu koncentraciju snage motora. Dakle, standard oprema, uz električne podizače stakala i ksenon svjetla. Policajci ili hvatači imaju malo veći arsenal u koji isto ulazi EMP, ali i Roadblock, Helicopter Support i neizostavni Spike strip ili Piko Bodljić. EMP se ispucava uspješnim voženjem iza protivnika skoro 10 sekundi od trenutka kad ste ga aktivirali, a kako su auti sad više digitalni nego analogni, to mu pošemeri upravljanje, kontrolu gasa i grafičku karticu jer vam se ekran zamuti kao da imate smetnje. Roadblock poziv će stvoriti šupljikavu cestovnu blokadu od par auta i par drvenih konjića kroz je gotovo nemoguće proći. Khm. Poziv helikoptera upomoć je zgodan dodatak u arsenalu jer smeta vašem rivalu anarhističnom sa reflektorima i baca mu Piku Bodljića pod kotače i vrlo ih je teško izbjeći. Policajac također može sam izbaciti Piku Bodljića i upropastiti felge bježaču na dobrih pola minute, a ako ga tad ne uhvati, onda mu se gume ponovno napušu. Genijalna solucija.

Inače, auti imaju indikator štete i dosta se oštećenja vidi na njima. Ako vaš indikator štete prijeđe u karambol, utrka je gotova. Prije nego krenete jurcati, morate odabrati koja dva gadgeta ćete imati spremna za utrku. Da ne bi otkrili baš sve napravice, pustiti ćemo igrače da sami saznaju što ide u dodatnu opremu.

Mehanika igre

I bježač i hvatač imaju interes skupljanja bodova. Što više bježite i gluposti radite, štete prouzročite, vozite u suprotnoj traci, policajaca porazbijate, to vam se više bodova skupi. Ali, u određeno vrijeme morate pobjeći u vašu sigurnu kuću bankirati te bodove (kako bi rekla Danijela Trbović) gdje ste sigurni od stihije zakona pred vratima i svi vaši grijesi su vam oprošteni, a reputacija raste i auti se otključavaju. Nešto kao sjedište HDZ-a kod nas. Do maloprije zakleti neprijatelji, a sad hladno indiferentni. Dosad smo jedino vidjeli tako glupave policajce u GTA – ušao sam u kuću i svi me zaborave, nja nja njaaa. Policajcima je u interesu da roknu kriminalca, ali što je više bodova on nakupio, to vam je poželjniji jer ćete i vi više bodova inkasirati privodeći Sanadera umjesto neke sitne ribe koja je tek ušla u svijet politike. Utrke, hoću reći. Dodatni bodovi se zarađuju ako ste timski krknuli bježača, kao i za izgled haljine i vizualni dojam.

Policajci mogu birati tri načina hvatanja – medium, heavy i undercover. Medium je normalni policijski auto sa normalnom snagom i normalnim naoružanjem, heavy je modificirani i pojačani medium specijaliziran za sudare i udare, a undercover ničime ne odaje da je policajac nego iznenada upali rotirku i započne potjeru, iako ste s njim prije na benzinskoj krempitu pojeli i kavicu srknuli. I sad se u svoj toj kakofoniji nalazite i vi, u vašoj odabranoj ulozi, među živim i neživim rivalima. Vaša singleplay kampanja je u isto vrijeme i multiplay kampanja jer sa vama mogu u isto vrijeme biti i pravi igrači koje možete sresti kao rivale ili suborce i zajedno s njima ili protiv njih rješavati izazove postavljene pred vas. Sami možete birati jednu od 3 postavke gdje možete biti potpuno u multiplayu, samo s prijateljima ili bez ikoga. To vam omogućuje funkcija AllDrive, nešto poput prijašnjeg Autologa, što je bio kao interni Facebook NFS igara. S obzirom da imate dosta sadržaja koje možete koristiti, savjetujem vam da pogledate dobro po tim skrivenim izbornicima prije nego se uključite u svijet trke da vam ne bi promakli izbornici nadogradnje performansi i snage auta, bojanja auta i mijenjanja tablica. Auto Body Sculpt nema, kao i neonki, wide body kita i ostalih f’n’f spika.

Popis auta

Auta ima stvarno pregršt, i sa trkaće i sa policijske strane. Aston Martin, Corvette Stingray, BMW M3, Ford Mustang, GT, Lamborghini Aventador, Veneno, McLaren… Ono što je stvarni novitet je da se po prvi put nakon dugih 12 godina u igru vraćaju Ferrariji! Da, da! Nakon NFS:HP2 iz 2002-e sa Ferrari F50, Ferrari 360 Spider i Ferrari 550 Barchetta, ovo je prvi NFS u kojem su ponovno dobili licencu za korištenje Ferrari lipotana. Ne samo to, nego su čak dobili prave Ferrarijeve 3d modele da bi auti izgledali što bolje u igri. Auti izgledaju fantastično i dobro je da nema onih nakaradnih tuning mogućnosti jer su ovi auti u neku ruku remek djela moderne umjetnosti. Baciti wide body kit na njih je kao trpat silikone na Mona Lisu. Ono što je autima ovdje problem je njihovo ponašanje… bez obzira na pedigre, pogon prednji, stražnji, motor naprijed, straga, centralno postavljen… svi se ponašaju jednako na cesti, samo što su neki brži, a neki sporiji. Zvukovi motora su vam ionako nevažni jer stalno vam je galama od policije, helikoptera i onog nesnosnog turba pa svega par sekundi nakon što ste sjeli u drugo auto više niste ni svjesni zvuka motora. Stvarno šteta… tko ne volio malo slušati Enzov V12 ili AMG V8 da vam urla na zvučnike.

Conclusion ili kako sam ostario

Da je na vrhu naslova ove kontemplativno nostalgične recenzije pisalo Burnout: Rivals, ovo bi vjerojatno dobilo puno veću ocjenu i manje kritike. Međutim, kao stari znanac ovog serijala ne mogu se ne sjetiti nekadašnje jednostavne premise Need For Speeda… potreba za brzinom. Ne za eksplozijama, letećim tanjurima, skokovima od 500 metara, Twisted Metal napucavanjem… možda je to nešto što bi trebalo reći ljudima koji su ovu igru namijenili generaciji od 12 do 18 godina. Možda bi im također trebalo reći da je PC poseban po načinu funkcioniranja, da je možda malo snažniji od tvorničkih limita konzola. Možda i ne treba igru limitirati na 30fps na PC-u i navući bijes PC igrača. Možda bi NFS-u trebalo vratiti ono nešto, taj čudesan „Mojo“ koji je imao prije 10 godina. A možda je problem samo u meni, jer igra se kiti lovorikama na drugim portalima gdje govore da je ovo „ono što je trebalo NFS-u“ i da je ovo „najbolji NFS nakon dugo vremena“. Meni ovo jednostavno nije… Need. For. Speed.