Pošto trenutno živimo u svijetu “timed-ekskluziva”, priču o Nier Replicant ver 1.22 zanimljivo je započeti malom primjedbom kako je ovo zapravo najstarija timed-ekskluziva za koju sam ja čuo (ako sam u krivu, javite mi). Naime, da odmah razjasnimo sve priče koje ste imali prilike pročitati po internetu i društvenim mrežama, a koje su razno razni samoprozvani poznavaoci ovog remek djela (da) aljkavo pokušavali objasniti… Ne, Nier Replicant tehnički nije remake, a pogotovo nije remaster. Nier Replicant ver. 1.22 je upravo novo i nadograđeno reizdanje postojeće PlayStation 3 japanske ekskluzive Nier RepliCant. Ukratko, da bi vam stvari postale kristalno jasne Nier je igra koja je izašla u dvije iste verzije Nier Gestalt (u kojoj je protagonist Otac – Xbox verzija), te Nier RepliCant (u kojoj je protagonist Mladić/Sin – PlayStation verzija). Obje igre su pod tim nazivima izašle isključivo u Japanu a razlike su u spomenutim protagonistima koji niti malo ne mjenjaju srž igre, samo daju drugačiju perspektivu. Na zapadu, u Europi i Americi, igra je objavljena jednostavno kao NIER, a zapravo je to verzija Nier Gestalt u kojoj je protagonist napucani četrdesetogodišnjak za kojeg su japanci zaključili da će biti jednostavniji za razumijevanje i povezivanje nama zapadnjacima. Sada, na desetu obljetnicu izdanja igre, zapad konačno dobiva nadograđeno i kompletno izdanje ove druge, “japanskije” verzije Nier RepliCanta.

Kako sam već spomenuo, glavni protagonist igre je dječak Nier (u prvom djelu igre, posle odraste u drugom) koji sa svojom mlađom sestrom Yonah živi u selu izgrađenom na ruševinama nekada “modernog” svijeta. Godina je 3361. a svijet je prožet takozvanim shadeovima odnosno sjenkama čija je jedina svrha zaposijesti ljude. Također pojavila se i misteriozna kuga imena Black Scrawl, koja polako obuzima ljude i naposljetku ih ubije. Naravno, Yonah je zaražena time, a vi kao najbolji brat na svijetu imate jedan jedini zadatak – spasiti sestru.

Priču sam ukratko istrivijalizirao na najgadljiviji način, al učinio sam to upravo zbog činjenice da je ona glavni pokretač ove igre odnosno cijelog svemira koji obuhva’a i popularnu NieR: Automatu, ali i serijal igara Drakengard. Ne bih vam htio lagati, al koliko moje poznavanje serijala seže, Nier je originalno u začetku svoje ideje planiran kao klasičan JRPG u stilu Final Fantasya ili Star Oceana, ali je naposljetku odlučeno da se napravi akcijski RPG upravo iz razloga što su mnogi kreatori Drakengarda sudjelovali u izradi Niera pa su htjeli to iskustvo pretočiti u novu igru, ali i zbog činjenice da to nikako neće negativno utjecati na stravično dobru priču iz pera genijalnog Yoko Taroa. Dakle, bilo bi potpuno nepošteno od mene da vam prenosim ikakvu daljnu priču igre, jer što se mene tiče, ovo nije igra, nego je upravo umjetničko djelo poput knjige, stripa ili još bolje, opere. Opera je zapravo odličan opis, jer jako važan aspekt igre je upravo glazba. Glazba u Nier Replicant ver 1.22 je apsolutno fantastična, nešto najbolje što sam ikad čuo u igrama. Vjerojatno ste imali prilike naletjeti na članke gdje se ona često spominje u konotaciji Niera, a to je zato što je ciljano da ona dinamično oblikuje radnju i priču kako napredujete kroz igru. Slušajući je doslovno ćete osjećati ono što likovi priče u datom trenutku osjećaju. Melankolija, depresija, tjeskoba, mržnja, ljubav, sve te osjećaje glazba vjerno prati kroz priču te je dodatno naglašava. Koliko je glazba važna govori i činjenica da su za ovu verziju igre napravljene i nove skladbe, a u specijalnim verzijama igre uključeni su svi albumi kao dodaci uz igru. Na audiovizualnom području ova priča razara i tu po meni nema nikakve rasprave.

Zašto sam rekao priča? Zato da me ekipa ne prikuje za križ jer sam se drznuo taknuti u osjećaje ljudi kojima je grafika isključivo najbitnija stavka u igrama. U tu raspravu ne ulazim nikad pa ni sad, a što se tiče grafičkog izgleda Nier Replicanta ver 1.22, nećemo se varati, to je PlayStation 3 igra pa shodno tome očekujte takvu razinu grafike. Rekao sam da ovo nije remake a ni remaster, jednostavno je uzeta originalna igra te je uljepšana, isti je engine, sve je isto. Naravno neke stvari su ponovno izmodelirane i teksture su malo pročišćene i na sve je zaljepljeno malo modernijih grafičkih efekata, pa je kompletan dojam zapravo dobar. Svatko razuman će me razumjeti što pod time mislim, stoga grafičko uspoređivanje ove igre sa raznim modernim “next-gen” naslovima je suludo i na tu granu se neću spuštati. S druge strane, stil igre je fantastičan, no to je osobna preferencija. Ne volimo svi iste stvari, ljudi smo, a ne replikanti, stoga ćete taj aspekt sami morati procjeniti.

Često sam sebe znam zadiviti, pa tako i sada, činjenicom da još nisam spomenuo kakva je zapravo Nier Replicant ver 1.22 igra, jer igre se ipak igraju, zar ne? U pravilu, to je akcijski RPG koji je više u sferi hack’n’slasha. Dakle borba se izvodi na sličan način kao u recimo Bayoneti ili Devil May Cry igrama, ali poprilično jednostavnije bez nekih bijesnih comboa na kojima ćete slomiti prste, živce i kontrolere. Iako je brza i dinamična, borba je više usmjerena na balansiranje napada i obrane. U svakom trenutku očekujte više protivnika između kojih morate plesati sa svojim napadima ali i braniti se od njihovih, tako da kad ovladate preciznim tajmingom vaših pokreta, ovladali ste sistemom borbe. Naravno, sva oružja u igri možete upgradeati do četvrtog levela i ona će shodno tome postati jača. Oružja su podjeljena u tri skupine – one hand mačeve, two hand mačeve te koplja i odmah znate da je to light, heavy i moderate podjela, pa ovisno koji vama pašu u vašem stilu igranja kontrolirat ćete hoće li borba biti malo brža ili malo sporija. Osim oružja, kao što ste mogli primjetiti, pogotovo ako ste igrali Automatu, u igri postoje i magic napadi. Najveća promjena u ovoj verziji igre za razliku od originala je to što melee oružja i magic napade možete koristiti simultano u isto vrijeme. To u originalu (valjda zbog tehničkih razloga) nije bilo moguće, svaki put kada biste htjeli pucati magijom, morali ste stajati na mjestu i koristiti magiju bez mogućnosti korištenja oružja. Shodno uspjehu NieR: Automate ovo je promjenjeno u ovoj verziji NieR: Replicanta pa će vam osjećaj igre biti zapravo jako sličan. Mogu to navesti kao jednu od najvećih modernizacija igre za razliku od originala. Moram još naglasiti kako je ovo ipak heavy story oriented igra pa se konačan osjećaj igranja može usporediti sa recimo Breath of the Wild,  jer osim boss fightova gdje je očiti naglasak na borbi, cijelu igru i veliku većinu side questova možete odigrati po brzini kakva vama paše. Na primjer, dok trčite odnijeti neku stvar u treću zonu za neki side quest, ne morate forsirati borbu i svaki put ubijati 87 shadeova koji su se spawnali kad ste ušli u zonu, a niti vas igra na to tjera. Iako je moguće levelirati sve weapone i magic napade da bi oni bili jači, igru možete preći do kraja bez da ijednog nadogradite, pa i na hard težini, samo će malo duže trajati borbe.

No, ako želite vidjeti kompletnu priču, igra od vas zahtjeva da skupite sva oružja i sva ih nadogradite na maksimum. Time je na klasičan istočnjački grind način dodana dužina igri, što možda nije za svakoga, ali ponavljam, nismo svi isti. Igra ima repetitivnu vrijednost i zabavna je na duge staze, ali znam da danas imamo toliko naslova za igrati pa sam svakako htio naglasiti kako preporučam da barem jednom pređete igru kako bi vidjeli i doživjeli priču. Te preporuka ako ne planirate grindati do kraja pet prelazaka, neke stvari možete i preskočiti ili ih odigrati koliko vam paše. Recimo ne morate preći svih 22474487139 side questova jer je većina njih tipa “odnesi  jabuku od točke a do točke b“, što bi neke igrače moglo i frustrirati nakon nekog vremena. Nier Replicant ver 1.22 ima točno pet različitih završetaka. Originalno su bila četiri, prva dva su donekle alternativni jedan drugom, sljedeća dva su zapravo isti kao prva dva ali malo prošireni, a peti je totalno sulud i ubačen je kako bi više povezao NieR Replicant sa NieR Automatom.

Ako niste igrali Nier Automatu i ne znate hoće li to utjecati na njeno eventualno igranje, ne morate razbijati glavu oko toga. Radnja Nier Automate se odvija u 11945. godini, što je gotovo 9 milenija nakon Replicanta, te na ni koji način priča jedne ne utječe na drugu – više su povezane u smislu lorea nego kao direktni nastavci, stoga je peti završetak Replicanta svojevrstan uvod u Automatu kojeg apsolutno nećete razumijeti niti malo ukoliko već niste upoznati s njom. Ali kako sam već rekao, jedan prelaz igre će vam ispričati priču Niera i to će vam u pravilu biti dosta. Ako se pritom u nju zaljubite, tim bolje, onda vas ništa ne spriječava da uživate u svim završecima, pogotovo jer ta nova četiri prelaska igre počinju od polovice igre, a ne kompletnog početka. Htio sam ovo spomenuti jer često sam znao čuti od poznanika i gamera kako ih od igranja odbija ideja više istih prelazaka kako bi vidjeli kompletnu i različitu priču, pa da neke stvari budu jasnije svakome.

Na kraju bih želio rezimirati. NieR Replicant ver 1.22 definitivno nije igra za svakoga. Neki njeni tehnički dijelovi su aljkavo odrađeni, a i na kraju krajeva i dalje se radi o dvije generacije staroj igri koja dolazi iz potpuno drugačije kulture igranja od naše. U svojoj suštini, to je japanski grindy ARPG naslov sa hrpetinom priče i teksta, što je u pravilu rezervirano za malo užu publiku, a čak i u tom aspektu običnog ARPG naslova i sistema borbe NieR zasigurno nije najbolji primjerak. S druge pak strane, kako volim naglasiti da ovo nije igra već priča, na tom području Nier Replicant blista poput najsjajnije zvijezde na noćnom nebu. Intrigantna priča prožeta je moralnim idejama i vrijednostima i bazirana je na filozofskim tezama Friedricha Nietzschea i Sorena Kierkegaarda, svjetovnim pitanjima tko smo, što smo, koja je naša svrha u ovome svijetu, jesmo li mi bogovi, što je naša egiztencija, sve ukomponirano kroz priču o duši, ljudima, replikantima, androidima, strojevima. Ako želite kontemplirati o takvim idejama, ovo je stvar za vas.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.