Ne tako davno, razvojni studio Frozenbyte nam je predstavio šarmantan i čaroban svijet Trinea, koji nas je prvenstveno oduševio stilom, estetikom, dizajnom, vizualima i igrivošću. Premda je The Artifacts of Power malo kaskao za prethodna dva po pitanju igrivosti, čekali smo novu priliku da se vratimo u „Trineverse“. Prilika se pojavila u obliku Nine Parchmentsa, no iako  isti ako zadržava prekrasnu vizualnu scenografiju, estetiku i šarm, ipak se udaljava od platformiranja te žanrovski približava akcijskom RPG-u, a mehanički top down twin-stick shooteru.

Nije pristojno okretati leđa plamtećim kuglama.

Priča Nine Parchmentsa nam predstavlja grupu studenata magije koji nestrpljivo žele ovladati znanjem čarolija, stoga odluče iskoristiti priliku koja se ukazala nakon nezgode u akademiji. Naime, došlo je do eksplozije (ništa neobično u akademijama čarolije) zbog koje su se po krajoliku u podnožju akademije razasuli pergamenti moćnih magija. I kako to već biva kad je netko izhitren i nepromišljen, studente dočekuju mnoga različita neprijateljski nastrojena bića, ali i opasnost koju predstavljaju jedni drugima u svom početničkom poznavanju čarolija. I to bi bilo sve od priče. Ne, doslovno, to je sve. U početku nas igra upozna s radnjom i kroz cijelu igru prolazimo kroz linearno putovanje u potrazi i borbama za razasutim pergamentima. Povremeni komentari naratora (isti glas iz Trine serijala) i naših studenata začinjavaju putovanje, ali dubljih slojeva priče nedostaje. Što je prava šteta, ako se prisjetimo iskustva s Trine serijalom. Dodatak naraciji predstavljaju i predmeti, tj. njihovi nazivi, poput šešira i čarobnih štapova. Naznake i potencijal bogatije priče postoje i u karakterima koje otključavamo, o kojima možemo pročitati kratku biografiju. Tako će nas nakon uvodne priče očaravati krajolici i dizajn, predstavljajući bogat i bajkovit svijet po kojem lutamo.

Jedna od kreativnijih boss borbi.

A lutanje svijetom svakako je najpoželjnije s prijateljima. Iako igra nudi solo iskustvo, u njemu se ne pronalazi ono što Nine Parchments zapravo jest, mahnita akcija s magijama. Solo iskustvo će vas izvještiti u različitim sistemima i mehanikama i poslužiti kao uvod za kooperativno igranje, no s obzirom kako vam neće oduzeti mnogo vremena, i ukoliko nemate izbora, single player mod će vam ponuditi solidno igranje, iako kudikamo teže.

No, frenetična (bilo da je on-line ili lokalna) kooperacija, zapravo predstavlja glavni „mamac“ igre. Dakako, teško je ne uspoređivati s Magickom koja se također oslanja na isti princip igranja. No za razliku od Magicke, u kooperativnom iskustvu Nine Parchemntsa ipak ima prostora za kontroliranje kaosa i uigravanje različitih taktika i strategija. U početku ne djeluje tako, ali s vremenom, kroz progres igrači već mehanički i intuitivno započinju osmišljavati različite metode i pristupe borbi. Primjerice ukrštavanje zraka kako bi iznudili veći damage, flankanje protivnika itd.

Ne, ne mislim kako su ovo ljekovite termalne vode

U našoj potrazi za pergamentima nailazimo na različita bića i čudovišta kojima neće biti sasvim drago što prolazimo kroz njihovo područje. Što se tiče vrsta čudovišta, ne mogu reći kako je broj velik, ali raznolikost upotpunjuju varijacije sa svojstvima čarobnih elemenata. Kao što je već konvencionalno u fantasy svijetovima, ti elementi su vatra, led, elektricitet/lightning, healing i nešto što se ovdje naziva death magija, a to vam dođe kao crpljenje energije/života…i ljubičasto je.

Kao što su elementi čarolije raspoređeni da rade damage, tako čudovišta mogu imati i imunitete na određene elemente. Što je lijepo naznačeno njihovom bojom na ekranu, tako da se igrači mogu lako snalaziti unutar kaotične borbe. Zbog toga solo igranje može biti problem, jer ako se opredjelite na jednu ili dvije vrste magije, mogli bi ste se naći u neugodnoj situaciji gdje su čudovišta imuna na te magije. To je još jedan indikator zbog čega je igra opredjeljena za co-op iskustvo, jer s dva ili više igrača bolje se mogu rasporediti magije i kontrolirati situacija. Također valja napomenuti i „blink“ sposobnost koju ima svaki karakter i koja spašava život, osim ako se blinkate preko provalije, što će se vjerojatno često događati.

Led se ledom izbija

Magije koje koristimo dobivamo prema odabranim karakterima i prema odabirima prilikom pronalska pergamenata. Na početku imamo dva karaktera na izboru, ostale otključavamo tijekom igranja, za što je potrebno dosta ulaganja. Ukupno možemo imati osam karaktera i četiri varijacije za svakog. Ukoliko ste željni i voljni isprobavanja tih karaktera, onda će vas ovakav pristup zadovoljiti i opravdati sate i sate u ponavljaju igranja. Osobno mislim kako je u početku trebao biti veći broj karatera na izboru i lakše otključavanje svih karaktera kroz par prolazaka. Tako bismo dobili opciju isprobavanja svih njih jako rano u igranju, a zatim bismo se mogli okrenuti posvećivanju i nadograđivanju jednog ili jedne od njih. Usputno, prilikom izlaska igre, sačuvao bi se samo jedan save. Dakle, ako bi prolazili s jednim karakterom igru, zatim poželili igrati u drugom modu, progres kroz staze bi se izbrisao, ali bi se predmeti i progres karaktera sačuvali. Čudna odluka koju su ispravili s updateom gdje možemo imati više save slotova, odnosno više runnova odjednom. Doduše, taj update je došao samo za Switch i PC.

Kvragu…nisam ponio Raid

Uz otključavanje karaktera obavljajući svakakve, ponekad sulude featove, skupljanjem perca po stazama i otključavanjem škrinja (koje bi mogle biti zgodnije i preglednije naznačene), dobivamo čarobne štapove i šešire. Štapovi nam mogu pomoći tijekom igranja jer boostaju statove, dok su šeširi samo kozmetika. Tu vidim još jednu propuštenu priliku za bogatijim sadržajem i motivom lootanja jer nema razloga da i šeširi barem donekle ne potpomognu RPG elementu karaktera i prodube taktiku i strategiju.

Moglo bi se još dugo raspravljati o pojedinim aspektima i dizajnerskim odlukama. Osobno mislim kako je šteta što se developeri nisu odlučili prolongirati izlazak igre kako bi ispunili vidljiv potencijal igre, te nam prezentirali izniman naslov i dragulj „ispod radara“.

Jako često ćete zastajati u divljenju krajolika i hvatanju skrinšotova.

No, kad se sve navede, jedna stvar kojom Nine Parchments očarava je vizualna prezentacija. Predivni krajolici, panorame, šarolike i raznolike staze, bajkovito ozračje. Nenametljivo sučelje vam dopušta da uživate u izgledu svijeta kojim se krećete. Animacije likova potpomažu vizualnom šarmu, kao i efekti čarolija, pa čak i kad nakrcaju ekran. Podosta svemu pomaže fluidna i glatka igrivost. Stoga, s te strane, Frozebyte nam je svakako vratio čaroliju Trine svijeta. Ukoliko imate društvo s kojim ste u mogućnosti isprobati Nine Parchments, svakako je preporuka. Dodatno pospješuje preporučljivost ukoliko ste ljubitelj žanra i igara kao što su Magicka, Helldivers, Gauntlet i dr.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.