Sa svojom sidescrolling akcijom i izazovnom težinom, originalni Ninja Gaiden iz 1988. godine postavio je temelje za franšizu koja će postati sinonim za brzu, brutalnu i zadovoljavajuću ninja akciju. No, tek je prelazak u 3D svijet 2004. godine sa tadašnjom Xbox ekskluzivom Ninja Gaiden lansirao ovu franšizu u mainstream svijet. Ninja Gaiden II iz 2008. godine, koji po mnogima predstavlja vrhunac serijala, 17 godina kasnije je dobio “Black” tretman, odnosno svoju remasteriranu verziju i to u formi doista iznenađujućeg shadow dropa. Pod palicom dobro poznatog studija Team NINJA, dočekao nas je impresivni remaster, sada pogonjen Unreal Engineom 5. Pitanje je samo je li ova “crna” verzija uspjela nadmašiti original ili je u pitanju samo još jedan pokušaj da se zgrne dodatna lova na račun stare slave?

Ryu Hayabusa is Back!

Ninja Gaiden II Black vas ponovno stavlja u čizme legendarnog Ryua Hayabuse, super ninje koji se bori protiv hordi demona i zlih ninja klanova. Priča cijelog serijala, iskreno govoreći, nikada nije bila remek djelo narativne umjetnosti, pa nije ni u ovoj igri. Služi prvenstveno kao izgovor za krvoproliće epskih razmjera. Ryu, kao tipični stoički heroj, nije baš Shakespeare po pitanju elokvencije. Njegova motivacija je jednostavna – osveta i zaštita svijeta od zla. Iako ga pokreće osveta zbog uništenja njegovog klana i otmice prijateljice, njegova osobnost je svedena na minimum. On je prvenstveno stroj za ubijanje, a ne kompleksan lik s unutarnjim sukobima. Tako je uvijek bilo, tako će vjerojatno zauvijek i ostati.

Likovi koji ga okružuju, iako karizmatični, često su stereotipni i zaboravljivi. Rachel, agentica CIA-e koja se pojavljuje kao podrška, Ayane, kunoichi iz klana Hajashin, i Momiji, Ryuova posvojena sestra, imaju svoje trenutke, ali njihova uloga je uglavnom da budu mete spašavanja ili da daju Ryuu informacije o njegovoj misiji. Njihova interakcija s Ryuom je minimalna, a njihove priče su nedovoljno razvijene.

Narativni segmenti, iako prisutni, uglavnom služe kao pauza između krvavih plesova. Cutscene su često pretjerane i pune akcije, ali im nedostaje dubine i emocionalnog angažmana. Dijalozi su kratki i često klišeizirani, a motivacije likova su površne. Ipak, treba priznati, igra ne pretendira biti duboka drama. Ona je čista, nepatvorena akcijska ekstravaganca, a u tome briljira. Problem nastaje kada ovu igru pokušate uzeti previše za ozbiljno, jer tada njena površnost postaje očigledna. S druge strane, humor, iako nenamjeran, često proizlazi iz same grotesknosti akcije, što igri daje određeni šarm. Glavna snaga priče leži u njenoj jednostavnosti – Ryu želi uništiti zlikovce, kako oni ne bi uništili svijet. I to je sasvim dovoljno.

No, unatoč manjkavostima u priči, Ninja Gaiden II Black uspijeva stvoriti uvjerljiv svijet zahvaljujući svojoj atmosferi i dizajnu. Lokacije koje posjećujete, od snježnih planina do mračnih dvoraca, pune su detalja i gotičke estetike. Neprijatelji, iako često groteskni i pretjerani, imaju svoj vizualni identitet i doprinose osjećaju kaosa i opasnosti. Igra uspijeva prenijeti osjećaj hitnosti i važnosti Ryuove misije, čak i ako je priča sama po sebi tanka.

U konačnici, ovoj igri i ne treba suditi po njenoj priči, već po njenom gameplayu. Tu je ovaj serijal oduvijek briljirao, a situacija nije drukčija ni sa ovim remasterom. Sve je brže, bolje i atraktivnije, a opet poznato.

Sjeckanje na tisuću i jedan način

Ono što Ninja Gaiden II Black doista izdvaja od drugih igara je njegov gameplay. Ovo nije igra za one sa slabim srcem ili slabim želucem. Ninja Gaiden II je oduvijek predstavljao simfoniju krvavog nasilja i sjeckanja protivnika na bebzroj kreativnih načina, a u ovom remasteru sve navedeno izgleda još bolje. Ryu se kreće s gracioznošću i preciznošću, a njegovi napadi su brutalni i zadovoljavajući. Svaki udarac mačem, svaki bačen shuriken, svaki izvedeni “Ultimate Technique” ostavlja za sobom trag uništenja, uz hektolitre krvi i odsječenih protivničkih ekstremiteta. Borbeni sistem je ostao iznimno kompleksan i doista nagrađuje igrače koji su spremni uložiti vrijeme u učenje njegovih nijansi. Blokiranje je ključno za preživljavanje, a tajmiranje “Ultimate Attacka” može preokrenuti tijek borbe u vašu korist. U usporedbi s originalnom igrom, Black verzija donosi određena poboljšanja i balansiranja, čineći iskustvo još fluidnijim i zabavnijim.

Raznolikost neprijatelja je impresivna, od običnih ninji do grotesknih demona, pri čemu eliminacija svakog zahtijeva drugačiji pristup. Igra vas konstantno tjera da prilagodite svoju taktiku i da koristite sve Ryuove sposobnosti. U suprotnom, zatući će vas i najslabiji protivnik i poslati natrag do zadnjeg checkpointa, do kojeg ćete se ionako vrlo često vraćati. Ipak, povremeno se javljaju problemi s kamerom, pogotovo u skučenim prostorima, što može dovesti do frustrirajućih trenutaka. Također, težina igre je i dalje prilično visoka, što može odbiti neke igrače. No, za one koji vole izazov, Ninja Gaiden II Black je pravi mazohistički raj. Igra ne ograničava Ryuove sposobnosti, već ih oslobađa, dopuštajući igraču da se osjeća kao pravi ninja. Uz velikodušan sustav blokiranja, fokus je na upravljanju prostorom i izbjegavanju preopterećenosti neprijateljima. Nema mjesta za greške, jer bilo kakav pogrešan potez skupo se plaća, a cijena je, kao što smo već spomenuli, povratak do zadnjeg checkpointa.

Raznolikost oružja, od katana do kusarigame, u kombinaciji s neograničenim shurikenima i Ninpo magijom, pruža igraču širok raspon mogućnosti za uništavanje neprijatelja. Sistem “finishing moves” dodaje dodatni sloj brutalnosti i zadovoljstva borbi, dok uravnoteženje Ryuovih vještina s rastućom težinom osigurava konstantan osjećaj izazova. Iako je broj neprijatelja u ovoj verziji možda čak i smanjen u odnosu na original, igra i dalje predstavlja značajan izazov, pogotovo kada se težina iznenada poveća. Pristup borbi zahtijeva brze reflekse i taktičko razmišljanje, jer neprijatelji napadaju koordinirano i ne daju vam priliku da se opustite.

Čak i bossevi, iako ponekad frustrirajuće teški, zahtijevaju strategiju i učenje njihovih obrazaca, a ne samo nasumično mlaćenje po kontroleru. Ponovno uvedena krv i “glory killovi” pružaju vizuelnu raskoš i osjećaj zadovoljstva, s različitim animacijama za svako oružje, čime se održava svježina i podstiče eksperimentisanje. Za razliku od, primjerice, Sekira, koji naglasak stavlja na elegantnu borbu i pariranje, Ninja Gaiden II Black je više posvećen brzom, frenetičnom i nemilosrdnom napadu. Igra vas tjera da budete agresivni, da idete naprijed i da neprestano vršite pritisak na neprijatelje. Blokiranje je važno, ali prekomjerno oslanjanje na njega će vas također kazniti. Morate naučiti kretati se, izbjegavati udarce i pronalaziti prilike za napad. Osjećaj kada uspijete izvesti savršenu kombinaciju udaraca i “finishing move” je neopisiv. To je ono što ovu igru čini tako zaraznom i zadovoljavajućom. Tako je bilo u originalu, tako je i u ovom remasteru.

Powered by Unreal Engine 5

Vizualno, Ninja Gaiden II Black izgleda impresivno. Unreal Engine 5 je udahnuo novi život ovoj 17 godina staroj igri. Modeli likova su detaljni, okruženja su bogata i atmosferična, a specijalni efekti su spektakularni. Krv i protivničke glave i ekstremiteti lete na sve strane, što igri daje onaj prepoznatljivi “gore” faktor, sada još više naglašen zahvaljujući poboljšanim teksturama i osvjetljenju. Ženski likovi, iako i dalje odjeveni u “fan service” stilu, sada izgledaju uvjerljivije zahvaljujući prirodnijim tonovima kože i detaljnijim teksturama kose. Zvuk je također na visokoj razini, od zvučnih efekata borbe do glazbene podloge koja savršeno prati akciju. Glasovna gluma solidno je odrađena i doprinosi autentičnosti.

Kontrole su precizne i responzivne, što je ključno za igru koja zahtijeva brze i precizne pokrete. Ipak, povremeno se javljaju manji tehnički problemi, poput padova frameratea ili bugova, ali oni nisu toliko česti da bi značajno narušili iskustvo igranja. Nažalost, neki stari problemi, poput projektila koji prolaze kroz zidove i zaglavljivanja u objektima, i dalje su prisutni. Kamera, iako dinamična i ponekad “cool”, i dalje predstavlja problem, često se zaglavljujući i ometajući pogled, a to znači i sigurnu smrt. Također, izostanak „lock on“ sistema može biti frustrirajući za igrače koji se dosad nisu susretali sa ovom franšizom, zbog čega bi dobar dio takvih igrača vrlo brzo mogao odustati od igranja.

Vrhunski remaster vrhunske igre

Ninja Gaiden II Black označava fantastičan povratak legendarnog Ryua Hayabuse. Igra nudi brzu, brutalnu i zadovoljavajuću akciju, s kompleksnim borbenim sistemom i impresivnom prezentacijom. Iako priča nije najjača strana igre, a tehnički problemi su povremenu prisutni, gameplay je toliko zarazan da ćete vrlo brzo zaboraviti na sve te probleme. Ukratko, ovo je igra za one koji vole izazov i koji traže čistu akcijsku zabavu. Ako ste fan originalne igre ili jednostavno volite ninja akciju, Ninja Gaiden II Black jednostavno ne smijete propustiti.

Unatoč svojim manama, Ninja Gaiden II Black dokazuje da je i danas relevantan naslov, sposoban pružiti sate čiste, adrenalinske zabave. Ujedno predstavlja i podsjetnik zašto je Ninja Gaiden svojevremeno bio zlatni standard za 3D akciju, nudeći brz, žestok i krvavo dobar provod. Jednostavno, teško je zamisliti bolji način da se pripremimo za Ninja Gaiden 4 od igranja ovog sjajnog remastera.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.