Bez pretjerivanja, nećemo previše pogriješiti ako kažemo da se Koei Tecmo i Team Ninja baš i nisu previše proslavili niti su napravili nešto važno i spektakularno otkako ih je napustio kontroverzni Tomonobu Itagaki. Tokom nekoliko zadnjih godina, bez Itagakija za kormilom, definitivno izgubljeni Team Ninja iznjedrio je tek blijedi Ninja Gaiden 3 (čije je reizdanje, Ninja Gaiden 3: Razor’s Edge, malo popravilo dojmove no ne i dovoljno da se nađe u društvu prethodnih klasika ovog serijala) i eksperimentalno neodređeni Dead or Alive 5 koji već duže vrijeme balansira na granici besplatnog i plaćenog, neprestano bombardirajući igrače apsurdnom količinom bizarnog dodatnog sadržaja, koji je samo rijetkim igračima interesantan. Nakon odlaska Itagakija, Koei Tecmo i Team Ninja ostali su zaglavljeni je u dugačkom tunelu prosječnosti, a svoj izlaz i svjetlost na kraju tog tunela vidjeli su u igri koju su mnogi zaboravili da uopće postoji.

Naime, malo tko je pomislio da će Koei Tecmova inicijalna PS3 ekskluziva NiOh, nakon više od 10 godina razvoja, uopće izaći, no popularnost Souls serijala natjerala je Koei Tecmo da napravi potpuni zaokret i da razvoj ovog ostvarenja prepusti ekipi iz razvojnog tima Team Ninja, čije su Ninja Gaiden igre oduvijek predstavljale sinonim za spektakularna, akcijom nabijena, kompleksna i okrutno teška i izazovna ostvarenja kakva su i ona iz gore spomenutog Souls serijala. Ta pomalo riskantna odluka (svi znamo kakva sudbina čeka većinu igara koje „zaglave“ u razvoju) ipak se pokazala kao sjajan potez, a rezultat novog, gotovo četverogodišneg svježeg starta je neki novi NiOh, spektakularni akcijski RPG  i jedna od najboljih igara godine.

Uzdizanje samurajskog Feniksa iz pepela Koei Tecmove zaostavštine

Prošlo je dosta, pa čak i previše vremena otkako smo zaigrali pravu kvalitetnu samurajsku igru smještenu u feudalni Japan. Još uvijek nam nedostaje sjajni Onimusha serijal, kojeg Capcom još uvijek tvrdoglavo odbija probuditi iz duboke hibernacije, no zato nam je napokon stigla adekvatna zamjena, koju se definitivno isplatilo čekati.

NiOh je akcijski RPG smješten upravo u feudalni Japan 1600. godine, pred sam zalazak Sengoku ere, koji nam donosi epsku japansku tradicionalnu avanturu i fantastičnu priču koja na vrhunski način kombinira stvarne povijesne događaje s japanskim folklorom i mitologijom.

Sorry gospon Cruise, William Adams je prvi bijeli samuraj

Priča ovog ostvarenja zasnovana je na stvarnom povijesnom liku prvog bijelog samuraja Williama Adamsa i nedovršenom scenariju legendarnog Akire Kurosawe.  Sama radnja igre odvija se u Japanu tokom Sengoku perioda neposredno prije ujedinjenja od strane Takugawe Iyeasua i osnivanja Tokugawa šogunata te prati Williama Adamsa, plavokosog irca koji nakon bijega iz Londonskog tornja u Japan stiže u potrazi za svojim duhom zaštitnikom i osobom koja ga je otela, no ubrzo po svome dolasku on biva uvučen u sukob s zlim mračnim silama, takozvanim  Yokaijima (duhovima i demonima) koje su stalni ratovi između klanova i krvproliće diljem Japana probudili iz dubina pakla, a koje vide samo odabrani – oni koji imaju svoje guardian spirite (duhove zaštitnike). Ubrzo po dolasku, William će sklopiti savez s drugim stvarnim povijesnim ličnostima, Takugawom Iyeasuom i Hattori Hanzom, kako bi zajedničkim snagama uništili Yokaije i Edwarda Kelleya (također stvarnu povijesnu ličnost), inače glavnog antagonista za kojim William traga, a koji u zle svrhe prakticira mračnu alkemijsku magiju. Naravno, na putu do konačne pobjede, Williamov put bit će popločan stotinama krvožednih demona najrazličitijih veličina i Kelleyevim zlim ljudskim podanicima koji će jedva čekati da našeg heroja skrate za glavu.

Nije Onimusha, ali nevjerojatno liči na nju

Iako možda zvuči pomalo isklišeizirano, priča NiOha zapravo je vrlo osvježavajuća i, zahvaljujući pametno tempiranoj taktici stapanja stvarnih povijesnih događaja s nadnaravnim elementima proizašlim iz mitološke podloge, drži pažnju od početka pa do kraja, tokom nekih 70 do 100 sati, koliko je potrebno da se ovo ostvarenje privede kraju. Takvo što, ako ćemo biti realni, nema ni glavni uzor ove igre, narativno bezlični ali zaista sjajni Souls serijal.

Samurajsko-mazohistička Souls ekstravagancija

Da budemo jasni odmah u startu, NiOh definitivno nije igra za svakoga i točka. NiOh je iznimno kompleksni hardcore akcijski RPG, koji će bilo kojeg casualca demoralizirati već tokom tutoriala i natjerati ga da ugasi konzolu i rasplače se poput malog djeteta, proklinjući samog sebe što je iskeširao 60ak eura za igru koji nikad neće odigrati. Ovo je igra koja razdvaja ozbiljne hardcore gamere od gamerčića koji se ne usuđuju upustiti se u bilo koju igru koja nema autohealing opciju. Usporedba sa igrama iz Souls serijala u ovom slučaju zaista je neizbježna, jer NiOh bismo najlakše mogli i opisati kao Souls igru smještenu u feudalni Japan, dodatno začinjenu najboljim gameplay elementima igraćih klasika kao što su Diablo, Onimusha i Ninja Gaiden.

Svaki protivnik predstavlja ozbiljan izazov i nerijetko će vas najobičniji protivnik u više navrata po kratkom postupku ubiti

Sama gameplay koncepcija NiOha jako je slična onoj iz Souls / Bloodborne igara. Gameplay gotovo da je identičan s tim da je u ovom slučaju borba znatno brža i fluidnija te je za uspjeh potrebna poprilična doza taktike koja obuhvaća korištenje svih mogućih i nemogućih napada i pravovremenog blokiranja i izbjegavanja protivničkih napada. Složen borbeni sustav igračima nudi zaista impresivan broj napada i poteza koje je zahvaljujući sjajnom i ujedno veoma kompleksnom i sveobuhvatnom RPG sustavu moguće naučiti, bez obzira radi li se o Onmyo (magičnim) ili Ninjutsu vještinama.  Na raspolaganju nam je pet glavnih tipova oružja  (sword, dual sword, axe, spear i kusarigama) od kojih je istovremeno moguće nositi maksimalno dva. Svaka vrsta oružja, čiji ćete bezbroj varijacija moći pronaći / kupiti / ukrasti s leševa, donosi potpuno novi pristup borbi i traži privikavanje i učenje svih poteza i comboa koji dolaze s njim, u isto vrijeme nudeći nevjerojatno široku lepezu učinkovitih i ubojitih napada. O kakvoj dubini se ovdje radi, najbolje govori činjenica da su nam tokom borbe na raspolaganju tri osnovna položaja držanja oružja (visoki, srednji i niski) koji sa sobom donose znatno drukčiji pristup i rezultate – visoki položaj omogućuje nam snažne napade, ali smo tada i najranijiviji, niski nam nudi efikasnije blokiranje udaraca, ali dok ga koristimo možemo isporučiti znatno slabije udarce, srednji položaj je naravno zlatna sredina. Ukoliko ste pomislili da je to sve, prevarili ste se, jer je Team Ninja borbu u NiOhu odlučio začiniti još jednim interesantnim dodatkom. Naime, kompletna naša borbena izvedba ovisi od količine Kija. Ki je zapravo stamina na koju moramo paziti budući da se troši svakim našim potezom. Snažniji i intenzivniji potez naravno troši više Kija pa tako stalno moramo biti na oprezu dodatno taktizirajući prilikom svake borbe, no ono što definitivno ohrabruje jeste činjenica da se Ki skala prazni i protivnicima, čak i bossevima, što dosad zaista nismo imali priliku vidjeti (zaista je fora kada se mlatite s nekim većim boss protivnikom i odlučite ga izmoriti bježeći od njega ili izbjegavajući njegove napade, a on nakon svega toga zastane kako bi došao do daha, a vi onda po njemu raspalite koliko god jače možete) – zaista se radi o sjajnom dodatku koji svaku borbu čini uzbudljivom i neizvjesnijom.

Sljedeći korak – kusarigama u oko protivnika

Vrijeme je da se nakratko odmaknemo od sjajne borbene komponente igre i pogledamo što NiOh još krije. Opet ćemo se vratiti usporedbi sa Souls igrama, budući da igra osim borbe ima još bezbroj dodirnih točaka s From Softwareovim ubojitim serijalom.

Ovako dobre boss fajtove dugo niste vidjeli, vjerujte nam!

Već smo spomenuli da je NiOh prokleto izazovan i težak? Jesmo? Nema veze, ponovit ćemo to još jednom, jer radi se zaista o igri koja baš poput gore spomenutog Souls serijala jednostavno ne prašta pogreške, ali isto tako nudi nevjerojatnu dozu satisfakcije kada uspijete savladati protivnika koji vas je prije toga popriličan broj puta poslao u vječna lovišta. O da, protivnici u NiOhu jednako su brutalni i opasni kao i u Souls igrama te će iskoristiti svaki trenutak vaše nepažnje da vas vrate do posljednjeg oltara koje je zapravo ekvivalent Soulsovim logorskim vatrama, odnosno Bloodborneovim lampama. Sve u igri funkcionira na način na koji to funkcionira u Souls igrama. Ubijanjem protivnika skupljamo Amritu (zamjena za duše iz Soulsa), magični mineral za koji kupujemo brojna poboljšanja na način kao što to činimo u Souls igrama, a tu je i ona dobro poznata nemilosrdna koncepcija koja će vas opelješiti za svu skupljenu Amritu ukoliko poginete prije dolaska do oltara. Ukoliko se to dogodi, sva količina Amrite ostat će na mjestu vašeg stradanja i vaša je ukoliko u idućem igranju uspjete stići do nje. Ukoliko poginete, znate što slijedi – baš kao u Souls igrama, u tom slučaju zauvijek gubite teško stečenu Amritu. Za razliku od Soulsa, ovdje je na sreću situacija nešto pojednostavljena zbog nešto drukčije koncepcije levela i nešto češćih checkpointa. Naime, umjesto jedne velike cjeline cijela igra je podijeljena na misije i podmisije koje aktiviramo na mapi. Misija i podmisija zaista je mnogo i veoma su raznolike i rijetko kad dosadne, a za njima ne zaostaje ni protivnički repertoar, koji obuhvaća u početku samo ljudske a kasnije i najrazličitije demonske i čudovišne kreature, od kojih vas svaka od njih može ubiti u treptaju oka. Boss fajtovi su u svemu tome posebna priča. Vjerujte, u moru najrazličitijih akcijskih i RPG ostvarenja s kakvim ste se dosad mogli susresti, na ovako dobre bosseve dugo niste naišli i fajt sa svakim od njih ostat će vam dugo u sjećanju. Svaki boss od vas će zahtjevati potpuno drukčiji pristup te će vas natjerati da dobro uposlite svoj analitički dio mozga, naoružate se dobrom količinom strpljenja i brzih refleksa i bacite se u očajnički poduhvat koji će eventualno i uspjeti, nakon što prije toga padnete popriličan broj puta. U toj vašoj borbi moći će vam pomoći još jedan igrač, budući da igra nudi i mogućnost co-op igranja misija tako što možete „ugostiti“ jednog igrača ali samo pod uvjetom da je taj igrač tu misiju već kompletirao. Zgodan dodatak, osobito kada vam moral pošteno padne tokom milijunitog neuspješnog pokušaja završavanja neke misije ili boss borbe.

NiOh krasi iznimno kompleksan RPG sustav

I dok NiOh nudi zaista sjajnu kombinaciju akcije, istraživanja i bezbroj taktičkih trikova koji svako igranje čine unikatnim, ono što bi (osim težine igre) moglo isfrustirati dobar dio igrača jeste tendencija igre da vas konstantno forsira na grindanje, što vremenom zna postati zamorno, osobito jer i protivnici tokom igranja postaju izazovniji i otporniji na vaše napade (npr. što više koristite magiju, protivnici na koje ćete nailaziti tokom igranja postajat će sve otporniji na magične napade..), tako da se na kraju sve svodi na klasičan, ali neizbježan Sizifov posao koji će definitivno umoriti dobar dio igrača prije nego što uspiju završiti igru.

Zar ste mislili da može proći bez japanskih bizarnosti?

Kurosawina zaostavština sa zapadnjačkim začinima

Nije NiOh od Souls / Bloodborne igara posudio samo gameplay mehaniku. Ugledao se na njih i na polju dizajna, koji je definitivno jedna od najsvjetlijih točaka ovog ostvarenja, no ipak nije bez mana. Naime, dok su svi likovi u igri, osobito čudovišta i protivnici, uz očitu inspiraciju japanskim folklorom i mitologijom, zaista kreativno osmišljeni, situacija s lokacijama u igri baš i nije tako dobra, budući da je njihov dizajn prilično jednoličan i repetitivan, uz povremene ekshibicije neukrotive kamere. Koei Tecmov sveprisutni jeftino – skupi izgled prisutan je i u NiOhu, pa ćemo se tako tokom igre na momente naći zatečeni fantastičnim prizorima koji će biti pred nama, da bismo već u idućoj misiji naišli na nešto što izgleda kao da je kreirano za igru prošle generacije. Slična situacija je i sa zvučnom komponentom igre, koja je uglavom veoma siromašna uz nešto lošije voiceovere. Ono što će se definitivno svidjeti vlasnicima PS4 Pro konzola jeste mogućnost izbora koji ova igra donosi. Umjesto klasične PS4 Pro boost podrške, NiOh igračima nudi dvije grafičke solucije, tako da će u igri podjednako moći uživati i oni koji preferiraju detaljnost (više detalja, uz 30 fpsa) ili fluidniji framerate (nešto manje detalje pri konstantnih 60 frejmova po sekundi). Takvo što je svakako hvale vrijedan potez i nadamo se da će ga i drugi developeri i izdavači početi primjenjivati.

Neke od lokacija u igri prilično su monotone i jednolične

Sigurna nominacija za igru godine

NiOh ćemo svakako svrstati na prvo mjesto kategorije igara koje su nas unatoč trnovitom i dugotrajnom razvojnom putu uspjele ne samo iznenaditi, već i oduševiti, a bez imalo oklijevanja usudit ćemo se dati mu titulu jedne od najboljih igara ove godine, pa i aktualne generacije. Fantastična gameplay mehanika vjerno i detaljno prekrojena iz Souls igara po njihovim najsjajnijim šavovima, zanimljiv narativni spoj povijesti i folklora te kompleksnost i pravedna izazovnost zadržat će one uporne koji od igara uvijek traže više i preko stotinu sati ispred TV ekrana, a takvo što u vrijeme kada prosječni blockbuster jedva uspije izgurati 5-10 sati (uz naravno izuzetak nekolicine institucija kao što su upravo spomenute Souls igre, Bloodborne, Fallout 4 ili The Witcher III) zaista je rijetko. Ukoliko ste se našli u svemu gore napisanom, vjerojatno već igrate NiOh. S druge strane, ukoliko spadate u skupinu onih koji žele sve servirano bez previše truda, NiOh vam se gotovo sigurno neće svidjeti, no ukoliko se dobro psihički pripremite i pružite mu šansu, budite sigurni da će vam se vaše povjerenje višestruko isplatiti.