Ako bih morao odabrati samo jedan ovogeneracijski naslov, za koji smatram da je nepravedno zapostavljen, onda bih se definitivno odlučio za Nioh. Odmah da se razumijemo, nepobitna je činjenica da se radi o ostvarenju prodanom u čak tri milijuna primjeraka, da je u pitanju jedna od najbolje ocijenjenih igara generacije (štoviše, osobno sam joj svojevremeno dao veoma visoku ocjenu), no nekako je u navali From Softwareovih „SoulsBorneSekiro“ hitova ipak ostala u sjeni. Još jednom ću reći, potpuno nezasluženo!

Team Ninja i Koei Tecmo na pametan način su iskoristili koncept From Softwarovih klasika, dodavši u svoj hit iz 2017-te nekolicinu originalnih „điđamiđa“, koje su, uz znatno brži i fluidniji gameplay, Niohu omogućili da se, barem po mom mišljenju, u mnogočemu izdigne iznad spomenutih igara. No, kako god, originalni Nioh zavijek će ostati upamćen kao „samurajski Dark Souls“, pa čak kada nas je jedan doslovno takav prošle godine dobro „naSekir(a)o“.

Ipak, sjajni, možda čak i neočekivani komercijalni uspjeh originalne igre, bio je dovoljan za Koei Tecmo da da zeleno svjetlo ekipi iz studija Team Ninja da se pozabavi nastavkom, kojeg smo, nakon nekoliko alpha i beta, konačno dočekali u prodaji. Odigrali smo ga, uživali u njemu i (potpuno očekivano) napatili se mlateći se s pojedinim protivnicima, pa je vrijeme da donesemo i konačni sud.

Kad ti venama teče demonska krv…

Za sve koji su nekim čudom prespavali originalni Nioh, otkrit ću samo da se radilo o akcijskom RPG-u, čija je radnja bila inspirirana stvarnim povijesnim likom prvog bijelog samuraja Williama Adamsa i nedovršenim scenarijem legendarnog Akire Kurosawe.  Radnja igre bila je smještena na sami početak XVI stoljeća, u period Sengoku ere, te je obuhvatila brojne stvarne događaje i likove, pomiješavši ih s japanskim folklorom. Prva igra imala je predefinirani put i isti joj je u potpunosti odgovarao, što se ne može reći za njen nastavak. Naime, Nioh 2 dobrim dijelom predstavlja prequel originalu, budući da se najveći dio njegove radnje odvija prije događaja iz prve igre, dok su samo zadnja poglavlja radnjom smještena nakon događaja iz originala. Ovaj put, umjesto konkretno napisanog glavnog protagonista, uskačemo u ulogu bezimenog heroja, koji je dijelom čovjek, a dijelom Yokai. Sama priča, koja je na klasični japanski način neinspirativna i dobrim dijelom besmislena, između ostalog, prati put glavnog protagonista do samospoznaje i osvete prema ubojicama njegovih roditelja, a na tom putu očekuje ga susret s brojnim likovima i borba protiv raznoraznih demona, velikih i malih. Jedan takav izlet potrajat će 40-50 sati, no nakon toga vjerojatno će uslijediti barem još jedan prolazak kroz igru, pa možda još jedan.. Shvatili ste? O da, Nioh 2 je sjajna igra koju ćete zasigurno odigrati barem nekoliko puta!

Nioh V2

Što je novo, a što je staro? Što valja, a što ne valja? Eto, počet ćemo s prvim novitetom koji će se naći pred vama čim započnete igru. Nema našeg starog znanca Williama, nego nas očekuje iznimno bogati Character Creation mod, u kojem uz pomoć hrpetine kreacijskih alata kreiramo svoga protagonista/icu. Mogućnosti su doista impresivne i u razini s najboljim sportskim simulacijama, a količina detalja na kreiranom liku doista ostavlja bez daha.

Nakon što napravite svoga heroja koji je, podsjećam, hibrid čovjeka i Yokaija, vrijeme je da se otisnete u fantastični svijet feudalnog Japana. Prvo što ćete primjetiti čim započnete igru, jeste da je ista doista prilagođenija širim igraćim masama, što baš i nije bio slučaj s originalom. Ako ste pomislili da je Nioh 2 izrastao u Onimushu ili neki sličan akcijski naslov, imam loše vijesti za vas. I dalje se radi o veoma izazovnom i kompleksnom naslovu koji traži vježbu, zalaganje i prije svega čisti skill, no ipak je dosta tolerantniji prema igračima koji baš i nisu navikli da ginu na svakom koraku. Ginut ćete i ovdje. Vrlo često! No, baš kao i kod SoulsBorne igara (a manje originalnog Nioha), svaka smrt bit će isključivo posljedica vaše nesmotrenosti. Dosta toga ovaj put je olakšano i objašnjeno kroz veliki broj tutoriala, no ipak konačni ishod ovisi samo o vama samima.

Uđete li nespremni u fajt, čak i susret s najslabijim protivnicima skupo će vas koštati

Sama gameplay mehanika gotovo je identična onoj iz prve igre, s tim da je svaki njen aspekt prošao kroz određeni tretman poboljšanja. Dakle, ponovno nas očekuje napredak  kroz nekoliko glavnih regija, od kojih svaka krije glavne i sporedne (ne toliko zanimljive) misije, no zbog prilične kompleksnosti koja proističe iz RPG segmenta igre, dosta vremena provest ćemo i u izbornicima igre, birajući pravi oklope, oružje, abilityje i skillove. Da, za slučaj da ste zaboravili, Nioh je unatoč  dinamičnoj akcijskoj komponenti i dalje pravi hardcore RPG naslov, krcat najrazličitijim lootom, crafting mogućnostima i svime onim što krasi svako Role Playing ostvarenje. Glavnog protagonista moguće je nadograditi kroz osam kategorija. Tijekom igre čeka nas i nekih 10ak vrsta oružja (mačevi, sjekire, koplja..), među kojima će svaki igrač pronaći svoje favorite, s obzirom na okolnosti na ekranu te same preference prilikom igranja (a da ne spominjemo da svako od oružja ima i svoj posebni skill tree..). Kada k tome dodamo i činjenicu da je sa sobom, bez ikakvih restrikcija, moguće nositi beskonačno mnogo oružja i itema, te da je svako od njih moguće „razmontirati“ i iskoristiti za poboljšanje opreme, dobivamo naslov nasličniji recimo novim Assassin’s Creed igrama. Toliko je toga da sve jednostavno nije moguće otključati u jednom igranju, što opet znači da ste tijekom igranja na određeni način primorani na brojne izbore, a po završetku igre zanimat će vas kako izgleda igranje s drugim abilityjima i oružjem, pa ćete posegnuti na novim prolaskom kroz igru…Jasno vam je na što ciljam? ?

Kada već toliko spominjem gameplay, idemo se osvrnuti na njegovu najznačajniju komponentu – borbu. Naime, originalni Nioh krasila je sjajna borbena mehanika, no u nastavku sve je podignuto na dodatnu razinu. Sve je brže, fluidnije i reponsivnije. Naravno, baš kao i u originalu, i ovdje fajt traži određenu dozu prilagodbe i učenja, no sve je mnogo bolje izbalansirano. Opet je prilikom borbe  potrebno voditi računa, kako o zdravlju, tako i o stamina koja se troši na gotovo svaku aktivnost (trčanje, napade, kao i na blokiranje i izbjegavanje napada). Sve to važi i za protivnike, što samoj igri daje dodatnu notu taktike prilikom svakog konflikta. Da se razumijemo, kao što sam već spomenuo, Nioh 2 nikako nije laka igra. I u njoj ćete ginuti na svakom koraku, no znat ćete da ste za svoju smrt isključivo krivi vi. Srećom, igra vas ne kažnjava drastično kao one iz From Softwareovog portfolija. Kako bi nam barem mrvicu olakšali cijelo igraće iskustvo, developeri su uspjeli u igru ubaciti veoma kratka učitavanja pozicija, a pametnije su raspoređeni i oltari koji služe kao checkpointi. Zapravo, cijela ona neugodna situacija prilikom boss fajtova, koja nas je bezbroj puta demoralizirala (jer nas je vraćala unatrag i ponovno suočavala  sa hrpetinom protivnika koje smo po tko zna koji put morali ponovno ubiti prije nego što onako izranjavani i dođemo do bossa) ovdje je izbjegnuta na vrlo jednostavan način – poziciozniranjem oltara pred svaku ozbiljnu boss borbu. Zahvaljujući tome, nema stresa i gubljenja živaca, nego nas samo jedan load dijeli od novog pokušaja da sredimo ponekog bossa. A kad smo već kod bossova, moram priznati da je Team Ninja napravio fantastičan posao, bilo da se radi o dizajnu, balansu ili konceptu svake borbe s bilo kojim ozbiljnijim protivnikom. Vjerujte mi, neki od bossova ostat će vam urezani duboko u sjećanju i godinama nakon što ih sredite…

Yatsu-no-Kami ili skraćeno Yatsu predstavlja veoma ozbiljan izazov i za iskusne SoulsBorne igrače

Kada su u pitanju noviteti, koje Nioh 2 donosi u odnosu na originalnu igru, spomenuo bih još i mogućnost transformacije glavnog protagonista  u nekoliko demonskih formi (sjećate se, hybrid ste čovjeka i Yokaija), od kojih jedna potencira snažne napade, druga brze, a treća magične.  Tu su i Soul Core itemi koje dobivamo od jačih Yokaija i bossova, a koji nam omogućuju prizivanje poraženih demona u vidu razornog, vizualno atraktivnog napada. Vrijedi spomenuti i novu Burst Counter mehaniku, koja je zapravo novi vid pariranja protivničkim napadima. Naime, ovaj vid “kontra-napada” uglavnom nam služi da ošamutimo protivnika, kako bismo mu potom zadali solidnu seriju udaraca, koje on ne može obraniti. Radi se o vrlo korisnoj mehanici, koja također traži dobar tajming i pravovremenu reakciju.

Iskoristio bih Joker “zovi prijatelja”

I u nastavku se vraća mogućnost co-op igranja, a moguće je pomoću plavih grobova iliti Benevolent Gravesa zatražiti i pomoć NPC likova. Nešto slično imamo u Dark Souls igrama, a jednom dozvan, lik će se boriti uz vas ili dok ne pogine ili dok vrijeme ne istekne. Korisno i zabavno, no ne i bez problema (koji se prije svega odnose na umjetnu inteligenciju koja upravlja tim suborcima), stoga se nadamo da će ti isti problem riješeni s nekom od nadolazećih nadogradnji za igru.

Šarenilo feudalnog Japana

Na prvu, Nioh 2 ne izgleda mnogo bolje od originala. No, zagledamo li se malo dublje i sagledamo širu sliku i samu izvedbu igre, primjetit ćemo brojna grafička poboljšanja, počevši od znatno veće količine detalja na svakom koraku (osobito na likovima), preko efekata bogatstva boja, pa sve do fluidnog izvođenja u stalnih 60 fpsa.

S druge strane, dizajn cijele igre ipak varira, od fantastičnih bossova, pa sve do pomalo neinspirativnih levela. Iako je sasvim jasno da setting igre developerima nije dopustio kojekakve posebne egzibicije, ipak se moglo poraditi na tome da se kod sporednih misija smanji reciklaža pojedinih lokacija, budući da ista stvara priličnu monotoniju.

Bogatstvo boja i detalja vidljivo je na svakom koraku

Od zamjerki, još jednom bih spomenuo nezanimljivu i nebitnu priču, koja srećom pada u drugi plan onog trenutka kada zaigrate samu igru, jer sam njen gameplay briljira na svakom koraku, bilo da se radi o preciznim i odličnim responsivnim kontrolama ili vrhunski skrojenom borbenom sustavu i sjajnom balansu svakog aspekta igre.

Konačni sud!

Iako ne donosi bog zna koliko novieteta u odnosu na originalnu igru i ostale SoulsBorne naslove, Nioh 2 je ipak ostvarenje vrijedno igranja i svake uložene lipe, centa, penija ili pfeniga. Radi se o igri koja svojim konceptom i izazovnošću definitivno nije za svakoga, no, kao što smo već spomenuli, ista je i dalje znatno pristupačnija širim masama igrača koji su, obeshrabreni paklenom težinom Dark Soulsa, Bloodbornea ili Sekiroa (pa čak i originalnog Nioha), vrlo brzo digli ruke i odustali od njihovog igranja. Nioh 2 možda neće ugrabiti poneku nagradu za igru godine, ali, bez imalo pretjerivanja, u pitanju je ostvarenje koje ne bi smio propustiti niti jedan hardcore igrač, koji drži do sebe. Stoga, ako spadate u takvu skupinu i tražite dostojan izazov koji istovremeno odiše kvalitetom i igrivošću, nabavite Nioh 2 i izgubite se u bespućima feudalnog Japana sve do završeta ove nemile pandemije – uz nedavno izašli Dreams, bolju PS4 ekskluzivu (pa makar i privremenu) u dosadašnjem dijelu ove godine definitivno nećete naći.

Recenzija nastala zahvaljujući review kopiji igre ustupljenoj od strane izdavača.