…tuga, očaj. Zaista neznam kako bih počeo ovaj tekst osim ovako. Očekivanja su bila velika, enormna, nerealna, utopijska, reklo bi se. Svi smo bili svjesni da dosta toga nećemo dobiti u prvom buildu igre koji će sletiti na naše konzole i PC-e, ali ovo, ovo što smo dobili…vjerujem da se nitko nije nadao. Hello Games je s ovom igrom od koje smo svi očekivali ispunjenje većine snova svih zaljubljenika u space-sim-explore žanr opalio najveću šamarčinu koja postoji. Ukoliko će se nekome ova recenzija činiti kao rant protiv developera (i Sony snosi dio krivice) te na kraju i same igre, potpuno je u pravu. Za nešto što su igrači morali platiti punu cijenu, iskreno rant nekog tamo nebitnog gamera iz Hrvatske je najmanje što su zaslužili. Ne treba bježati od činjenice da je kompletan hype oko igre, pa i sam produkt, zasnovan na smoke & mirror taktici ili prevedeno na regionalni jezik na besramnim lažima i prevari. Gledati tisućama gamera u oči i lagati toliko dugo i u tolikoj količini može samo sociopat. No, ruku na srce, nije to ništa čudno ili novo za bilo koga tko prati političku scenu u Hrvatskoj (ili regiji). Obzirom na glasačko tijelo u RH, Sean Murray bi mogao bez beda biti novi mandatar. Pogledajte samo “launch” trailer za igru, usudio bih se reći da je 70% (vjerojatno i više) trailera laž.

Je li No Man’s Sky uistinu toliko loš proizvod? Pa realno, da je koštao 10€/$ (i to je maksimalna cijena) rekli bismo, fora explore/gather igra sa solidnim temeljima. Gameri bi bili razočarani i s vremenom bi nastavili sa svojim životom. Za 60€/$ ilitiga punu cijenu, ovo je sramota. Kao što rekoh, igra počiva na solidnim temeljima (o kojima niže u tekstu) i to je sve (doslovno). Interneti su podivljali i dali nam hrpetinu “štofa” za sprdanje same igre, ali je tužno u biti da je to (humor) jedina dobra stvar koju smo ovdje dobili. Najveći fuck-off svima bi trebala biti činjenica da se igra i dalje reklamira kao nešto što uopće nije, što Sony kao publisher PS4 verzije u potpunosti podržava (fuj). Pa prije nego otpočnemo oko toga što sve ne valja u No Man’s Sky, zločin bi bio ne pogledati par genijalnih videozapisa koji razbijaju svaku dilemu.

18 “quintilion” planets, rly?

U principu, imamo jedan planet koji umjesto obećane rotacije oko sunca i real time izmjene dana i noći ima skyboxeve koji ne predstavljaju ono što se nalazi izvan orbite pojedinog planeta. Umjesto zaista prave proceduralne tehnike (kakvu vidimo najbolje u Diablo serijalu), svaki planet je samo varijacija prethodnog sa drugačijim bojama, dok se flora svodi na manje više iste stvari na svakom od pojedinih planeta, fauna iliti živinčad je isto tako samo varijacija na temu. Ako vidite jednog kvazi dinosaura, vidjeli ste ih sve. Ako vidite jedan ananas-like creature koji skakuće po savani, vidjeli ste ih sve. Sve viđeno u najavnim trailerima nema veze s grubom realnošću No Man’s Skya. No, za to postoji jednostavno objašnjenje. Kako je ekipa revoltiranih gamera kasnije otkrila, u samom kodu igre se mogu naći dokazi da je sve prikazano prije samog izdavanja igre kreirano za demo svrhu. Znači, svi planeti, događaji i slično su skriptirani i nemaju veze s proceduralnim obećanjima koja su nam dana. Nadimak No Man’s Lie je tako u potpunosti zaslužen.

…zaista ih ima gro, no svi su manje više na istu foru. 🙁

Sean i ekipa iz Hello Gamesa su nas decidirano godinama uvjeravali da će se sve što vidimo u gameplay trailerima, najavama, let’s play videosima nalaziti i u igri. Takvu pljusku nismo doživjeli ni s Watch Dogsima. Nevjerojatno je da su čak i svega par dana prije izlaska lagali besramno. Svi već znamo o multiplayer (NOT) fijasku u kojem su se već prvi dan nakon službenog izlaska igre dva igrača našla na istoj lokaciji istoga planeta te se nisu mogli pronaći. Osobno me ovaj “multiplayer fijasko” nije dirnuo, jer je NMS u svim najavama trebao biti solo iskustvo istraživanja svemira, planeta i općenito SF iskustvo iz djetinjaste mašte svakog geeka, nerda te općenito ljubitelja SF-a u nama. Ali razočaranje kakvo je NMS priuštio, rijetko se može mjeriti s bilo čime. Usudio bih se reći da je NMS veći fijasko od Daikatane (koja je epitom fijaska u gamingu) jer za razliku od Daikatane (koja ima sve što je obećano, samo je loše) nema ničega unutra.

Ma hajde, sigurno ima nešto unutra?

Idemo biti iskreni u potpunosti. Igra ima zilijardu planeta, igra ima isto toliko živina, karakondžula i spodoba koji obitavaju navedenu zilijardu planeta. Igra omogućava neprekidni ulaz u atmosferu planeta, slijetanje na isti te uzlijetanje s istog nazad u svemir. Istina bog, imamo i svemirske postaje na koje možemo “sletiti”, postoje teretni brodovi koji bauljaju (stoje bezveze) u pojedinim sustavima. Sve to je unutra, sve su to obećali i to je unutra. No, što ćemo s onim što nije?

…i kad se ukažu, očajni su. Eh, da ovo je press screenshot, u igri su očajni.

Di su nam planeti koji rotiraju oko sunca? Di su nam real-time izmjene dana i noći? Di su sentineli (Svojevrsna policija) raznih vrsta i s inteligencijom koju smo vidjeli u najavnim videosima? Di su flote brodova na koje možemo “dokirati”? Di su frakcije kojima se možemo pridružiti? Di je suvisli trading sustav? Di nam je uvjerljiva flora i fauna koja nam je obećana? A na kraju dana di je multiplayer (ponavljam opet nebitan osobno) koji je potvrđen svega dan prije izlaska igre? Sve nabrojano nije sve što je obećano, za punu listu laži od strane developera predlažem da odete na reddit. Neznam vrijedi li spominjati uopće stvari poput crafting sustava u nekakvom alfa stanju (ideji) at best, inventara koji kao da je osmišljen da nas muči. Gameplay mehanika u potpunosti podbacuje i ubija nas u pojam što dulje igramo No Man’s Sky. Flight sistem u igri je poseban očaj, kategorija za sebe u biti. Potpuna nemogućnost slobode kretanja u jednoj space-flight igri je jednostavno neoprostiva. Kada vidim što pišem, obuzima me ona emocija s početka teksta…tuga, očaj.

I što s tim onda?

Kao i sve igre “širokog” tipa ili one multiplayer nastrojene, svi u redakciji trudimo se (koliko je to moguće) dati im više vremena da sazriju ponešto prije nego donesemo finalnu presudu. U slučaju No Man’s Skya ovo se pretvorilo u slijedeće. Inicijalno pokretanje igre i prvih par sati/noći je bio iskonski gušt, popravljanje našeg svemirskog broda i prvi “uzlet” u nebesa je izmamio suzu na oku (no bullshit), prvi warp skok isto tako, prvo učenje riječi nepoznatog alienskog jezika također. No, pogađate, to je to. Vrlo brzo me je počeo inicijalni entuzijazam napuštati te se u mom srcu počela javljati tuga i očaj. Nema neke posebne misterije u samoj igri, ništa posebno se od vas ne traži, nema neke priče o kojoj bi vrijedilo trošiti riječi (Titanfall storyline je bio suvisliji).

…space dildo, away!

Sve na što se No Man’s Sky svodi jeste sljedeće – sleti na planet, leti od waypointa do waypointa na istoj (mape s bilješkama nema apsolutno nikakve), uberi ponešto plutonija, “uslikaj” leteći ananas, izrudari kakav mineral koji ćeš prodati dobro, craftaj stvari potrebne za warpanje u slijedeći sustav. I tako slijedećih 18 quantiliona sati. Zaista, nema ništa više od toga. Varijacije su u tome da je neki planet vruć, neki planet smrzotina…neki planet žut, a neki planet bljutavo smeđ. Na nekom planetu sentineli (policija svemirska) udaraju i ne pitaju, a na nekom su napušeni i baš ih briga za vas. Eh da, neki planet ima leteće ananase kao živine, a na nekima ti isti ananasi skakuću bezbrižno. Kad se podvuče crta No Man’s Sky izgleda prepun placeholder elemenata koji bi mogli danas sutra biti razvijeni u nešto više.

Tehnikalije? PC ili Playstation 4?

Iskreno, niti jednu verziju ne treba kupovati (možda kad/ako bude 5$). No Man’s Sky će se možda isplatiti pod uvjetom da developeri nastave igru razvijati te potpuno besplatno i transparentno sve obećano ispune. Ni tada igra neće vrijediti punu cijenu koliko traže za nju sada. Kao jedan indie naslov, No Man’s Sky spada u prosjek poput GRAV-a recimo. Ništa više i ništa manje. Ono što bi im sada trebao biti prioritet je da igru ispoliraju u pogledu frameratea i stabilnosti (na obe platforme).

…ovaj screenshot? Fake.

S tehničke strane, PC verzija je potpuni kaos te nema jamstva da ni ako imate uber makinu možete No Man’s Sky igrati bez poteškoća. Playstation 4 verzija je ponešto bolja u izvođenju i stabilnom framerateu ali isto s hrpetinom problema (random smrzavanja konzole, rušenja igre i slično). Ja sam osobno doživio više kršenja na PS4 verziji nego PC-u (tu sam očito imao sreće). Vizualno izgledaju komparativno te ne bih PC izdvojio kao pobjednika u tom polju. Na polju zvuka imamo svijetlih točaka posvuda, iako je sound engine horor te dosta često imamo pucanja zvukova, preklapanja i slično, što daje užasnu audio sliku. Soundtrack je masterpiece i zaista najsvjetlija točka ove igre. Na PC-u je moding scena preuzela stvar u svoje ruke, pa tako imamo modove za free flight, sound moding, bogatiji NPC AI, grafička poboljšanja. Pa ako ste kojim slučajem uboli No Man’s Sky na PC-u, trk na No Man’s Sky Mods. Nažalost, Playstation 4 igrači, vama samo friška figa.

Tko je kriv?

Mi. Da, igrači su krivi. Nakon toliko laganja koje smo doživjeli od strane developera svih ovih godina, i dalje smo spremni povjerovati “novima”. No ako ćemo potražiti krivca u stvaranju hajpa, moj prst bi se uperio prema Sonyju, koji i u ovom trenu reklamira No Man’s Sky s lažnim marketingom te “mudro” šuti o svemu u pozadini.

…free fallin’.

Nadam se da će Hello Games pokrpati igru da bude funkcionalna širokim masama što bolje te da će sadržaj o kojem su lagali besramno na kraju i ubaciti u igru, te da će isti biti besplatan. Isto tako, nadam se da će nam No Man’s Sky dati pameti da više pazimo kome dajemo naš teško zarađeni novac. Tko zna, možda je to i bila namjera Hello Gamesa…ako je to bila ideja, onda im se ispričavam i čestitam na sjajnom ostvarenju.